hrvatskivojnik

nedjelja, 31.08.2008.

subota, 30.08.2008.

Dovršen prvi Gripen za Južnu Afriku

Image Hosted by ImageShack.us

Prvi od 28 naručenih Gripena za južnoafričke zrakoplovne snage prvi put je javno prikazan 28. listopada ove godine. Ugovor vrijedan 1,47 milijardi američkih dolara potpisan je između Južne Afrike te BAE Systems i Saaba u prosincu 1999. Ugovorom je utvrđena dostava devet dvosjeda i 19 jednosjeda.
Prvi planovi južnoafričkog ratnog zrakoplovstva (South African Air Force - SAAF) govorili su o potrebi nabavke 48 aviona, da bi vrlo brzo taj broj smanjen na 38. Na kraju je naručeno samo 28 Gripena uz obrazloženje da su to izvrsni višenamjenski borbeni avioni koji će svojom kvalitetom nadoknaditi kvantitativno smanjenje. Uz Gripene SAAF je kupio i 24 školska aviona Hawk u vezanom ugovoru vrijednom 620 milijuna američkih dolara.
U borbenim će postrojbama Gripen zamijeniti borbene avione Cheetah C (južnoafrička inačica aviona Mirage III/Kfir). Avione će rasporediti u 2. eskadrilu u zrakoplovnoj bazi Makhado. Hawk će zamijeniti domaće školske avione Imapal, koji su južnoafrička izvedenica talijanskog školskog aviona Aermacchi MB326.
Prvi Gripen isporučen SAAF-u rabit će se za letna ispitivanja, a u Južnu Afriku će odletjeti u kolovozu 2006. Tamo će ga rabiti za letne testove i integraciju južnoafričkih sustava (avionika i oružani sustavi). Po sadašnjim planovima ovaj bi se dvosjed u operativnoj postrojbi trebao naći tek u ožujku 2008., dok bi prvi Gripen jednosjed trebao ući u operativnu uporabu tek u prosincu 2009. Isporuka svih aviona obavit će se do kraja 2011. ili početka 2012. godi

30.08.2008. u 13:22 • 0 Komentara • Print • #

Haubica AGM

Image Hosted by ImageShack.us

Njemačka tvrtka Krauss-Maffei Wegmann razvija laku kupolu AGM (Artillery Gun Modul) opremljenu top-haubicom kalibra 155/52 mm. Razvojna inačica kupole postavljena je na gusjenično podvozje višecijevnog lansera raketa MLRS.
Kupola AGM je robotizirana, bez ljudske posade, i ima masu od 12,5 tona. U kupoli je smješteno 30 projektila s odgovarajućim barutnim punjenjima.
Podvozje MLRS je ojačano kako bi moglo prihvatiti kupolu i podnijeti povećano naprezanje tijekom paljbe. Na prototip nisu postavljeni nikakvi dodatni sklopivi stabilizatori jer se očekivalo kako će sustav paljbeno djelovati s cijevi u uzdužnoj osi vozila ili blizu nje. Proračunano je kako 30 stupnjeva lijevo i desno od uzdužne osi vozila ne izaziva trzaj koji bi zahtijevao dodatnu stabilizaciju. Ali paljbene su probe pokazale kako sustav bez problema djeluje i pri otklonu cijevi od 45 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os, bez obzira na elevaciju.
Dimenzije sustava AGM na podvozju MLRS iznose: dužina 9,47, širina 2,97 i visina 3,06 metara. Masa cijelog sustava je 27 tona uz oklopnu zaštitu kabine za posadu od streljiva 14,5 mm. Planirana je ugradnja novog motora koji, osim što zadovoljava normu Euro IV, ima i veću snagu pa bi se oklopna zaštita mogla dodatno povećati.
Kupola AGM je zamišljena modularno i osim na podvozje MLRS može se prilagoditi na razne druge platforme kao što su npr. brodovi. No, najzanimljivija opcija je mogućnost ugradnje na taktički kamion pogonske konfiguracije 6x6. U tom slučaju dobio bi se još lakši i pokretljiviji sustav. Pretpostavlja se kako bi masa inačice na kamionu iznosila oko 23 tone. AGM je zamišljen skalabilno pa se osim cijevi dužine 52 kalibra može postaviti i lakša od 39 kalibara ili pak novo oružje kalibra 105 mm.

30.08.2008. u 13:17 • 0 Komentara • Print • #

Klub-A

Image Hosted by ImageShack.us

Rusija sve više dokazuje Zapadu kako proteklih petnaestak godina njihova zrakoplovna industrija nije spavala, posebice njezin razvojno?istraživački dio. Velik argument za to je bio i međunarodni velesajam zrakoplovne tehnika MAKS 2007. Jedan od izložbenih štandova koji je plijenio pozornost posjetitelja je bio štand ruske tvrtke Novator, proizvođača projektila.
Novator je tako na MAKS-u, s izloženim mockupima, službeno predstavio dvije podinačice novog krstarećeg projektila Klub-A (Air) i Klub-M (Mobile). Prva podinačica se odnosi na krstareći projektil koji se može lansirati iz zraka, dok se drugi projektil lansira s pokretne kopnene platforme. Tijekom prošle godine moglo se pročitati o Novatorovom radu na novoj generaciji krstarećih projektila, a tada je "zračna" podinačica dobila preliminarni naziv Kaliber-A. Kaliber-A je određenim automatizmom svrstan u paket nove ruske ponude Kini, odnosno nove kampanje za prodaju borbenih aviona Su-35.
Ponudu dizajna Klub-A čini dva projektila. "Manji" 3M-14AE, opet velikim dijelom derivat supersoničnih protubrodskih projektila 3M-54AE i 3M-54AE1. Njegov mockup je na prošlom MAKS-u bio izložen pokraj aviona MiG-35, pa se izgleda nudi kao dio paketa za indijski MRCA natječaj. Mockupi "većih" projektila 3M-54AE i 3M-54AE1 bili su izloženi uz avion Su-35. Projektil 3M-14AE dugačak je 6,2 m, težina mu je 1400 kg, od čega bojna glava teži 450 kg. Maksimalni domet je 300 km. Projektil 3M-54AE1 je nešto duži, teži iznosi 1950 kg, od čega je bojna glava teška 200 kg. Maksimalni domet je također 300 km, i projektilu se može računalno zadati do 15 waypointova tijekom putanje prije udara u cilj.

30.08.2008. u 13:15 • 0 Komentara • Print • #

Razvoj novog VBR-a

Image Hosted by ImageShack.us

Britansko ministarstvo obrane sklopilo je ugovor s tvrtkom QinetiQ o razvoju novog višecijevnog bacača raketa (VBR) pod radnim imenom Deep Fire Rocket System (DFRS). Sustav bi u operativnu uporabu trebao ući 2025.
Trenutačno je projekt DFRS usmjeren ponajviše na izbor budućih tehnologija. To je zapravo prepoznavanje budućih tehnologija s najmanjim rizikom i najvećom vjerojatnošću da će ispuniti zahtjeve kad se jednom pojave kao operativna i dostupna opcija. DFRS je na neki način dio budućeg programa FIFS (Future Indirect Fire System - budući neizravni paljbeni sustav).
Uz QinetiQ u programu sudjeluju i tvrtke MBDA, Roxel, INSYS te Lockheed Martin UK. Riječ je o tvrtkama s velikim znanjem u raznim područjima koje su stekle u brojnim dosadašnjim istraživačkim programima u obrambenom sektoru.
Program DFRS istraživat će i mogućnosti za snižavanje ukupnih operativnih troškova i troškova logističke potpore tijekom radnog vijeka. Neke od ideja su primjena novog krutog pogonskog punjenja, kompozitnog kućišta raketnog motora, bočnih raketnih potisnika za poboljšanu preciznost, novi dizajn tijela rakete, modularni kontejner za skladištenje i lansiranje, napredno streljivo za kasetnu bojnu glavu i slično.
Rezultat razvoja, a sustav DFRS trebao bi se pojaviti kao dovršen proizvod tek za petnaestak godina, trebao bi biti napredan i precizan raketni sustav sposoban pogađati ciljeve duboko u protivničkoj pozadini.

30.08.2008. u 13:13 • 0 Komentara • Print • #

Beechcraft AT-6B

Image Hosted by ImageShack.us

Američka tvrtka Hawker Beechcraft Corp je potkraj rujna sklopila ugovor sa USAF-om i američkom mornaricom vrijedan tri milijarde američkih dolara. Na temelju tog ugovora Hawker Beechcraft isporučit će školske avione Beechcraft AT-6 (zasad se ne navodi njihov točan broj), simulatorske sustave, zemaljsku opremu za posluživanje aviona i veću količinu zamjenskih dijelova.
Sklopljen ugovor je na određeni način kraj promotivne svjetske turneje jednomotornog turboprop trenažnog aviona T-6B Texan II, koju je prije tri godine započela tvrtka Raytheon. Dosad je starija inačica T-6A bila isporučena za potrebe američkog zrakoplovstva, mornarice, odnosno kanadskog i grčkog ratnog zrakoplovstva. Za novu (A)T-6B inačicu se pretpostavlja kako će stajati oko 6,2 milijuna američkih dolara, a u odnosu na stariju T-6A skuplja je za oko dva milijuna dolara. Zanimljivo je kako je na novoj inačici oko 85 posto dijelova koji se rabe i na starijoj A inačici. Texan II je dizajniran (na temelju Pilatusova školskog aviona PC-9) za naprednu obuku vojnih pilota, odnosno kao zamjena za Cessnine trenažere T-37, s nižom cijenom sata leta uz mogućnost simuliranja letenja na mlaznim avionima.
Novi Texan bogatiji je za novu avioniku i šest podvjesnih točaka na krilima na kojima može ukupno ponijeti 1360 kg raznog korisnog/ubojnog tereta (dodatne spremnike za gorivo, bombe opće namjene Mk82 težine 225 kg i nevođene projektile zrak-zemlja). Temeljna vrijednost novog paketa avionike je CMC Electronics FV-4000 digitalni glass kokpit, SparrowHawk head-up prikaznik i novi poboljšani višefunkcijski prikaznici.
Dosad je zrakoplovstvu i mornarici isporučeno više od 200 Texana koji se uspješno rabe u sklopu JPATS programa (Joint Primary Aircraft Training System). Grčkom ratnom zrakoplovstvu isporučeno je 45 aviona (neke njihove T-6A inačice opremljene su podvjesnim točkama, ali nemaju novu avioniku s B inačice), dok NATO Flying Training School u Kanadi rabi 26 aviona koji nose oznaku CT-156 Harvard II.
Uz rujansku pobjedu tvrtka Hawker Beechcraft Corp. nada se pobjedi i na iračkom natječaju, za avione koji bi bili rabljeni za borbu protiv terorizma. Na tom natječaju imat će snažnog protukandidata u Embraerovom Super Tucanu.

30.08.2008. u 13:12 • 0 Komentara • Print • #

Teški minobacači

Za razliku od lakih i srednjih minobacača, koji su još uvijek ponajprije pješačko naoružanje, teški minobacači u potpunosti se mogu smatrati dijelom topništva. Uspoređujući ih isključivo po kalibru i težini oruđa, radi se o svojevrsnoj evoluciji nekadašnjih merzera, iako se po svim ostalim taktičko-tehničkim parametrima ta oruđa međusobno bitno razlikuju. Načelno, teški minobacači u suvremenim oružanim snagama čine paljbenu potporu na razini bojne (rjeđe pukovnije ili više), a njihove postrojbe se kao i u većini drugih topničkih postrojbi obično sastoje od izvidničkog dijela, zapovjednog dijela ili dijela za upravljanje paljbom, paljbenog dijela (obično 4-10 oruđa) i logističkog dijela (dijela za potporu). U većini suvremenih oružanih snaga standardizirao se kalibar 120 mm kao jedinstveni kalibar za teške minobacače, u kojima ih proizvodi većina proizvođača u svijetu, međutim u tome postoje određena odstupanja. Naime, tijekom II. svjetskog rata, a kasnije djelomično i u Korejskom ratu, američke oružane snage rabile su minobacač M-2 kalibra 107 mm koji je pokazao iznimno dobre balističke začajke i na temelju kojega je razvijen minobacač M30 u istom kalibru. Minobacač M30 ostao je u operativnoj uporabi američkih oružanih snaga gotovo do kraja XX. stoljeća, kad je započela njegova zamjena izraelskim minobacačima Soltam M-120 u kalibru 120 mm.

Image Hosted by ImageShack.us
Visokoprecizna laserski vođena mina M395 kal. 120 mm. Krajnji učinkovit domet do 15 km

Druga iznimka je ruski teški samovozni minobacač 2S4 Tulpan kalibra 240 mm. Danas je to najteži minobacač koji se još uvijek nalazi u operativnoj uporabi. Postrojbe tih minobacača ustrojbeno su smještene u tzv. topničke brigade velike moći koje su neposredno podređene zapovjedništvu kopnene vojske i služe kao strateška pričuva korištena po odluci zapovjednika kopnenih snaga, s težištem na borbenom djelovanju krupnih operativno-strateških formacija. Njihova zadnja uporaba bila je u II. čečenskom ratu, kad su korišteni za likvidaciju jako utvrđenih točaka otpora čečenskih boraca u naseljenim mjestima (osobito pri zauzimanju Groznog). Po službenim izvješćima ruskih zapovjednika, u toj ulozi pokazali su se izuzetno korisnima. Ujedno, to je jedini minobacač za koji su svojedobno razvijene nuklearne mine (2S4 Tulpan je nasljednik minobacača M-53, istog kalibra, uvedenog u naoružanje 1953. godine, za koji je i razvijena mina s nuklearnim punjenjem, zapravo, 2S4 Tulpan je modernizirana, samovozna inačica minobacača M-53). U skladu s odredbama sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja SALT, Rusija je povukla i uništila svoje taktičko nuklearno naoružanje, uključujući i nuklearne mine kal. 240 mm. Unatoč pozitivnim izvješćima iz Čečenije, perspektive minobacača 2S4 Tulpan su prilično neizvjesne, jer radi se o naoružanju razvijenom tijekom hladnoga rata, kao primarnom taktičkom nuklearnom oružju. Bez obzira na to što je u samovoznoj inačici dobio na znatno većoj pokretljivosti, to je još uvijek nezgrapno i teško oružje koje ne može pružiti brzu potporu suvremenim borbenim modulima lakih, visokomobilnih oružanih snaga u uvjetima asimetričnog sukoba, zbog čega ga vjerojatno očekuje sudbina njegovih prethodnika merzera, unatoč stalnim modernizacijama među koje se ubraja i razvoj visokopreciznog, laserski navođenog streljiva Smelčak.

