< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
29.07.2008., utorak
Moj marketinški stručnjak
Bio sam u teškom bedu. Osjećao sam se niškoristi, najveći retardos na kugli zemaljskoj, idiot kakvog pas s maslom ne bi pojeo. Takve malodušnosti svijet već dugo vidio nije. Ležao sam u krevetu, pio pivu i razmišljao o Abesiniji. Mala mi je pozvonila na vrata. Otvorio sam, poljubio je i vratio se u krevet. - Opet si u bedu – pitala je. - Aha – odgovorio sam. - Ja tebe stvarno ne kužim – rekla je – radiš tako dobre stvari, a vječno si u bedu. - Aha – rekao sam. - Kad ćeš opet napraviti kakvu izložbu – pitala je. - Čini se nikad – rekao sam. - Stari moj, nemoj se ljutiti al moram ti reći: samopromocija ti je užasna. - Stara moja, samopromocije ni nema – odgovorio sam. - Ne razumijem te. - Ponekad ni ja sam sebe ne razumijem. - Zašto ne napraviš neku izložbu? - To je čisti davež, uzaludan trošak novca i vremena... Izložbe još jedino rade amateri jer im je to neki glupi ćef i samostalni umjetnici jer im je izložba godišnje u bodovanog galeriji uvjet da zadrže status svete krave... - Dobro, a kad ćeš onda složiti svoj web site? - Uzmemo li u obzir činjenicu da sam ga u posljednjih pet godina započinjao barem deset puta iznova i niti jednom ga nisam dovršio, odgovor je: vjerojatno nikad! - Portfolio? - Ista stvar. - Dovraga, kako će netko uopće znati da postojiš ako se ne reklamiraš? - Nikako. Slušaj, Bellow je u jednim od svojih romana napisao: «Neki ljudi prihvaćaju svoje darovitosti sa zahvalnošću. Drugi ne znaju što će sa njima, te misle samo na savladavanje vlastitih slabosti.». Na žalost ja spadam u ovu drugu kategoriju. Na mozgu imam feler i zato navek moram jesti celer. I češnjak. Češnjak je dobar za potenciju i kvalitetu sperme, pročitao sam to jučer na nekom sajtu. Osim toga smatram da je važnije pronaći duhovnu vertikalu nego li reklamirati loš proizvod. - Ali ti imaš SUPER proizvod. - Može biti. Ali što to znači? Reklamirao se ili ne zašto misliš da će netko prepoznati moj rad? 90 posto ljudi su mediokriteti, tvrdi Brodski, i ako hoćeš njihovo odobravanje i žudiš njihov pljesak onda se moraš zapitati tko si ti? Odgovor je, naravno, već sadržan u pitanju. No ja se ipak ne slažem s njim. Ne mislim da je 90 posto ljudske populacije mediokretentno. Tek 89 posto ljudi su mediokreteni. - Ja bih ti bila menadžer, ali ja ništa ne znam o umjetnosti. - Nema se tu što znati. Menadžeri s kojima sam ja imao posla bili su takvi nepismeni seljoši koji nisu ništa znali niti o umjetnosti niti o marketingu, pa ipak okretali su po milijun kuna godišnje. Princip je da izbaciš na tržište ono što se traži: more, ribe, marine, brodove, konje, pokoju golu žensku, smokve, svetca u ekstazi, pa opet konje, brodice... I dakako, moraš imati veze... - Od čega misliš živjet, kažeš da su ti pare na izmaku? - Za život se uvijek može nekako zaraditi: čujem da se branje jabuka u Italiji dobro plaća, iako bih radije bio noćni čuvar... A možda napokon postanem porno zvijezda! Oduvijek sam želio biti porno zvijezda, no nisam u tome imao roditeljsku podršku... - Ah, kako si negativan! Ne mogu te više slušati. Sjela je za moje računalo i otvorila gmail. - Koji ti je korisničko ime – pitala je. - Huc. - A lozinka? - Klinc_te_gledi_126. Logirala se. Nisam je pitao što radi. Čuo sam samo užurbano klikanje miša. - Gdje ti se nalazi direktorij