sjedili bi u kuhinji
pri svjetlosti petrolejke
prababin zidni sat
odbrojavao nam je vrijeme
otac bi rekao – dođi sine
posjeo me na koljeno
i započeo priču o
monsieur Marku
Jaranu Prci
Makusu i Fri-Friu
starom Joe Sabatiniju
Rumpelštilskom
velikom Nejebowskom
Riđokosoj
Kurcolomki
i ostalima
pričajući crtao je
njihova lica
njihove tetovaže
i ožiljke
crvenim kreonom
na gruboj površini škanicla
i premda su ti papiri
odavno izgorjeli
još uvijek se jasno sjećam
svih njih
rastao sam
a moj otac je sve manje pričao
u mojoj osmoj godini posve je zanijemio
pa ipak
na moj deveti rođendan
pozvao me prstom i rekao
sine
tjeraj kroz život
tjeraj poput bijesnog kočijaša
ne štedi konje
i ne osvrći se
okus uspomena je gorak
taj kruh je tvrd
samo tjeraj prema suncu
ono je milostivo
utješnije od
majke
žene
ljubavnice
prijatelja...
tak kada dosegneš ocean
možeš odahnuti
ali do tamo
- TJERAJ
te je večeri umro, u snu
večeras sam daleko od mjesta
gdje sam rođen
drugovi, bijah svugdje
vidjeh svašta
ocean je evo tu, predamnom
ocean što moćno huči
siv i ružan
Post je objavljen 12.07.2008. u 04:55 sati.