Image Hosted by ImageShack.us

- Osnovni kalibar će vjerojatno i dalje biti minobacač 120 mm, montiran u kupoli odgovarajućih lakooklopljenih gusjeničnih borbenih vozila ili vozila na kotačima;
- Povećanje dometa ostvarivat će se poboljšanjem unutarnjih balističkih značajki oruđa, poboljšanjem aerodinamičkog oblika mine i ugradnjom dodatnog (reaktivnog) pogona;
- Povećanje točnosti pogađanja razvijat će se usavršavanjem sustava navođenja mina u silaznoj putanji, uz eventualnu ugradnju korektivnog pogona kojim će biti moguće radikalnije popravke putanje leta mine;
- Brzina gađanja povećavat će se razvojem raznih oblika automatizacije procesa punjenja oruđa i ispaljivanja mine;
- Povećanje pokretljivosti, manevarskih sposobnosti, balističke i ABK zaštite na paljbenom položaju i u hodnji moguće je poboljšanjem tehničkih značajki vozila na koja je minobacač montiran;
- Smanjenje vremena reakcije oruđa uporabom novih uređaja i sustava za topografska, balistička i meteorološka mjerenja;
- Integracija u sustav za upravljanje paljbom na višim razinama zapovijedanja i sl.

Image Hosted by ImageShack.us
Jedan od perspektivnih samovoznih minobacača kalibra 120 mm ACV-S, projekt kompanije FNSS

Kao konačni produkt tih modernizacija, javlja se vrlo respektabilna moć koju će imati osnovni taktički moduli u sukobima niskog intenziteta, a koja će se postizati optimalnom kombinacijom samovoznih minobacača 120 mm s lakim i srednjim minobacačima za neposrednu potporu snaga u borbenom kontaktu.

30.08.2008. u 12:56 • 0 Komentara • Print • #

Perspektive minobacača

Danas su minobacači prisutni u oružanim snagama velikog broja zemalja jer se radi o relativno jednostavnom i pokretljivom naoružanju velike paljbene moći, za čiju uporabu je dovoljna kratka i jednostavna obuka. Zbog razmjerno jeftine i tehnološki nezahtjevne izrade, proizvodi se u cijelom nizu zemalja i po relativno niskim cijenama prodaje se na međunarodnom tržištu naoružanja i vojne opreme (kako legalnom, tako i na crnom tržištu). Očekuje se da će u tom kontekstu biti nastavljen njihov razvoj, pri čemu će težište razvoja lakih i srednjih minobacača biti na smanjivanju težine u cilju povećanja pokretljivosti, pojednostavljenju rukovanja i povećanju dometa.
Domet će se i dalje povećavati novim konstrukcijskim rješenjima mina i jačanjem izbacnog punjenja. U tom kontekstu, pretpostavljam kako je samo pitanje vremena uvođenje u operativnu uporabu reaktivnih i visokopreciznih navođenih mina i u kalibru 60 mm (dosad je njihova uporaba usvojena zaključno s kalibrom 81 mm).
Teški minobacači (ali sve više i srednji) nastavit će se razvijati ponajprije kao samovozna oruđa, čime se u velikoj mjeri dobiva na pokretljivosti i brzini reagiranja, što postaje imanentno svojstvo u taktici suvremenog ratovanja. Pritom, u projektiranju samovoznih minobacača (kao i kod drugih samovoznih topničkih oruđa za paljbenu potporu) postoje dvije koncepcije:
- oruđa otvorene montaže naoružanja (bez kupole) na šasiju gusjeničnog vozila ili lako oklopljenog vozila na kotačima i
- oruđa ugrađena u kupoli odgovarajućeg gusjeničnog vozila ili vozila na kotačima (po svojoj koncepciji ta samovozna oruđa su bliža taktičko-tehničkim zahtjevima koja se postavljaju pred suvremena samovozna topnička oruđa paljbene potpore).
U tom kontekstu očekuje se da će osnovne tendencije razvoja samovoznih minobacača i dalje biti u sljedećem:

30.08.2008. u 12:51 • 0 Komentara • Print • #

Srednji minobacači

Image Hosted by ImageShack.us
MAPAM minobacačka mina 60 mm mase 1,84 kg pojačane učinkovitosti na cilju

Srednji minobacači su u većini suvremenih oružanih snaga postali standardno sredstvo paljbene potpore postrojbi razine satnije. Nakon II. svjetskog rata kalibar gotovo svih srednjih minobacača u zemljama članicama NATO-a standardiziran je na 81 mm, dok je u SSSR-u i drugim zemljama istočne Europe standardiziran na 82 mm (po nekim objašnjenjima sovjetskih vojnih teoretičara u slučaju rata vjerojatno je kako bi veća količina streljiva došla u ratni plijen. U tom slučaju, streljivo zapadnog podrijetla kalibra 81 mm moglo bi se u slučaju nužde ispaljivati iz sovjetskih i istočnoeuropskih minobacača, dok u obratnom slučaju to ne bi bilo moguće).
To oruđe obično poslužuje posluga 3-4 vojnika, a na kraće udaljenosti prenosi se rastavljeno na tri glavna elementa (podloga, lafet ili dvonožac i cijev) i vrlo jednostavno se sklapa na paljbenom položaju. U suvremenim oružanim snagama sve češće je u uporabi samovozna inačica, osposobljena za borbeno djelovanje s vozila. Za razliku od lakih minobacača namijenjenih ponajprije za neposrednu potporu nižih postrojbi na prvoj crti bojišta koji pretežno gađaju izravno, srednji minobacači obično čine paljbenu skupinu satnije i načelno gađaju posredno, zbog čega razvijaju primarne elemente za upravljanje topničkom paljbom. Drugim riječima, srednji minobacači su najniži oblik topništva za posredno gađanje. Takvu skupinu obično čini izvidnička desetina, skupina za upravljanje paljbom i 4-8 minobacača (broj oruđa u formaciji obično ovisi o tehničkim mogućnostima skupine za upravljanje paljbom).
Većina minobacača kalibra 81 i 82 mm je vrlo slična, s gotovo istim elementima, a uočljive razlike su samo u pojedinim detaljima, kao što su npr. plinska kočnica, sigurnosni sustav protiv okretanja mine, oblik i dimenzije podloge i sl. Iznimka čini ruski automatski minobacač 82 mm 2B9 Vasilek koji po svojim konstrukcijskim značajkama već predstavlja pravo topničko oružje, zbog čega je ustrojbeno i razmješten u topničku skupinu za potporu na razini bojne.
Daljnji razvoj srednjih minobacača moguć je u tri smjera:
- poboljšanje tehničkih i manevarskih svojstva oruđa
- modernizacija sustava upravljanja paljbom i
- usavršavanje streljiva.

Image Hosted by ImageShack.us
Tipični predstavnik srednjih minobacača M252. Kalibar 81 mm, masa oružja na borbenom položaju 41,27 kg, učinkovit domet 5675 m, najveća brzina gađanja 20 mina/min, masa projektila 4,5 ? 4,6 kg (ovisno o vrsti i tipu mine)

Poboljšanje tehničkih svojstava oruđa ide u smjeru smanjivanja težine i dodatnog pojednostavljivanja konstrukcije, čime se postiže povećanje njegove pokretljivosti i mogućnosti transporta u raznim uvjetima. Već sada se za izradu dijelova koji nisu izloženi velikim naprezanjima koriste manje zahtjevni, ali lakši materijali (kao što je npr. duraluminij), a samo je pitanje vremena kad će se početi uvoditi razni kompozitni materijali koji relativno uspješno mogu zamijeniti čelik (npr. za izradu dvonošca ili podloge). Osim što se dobiva na težini, na taj način bi znatno pojeftinila i proizvodnja tog oružja, što nije zanemarivo u sve jačoj konkurenciji na međunarodnom tržištu naoružanja i vojne opreme. Konkretnije, američka vojska razvija minobacač M252 kalibra 81 mm. Masa mu je 42,3 kilograma (od čega cijev teži 15,88 kg, 11,25 lafet i 11,97 kg podloge), a krajnji cilj je masa od 28,99 kg, s cijevi mase 11,11 kg. Još ambiciozniji plan predviđa razvoj minobacača kal. 81 mm ukupne mase 24,85 kg, pri čemu se ispituje mogućnost uporabe materijala Inconel 718 temeljenog na niklu od kojega bi se izrađivale cijevi. Kompozitne materijale uporabili bi za podlogu i dvonožni lafet (detaljnije u S. Radaković: Džepno topništvo, Hrvatski vojnik br. 117/118, prosinac 2006).

Image Hosted by ImageShack.us
Ruski automatski minobacač 2B9 Vasilek na paljbenom položaju. Kalibar 82 mm, masa oružja na borbenom položaju 632 kg, učinkovit domet 4720 m, praktična brzina gađanja 40-60 mina/min, masa projektila 3,23 kg

Znatno veća modernizacija može se očekivati u sustavu upravljanja paljbom, koji sve više postaje potpuno automatizirani proces s uporabom namjenskih računala i odgovarajućih mjernih senzora te uključivanja GPS satelitskog navigacijskog sustava. Time se dobiva na znatno većoj brzini uočavanja cilja, pripreme početnih elemenata i otvaranja paljbe, a i preciznosti gađanja.
Usavršavanje streljiva ide u smjeru povećanja njegovog dometa uvođenjem reaktivnih mina, poboljšanju pouzdanosti upaljača i povećanju preciznosti uvođenjem tzv. pametnog streljiva, odnosno mina koje posjeduju vlastite senzore za traženje cilja i mogućnosti korekcije leta u silaznom dijelu putanje. To streljivo može biti navođeno na cilj pasivno (na temelju IC isijavanja cilja, kao što je npr. kod vozila) ili u posljednje vrijeme sve češće lasersko (navođenjem na laserski označeni cilj). Osim toga, konstrukcijski se usavršavaju novi tipovi mina, kao što su mine s termobaričkim punjenjem (tzv. aerosolni projektili), kasetne mine (s raznim vrstama substreljiva) i sl.

30.08.2008. u 12:43 • 0 Komentara • Print • #

minobacaći oružje rovovskog rata

Image Hosted by ImageShack.us
Posluga američkog lakog minobacača M224 na paljbenom položaju. Kalibar 60 mm, masa oruđa na borbenom položaju 21,11 kg, krajnji domet 3490 m, najveća brzina gađanja 30 mina/min, masa projektila 1,66 ? 1,71 kg (ovisno o vrsti i tipu mine)

Suvremeni minobacači dijele se na tri temeljna tipa - laki (kalibra do 80 mm), srednji (kalibra 80 - 100 mm) i teški (više od 100 mm). Većina suvremenih oružanih snaga u svom naoružanju je zadržala sva tri tipa minobacača, naravno sa specifičnim zadaćama i načinom uporabe. U tom kontekstu, laki minobacači danas se pretežno nalaze u naoružanju specijalnih i diverzantskih snaga, gdje je pokretljivost najvažnija značajka, ali isto tako i kao oružje paljbene potpore na razini voda i satnije. Obično je riječ o naoružanju mase 15-25 kg, koje nose i poslužuju dva vojnika, a u slučaju potrebe bez većih problema njime može rukovati i jedan vojnik. Važnost lakih minobacača posebno je povećana u uvjetima tzv. asimetričnih ratova koji se načelno vode po pravilima urbane gerile, odnosno iznenadnim napadima koji zahtijevaju brzu reakciju pokretnih snaga. Koalicijske snage predvođene Sjedinjenim Američkim Državama raspoređene u Afganistanu i Iraku posljednjih su godina itekako postale svjesne vrijednosti minobacača kalibra 60 i 81 milimetara. Zbog toga su i američka kopnena vojska i marinski korpus počeli ulagati u razvoj novih minobacača, streljiva i sustava za kontrolu paljbe. Izvješća iz postrojbi s prve crte bojišta navode da su se minobacači kalibra 60 mm pokazali razornim oružjem za ciljeve na malim udaljenostima, ali i izvrsnim sredstvom za označavanje ciljeva za blisku zračnu potporu. U tom kontekstu, pokazali su se vrlo učinkovitim i protiv zasjeda na cestama, pa su ih rabili u osiguranju konvoja. Podjednako su bili učinkoviti kao i teške strojnice, s tim da je njihova uporaba imala znatno veći psihološki učinak na protivnika (detaljnije u S. Radaković: Džepno topništvo, Hrvatski vojnik br. 117/118, prosinac 2006).
Jedna od podvrsta koja se razvila iz lakih minobacača su tzv. commando minobacači koji se od klasične konfiguracije razlikuju u znatno manjoj podlozi, kraćoj cijevi i obično nemaju dvonožac, čime se u velikoj mjeri dobilo na težini i mogućnosti njegovog transporta (težina commando minobacača obično iznosi 7-12 kg). Tim oružjem načelno rukuje jedan vojnik, a kako se pri gađanju ne koristi dvonožac izgubilo se na preciznosti, ali je znatno povećana pokretljivost oružja i mogućnost iznenadnog otvaranja paljbe, što donekle kompenzira taj nedostatak. S druge strane, imajući u vidu da se koristi na relativno male udaljenosti, korekcija paljbe je znatno jednostavnija i brža. Hrvatska vojna industrija je svojevremeno razvila optički ciljnički sustav za gađanje upravo iz commando konfiguracija lakih minobacača 60 mm hrvatske proizvodnje, pod nazivom COCOS (Commando Control System for 60 mm Mortars), koji je omogućavao znatno preciznije izravno gađanje iz tog tipa oružja (radi se o ciljničkoj napravi koja kombinira optički sustav s računalnom tehnologijom za precizno mjerenje nagiba i elevacije cijevi).