RP-a? Objasnio sam. Popio sam pivo. Otišao u frižider po drugo. Vratio se u krevet i otvorio nasumice jednu od knjiga koje sam držao kraj uzglavlja. Svidjelo mi se. Pogledao sam naslov: mASIAfucker, Ilja Stogoff. Nakon nekog vremena okrenula se na stolcu i rekla - Kreirala sam ti album pod nazivom RP. Tamo sam za stavila sve tvoje naslovnice RP časopisa, poslije ću ti složiti i druge albume vezane uz slikarstvo. Sad moram ići. Izvoli u narednom postu staviti link na tu stranicu inače će biti belaja. - Medena, pa ti se ponašaš kao Dalijeva Gala: znaš li da ga je ona zaključavala u sobu i nije ga puštala van sve dok ne naslika sliku, dvije... - Ja te ne mislim zaključavati nego ti neću dati pice ne budeš li slikao... - Bogami, to je vrlo ozbiljnija prijetnja. - Ni malo se ne šalim - rekla je, poljubila me i odjurila. Ustao sam, otišao u kuhinju i pojeo kolač koji mi je ostavila na stolu. Ponekad naiđeš na žene kojima je doista stalo. Brižne, nesebične žene koje umiju voljeti i koje svakako zavrjeđuju da se oko njih potrudi. Sjeo sam i napisao post. Evo malena, link je tu: http://picasaweb.google.com/meister.huc/RP |
25.07.2008., petak
Huc bijesni!
Jučer sam ujutro objavio post u 07:44 kako kaže vrijeme krivo zabilježeno na serveru, jer je bilo točno 8.00 kada sam pritisnuo gumb «OBJAVI» (ne šalim se, 8.00; čekao sam jer mi se učinilo zgodnim objaviti post u 8.00, a ne u 7.45; dakle administratori, dajte barem namjestite taj prokleti sat, kada vam već one zahtjevnije stvari malo sporije idu ili uopće ne idu). Danas pred jutro, oko pet sati, skočio sam do bloga i gle, umjesto moje sličke u zadnjem postu nađem slijedeću obavijest: Opla! Dakle, ogriješio sam se njihove uvjete korištenja. Dobro rekoh, može biti jerbo ih nisam ni pročitao kada sam kreirao account (tko to još čita!), pa sam pošao vidjeti o šta sam se to zapravo ogriješio. Naravno da sam znao da korištenje Nikeovog logotipa na dupetu rimske skulpture spada u kategoriju neovlaštenog korištenja logotipa, ali razumijte me, morao sam objaviti post (odugovlačenje s postom u mom svijetu spada u kategoriju smrtnog grijeha!). Nisam imao vremena pisati pismo slijedećeg sadržaja: «Dragi Nike-u, lijepo Vas molim da mi dopustite da stavim Vaš prelijepi logo na mušku stražnjicu rimske skulpture (pogledati prilog). Stražnjica je savršena (gotovo kao moja, hi-hi-hi, ali nemojte tražiti da stavite nešto u nju), i mislim da bi Vam moglo služiti na čast da se vaš logo tamo nađe. Povrh toga moj blog je izrazito posjećen. Prema mnogim statističarima uzlazni trend će se nastaviti u slijedećih pet godina... Dakle, još jedna reklama (i to besplatna) svakako nije na odmet, barem ja to tako vidim. U ostalom, mislim da ne trebam ni spominjati da sam zagriženi korisnik Vaših proizvoda, i to ne samo kao boksač, već kao bloger, dizajner, te slikar u pluskvamperfektu... Adidas mi se gadi, Kappa me žulja, Puma me šarka po svu noć sanja... Unaprijed zahvalan. Srdačan pozdrav – Huc.» I tako, otišao sam na Photobucketove stranice i čitao uvjete korištenja, nimalo zanimljivo štivo. Evo, daklem, nekoliko točaka po kojima sam se ja, Huc, rođen 08.11.1773. od majke Kukunke i tate Barabe ogrješio u ovom slučaju: 8.3 exploits people in a sexual or violent manner; 8.4 contains nudity, excessive violence, or offensive subject matter or contains a link to an adult website; 8.7 constitutes or promotes