Image Hosted by ImageShack.us
Naš sustav za upravljanje paljbom COCOS prilikom gađanja commando minobacačem omogućava izravno gađanje u vodoravnoj ravnini s nagibnom putanjom. Integriran je s hrvatskim commando minobacačem M 70 kal. 60 mm

Većina proizvođača lakih minobacača (uključujući i commando inačice) proizvodi to oružje u kalibru 60 mm koji se uvriježio kao suvremeni standard za tu vrstu oružja. Iznimka su Britanci koji još uvijek imaju u naoružanju svoj laki minobacač L9A1 kalibra 51 mm - jedan od minobacača najmanjih kalibara (ukoliko ne i najmanjeg) u operativnoj uporabi. To oružje je nasljednik britanskog 2-inčnog minobacača, masovno korištenog tijekom II. svjetskog rata, koji je bio rađen i u commando inačici. Iako se radi o relativno laganom i spretnom oružju (ukupna masa iznosi 6,27 kg), zbog malog dometa i nepreciznosti pri gađanju postupno ga je iz uporabe istisnuo bacač granata 40 mm L17A2 montiran na puški (slabija učinkovitost granate 40 mm na cilju, u usporedbi s minobacačkom minom 51 mm kompenzira se boljom preciznošću i time što se radi o sekundarnom oružju koje samo pridonosi ukupnoj učinkovitosti automatske puške SA80).
Svojedobeno se činilo da su laki minobacači preživjelo oružje bez većih razvojnih mogućnosti i bez perspektive u suvremenim oružanim snagama (npr. nakon II. svjetskog rata Sovjetska armija je potpuno izbacila lake minobacače iz operativne uporabe, a ni danas ih ruske OS nisu vratile u naoružanje). Taktika primjenjivana u sukobima s kraja XX. i početkom ovog stoljeća tu koncepciju je u potpunosti demantirala, a laki minobacači postali su nezaobilaznim čimbenikom u urbanom ratovanju i protuterorističkoj borbi. Nažalost, upravo zbog njihovih temeljnih karakteristika (jednostavno rukovanje, male protežnosti i relativno snažna učinkovitost) postali su i vrlo omiljeno oružje među teroristima, pa bih se čak usudio konstatirati kako su laki minobacači, uz razne modele ručnih bacača (među kojima su RPG-7 svakako najzastupljeniji), postali svojevrsno terorističko topništvo. U njihovom daljnjem razvoju vjerojatno neće biti većih odstupanja od klasične sheme, razvijene u dvije podvrste (klasične i commando), pri čemu se eventualna poboljšanja mogu očekivati u primjeni lakših i otpornijih materijala i donekle usavršavanju ciljničkih sprava. Daleko više može se očekivati od razvoja streljiva, pri čemu se osim na povećanju dometa i preciznosti radi i na maksimalnom povećanju ubojnih mogućnosti, te razvoju specijaliziranih mina koje dosad nisu bile sastavni dio arsenala lakih minobacača. U tom kontekstu američki vojno-industrijski kompleks već ispituje tzv. MAPAM (Mortar Anti-Personnel Anti-Materiel) streljivo 60 mm, pod oznakom XM1046, koje bi imalo ubojne mogućnosti gotovo jednake standardnim minobacačkim minama kalibra 81 mm (naravno, MAPAM tehnologija ispituje se i na minama kalibra 81 i 120 mm). Osim toga, već se rabe specijalne osvjetljavajuće mine koje prostor osvjetljavaju u IC dijelu spektra (mogu se rabiti uz pasivnu IC opremu za noćno promatranje), a planira se razvoj i drugog specijaliziranog streljiva kalibra 60 mm (npr. obilježavajuće, zapaljive i zadimljavajuće mine).

Image Hosted by ImageShack.us
Britanski commando minobacač L9A1. Kalibar 51 mm, masa oružja na borbenom položaju 6,27 kg, učinkovit domet 750 m, praktična brzina gađanja 8 mina/min, masa projektila 0,8 ? 0,92 kg (ovisno o vrsti i tipu mine)

30.08.2008. u 12:28 • 0 Komentara • Print • #

Poletio Su-35BM Super Flanker

Image Hosted by ImageShack.us

POTKRAJ veljaće i početkom ožujka,na aerodromu
Žukovski,
nedaleko od Moskve,uspiješno su obavljeni prvi probni letovi
konačnog prototipa produkcijskog višenamjenskog borbenog
aviona Suhij Su-35BM.Rijeć je o prototipu novog borbenog
aviona,koji je prvi put svijedskoj javnosti predstavljen
tijekom prošlogodišnjeg međunarodnog zrakoplovnog
velesajma MAKS 2007.Borbeni avion Su-35BM spada u tzv.
4++ generaciju borbenih aviona,te na određeni mačin označava
kraj razvoja postojeće obitelji borbenih aviona Su-27
(koja ima cijeli niz derivata),odnosno predstavlja konačnu
inačicu koja treba premostiti tehnološku prazninu do
završetka razvoja ruskog borbenog aviona pete generacije
T-50 Razvoj Suhoja Su-35BM/T-10BM
("domaća"ruska inačica nosit će oznaku Su-27SM2,
dok će izvozna oznaka biti Su-35)započet je u prosincu
2003.i u odnosu na predhodnika Su-35 ima cijeli niz
poboljšanja.

To se prije svakog odnosi na na dizanje aviona,na kojemu su
najuočljiviji manji okomiti stabilizator,nedostatak
prepoznatljive
velike zračne kočnice na hrptenoj grbi,veći uvodnici zraka za
pogonsku skupinu,izduženija nosna sikcija i nosna noga s dva
kotaća,dok je istodobno težina aviona smanjena za 20%.
Zmaj aviona sada ima servisni vijek do 6000 radnih sati,s
međuremontnim intervalom na 1500 radnih sati.Uz to,
Su-35BM ima snažniju pogonsku skupinu,koju čine dva
turboventilacijska motora Saturn 117S (AL-37FU),KOJI SU
poboljšani derivati motora AL-31F,iako je izvorno bila
planirana
ugradnja turboventilacijskih motora Saturn AL-41F1
(koji imaju 3D vektorirani potisak).Motori Saturn 117S
imaju 2D vektorirani potisak snage 8800 kg suho,odnosno
14 500 kg s dodatnim izgaranje svaki,ukupno avionu daje
impresivnih 29 000 kg potisak.Servisni vijek motora iznosi
4000
radnih sati (prije generalnog remonta),s međuremontnim
intervalima na 1500 radnih sati.Usporedbe radi,dosadašnji
motori
AL-31F imaju srvisni vijek od 1500 radnih sati,s
međuremontnim intervalom na 500 radnih sati.

Image Hosted by ImageShack.us

Velika kvaliteta Su-35BM su i novi sustav upravljanja
avionom,novi paket avionske (s "glass cockpit"konfiguracijom i novim
višefunkcijskim prikaznicima u boji diagonalne 15"i
revolucije
1400×1050 pixsela),nova navigacijska i komunikacijska
oprema,
novi radarski sustav Irbis-E (s pasivnim pomakom fazne
rešetke
do 70 stupnjeva po azimutu,a uz pomoć mini servoa do 120
stupnjeva).Irbus-E ima maksimalni domet do 30 ciljeva,te
mogučnost istodobnog zahvata i napada do osam ciljeva.
Su-35BM ima 12 podvijesnih točaka,na kojima može
maksimalno ponijeti do osam tona zrakoplovnog naoružanja.
Isporuka prvih produkcijskih Su-35BM Ruskom ratnom
zrakoplovstvu očekuje se tijekom 2010,do kada će biti isporučeno
116 novoproizvedenih aviona i 408 aviona moderniziranih na
standard Su-35.

30.08.2008. u 12:09 • 0 Komentara • Print • #

Indija remontira svoje Mig-ove 29

Image Hosted by ImageShack.us

Nastojeći napravit svojevrsnu
Ravnotežu u odnosu na novu pakistansku
nabavu borbenih aviona
F-16C/D Block 52 i JF-17 Thunder,
Indija je početkom oružja poduzela
jedan od važnijih koraka u tom smjeru.
Naime, indijski mediji objavili
su kako je Indija sklopila ugovor s
Rusijom,vrijedan milijardu američkih
dolara,koji će u sljedečem
trogodišnjem razvoju biti remontirano
i modernizirano 69 borbenih
aviona Mig-29A/B,kojima će potom
biti popunjeno pet indijskih lovačkih eskadrila.

Image Hosted by ImageShack.us

Rijeć je o avionima koje je Indija
nabavila osamdesetih godina prošlog
stoljeća i koji u prosijeku ima
oko 2500sati naleta.Remontom će
se nastojati u prosijeku produljiti
servisni vijek za dodatnih 1000 do
1500 sati naleta,što će ovisti o stanju
svakog aviona zasebno.
Indija kani nakon remonta i modernizacije
zadržati svoje «dvadesetdevetke»
barem sljedečih desetak godina u
operativnoj uporabi.Remont i modernizacija
prvih šest aviona bit će
obavljeni u Rusiji,dok će svi preostali
avioni biti obnovljeni u Indiji,u
zrakoplovnoj bazi i remontom središtu Nashik.
Modernizacija aviona uključuje
novi radarski sustav Phazatron
Zhuk-M,novi sustav za upravljanje
naoružanjem,isporuku dodatne količine
navođenog raketnog naoružanja
i novi paket avionke,koje će biti
konbinacija indiskih i zapadnih
proizvođaća,dok će određeni podsustav
biti nabavljen u Izrajelu.
Uz to će se povećati kapacitet nošenja
goriva,a ugradit će se nova komunikacijska
i navigacijska oprema.

30.08.2008. u 11:53 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 25.08.2008.

zvrsna britanska repetirka

zvrsna britanska repetirka Lee-Enfield SMLE No.
1,nestala kao rezultat iskustva iz Burskog rata

SVOJSTVA

kalibar 7,7×56 mm

dužina 1260 mm

cijev 767 mm

masa praznog oružja 4,19 kg

punjenje spremnika za 10 metaka.

25.08.2008. u 12:30 • 1 Komentara • Print • #

Tiger HAD E

U FRANCUSKOM Marignaneu 14. prosinca na svoj prvi
probni let poletio je prvi produkcijski primjerak
borbenog helikoptera Eurocopter Tiger HAD E
(Hélicopt?re d?Appui Destruction). To je "najjača"
inačica Tigera, koja je inače proizvedena za
Španjolsku, te je tijekom svog prvog leta nosio i
španjolske oznake. Helikopter će nakon niza pokusnih
letova biti početkom iduće godine prebačen u
Eurocopter Espa?a (španjolsku podružnicu tvrtke
Eurocopter), gdje će služiti kao referenca za daljnju
proizvodnju preostalih naručenih španjolskih Tigera.
Potrebno certificiranje HAD inačice trebalo bi biti
okončano do 2010., kada bi se trebala nastaviti
isporuka HAD inačice Francuskoj (HAD F) i
Španjolskoj (HAD E).

HAD inačica Tigera je predviđena za
protuhelikoptersku borbu, te blisku zračnu potporu
kopnenim snagama. U odnosu na HAP/HCP
(Helicoptere d?Appui Protection/Helicopter for Close
Protection) inačicu, koja je na određeni način bila
podloga za razvoj "jače" inačice, HAD ima 14% jaču
pogonsku skupinu, koju čine dva poboljšana
turbovratilna motora MTR390 svaki jakosti 1464 KS.
Helikopter nosi novi EWS (Electronic Warfare
System) paket opreme, a od naoružanja uz top od
30 mm GIAT 30 može nositi i lansere 19x70 mm i
7x70 mm za SNEB (Societe Nouvelle des
Etablissements Edgar Brandt) nevođena raketna
zrna. Od navođenih projektila Tiger HAD može nositi
8x Rafale Spike LR ili 8x AGM-114 Hellfire projektile
zrak-zemlja, te 4x Mistral projektile zrak-zrak.

HAD je inače i najskuplja inačica Tigera, čija se
jedinična cijena kreće između 44 i 48 milijuna
američkih dolara, a cijena borbenog helikoptera
Longbow Apache AH-64D kreće se između 48 i 52
milijuna američkih dolara. Španjolska je dosad
naručila 24 Tigera, od čega su 6 HAP inačice (na
kojima će biti obavljen retrofit na HAD standard) a 18 .

25.08.2008. u 12:21 • 3 Komentara • Print • #

TopOwl Mk.2

Francuska tvrtka Thales zajedno s američkim
Lockheed Martinom krenula je u razvoj nove inačice
HMSD (Helmet Mounted Sight Display) pilotske kacige
s integriranim binokularnim višefunkcijskim
prikaznikom, koja zasad nosi naziv TopOwl Mk.2.
Temeljno poboljšanje novog TopOwla jest zamjena
postojeće katodne cijevi, koja je bila temelj
videoprikaza, s novom LCD matricom. Time se otvara
širok spektar poboljšanja kao što su veća kvaliteta
prikaza s većom rezolucijom, širi kut videoprikaza,
veća brzina skeniranja senzora (IIT i FLIR), što
dodatno smanjuje kašnjenje u odzivu videoprikaza,
manja težina cijelog sustava, niži operativni troškovi,
a bit će otklonjenii određeni nedostaci cijelog
sustava, uočeni u dosadašnju operativnu uporabu
TopOwla. Uz to, radi se na razvoju nove inačice
pratećih programskih aplikacija, čime se želi postići
lakše radno sučelje, odnosno viša razina
sintetiziranosti podataka koje TopOwl može prikazati.
Radi se i na dodatnoj prilagodbi simbologije, te boljoj
integriranosti sa senzorskim paketom, što se
ponajviše odnosi na IIT (Image Intesifier Tubes) i
FLIR (Forward Looking Infrared). Prelazak s katodne
cijevi na matricu od tekućeg kristala kao osnove
videoprikaza TopOwla otvara mogućnosti daljnjeg
rada na poboljšanju dinamičkog raspona videoprikaza,
a posebice vrijedi za probleme "brownouta" i
"whiteouta", na što su u dosadašnjoj operativnoj
uporabi najviše prigovora imale letačke posade.
Testiranja se provode u suradnji s američkom
vojskom, a očekuje se da bi do 2010. TopOwl Mk.2
trebao postati operativan.

Prvu inačicu TopOwl pilotske kacige Thales je
početkom 2003. ponudio svjetskom tržištu. Ona se
smatra najnaprednijom HMSD pilotskom kacigom s
integriranim višefunkcijskim prikaznikom, iskoristivom
u svim meteo uvjetima danju i noću. TopOwl je
razvijan prije svega za potrebe helikopterskih
pilotskih posada i dosad ga je naručilo 15 zemalja,
više od 1500 sustava, koji se s uspjehom rabe na
helikopterima AH-1Z Super Cobra, NH90 (NFH i TTH),
Rooivalk, Tiger (ARH, HAD, HAP, UHT), UH-1Y Super
Huey. Thales također radi na širenju primjenjivosti
TopOwla, te je tijekom 2007. francusko ratno
zrakoplovstvo testiralo nove kacige na transportnim
avionima C-160 Transal. Testiranje je provedeno s
uspjehom i bez velikih dodatnih prilagodbi. Thales je
započeo i s isporukom 24 kacige TopOwl-F koje je
naručila Indija za potrebe svojih mornaričkih borbenih
aviona MiG-29K.

25.08.2008. u 12:17 • 0 Komentara • Print • #

Vojska budućnosti

FOSTER-MILLER, američka podružnica britanske
tvrtke QinetiQ, predstavila je potpuno novu
modularno konstruiranu robotsku platformu MAARS
(Modular Advanced Armed Robotic System),
zasnovanu na dosadašnjim robotima Talon i
SWORDS.

MAARS je namjenski načinjena platforma s posebno
razvijenim tijelom vozila, koja omogućava lakši
pristup baterijama i ugrađenoj elektronici. Novi robot
ima veću nosivost, elektromotor veće snage, koji
omogućava veću brzinu vožnje i unaprijeđeno
kočenje.

Ono što je kod MAARS-a velik napredak u odnosu na
dosadašnje robote Talon i SWORDS jest mogućnost
brzog transformiranja. Naime, Talon je robot
opremljen hidrauličkom rukom koja mu omogućava
obavljanje raznih opasnih zadaća, najčešće
razminiranja i rada s eksplozivnim napravama.
SWORDS je pak opremljen nosačem za strojnicu i
namijenjen je osiguranju paljbene potpore. Izmjena
temeljnih alata (ruke ili strojnice) moguća je, ali
komplicirana i traži uvježbano osoblje, alat i vrijeme.

MAARS omogućava izmjenu između postolja za
oružje, hidrauličke ruke ili nekog drugog alata u vrlo
kratkom vremenu i u terenskim uvjetima. Tako će
korisnik izravno na terenu moći odlučiti treba li mu
robot za uklanjanje eksplozivne naprave ili za
borbeno djelovanje. Iako se transformacija MAARS-a
mora obaviti ručno i ne odgovara potpuno robotima iz
filma Transformers, treba imati u vidu da je to znatan
napredak prema fleksibilnijim robotima modularnog
tipa, koji će se brzo i jednostavno moći konfigurirati
za raznovrsne zadaće.

25.08.2008. u 12:06 • 1 Komentara • Print • #

T-84 Jatagan

Krajem osamdesetih godina u konstrukciskom birou
Harkov (danas u Ukrajini) rađeni su tenkovi T-80UD
za sovjetsku vojsku. Nakon raspada SSSR-a u
Harkovu je odlučeno da se na osnovu T-80UD
konstruira novi tenk kojim bi se opremile oružane
snage Ukrajine. Tako je 1993. godine konstruktorski
tim rukovođen glavnim projektantom Anatolijem
Slovikovskim razvio tenk T-84 "Jatagan".

Opća koncepcija tenka preuzeta je sa T-80. Mjesto
vozača je u prednjem centralnom djelu oklopnog tjela,
tjela, kupola sa naoružanjem i mjestima zapovjednika
i topnika postavljena je na srednji dio tjela, dok je u
zadnji diovozila ugađena pogonska grupa.

Vatrena moć zasniva se na topu 125 mm KBA3, koji
predstavlja ukrajinsku varijantu ruskog oruđa
2A46M1. Iz topa se ispaljuje sva standardna municija
kalibra 125 mm, uključujući i laserski vođene
protiuoklopne rakete 9M119 (AT-11 Sniper).
Primjenjen je automatski punjač sa municijom
smještenom ispod kupole tenka. Za razliku od T-80
kod koga su granate u punjaču položene, kod T-84
granate su smještene vertikalno. Kapacitet punjača
je 28 metaka, a ukupno se u borbenom kompletu
nalaze 43 metka.

Poboljšana verzija T-84U

Sistem za upravljanje vatrom je suvremen i
omogućava visoku vjerovatnoću pogađanja cilja iz
pokreta, danju i noću, uz mogućnost da i zapovjednik
tenka gađa.Topnik na raspolaganju ima stabiliziranu
dnevnu nišansku spravu 1G46 "Irtiš" sa povećanjem
2,7x i 12x, integriranim laserskim daljinomjerom i
uređajem za vođenje raketa. Za ciljanje noću koristi
se sprava T01-K01 dometa 600-900 metara u
pasivnom režimu i 1300 m u aktivnom režimu (uz
upotrebu IC reflektora). Na tenkove predviđene za
izvoz se umjesto nišana T01-K01 ugrađuje
termovizijski sistem Buran-E. Zapovjednik za
osmatranje koristi dnevno-noćnu spravu TKN-4S
"Agat", kojom danju može otkriti ciljeve na
udaljenosti od 5000 m, a noću na 900 m. U sastav
sistema za upravljanje vatrom ulaze još i balistički
računalo 1V528 i stabilizator topa 2E42. Pošto ova
elektronska oprema ne spada u najsuvremenija
rješenja, proizvođač nudi i mogućnost ugradnje
elektronike zapadnog porjekla.

Topničko mjesto

Pomoćno naoružanje sastoji se od mitraljeza PKT
kalibra 7,62 mm spregnutnog sa topom i
protiuavionskog mitraljeza NSVT kalibra 12,7 mm.
Mitraljezom NSVT se može upravljati iz unutrašnjosti
vozila uz pomoć ciljničkog uređaja PZU-7.

Za pogon tenka koristi se dvotaktni 6-cilindrični dizel
motor 6TD-2, sa vodenim hlađenjem i direktnim
ubrizgavanjem goriva. Maksimalna snaga motora je
1200 ks pri 3000 obrtaja u minuti. Prednosti ovog
motora u odnosu na konkurentni agregat V-46 su
nešto manja potrošnja goriva, manje dimenzije i
izbacivanje plinova kroz hladnjak (čime se smanjuje
IC odraz tenka). Međutim motor 6TD-2 ima i nekoliko
ozbiljnih mana - kraći životni vjek, manju
pouzdanost, probleme sa hlađenjem pri visokim
spoljnim temperaturama i višu cjenu. Zato je u tenk
po narudžbini moguće ugraditi i slabiji motor 6TD-1
(1000 ks), koji je znatno pouzdaniji i ima duži radni
vjek.

Snaga se prenosi preko mehaničkih mjenjača sa dva
planetarna menjača (7 stepeni prenosa za kretanje
napred i jedan za nazad) i servo-hidrauličnim
uređajem za upravljanje. Primjenjen je sistem
oslanjanja sa torziskim štapovima i hidrauličnim
amortizerima na prvom, drugom i šestom oslonom
točku. Gusjenice su metalne, sa gumeno-metalnim
šarnirima. Proizvođač nudi mogućnost ugradnje
suvremenije mjenjače i gusjenica sa gumenim
papučama za kretanje po asfaltnim putevima.

Oklopna zaštita je na istom nivou kao kod tenka T-
80U. Kao i kod svih suvremenih tenkova na prednjem
djelu kupole i tjela vozila primenjen je višeslojni
oklop. Na vozilo je postavljen i eksplozivni reaktivni
oklop (ukrajinska verzija ruskog oklopa Kontakt-5)
koji štiti od kumulativnih projektila i znatno umanjuje
efikasnost potkalibarnih penetratora.

Tenk T-84 opremljen je optoelektronskim sistemom
za aktivnu odbranu Štora-1. Sistem se sastoji od
signalizatora laserskog ozračenja, lansera dimnih
kutija i dva IC ometača koji smanjuju vjerovatnoću
pogađanja protivničkih protiuoklopnih vođenih raketa.

Od ostale opreme u T-84 se ugrađuje sistem za NHB
zaštitu, uređaj za samoukopavanje, oprema za
savlađivanje vodenih prepreka podvodnom vožnjom i
radio-uređaj. Obično je moguća ugradnja sistema za
navigaciju. Na tenk je moguće postaviti standardni
uređaj za razminiranje KMT-6.

Daljim radom na projektu tenka nastala je moderna
varijanta T-84U. Poboljšan je sistem za upravljnje
vatrom, ugrađen je novi top 125 mm Tip 501 "Vitjaz",
a moguća je i ugradnja topa kalibra 140 mm Tip 551
"Bagira". Za pogon se koristi novi motor 6TD-3 koji
razvija 1500 ks. Sa prednjeg djela tjela tenka
uklonjen je reaktivni oklop, a postavljen novi pasivni
oklop, dok je na kupolu ugrađen novi eksplozivni
reaktivni oklop. Postavljene su nove gusjenice, a
tenk je dobio i pomoćni agregat koji se koristi za
napajanje električnom energijom kada glavni motor
nije u pogonu.

Varijanta tenka označena T-84-120 "Oplot" ili KERN-
2.120 naoružana je topom kalibra 120 mm, zbog
usklađivanja sa NATO standardima. Ugrađen je i
potpuno novi automatski punjač sa 22 metka
smještena u zadnji dio kupole (kao kod francuskog
tenka Leclerc). Ukrajinci imaju problema oko
nabavake topova 120 mm iz inozemstva (švicarska
tvrtka SW im je isporučila samo dva topa za
prototipove i prekinula dalje isporuke), a i razvoj 120
mm je naišao na niz problema, pa je budućnost
projekta T-84-120 neizvjesna.

Sredinom 2001. godine prikazano je vozilo BMPT-84
koje predstavlja hibrid tenka i oklopnog transportera.
U prostor između kupole i motorno-upravljačkog
odjela može se smjestiti pet vojnika sa opremom.
Naoružanje je identično kao kod tenka T-84, ali je
borbeni komplet topa smanjen na 30 granata.

BMPT-84 -Za prijevoz petoročlane posade

-TAKTIČKOTEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar topa: 125 mm

Kalibar spregnutog mitraljeza: 12,7 mm

Kalibar protiuavionskog mitraljeza: 7,62 mm

Borbeni komplet topa: 43

Borbeni komplet spregnutog mitraljeza: 1250

Borbeni komplet PAM-a: 450

Posada: 3

Dužina tjela: 7,085 m

Dužina sa topom naprjed: 9,72 m

Širina: 3,56 m

Visina: 2,285 m

Klirens: 0,515 m

Borbena masa: 46.000 kg

Specifičan pritisak na tlo: 0,93 kg/cm2

Snaga motora: 882 kW

Specifična snaga: 19,17 kW/t

Radijus kretanja po asfaltnom putu: 540 km

Radijus kretanja po makadamu: 350-400 km

Kapacitet rezervoara za gorivo: 1300 l

Maksimalna brzina: 65 km/h

Srednja brzina po makadamu: 45 km/h

Gaz bez pripreme: 1,8 m

Podvodni gaz: 5 m

Savlađuje vertikalnu prepreku: 1 m

Rov: 2,85 m

Savlađuje uspon: 32°

Bočni nagib: 25°

25.08.2008. u 11:17 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 24.08.2008.

Sintetičko gorivo i za borbene avione

Iako je dosadašnji strateški prioritet USAF-a bio
opskrba svoje transportne i bombarderske flote
sintetičkim gorivom, čiju je mogućnost uporabe vrlo
intenzivno testirao proteklih godina, USAF se odlučio
za još jedan vrlo važan korak naprijed. Početkom
svibnja u zrakoplovnoj bazi Arnold započeo je novi
program testiranja uporabe sintetičkog goriva na
motorima Pratt & Whitney F100, s ishodišnom
namjerom uporabe tog goriva na borbenim avionima
F-15 i F-16, koji bi ujedno bili i prvi borbeni avioni
opskrbljeni sintetičkim gorivom. Nositelj programa
testiranja i pripreme za konačnu operativnu uporabu
goriva je Arnold Engineering Development Center, koji
je dosad bio nositelj testiranja General Electricovih
motora F101, odnosno primjene sintetičkog goriva na
bombarderu B-1B Lancer.

Kao i dosad Arnold Engineering Development Center
će za testiranje rabiti F-T mlazno gorivo dobiveno
tzv. Fischer-Tropsch procesom, koje je u odnosu na
dosadašnje kerozinsko gorivo iznimne čistoće, boljih
energetskih odlika i ekološki neusporedivo
prihvatljivije. F-T sintetičko gorivo proizvodi američka
tvrtka Syntroleum, koja je dosad proizvela gotovo 2
000 000 litara sintetičkog goriva za potrebe raznih
USAF-ovih testiranja. F-T proces proizvodnje
sintetičkog goriva razvijen je tijekom dvadesetih
godina prošlog stoljeća u Njemačkoj, kada su
njemački inženjeri počeli razvijati tehnologiju
dobivanja sintetičkog goriva iz prirodnog plina i
ugljena.

24.08.2008. u 13:04 • 0 Komentara • Print • #

RPG-29 Vampir

RPG

Krajem osamdesetih godina sovjetski konstruktori
pristupili su razvoju novog lakog bestrzajnog
protivoklopnog sredstva, sposobnog da sa prednje
strane uništi sve tipove tenkova koji su se tada
nalazili u operativnoj upotrebi. Rezultat ovog rada je
ručni bacač raketa RPG-29 Vampir, kalibra 105 mm.

Ručni bacač RPG-29 namjenjen je za uništavanje
tenkova, oklopnih vozila, bunkera i utvrđenih
objekata na daljinama do 450 m. Zamišljen je kao
protivoklopno sredstvo motoriziranog pješadijskog
voda, a opslužuju ga dva vojnika.

Sistem RPG-29 se sastoji od dva osnovna djela:
lansera i raketnog projektila.

Lanser raketa je predviđen za višekratnu upotrebu.
Opremljen je optičkim i rezervnim mehaničkim
ciljnikom, a po potrebi se postavlja pasivni noćni
ciljnik. U pokretnom položaju lanser je rastavljen na
dva djela, koje u posebnoj torbi prenosi jedan vojnik.

Raketni projektil PG-29V kalibra 105 mm se sastoji od
tandem-kumulativne bojeve glave i raketnog motora.
Bojeva glava probija 650 mm homogenog pancirnog
čelika iza reaktivnog oklopa, a efikasna je i protiv
betonskih građevina i podzemnih bunkera.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

RPG-29 Vampir

Kalibar: 105,2 mm

Masa bacača: 11,5 kg

Masa projektila: 4,5 kg

Početna brzina projektila: 130 m/s

Ciljnička daljina gađanja: 450 m

Probojnost: 650 mm

24.08.2008. u 12:56 • 2 Komentara • Print • #

Maljutka

Tip: MCLOS žičana navodeća protiv tenkovska
raketa (9K11)
Mjesto proizvoda: SSSR

U upotrebi od: 1963-

Korišteno: SSSR i drugi....

Ratovi: Domovinski Rat, Vietnamski Rat, Zaljevski Rat

Specifikacije (AT-3A)

Težina: 10.9 kg

Dužina: 860 mm

Promjer: 393 mm (krilca)

Diameter 125 mm

Efektivno djelovanje: 500 m do 3000 m

Bojna glava: 2.5 kg HEAT 400 mm

Brzina: 115 m/s (average) 200 m/s (maximum) [1]

Sistem za navođenje: MCLOS

24.08.2008. u 12:28 • 0 Komentara • Print • #

Novi Mercedesov kamion -Zetros-

Poznati proizvođač vozila Daimler AG, u sklopu
poznate robne marke Mercedes, predstavio je novi
taktički terenski kamion pod imenom Zetros. Novi je
kamion dostupan u dvije inačice, s tri osovine
(oznake Zetros 2733 A 6x6) i dvije osovine (oznake
Zetros 1833 A 4x4). Inačica s dvije osovine ima
nosivost od 4 do 6 tona, dok je nosivost
troosovinske inačice od 7 do 10 tona. Inače, kamion
je u konfiguraciji "motor ispred kabine", što
omogućava niže vozilo nižeg težišta.

Posebna je pozornost posvećena ostvarivanju dobrih
terenskih voznih osobina te strategijskoj mobilnosti.
Zetros je posebno prilagođen jednostavnom prijevozu
vlakom i avionom. Pri konstruiranju se pazilo na to da
bude jednostavno naknadno vozilo oklopiti i tako
povećati zaštitu posade.

Zbog promišljenog dizajna vozilom se jednostavno
upravlja. Budući da je prednja osovina postavljena
više naprijed i da vozač sjedi iza nje, osjećaj
upravljanja je intinuitivno sličan kao u osobnom
vozilu. Tvrtka navodi kako takva konfiguracija manje
umara posadu. Takva konfiguracija omogućava i bolji
raspored mase vozila i ukrcanog tereta. Zbog niže
kabine u odnosu na kamione koncepcije "motor ispod
kabine", prijevoz transportnim avionima C-130 i C-
160 traži minimalne pripreme.

U konstrukciji i izradi vozila primijenjeno je mnoštvo
postojećih dijelova koji su se već dokazali u drugim
Mercedesovim vozilima. Motor je iz serije 900, koja
se rabi i za pogon kamiona slavne serije Unimog.