information that you know is false or misleading or promotes illegal activities or conduct that is abusive, threatening, obscene, defamatory or libelous; 8.8 constitutes or promotes an illegal or unauthorized copy of another person’s copyrighted work; 8.14 includes a photograph or video of another person that you have posted without that person's consent; or 8.15 violates the privacy rights, publicity rights, defamation rights, copyrights, trademark rights, contract rights or any other rights of any person. Uh, ti Boga kako sam griješan !!! Mea culpa, mea maxima culpa!!! I dobro sad, neka im bude… Ono što bih zapravo želio znati - pa bih molio kakvog informatičara da mi objasni - na koji način rade servisi za upload fotki, tj. kako su, ili što je u tom nepreglednom moru svakodnevno uploadanih fotki otkrilo: a) nepoćudnu rimsku guzicu b) neovlašteno iskorišten nike-ov logo u ironične svrhe… Samo mi nemojte reći da postoje neki zaposlenici u tim firmama, bijedni robovi zaduženi za pregledavanje objavljenog sadržaja, ili da je administrator bloga, urednik bloga, tko već (nedaj bože neki slučajni prolaznik patuljak) prijavio nepoćudan sadržaj na Photobucket jer će to u meni: a) razbuktati paranoju b) izazvati sažaljenje veliko kao svemir spram ljudi koji rade takav posao c) ogaditi ljude koji održavaju ovaj servis (ukoliko se ovo amatersko mrljanje uopće može nazvati održavanjem) Dok očekujem vaše cijenjene odgovore idem napraviti test. Naime, stavit ću istu sliku, nepromijenjenog naziva na ImageShack (gdje sam zapravo do nedugo uploadovao slike) i čekati da vidim hoću li dobiti slično upozorenje, ako da, koliko će im za to trebati vremena. Dakle sporna slika: I jedna nova, angažirana: |
24.07.2008., četvrtak
U susjedstvu
Krenuo sam u dućan i sreo Alana. Pridružio mi se. |
20.07.2008., nedjelja
Noć u bivku
sanjao sam noćas da stojim pred vlastitim grobom svidio mi se epitaf H U C 1773-2008. tata Brada, više sreće drugi put polio sam pola viskija po grobu zatim sam sanjao način na koji sam skončao bilo je to u Turskoj poludjeli mudžahedin zario mi je nož u srce kada me je ubo dvanaesti put rekao je «Selam alejkum» ja sam rekao «Godišnji napokon» i namignuo mu... a onda sam sanjao da guzim Dianu Lane bila je vrsna jebačica probudio sam se mokrih gaća |
12.07.2008., subota
Očeve riječi
sjedili bi u kuhinji pri svjetlosti petrolejke prababin zidni sat odbrojavao nam je vrijeme otac bi rekao – dođi sine posjeo me na koljeno i započeo priču o monsieur Marku Jaranu Prci Makusu i Fri-Friu starom Joe Sabatiniju Rumpelštilskom velikom Nejebowskom Riđokosoj Kurcolomki i ostalima pričajući crtao je njihova lica njihove tetovaže i ožiljke crvenim kreonom na gruboj površini škanicla i premda su ti papiri odavno izgorjeli još uvijek se jasno sjećam svih njih rastao sam a moj otac je sve manje pričao u mojoj osmoj godini posve je zanijemio pa ipak na moj deveti rođendan pozvao me prstom i rekao sine tjeraj kroz život tjeraj poput bijesnog kočijaša ne štedi konje i ne osvrći se okus uspomena je gorak taj kruh je tvrd samo tjeraj prema suncu ono je milostivo utješnije od majke žene ljubavnice prijatelja... tak kada dosegneš ocean možeš odahnuti ali do tamo - TJERAJ te je večeri umro, u snu večeras sam daleko od mjesta gdje sam rođen drugovi, bijah svugdje vidjeh svašta ocean je evo tu, predamnom ocean što moćno huči siv i ružan |