24.08.2008. u 12:25 • 0 Komentara • Print • #

MOP

Potkraj prosinca prošle godine američko ratno
zrakoplovstvo objavilo je da je s uspjehom napravilo
novi važan korak u razvoju i primjeni MOP-a (Massive
Ordnance Penetrator), nove superbombe. Naime,
uspješno je provedeno integriranje MOP-a na
strateški bombarder B-2 Spirit of ..., a program
integriranja na avion predvodila je tvrtka Northrop
Grumman, koja inače i proizvodi taj tip bombardera.
Tijekom postupka prilagodbe tijela bombe na
unutrašnjost prostora u Spiritu rabljen je mock up
bombe duljine 7 m, a kompletan postupak testiranja
ugradnje MOP-a proveden je u zrakoplovnoj bazi
Whiteman, u kojoj je smješten 509. bombarderski
puk. U unutrašnjosti trupa bombardera B-2 dva su
prostora u koja se mogu podvjesiti bombe, a u svaki
od njih može se smjestiti po jedan MOP.

Sam MOP je težak 13600 kg, dijametra 80 cm. Ima
ugrađen GPS sustav navigacije pomoću kojega može
upravljati jedinim upravljačkim dijelovima na tijelu
bombe, a to su četiri "krilca" stabilizatora na
stražnjem dijelu bombe, radi veće preciznosti udara.
Za razliku od svojeg prethodnika, bombe BLU-109
(Bomb Live Unit ver. 109), popularno nazvane Bunker
Baster, MOP će imati deset puta jaču snagu zbog
2400 kilograma eksploziva što ga nosi u sebi, te bi
trebao probijati betonske objekte do dubine od čak
70 metara.

24.08.2008. u 12:24 • 0 Komentara • Print • #

MG-42 (Maschine gewere -42)

MG-42 je bila dizajnirana da bude ekonomičnija i da
se lakše proizvede u masovnoj proizvodnji nego MG-
34. Stavljena je plastika na rukohvat i podupirač.
Umjesto tvrdog čelika stavljen je slabiji ljevani metal.
Na mjestima gdje je bilo zakovalo sada je samo
zavareno. Bila je lakša, kompatibilnija i pouzdanija.

Re dizajn je omogučio MG-42 da se koristi u mnogim
različitim klimama. Prijašnje strojnice nisu mogle biti
koristiti jedinici koje u nosile rukavice bez prstiju
(koristilo u zimi, posebno u Rusiji). Bila je mnogo
otpornija na zaštopavanje koje je bilo uzrakovano
pijeskom i zemljom (odlično za uporabu u africi). Cijev
se je mogla promijeniti vrlo brzo, iskusniji vojnici su je
mogli promjeniti za oko 30 sekundi.

Kada se je montirala na dvonožac bila je manje
precizna nego MG-34, ali njezina snaga je bila
uništavajuća što se je dokazalo u Normandiji. Zbog
stalne paljbe vojnici koji su bili na strojnici bilu su
zasipani čahurama, što ih je onemogučavalo u brzom
manevrivanju, ali više smrtonosnim.

Specifikacije:

Domet: isto kao MG-34 oko 2km

Kalibar: 7,62x57mm

Brzina metka: 755 metara u sekundi

Brzina paljbe: 1550 metaka u minuti

24.08.2008. u 12:18 • 0 Komentara • Print • #

M-16

M16 (United States rifle, caliber 5,56 mm, M16) američka je
jurišna puška i osnova za cijeli niz jurišnih pušaka kalibra 5,56
mm. U službu američke vojske ulazi sredinom šezdesetih
godina dvadesetoga stoljeća.

Povjest

Prva inačica M16A1 počela se uvoditi u službu 1964. godine
kao zamjena za M14 7,62mm, a već 1965. postala je
najrasprostranjenija jurišna puška u američkoj vojsci. Kasnija
inačica M16A2 pocela se uvoditi u službu početkom
osamdesetih, da bi do danas bilo proivedeno još nekoliko
verzija, od kojih su najvažnije karabinska M4 i verzija s
bacačem granata M203

M16 je bila prva jurišna puška s plastičnim komponentama, što
joj je znatno smanjilo težinu, a najvažnija njezina
karakteristika je kalibar 5,56mm koji je kasnije postao
standardni kalibar NATO saveza.

Karakteristike

Analizom (projekt SALVO) borbenih iskustava i preko 3 milijuna
izvještaja s ratišta tijekom prvog i drugog svjetskog rata.
Analiza je pokazala da se borbe vode na manjoj udaljenosti, s
većom potrošnjom municije, te da su ciljevi uglavnom pokretni,
pa je temeljem tih analiza konstruiran M16. Spremnik je
prvotno bio kapaciteta 20 metaka, da bi kasnije bio povećan
na 30.[1]

Glavni "protivnik" M16, bio je sovjetski AK-47 koji je imao
kalibar 7,62 mm. Navedeni kalibar imao je veću zaustavnu moć
od američkog konkuretna, ali i znatno sporije zrno te manju
preciznost. Također kalibar 5,56 mm zbog svoje brzine stvara
znatno više biološke štete od kalibra 7,62mm.

Prilikom uvođenja u operativnu uporabu tijekom Vijetnamskog
rata bilo je zamjerki na pouzdanost M16, primarno zbog lošeg
održavanja (M16 je bila predstavljana kao puška koju se ne
treba čistiti), te u nešto manjoj mjeri zbog municije, no
kasnijim usavršavanjem i inačicama te su manjkavosti
otklonjene.

Proizvodnja i rasprostranjenost

M16 se do danas proizvodio u četri osnovne inačice M16
A1/A2/A3/A4 uz karabinsku (kraću) verziju, M4. Osnovna i
karabinska verzija isporučuju se s 40 mm bacačem granata
M203 koji je smješten ispod cijevi. Uz ove osnovne inačice
proizvodi se čitav niz specijaliziranih sustava koji su
prilagođeni korisnicima i njihovoj osnovnoj namjeni.

M16 je u operativnoj uporabi u više od 80 zemalja, među
kojima je i 15 članica NATO saveza. Proizvedena je u više od 8
milijuna primjeraka od kojih je 90% još u upotrebi.[3] M16 je
korišten i kao osnova za razvoj cijelog niza jurišnih pušaka
poput njemačkog HK416, tajvanskog T65 ili korejskog Daewoo
K2.

24.08.2008. u 12:05 • 0 Komentara • Print • #

petak, 22.08.2008.

M-75-Ručna granata (kašikara)

Ručna obrambena bomba M75 "Kašikara" predstavlja
pješadijsko oružje namjenjeno za uništavanje
protivničke žive sile u bliskoj borbi. Efikasna je protiv
ciljeva u rovovima, zaklonima, utvrđenim objektima,
šumama i sl. Konstruirana je tako da se može
aktivirati i u snjegu, blatu, vodi.

Bomba M75 se sastoji od tjela, eksplozivnog punjenja
i upaljača.

Tjelo bombe se sastoji od jezgra i omotača izrađenog
od plastične mase. U jezgri se nalazi oko 3000
čeličnih kuglica promjera 2,5 - 3 mm. Radijus ubojitog
djelovanja kuglica je 12-18 m, a ranjavajućeg 30 do
50 m.

Eksplozivno punjenje predstavlja 36 - 38 grama
plastičnog eksploziva, čijom eksplozijom čelične
kuglice dobijaju energiju.

Otpusni mehanički upaljač tipa "Bušon", vremenskog
rada, služi da aktivira eksplozivno punjenje. Vrijeme
usporenja je 3 do 4 sekunde.

Ručne bombe M75 proizvode se i u Makedoniji, gde
su označene M93.

AKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Masa bombe: 365 g

Promjer bombe: 57 mm

Visina bombe: 89 mm

Radijus ubojnog djelovanja: 12-18 m

Radijus ranjavajućeg djelovanja: 30-50 m

Usporenje upaljača: 3-4,4 s

22.08.2008. u 11:34 • 1 Komentara • Print • #

M80 Zolja

M80 Zolja
RUČNI BACAČ RAKETA 64 mm

Ručni bacač raketa M80 Zolja predstavlja
individualno protivoklopno sredstvo pješadje,
namjenjeno za blisku protivoklopnu borbu. To je
bestrzajno raketno oružje za jednokratnu upotrebu,
koje opisuju jednostavnost, pouzdanost i mala masa.

Po izgledu i konstrukciji RBR Zolja je sličan ruskom
bacaču RPG-18, ali ga nadmašuje po preciznosti,
dometu i drugim karakteristikama.

Ručni bacač M80 sastoji se iz dva osnovna djela -
lansera i rakete.

Lanser je teleskopskog tipa, a namjenjen je za
transportiranje i lansiranje raketnog projektila.
Sastoji se od prednje i zadnje cjevi izrađene od
staklo-plastike, mehanizma za opaljenje,
ciljnika,rukohvata, štitnika, prednjeg i zadnjeg
poklopca i remena za nošenje.

Raketa kalibra 64 mm smještena je u zadnju cjev.
Raketa se sastoji od kumulativne bojeve glave i
pogonskog raketnog motora. Bojeva glava probija
300 mm homogenog čeličnog oklopa pod uglom od 90
stupnjeva.Opremljena je udarno - trenutnim -
piezoelektričnim upaljačem koji se sigurno aktivira pri
udarnim kutevima većim od 25°. Samolikvidator
uništava raketu ukoliko cilj nije pogođen nakon 4 do
6 sekundi leta. Impulsni raketni motor radi samo dok
je raketa u lansirnoj cjevi i za to vrjeme je ubrza do
190 m/s. To je dovoljno da se ostvari brisani domet
od 240 m za cilj visine 2,5 m.

Ručni bacač raketa M80 Zolja masovno su koristile
sve zaraćene strane u sukobima na prostorima bivše
SFRJ. Probojnost Zolje od 300 mm nije dovoljna da
ugrozi suvremene tenkove, pa je razvijen novi ručni
bacač sa jednokratnu upotrebu M90 Stršljen kalibra
120 mm.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 64 mm
Masa ručnog bacača: 3 kg
Masa bacača bez rakete: 1,58 kg
Masa rakete: 1,42 kg
Masa eksploziva u
bojevoj glavi: 0,31 kg
Masa pogonskog
punjenja: 0,128 kg
Dužina bacača u
marševskom položaju: 800 mm
Dužina bacača u
borbenom položaju: 1200 mm
Dužina rakete sa
sklopljenim krilcima: 664 mm
Raspon krilaca: 198,5 mm
Početna brzina leta
rakete: 190 m/s
Probojnost: 300 mm
Brisani domet za cilj
visine 2 m: 220 m
Brisani domet za cilj
visine 2,5 m: 240 m
Nišanski domet: 400 m
Maksimalni domet: 1280 m

22.08.2008. u 11:27 • 0 Komentara • Print • #

M134D-Minigun

Minigun cal.30

Karakteristike:

Težina:16kg (stane u malo veći džep)

Duljina c:75cm

Broj cijevi:4

Brzina pucanja:1000-2000 metaka u min (buši bolje
od Hiltice)

Tip metka:7,62x51 mm

Brzina metka:854mps

Maximalni domet:1000m

Ono sto ste culi i vidjeli u filmovima da jedan čovjek
treba da se puca iz miniguna,to nije istina!
Bio je model napravljen ali nosili su ga 2 do 3
čovijeka.
Pucanje se vršilo s posebnog prenosivog stalka ili
tronožca,zbog svojih 2000 ispaljenih metaka u minuti
nije ga moguce držati u rukama,vibracije i trzanje i
povlacnja sila drugacije govore.
Mozemo ga susresit na vozilima kao sto je: džipovi
(pogledaj video,helikopteri,laka, srednja, teska
oklopna vozila,avioni,i brodovi.

postava na malu pticu

Postoje spremnici:

# » 4400 komada u spremniku

# » 3000 komada u spremniku Little Bird(mala ptica-
Helikopter)

# » 3000 komada u spremniku Vehicle(vozilo-
Automobil)

# » 1500 komada u spremniku

# » 500 komada u spremniku

Šanžer ili kutija s 4400 komada streljiva

22.08.2008. u 11:08 • 0 Komentara • Print • #

M79-Osa

M79 Osa
RUČNI BACAČ RAKETA 90 mm

Jugoslovenski ručni bacač raketa 90 mm M79 Osa
namjenjen je za blisku protivoklopnu borbu. To je
pješadijsko bestrzajno raketno sredstvo za
višekratnu upotrebu, koje se efikasno može koristiti
protiv oklopnih vozila na daljinama do 350 m i protiv
nepokretnih ciljeva kao što su živa sila i vatrena
sredstva u bunkerima i utvrđenim objektima na
daljinama do 600 m.

Po konstrukciji i prinicpu rada RBR Osa sličan je
francuskom bacaču LRAC F1. Sistem M79 sastoji se
od ručnog bacača raketa, rakete u kontejneru i
rezervnog alata i pribora.

Ručni bacač raketa se sastoji od lansirne cjevi
izrađene od stakloplastike, mehanizma za opaljivanje,
optičkog ciljnika sa uvećanjem 4x, mehaničkih
ciljnika, oslonca za rame, rukohvata i poklopaca
lansirne cjevi.

Kontejner sa raketom se prije lansiranja postavlja na
zadnji dio ručnog bacača (kao produžetak lansirne
cjevi). Raketa ima kumulativnu bojevu glavu koja
probija 400 mm homogenog čeličnog oklopa. Udarno -
trenutni-piezoelektrični upaljač se aktivira pri
minimalnom uglu od 20 stupnjeva. Raketni motor daje
projektilu početnu brzinu od 250 m/s. Maksimalni
domet rakete je 1960 m, a efikasni domet 600 m.
Maksimalna brzina gađanja je 6 raketa u minuti.

Ručni bacač raketa M79 Osa masovno je korišćen u
svim ratnim sukobima na prostorima bivše SFRJ.
Kumulativna bojeva glava projektila 90 mm ne može
probiti čeoni oklop suvremenih tenkova, ali RBR M79
zbog svoje jednostavnosti, pouzdanosti, izuzetne
preciznosti i relativno male mase još uvjek
predstvaljva vrlo efikasno sredstvo za uništavanje
utvrđenih objekata i lakše oklopljenih vozila.
Razvojem i uvođenjem u naoružanje trenutnog
projektila 90 mm dobilo bi se univerzalno, pouzdano i
jeftini alat za podršku pješadije.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 90 mm

Masa bacača bez rakete: 6,2 kg

Masa bacača u borbenom položaju: 10,7 kg

Masa kontejnera sa raketom: 5,1 kg

Masa praznog kontejnera: 1,5 kg

Masa rakete: 3,5 kg

Masa optičkog cijnika: 0,65 kg

Dužina bacača bez rakete: 1432 mm

Dužina bacača u borbenom položaju: 1910 mm

Dužina rakete: 672 mm

Dužina kontejnera sa raketom: 735 mm

Početna brzina rakete: 250 m/s

Maksimalni domet: 1960 m

Probojnost: 400 mm

22.08.2008. u 10:51 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 20.08.2008.

Kanader CL-415

CL-415 je modernizirana inačica CL-215T. Kabina
pilota opremljena je EFIS sustavom, zaobljenim
završecima vrhova krila (eng. winglet), amfibija je
teža i može ponijeti veći teret. Zrakoplov je
prvenstveno namijenjen za ispuštanje „vodenih
bombi“ a može se preurediti i za potrebe patroliranja
na moru i za prijevoz tereta. Prvi let CL-415 imao je
u prosincu 1993. a isporučuje se od travnja 1994.
godine.

Jedna od danas najpoznaijih Amfiija je protupožarni
zrakoplov Kanader,Canadair CL-415.

Amfija je zrakoplov sposoban uzljetai i sljetati na
kopnu i odenoj poršini.Umijesto stajnog trapa
zrakoplovi imaju plovke za sljetanje na vodu.U
plovke su ugrađene ulačući kotači koji se prilikom
slijetanja na kopno izvlače.Aerodinamičkog su oblika
radi manjeg čeonog otpora.Umijeso ploka na
nekim je zrakoplovima cijeli trup prilagođen za
slijetanje na odene pošine,a ploi koji se nalaze
na krajeima krla spčavaju prvrtanje.

Hrvatski konstrukor Rudolf Fizir 1931.godine izgradio
je anfibiju kja je prva imala motr slabiji od 100 KS
pokazavši tako na najbolji način svoju sposobnost
konstruktora.

20.08.2008. u 20:07 • 0 Komentara • Print • #

JAVELIN(koplje)

Javelin je sustav srednjeg dometa, za prijenos i
paljbeno djelovanje treba samo jednog vojnika.
Sustav vođenja je tipa "ispali i zaboravi" jer je
projektil opremljen modernim termovizijskim tražilom i
naprednom elektronikom koja mu omogućava
samostalni napad, operater mora samo odabrati i
označiti cilj te lansirati projektil.

Javelin može djelovati u raznim uvjetima, od polarnih
do pustinjskih pa ga je dosad odabralo devet vojski
diljem svijeta. To su američka, australska, irska,
jordanska, litvanska, novozelandska, norveška,
tajvanska i britanska vojska.

Za češku je vojsku izbor modernog POVRS-a korak
dalje na dugom i skupom putu modernizacije i
standardizacije sa savezničkim snagama.
Javelin je zajednički razvojni projekt američkih tvrtki
Raytheon i Lockheed Martin, koje su ustrojile
zajedničku tvrtku Javelin Joint Venture sa sjedištem
u Orlandu, Florida.
Sklapanje sustava se obavlja u Troyu u Alabami.

Težina: 28 kg

Dužina: 1.76 metara

Domet: 2000 m (max)
75 m (min)

Vrsta bojne glave: Heat

Težina bojne glave: 8.4 kg

Proboj oklopa: 600+ mm

Lansirna rampa: čovjek prenosi
posada 2

20.08.2008. u 19:45 • 0 Komentara • Print • #

Hrvatski snajper 20mm RT20

Teška snajperska pušta RT-20 u cal. 20 mm tzv.
ručni top je jednometna repetirna puška proizvedena
početkom 1990. godine u poduzeću RH Alan za
primarno proizvedena i korištena za uništavanje
lakooklopljenih vozila, neprijateljskih zaklona,
zapovjednih mjesta i žive sile na udaljenosti do 2000
metara.

Streljivo cal. 20x110 mm sa eksplozivnim ili
protuoklopnim zrnom primarno se koristi kod
protuavionskih topovima porodice M55, početne
brzine od 850 metara u sekundi isto je vrlo učinkovito
u uništavanju gađane mete.

Teški snajper uspješno je korišten u borbenim
djelovanjima tokom domovinskog rata a prednosti
ovog teškog snajpere su očigledene u njegovoj
velikoj razornoj moći no nedostatci se očituju u
velikoj masi od čak 17,3 kg (bez dvonošca i optičkog
nišana), velikim dimenzijama te nemogućnošću
korištenja oružja u skučenim objektima.

Kasnije tokom domovinskog rata proizvedena je
poboljšana verzija puške nazvana RT-20M1 a glavna
novina je bila smanjenje mase cijevi puške sa 17,3 na
15,1 kg. Kako bi se omogućilo smanjenje sile koja
nastaje pri opaljenju streljiva hrvatski su inženjeri na
domišljat način riješili problem tako što su iznad cijevi
postavili tubu koja radi na raktivnom principu tako
što nakon ispaljenja projektila dio barutnih plinova iz
cijevi odlazi u tubu te potom van iz strijelca te tako
stvara silu obrnutu od sile koje je nastala opaljenjem
projektila i time i amortizira silu koja djeluje na
strijelca.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 20x100 mm

Masa puške: 17,3 kg

Masa dvonošca: 1,3 kg

Masa optičkog nišana: 0,6 kg

Masa puške sa nišanom i dvonošcem: 19,2 kg

Masa opreme za nošenje puške: 3,2 kg

Dužina puške: 1330 mm

Dužina cijevi: 920 mm

Početna brzina projektila: 850 m/

20.08.2008. u 12:49 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 19.08.2008.

M- 9 Beretta

Uprava za borbeni razvoj i Laboratorij za razvoj
borbene opreme američke kopnene vojske (US Army)
počeli su potkraj siječnja ove godine eksperimentalno
analiziranje postojećeg službenog pištolja američke
vojske M-9 (ustvari Beretta 92).

Zasad još nije riječ o izboru novog pištolja već
ispitivanje pritužbi koje dolaze s terena, a tiču se
pištolja M-9. Analizirat će se različite osobine te
usporediti s onim što nude drugi na tržištu dostupni
pištolji. Neke od primjedbi tiču se navodnih čestih
zastoja, neudobnih komandnih poluga i slaba
učinkovitost zrna metka kalibra 9 mm NATO (9x19,
"duga devetka").

Vojska još nije donijela službenu odluku o uvođenju
nekog drugog pištolja. Spomenutom analizom dobit
će više podataka te omogućiti mjerodavnim
eventualno donošenje odluke o daljnjem postupanju.

Do uvođenja kalibra 9 mm NATO vojska je rabila
kalibar .45 ACP. Odluka o prelasku na novi kalibar
donesena je 1954. a stvarno je uveden tek 1984.
Razlog za to bilo je postojanje rezervi oružja
kalibra .45 (legendarni pištolj Colt M1911) pa se s
novim oružjem nije startalo sve dok se rezerve nisu
istrošile. Razlog za prelazak na 9 mm bio je logističke
prirode, odnosno standardizacija na pištoljski kalibar
koji rabi većina članica NATO-a.

Danas se pak traži bolji ciljnik, veći kalibar i okidač po
načelu "samo dvostruko djelovanje". U analizi
sudjeluju vojnici iz različitih postrojbi, raznih činova,
oba spola i različitih VPD-ova kako bi se dobila što
šira testna skupina i simulirali uvjeti uporabe.
Angažirani vojnici pucaju pištoljem M-9 i različitim
pištoljima dostupnim na tržištu. Među njima i vrlo
modernim pištoljem Smith & Wesson 99 kalibra .45
Vojnici koji su pucali tim modelom hvale izvrsne
ciljnike, izvrsnu ergonomiju i dobru kontrolu trzaja
kod opaljenja.

To ne treba čuditi jer M-9 vuče korijene od Berette
92, dizajna starog više od dvadeset godina dok je
S&W 99 na tržište došao prije nekoliko godina i
primjer je moderno konstruiranog pištolja vrhunskih
osobina.

19.08.2008. u 16:39 • 0 Komentara • Print • #

Hrvatska puška

Nakon što se dokazao vrhunskim pištoljem plasiranim
na najzahtjevnija svjetska tržišta, HS Produkt iz
Karlovca razvio je i prototip prve hrvatske jurišne
puške kojom će u vrlo skoroj budućnosti biti
opremljene hrvatske Oružane snage. Radnog naziva
VHS, koji je osmislio njezin konstruktor i suvlasnik
tvrtke Marko Vuković, jurišna puška je već prošla
zahtjevna tvornička testiranja, koja sada treba
nadopuniti onima u realnim uvjetima, na vojnom
terenu.

Duža cijev

S tim u vezi karlovačku tvornicu oružja ovih je dana
posjetio ministar obrane Berislav Rončević, koji je
izrazio spremnost da MORH podupre projekt razvoja
prve domaće jurišne puške, a hrvatska se vojska
uključi u završna ispitivanja. Testiranje puške u
realnim uvjetima trebalo bi početi do kraja godine, a
ako sve bude teklo prema planu, u HS Produktu
očekuju da bi u iduće dvije do tri godine hrvatske
Oružane snage bile naoružane prvim primjercima
hrvatske jurišne puške.

Riječ je trenutačno u svijetu o najmodernijoj verziji
jurišne puške sa standardnim NATO kalibrom 5,56
milimetara, "bull pup" konfiguracije, gdje se spremnik
za metke nalazi iza mehanizma za okidanje. Upravo
ta konstrukcija, pojašnjavaju nam direktor tvrtke
Željko Pavlin i voditelj razvoja puške Ivan Ferko, daje
određene prednosti: puška je kompaktnija, ukupno
kraća, ali ima dužu cijev od čak 500 milimetara, što
joj daje apsolutnu prednost u odnosu na
konkurentske primjerke.
Korištenjem polimernih materijala u izradi i samom
konstrukcijom smanjena je i težina puške. S nešto
više od tri kilograma težine VHS spada među najlakše
u klasi. Kao primjer navode Heckler&Koch-ovu G36
koja ima kraću cijev, ali je pola kilograma teža. Uz to
puška je napravljena po modularnom principu, pa uz
nju ide i bogata dodatna oprema. Moguće je na nju
pričvrstiti bacač granata, bojni nož, svjetiljku, te,
ovisno o željama naručitelja i potrebama vojske,
klasični optički, laserski, IC ili "red dot" ciljnik, koji je
precizniji i na kojeg vojnik može gledati s oba oka.
Prototip puške napravljan je u dvije verzije - kraćoj i
dužoj, ovisno o potrebama specijalističkih postrojba.
— Prema Dugoročnom planu razvoja OSRH, u planu je
pripadnike hrvatske vojske opremiti novom jurišnom
puškom. Mi smo ovaj model razvijali unatrag nekoliko
godina i odlučili smo je ponuditi i MORH-u — kaže
direktor Pavlin.

Jaka konkurencija

Svjestan je, kaže, da će na natječaju biti i drugih
ponuđača, svjetskih renomiranih proizvođača jurišnih
pušaka, ali tvrdi kako će VHS apsolutno
konkurirati među ponuđačima. Iako su od MORH-a
tražili da budu tretirani pod ravnopravnim uvjetima,
kao i ostatak konkurencije, ipak napominju da bi ih,
kao domaćeg proizvođača, država na neki način
trebala zaštititi i dati im prioritet pred ostalim
ponuđačima. Kao primjer navodi Njemačku u kojoj
domaći proizvođač Heckler&Koch ima apsolutnu
potporu države i otvorenu suradnju s vojskom, a
narudžbe prolaze bez velikih natječaja. Slično je i u
ostalim državama koje imaju razvijenu vojnu
industriju.

U HS Produktu stoga očekuju da bi u iduće dvije
godine mogli startati sa serijskom proizvodnjom, a
nadaju se i pomoći države u dobivanju povoljnijih
uvjeta financiranja. U ovaj projekt, odnosno nabavu
strojeva i razvoj puške, HS Produkt već je uložio više
od 250 milijuna kuna, a kada krenu u serijsku
proizvodnju, ulaganja u nove strojeve, proširenje
pogona i otvaranje novih radnih mjesta bit će još
veći.

Pokretanje proizvodnje

— Nismo pritisnuti rokovima, niti nam o pokretanju
proizvodnje ovisi budućnost. Mi sasvim solidno živimo
od proizvodnje pištolja, koji su i dalje vrlo traženi,
osobito na američkom tržištu — napominje Pavlin, ali
ipak na kraju dodaje kako su u cijeli projekt razvoja i
proizvodnje jurišne puške ušli zbog čisto
pragmatičnog razloga i želje da Hrvatska više nikada
ne dođe u situaciju da bude suočena s embargom na
uvoz oružja kao za vrijeme Domovinskoga rata.

19.08.2008. u 16:26 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.08.2008.

HIMARS postao operativan

HIMARS odnosno High Mobility Artillery Rocket
System najnoviji je višecijevni bacač raketa (VBR) i
upravo ulazi u operativnu uporabu u topničkim
postrojbama američke kopnene vojske (US Army).

Riječ je o VBR-u koji rabi isti tip streljiva kao i stariji
sustav MLRS. Bitna je razlika u tome što MLRS rabi
dva kontejnera, sa šest raketa svaki, i postavljen je
na oklopljeno gusjenično podvozje.

HIMARS je
olakšana inačica, rabi samo jedan kontejner sa šest
projektila i postavljen je na taktički petotonski
kamion, koji se inače masovno rabi u kopnenoj vojsci.
HIMARS je stoga znatno pokretljiviji i lakše ga je
prevoziti zrakom ili željeznicom.

Pri konstruiranju se
osobito vodilo računa o tome da se HIMARS može
prevoziti transportnim avionom C-130 Hercules.

Sustav je toliko prilagođen zračnom prijevozu da je
moguće iskrcati ga već napunjenog i spremnog za
djelovanje iz C-130.

HIMARS zatim ispali projektile
prema cilju i odmah se ukrca u avion spreman za
uzlijetanje.

I sve to u samo nekoliko minuta.
Sustav ima tri člana posade, kojima je automatizacija
znatno olakšala rad. Tako je najteži dio posla posade
svakog VBR-a, punjenje streljivom, uvelike olakšano i
ubrzano primjenom posebnog punjača montiranog na
okretno postolje.

Punjač istodobno služi i kao okvir
za učvršćivanje projektila nakon punjenja.
HIMARS je dosad raspoređen u tri postrojbe kopnene
vojske i Nacionalne garde, a plan je opremiti još 13
drugih postrojbi.

18.08.2008. u 11:58 • 0 Komentara • Print • #

G 98-Karabin

G 98 se nalazila u naoružanju njemačkog pješaštva u
kolovozu 1914., i to jednako u postrojbama prve
linije, kao i u većem dijelu pričuvnog sastava.
Međutim, dodatna opskrba bila je slaba, osobito
nakon mobilizacije, zbog čega je njemačko pješaštvo
bilo veoma šaroliko naoružano, uključujući i ranije
razvijene modifikacije puške G 88 (G 88 S, G 88/05 i
G 88/III).

Tu treba pribrojiti i izvjesne količine ruskih pješačkih
pušaka sustava Mossin - Nagant, do kojih se došlo
neposrednim zarobljavanjima, odnosno zapljenama
nakon boja. Međutim, njemačka ratna proizvodnja
ubrzo je konsolidirana, uključujući sve veći broj
manjih kooperanata, poput Schilling und Haenel-a iz
Suhl-a. Uostalom, svi mali pogoni u okolici Suhla, a i
drugdje po Njemačkoj,
bili su uključeni u proizvodnju G 98, kao i drugog
oružja.

Već nakon nekoliko mjeseci nadomještena je
potrebnom količinom G 98 količina modificiranih
inačica G 88. G 88 su povučene i predane na
uporabu u Landswehr.
Tijekom rata na G 98 je obavljeno nekoliko preinaka
mehaničkog djelovanja, a također je uvedeno i novo
streljivo pod oznakom SmK (Spitzgeschoss mit Kern).
Novi je metak uveden u ožujku 1915., a bio je
namijenjen snajperima. Zrno novog metka imalo je
šiljati vrh i ocjelnu jezgru radi bolje penetracije u cilj,
a za G 98 u općoj pješačkoj uporabi novi se metak
primjenjivao sve dok se nije ispostavilo da je izrada
tog metka preskupa, a da bi se tim strjeljivom
opskrbljivali obični vojnici.

7.62mm

Razvijeno je i nekoliko novih oblika nišanskih sprava:
pomoćna mušica (Hilfskorne) bila je namijenjena
smanjivanju udaljenosti gađanja s 400 na 100
metara, zatim protuzrakoplovni nišanski uređaj i
periskopski uređaj za gađanje iz rova. Razvijen je i
svijetleći nišan za noćno gađanje, prepariran
luminiscentnim radijem. Iako je, za razliku od drugih
ovdje spomenutih, imao stvarnu praktičnu vrijednost,
postrojbe su ga nerado primale.

18.08.2008. u 11:51 • 0 Komentara • Print • #

GLOCK-36

GLOCK 36

Kalibar -.45 ACP

Okidanje-Safe Action

Dužina (ukupno)-6.77 in. (172 mm)

Visina sa spremnikom-4.76 in. (121 mm)

Širina-1.13 in. (28.5 mm)-Dužina cijevi-3.78 in. (96
mm)

Dužina ciljničke linije-6.18 in. (157 mm)

Težina bez spremnika-20.11 oz. (570 g)

Težina praznog spremnika-2.40 (68 g)

Težina punog spremnika-6.88 oz. (~195 g)

Kapacitet spremnika-6 metaka

Težina okidanja-5.5 lbs. (~2.5 kg)

Hod otponca-0.5 in. (12.5 mm)

Broj sustava sigurnosti-3

Na tržištu od-1999

18.08.2008. u 11:45 • 0 Komentara • Print • #

FN-Kratska strojnica posebne namjene

Osim kratkih strojnica i jurišnih pušaka, specijalne
snage rabe i moćnija oružja. Jedno od popularnijih je
jamačno laka strojnica Minimi već spomenute
belgijske tvrtke FN Herstal. Riječ je o lakoj strojnici
kalibra 5,56x45 mm koju rabi mnogo vojski diljem
svijeta, a osobito je popularna među specijalnim
snagama jer nudi veliku paljbenu moć, a masom ne
odskače mnogo od obične jurišne puške. Postoji i
inačica ParaMinimi koja je skraćena i olakšana i
izvrstan je izbor za razne desantne i specijalne
postrojbe.

Američko zapovjedništvo za specijalne operacije
SOCOM naručilo je posebnu olakšanu inačicu oznake
Mk 46. Olakšana je uporabom lake cijevi i uklanjanjem
razne manje važne opreme, kao što je ručica za
nošenje.

FN Herstal je razvio i inačicu u kalibru 7,62x51 mm
kao dopunu postojećem modelu. Tako su pokrivena
dva osnovna "zapadna" puščana kalibra, a učinkoviti
domet bitno povećan. Krajnji korisnici su dobili dva
razna oružja, ali ergonomski vrlo slična, a i logističari
su sretni jer dvije inačice imaju 70% istih dijelova.
Istodobno, inačica u jačem kalibru 7,62 mm je za oko
trećinu lakša u odnosu na prosječnu masu
univerzalne strojnice u istom kalibru.

18.08.2008. u 11:30 • 0 Komentara • Print • #

FN-Minimi

Osim velikog razvoja strojnica za policijske i
protuterorističke snage, ostalo je otvoreno pitanje
uporabe tog oružja u oružanim snagama, koje su još
uvijek pokazuju premalo interesa prema njemu i u
kojima automatske puške imaju potpuni primat.
Naoružanje posada borbenih vozila, zrakoplova,
ratnih brodova, poslužitelja na oruđima i svih ostalih
potrebe zadovoljavaju pištolji i automatski pištolji, te
u određenoj mjeri kratke strojnice kao što su
Škorpion, Ingram, Mikro Uzi i sl. Kako je riječ o dosta
prevladanom i zastarjelom naoružanju (navedeni
tipovi su iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća) i na
ovom planu je bilo pokušaja osuvremenjivanja i
stvaranja novih modela. U tom kontekstu najdalje je
otišla belgijska firma FN Herstal, koja je kasnih 80-ih
godina prošlog stoljeća razvila novu kratku strojnicu
FN P90 isključivo za tu namjenu.

Za potrebe izvođenja specijalnih operacija
svojedobno su razvijene kratke strojnice koje se
jednostavno sklapaju u oblike prihvatljive za
svakodnevno nošenje, a u slučaju potrebe brzo i
jednostavno se prevedu u borbeni položaj. Prvo
takvo oružje napravio je Eugene Stoner (konstruktor
automatske puške M-16) ranih 80-ih godina,
potaknut učestalim otmicama poslovnih ljudi i
Amerike. Kako bi omogućio učinkovitu obranu toj
populaciji, stvorio je FMG (Folding Machine Gun) -
oružje koje je u sklopljenom stanju izgledalo kao
obični kovčežić, a po potrebi se moglo brzo i
jednostavno rasklopiti u kratku strojnicu velike
vatrene moći na maloj udaljenosti. Nekoliko
prototipova napravilo je poduzeće "Ares Inc.?,
međutim to oružje nikada nije ušlo u operativnu
uporabu zbog zakonskih odredbi koje privatnim
osobama u većini zemalja zapadne Europe i SAD-a
zabranjuju posjedovanje i nošenje automatskog
oružja, a u službama sigurnosti, oružanim snagama i
policiji za njega nije pokazan interes.

S druge strane, nekoliko godina kasnije (konkretnije
početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) gotovo
identično oružje (bolje rečeno kopiju FMG) predstavio
je Konstruktorski biro priborostrenija iz Tule pod
nazivom kratka strojnica PP-90 .
Ta kratka strojnica može pucati samo rafalnom
paljbom, a nalazi se u naoružanju FSB-a i Vanjske
obavještajne službe. Podaci o mogućoj borbenoj
uporabi nisu poznati. Sličnu kratku strojnicu prikazala
je i Ukrajina pod nazivom Goblin, ali o njezinom
plasmanu i mogućoj operativnoj uporabi za sada
nema gotovo nikakvih podataka.

Osobno oružje nove generacije FN P90.

Kalibar 5,7x28 mm.

Dužina 500 mm, cijev 263 mm.

Masa praznog oružja 2,54 kg, punjenje okvir s 50
metaka

Teoretska brzina gađanja 900 metaka/min

Učinkoviti domet 200 m

18.08.2008. u 11:22 • 0 Komentara • Print • #

petak, 15.08.2008.

Desert Eagle

Desert Eagle Pistol je nastao 1979 godine, kada su
tri čovjeka sa idejom za konstrukciju
poluautomatskog pištolja magnum kalibra koji bi
funkcionirao na plinskom principu osnovali Magnum
Research, Inc. u St. Paul, Minnesota (SAD). Magnum
Research, Inc. Je patentirao osnovni dizajn pištolja
Desert Eagle 1980 godine,a prvi radni prototip ovog
pištolja je završen 1981 godine. Bio je oko 80%
funkcionalan sa rotirajućim zatvaračem, punim
plinskim funkcioniranjem i odličnim streljačkim
karakteristikama. Finalnu doradu na pištolju izvršila je
izraelska vojna industrija (IMI), pod ugovorom od
strane Magnum Research, Inc. Poslije zavšenog
istraživanja što je uključivalo i tisuće ispaljenih
metaka potpuno funkcionalni .357 Magnum model je
proizveden u seriji od preko 1000 komada. Ovaj
pištolj koji je danas jako vrijedan kolekcionarima ima
tradicionalni tzv. „land-and-grove“ žljeb, koji
neprihvata produžetke cijevi i mogućnost izmjene
kalibra. Serijski broj ovih pištolja počinjao je sa
#3001.

Usavršavanje Desert Eagle još nije završeno, kako
bilo 1985 godine cijev je promjenjena tj. poligonalno
je nažljebljena kako bi se povećala preciznost samog
pištolja. 1986 godine verzija.44 Magnum ovog pištolja
je usavršena i predstavlja prvi uspješno napravljeni
poluautomatski .44 Magnum pištolj izbačen na
tržište.

Unapređenje linije Desert Eagle se još uvjek obavlja.
1987 godine .41 Magnum Desert Eagle pištolj (koji
trenutno nije u proizvodnji) je predstavljen kako bi
ispitao specifično tržište. 1989 godine, Mark VII
model Desert Eagle postao je standardni model. Svi
Desert Eagle pištolji proizvedeni od 1989 godine imaju
Mark VII karakteristike: uvećanu polugu kočnice,
uvećan i poboljšan zaustavljač klizača, dvofazni
obarač.

Početkom 1996 godine Magnum Research, Inc. Je
uspješno predstavio .50 Action Express Desert Eagle
pištolj da osjeti i zadovolji potrebe za
sportsko/lovačku klijentelu. Bil je Magnum Research
predstavio kalibar–nekoliko proizvođača je počelo da
proizvodi .50 Magnum (a.k.a. .50 Action Express)
oružje, ali je samo jedan uspješan poluautomatski
pištolj opstao a to je Desert Eagle (bilo je nekoliko
revolvera i pušaka limitiranog izdanja napravljenih u
ovom kalibru). Tokom istog perioda osnovni dizajn je
nadograđen u trenutnoj Mark XIX specifikaciji.
Osnovni ključ nadogradnje jeste jedinstvena veličina
konstrukcije za sve kalibre (prije toga Mark I i Mark
VII pištolji su imali različite veličine konstrukcije za
različite kalibre). Ova unifikacija dozvoljava upotrebu
različitih cijevi na istoj konstrukciji sa lakim i
jednostavnim promjenama kalibra zamjenom samo
nekoliko komponenti- cijev, šanžer, i zatvarač
(postoje dvije nomenklature zatvarača koje se
upotrebljavaju u Mark XIX pištoljima, jedan za
manju .357 Magnum municiju, a drugi za veći .44
Magnum i .50AE municiju; ovo je moguće zbog toga
što .50AE ima iste dijametre metka .44 Magnum).
Danas Desert eagle pištolji se koriste za sportsko
takmičenje u streljaštvu (u disciplini kao što je
„Silhouette shooting“) kao i za lov i kolekcionarstvo
(mada je cijena pištolja, municije i njihove izrade
visoka što ovaj pištolj čini dosta skupim). Zbilja za
cijenu i težinu ovog (praznog) pištolja može se kupiti
dva pištolja kao što su Glock 17 ili SIG-Sauer P228
plus dobru zalihu municije; štoviše, ovi pištolji bi bolje
poslužili u stvarnim borbenim situacijama i posjeduju
šanžere sa mnogo većim kapacitetom. Dodavši tome
jak povrat kod pištolja sa valikim kalibrom
(naručito .50AE), veliki trzaj i zaglušujući zvuk može
se zaključiti da samo holivudski „ratnici“ koriste ovo
„čudovište“ kao borbeno oružje. U stvarnom životu
ako trebate oružje mnogo moćnije nego tipični
borbeni pištolji (kao što su Glock ili SIG-Sauer,
Beretta ili neki drugi respektabilni model kromirane za
kalibre 9mm ili .45ACP), koristićete pušku ili automat.

Zadnja napomena - Companija Magnum Research
pokušava da iskoristi slavu ovog pištolja koristeći
oznaku Desert Eagle da proda interno drugčije oružje
Jericho 941 pištolj također napravljen u izraelu od
strane IMI. Iako Jericho spolja izgleda kao Desert
Eagle, u unutrašnjosti on je sasvim različito oružje, i
za razliku od svog većeg brata on je istinski
upotrebljiv borbeni pištolj.

15.08.2008. u 11:00 • 0 Komentara • Print • #

Eurohawk

Na nedavno održanoj konferenciji "Unmaned Systems
Europe" predstavnici njemačkog ratnog zrakoplovstva
objavili su kako će se tijekom ove godine nastaviti s
daljnjom planiranom nabavkom HALE (High Altitude
Long Endurance) bespilotnog sustava Eurohawk.
Također, prema navodima predstavnika njemačkog
zrakoplovstva planira se s uvođenjem Eurohawka u
inicijalnu operativnu uporabu tijekom 2008. godine.
Bespilotni sustav Eurohawk na europskom tržištu
zajednički promoviraju partneri, odnosno europski
konzorcij EADS (zadužen za isporuku i integriranje
elektrooptičkih sustava) i američka tvrtka Northrop
Grumman Corporation, a letjelica je derivat postojeće
platforme RQ-4B Global Hawk.

U njemačkom zrakoplovstvu s novim letjelicama će
zamijeniti tri aviona Breuget Atlantic, koji su im bili
dosadašnja SIGINT (Signals Inteligence) platforma,
odnosno koji će se povući iz operativne uporabe
tijekom 2010. godine. U Njemačkoj očekuju da
Eurohawk u narednom razdoblju bude glavna ISR
(Inteligence Surveillance and Reconnaissance)
platforma, odnosno da se u svom radu nadopunjuje s
drugim bespilotnim sustavom Euromale, te s pet SAR
- Lupe satelitskih radara koji bi trebali biti lansirani
tijekom iduće godine.
Letjelice Eurohawk trebale bi se sklapati u
Manchingu, dok bi se letna testiranja obavljala u
zrakoplovnoj bazi u Schleswigu, u koji bi poslije
trebale biti stacionirane letjelice Euromale, odnosno u
kojoj su trenutačno smješteni
u njemački izvidnički avioni Panavia Tornado.

15.08.2008. u 10:34 • 0 Komentara • Print • #

F-22A potpuno operativan

SREDINOM prosinca američko ratno zrakoplovstvo
objavilo je kako je borbeni avion F-22A Raptor
proglašen potpuno operativnim. Time je završena
višegodišnja faza uvo- đenja u inicijalnu operativnu
uporabu, odnosno sazrijevanje kompletno pratećeg
sustava koji omogućuje da taj najsuvremeniji borbeni
avion djeluje bilo gdje u svijetu, odnosno time je
Raptor jedini borbeni avion pete generacije na svijetu
koji se nalazi u punoj operativnoj uporabi.

Prva eskadrila Raptora koja je proglašena FOC (Full
operational capability) jest 27. lovačka eskadrila iz
zrakoplovne baze Langley, koja je u sastavu 192.
lovačkog puka Zrakoplovne nacionalne garde. Inače,
192. lovački puk je druga postrojba nakon 1.
lovačkog puka koja je popunjena s tim tipom
borbenog aviona. Za američko ratno zrakoplovstvo je
to veliki uspjeh i zbog toga što je to rezultat rada
djelatnog sastava lovačkog puka, i njegove aktivne
pričuve.

Proglašenju FOC-a za Raptore, proteklih godina su
prethodili uspjesi poput prvog prekomorskog
rasporeda u japansku bazu Kadena, te uspjesi na
velikim multinacionalnim vježbama poput Red Flag,
Combat Hammer i Northern Edge.

Kako razvoj novih borbenih sustava znači i otvaranje
novih radnih mjesta u vojnoj industriji potvrđuje i
prosinački primjer tvrtke BAE System, koje je u
američkom gradu South Nashua u saveznoj državi
New Hampshire otvorila svoj novi proizvodni pogon.

Ti novi kapaciteti namijenjeni su povećanju
proizvodnje sustava za elektronsko ratovanje koji će
se ugrađivati na borbene avione F-22A Raptor i F-35
Lightning II, i u njima će biti zaposleno 1400 ljudi.

15.08.2008. u 10:12 • 0 Komentara • Print • #

ADT-X Shinshin grabi naprijed

Pošto je tijekom prošlog ljeta američki Kongres
odobrio dati suglasnost za prodaju borbenih aviona
pete generacije F-22A Japanu, Tokio je donio
definitivnu odluku o samostalnom razvoju svog
borbenog aviona nove generacije. Značajnu podlogu
za takatehnološka razvijenost Japana, zahvaljujući kojoj je
tehnološka razvijenost Japana, zahvaljujući kojoj je
tijekom devedesetih godina japanski Institut za
tehnološka istraživanja i razvoj započeo s
preliminarnim studijama razvoja novog borbenog
pogurati program ATD-X u višu brzinu, želeći da do
2011. završi prvi prototip koji bi bio sposoban za
probne letove.

O tome kako cijeli projekt grabi naprijed govore novi
podaci: nakon mjerenja radarskog presjeka
obavljenog u Francuskoj, počelo se s određenim
preinakama aerodinamičkog dizajna aviona, na što
upućuju nove kompjutorske animacije, odnedavno
dostupne u javnosti. Temeljni imperativ koji Japan
postavlja pred ATD-X program jest da avion ima
visoke "stealth" odlike, usporedive ponajviše s onima
na F-22 odnosno onima na F-35. To se prije svega
odnosi na prilagodbe uvodnika zraka za pogonsku
skupinu, koje inače znaju biti svojevrsni "zid" od
kojeg se odbija radarsko zračenje što u konkretnom
slučaju japanski inženjeri kane znatno ublažiti.
Također, prema kompjutorskim animacijama može se
vidjeti kako je mockup aviona znatno prerađen, tako
da je pilotska kabina više pomaknuta naprijed, u
nosnu sekciju trupa, i da se radi na dvosjednoj, a ne
više jednosjednoj inačici. Pretpostavlja se da Japan
kani u konačnici proizvoditi samo jedan tip zmaja
aviona, dvosjed, koji bi, u slučaju da se avion kani
operativno rabiti kao jednosjed, zadnju kabinu
opremao dodatnom opremom, kao što to sada
prakticira ruski RSK MiG na novoj seriji
"dvadesetdevetski" K i M inačicama. Visok stupanj
tehnološke razvijenosti omogućava Japanu da s
lakoćom primjenjuje određene potvrđene tehnologije,
odnosno najavljuje kako će pokrov pilotske kabine
biti presvučen ITO premazom (ITO je akronim za
'Indium tin oxide', smjesu indij(III) oksida (In2O3) i
kositar(IV) oksida (SnO2) - kositar se na engleskom
kaže "tin" pa otuda drukčije ime), poradi smanjenja
unutarnjeg zračenja instrumentacije, odnosno
smanjenja unutarnjeg zagrijavanja i zamagljivanja
pokrova pilotske kabine.

Također, novi obrisi ATD-X-a govore kako je
povećan volumen donjeg dijela trupa: pretpostavlja
se poradi mogućnosti nošenja veće količine goriva i
naoružanja. Pogonsku skupinu aviona trabala bi činiti
dva japanska motora IHI XF5-1 s vektoriranim 3D
potiskom, svaki potiska 50 kN, što je dovoljno za
mnogo veći avion nego što je ATD-X Shinshin.
Sadašnje specifikacije govore o avionu koji ima
duljinu trupa 14 m, raspon krila 9 m, visinu 4 m i
maksimalnu težinu 9 tona.

15.08.2008. u 10:11 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.08.2008.

BRDM 2- 9K14 Maljutka i Strela

Oklopni izviđački automobil 4x4 BRDM-2 razvijen je
1962. godine u tadašnjem SSSR-u, kao nasljednik
starijeg vozila BRDM-1. Serijska proizvodnja u
tvornici Molotov GAZ je trajala od 1963. do 1989, a
vozilo je prvi put javno prikazano 1966 godine.

Tjelo automobila izrađeno je varenjem ploča
pancirnog čelika, a oblikovano je tako da se zaštite
što bolje amfibijske karakteristike. Debljina oklopa sa
prednje strane je 14 mm, na bokovima 7 mm, a na
podu 3 mm, što znači da je posada zaštićena od
udara streljačkog naoružanja, ali da je vozilo veoma
ranjivo na mine i udare mitraljeza kalibra 12,7 mm ili
većeg.

U prednjem djelu oklopnog tjela jedan do drugog
sjede dva člana posade - vozač sa ljeve strane i
zapovjednik sa desne. Ispred sebe imaju dva prozora
koji u borbi mogu biti zatvoreni čeličnim kapcima,
kada se osmatranje obavlja pomoću sistema
periskopa.

Kupola sa mjestom nišandžije i naoružanjem
postavljena je u srednjem djelu vozila. Na bokovima
srednjeg dela oklopnog tjela nalaze su po tri
osmatračka periskopa i jedna puškarnica s osobnim
naoružanjem posade. Zadnji dio automobila
rezerviran je za smještaj motorno-transmisionog
odeljenja. Svi članovi posade ulaze i izlaze iz vozila
kroz dva otvora na krovu - po jedan iznad mjesta
zapovjednika i nišandžije.

Naoružanje se sastoji od mitraljeza KPVT kalibra 14,5
mm, spregnutog sa mitraljezom PKT 7,62 mm i
ugrađeno je u ručno pokretanu kupolu kakva je
primenjena i na oklopnom transporteru BTR-60PB. U
borbenom kompletu se nalazi 500 metaka 14,5 mm i
2000 metaka kalibra 7,62 mm. Ljevo od mitraljeza
postavljen je teleskopski nišan PP-61A. U vozilu se
najčešće nalazi i jedan ručni bacač RPG-7V ili RPG-
18.

Za pogon se koristi V-8 benzinski motor GAZ-41,
hlađen tečnošću, koji razvija maksimalnih 103 kW
(140 ks) pri 3400 obrtaja u minuti. Zrak se u motor
uvodi kroz otvore na zadnjoj strani i na krovu vozila,
a na svakom boku nalazi se po jedan auspuh. Ručni
menjač ima četiri brzine prenosa za kretanje napred i
jedan za nazad. Sva četiri točka su pogonska, a
karakteristika automobila BRDM-2 je da ima i dva
para malih dodatnih točkova na sredini tjela. Oni se
izvlače (spuštaju) pri kretanju po teškom terenu,
čime se znatno poboljšava pokretljivost. Sistem
vješanja se sastoji od lisnatih opruga i četiri para
hidrauličnih amortizera. Vozač može podešava
pritisak u pneumaticima u toku vožnje. Automobil
BRDM-2 vodene prepreke savlađuje plovljenjem,
brzinom 10 km/h, pogonjen jednim vodomlaznim
pokretačem ugrađenim u zadnjem djelu tjela. Pre
ulaska u vodu na prednjoj strani vozila podiže se
valobran.

Standardna oprema vozila podrazumeva sistem za
NHB zaštitu na bazi natpritiska, inercijalni sistem za
navigaciju TNA-2, vitlo nosivosti 4000 kg, IC farove i
periskope za vožnju i osmatranje noću, radio-uređaj
R-113 i uređaj za zadimljavanje ubrizgavanjem goriva
u auspuh.

Vozilo se nalazi ili se nalazilo u sastavu oružanih
snaga više od 45 država, među kojima su i Srbija i
Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Mađarska,
Rumunija, Bugarska, Poljska, Češka, Slovačka, Irak,
Libija, Egipat... Korišćeno je u velikom broju lokalnih
ratova, uključujući i sve ratove na teritoriji bivše
SFRJ.

Na šasiji izviđačkog automobila BRDM-2 konstruirano
je nekoliko vozila za druge namjene: zapovjedno-
stožerno vozilo BRDM-2U, lovci tenkova 9P110,
9P122, 9P133 i 9P148,9K14M vozilo za NHB izviđanje i
obilježavanje kontaminiranog zemljišta BRDM-2RH,
raketni sistem trupne PVO Strela-1M. Postoji i
nekoliko modernizacija baznog vozila BRDM-2 -
varijanta naoružana topom 23 mm, češka komandna
verzija BRDM-VR i iziđačka verzija BRDM-B, poljska
vozila BRDM-2M-96, BRDM-2M-97 i BRDM-2M-98.

Strela

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar glavnog mitraljeza: 14,5 mm

Kalibar spregnutog mitraljeza: 7,62 mm

Borbeni komplet glavnog mitraljeza: 500

Borbeni komplet spregnutog mitraljeza: 2000
Konfiguracija: 4x4

Posada: 4

Dužina vozila: 5,75 m

Širina: 2,35 m

Visina: 2,31

Klirens: 0,34

Baza točkova: 3,1 m

Masa vozila: 700 kg

Snaga motora: 103 kW

Specifična snaga: 14,71 kW/t

Radijus kretanja: 750 km

Kapacitet rezervoara za gorivo: 290 l

Maksimalna brzina: 95 km/h

Brzina plovljenja: 10 km/h

Savlađuje vertikalnu prepreku: 0,4 m

Savlađuje rov: 1,25 m

Radijus okretanja: 9 m

Uspon: 60%

Bočni nagib: 30%

14.08.2008. u 16:48 • 0 Komentara • Print • #

Bolji projektil za MLRS

TVRTKA Lockheed Martin je uspješno testirala
precizne projektile s GPS navođenjem za višecijevni
bacač raketa tipa MLRS. Testiranja su obavljena na
poligonu White Sands u američkoj saveznoj državi
New Mexico.

Testiranje je obuhvatilo ispaljivanje dva projektila i
provjeru sposobnosti GPS sustava za navođenje da
izdrži ometanje. Provjerena je i sposobnost
djelovanja novog upaljača u uvjetima snažnog
ometanja. Prema navodima Lockheed Martina, oba su
testa prošla prema očekivanjima i ostvareni su svi
ciljevi.

Projektili su ispaljeni iz bacača HIMARS, u osnovi
lakše inačice MLRS-a koja umjesto gusjeničnog rabi
lakše kotačno podvozje, odnosno taktički kamion.
Prvi je projektil ispaljen u modu za vertikalni napad.
Riječ je o modifikaciji, odnosno posebnoj programskoj
aplikaciji koja projektilu omogućava manevriranje i
vertikalni napad na cilj. Drugi je projektil ispaljen sa
standardnim softverom koji omogućava klasičan let
po balističkoj putanji.

Temeljni razlog za razvoj nove inačice projektila
(mogu ga rabiti i VBR MLRS i VBR HIMARS) je
stvaranje preciznog oružja sposobnog djelovati po
vrijednim ciljevima, u neposrednoj blizini vlastitih
snaga. Cilj takvih projektila je maksimalno smanjiti
kolateralnu štetu i civilne žrtve među okolnim
stanovništvom, te osigurati da vlastite snage u blizini
izabranog cilja ne budu greškom pogođene zbog
iznenadnog naleta vjetra ili sličnog čimbenika koji
može poremetiti putanju projektila i izazvati manje,
ali potencijalno pogubno odstupanje od cilja.

14.08.2008. u 16:34 • 0 Komentara • Print • #

America's Army širi bazu igrača

Američka je vojska, radi populariziranja vojničkog
poziva i širenja novačke baze, izdala računalnu igru
America's Army, koja spada u popularni žanr
"pucačina iz prvog lica" (FPS-First Person Shooter).
Kako je igra dobro načinjena i odlikuje se realizmom,
odmah je našla krug ljubitelja. Stalno se nadograđuje
da bude što zanimljivija igračima.

Tako je posljednja inačica, America's Army: True
Soldiers, najprije izdana za igraću konzolu Xbox 360,
pa za PC. Inačica za PC računala najprije je bila
predstavljena na konferenciji posvećenoj suradnji
vojske i industrije. Prvi testeri igre bili su vojnici sa
stvarnim terenskim operativnim iskustvom. Njihovi su
komentari bili vrlo pozitivni. Osobito su pohvalili
autentičnost, način djelovanja pojedinih oružja i
zvukove te naglašavanje timskog rada.

Komentari opće igračke publike također su pozitivni.
Treba imati na umu kako je America's Army igra s oko
8,8 milijuna registriranih igrača, koji su dosad potrošili
više od 200 milijuna sati na igranje te igre. Zadnja je
inačica obogaćena virtualnim prikazom nove
tehnologije za praćenje snaga Blue Force Tracker,
koja se uvodi i u stvarnosti.

Programeri rade na najnovijoj inačici igre, America's
Army 3.0, koja bi se trebala na tržištu pojaviti do
konca 2008.

Igra svim zainteresiranima na moderan i mladoj
populaciji na prihvatljiv način prikazuje stvarnost
vojničkog života u njegovu najtežem, terenskom,
operativnom izdanju.

14.08.2008. u 16:31 • 1 Komentara • Print • #

Agile UAV-NCE-Bespilotne letjelice

KRAJEM prošle godine EADS Defence & Security
Division sklopio je ugovor s njemačkim ministarstvom
obrane o pokretanju i razvoju tehnološkog programa
"Agile UAV within Network-Centric
Environments" (Agile UAV-NCE). Početna ideja tog
programa je razvoj integriranog/umreženog bojišta, u
kojem bi jednu od ključnih uloga imali bespilotni
sustavi. Zasad se kao glavni bespilotni sustav računa
na Barracudu, koju posljednjih nekoliko godina razvija
EADS. Uz to, dodatni veliki potencijal u razvoju tog
programa je povezivanje više zemalja u zajednički
sustav, što bi uz bespilotne i senzorske sustave
zadnje generacije trebalo biti sasvim solidno jamstvo
za stvaranje novog i vrlo učinkovitog C4 okružja. U
tom smislu EADS Defence & Security Division kao
inicijalnu skupinu zemalja računa na Njemačku,
Francusku i Španjolsku, pri čemu ističu kako nije
predviđen strogo određeni broj zemalja partnera nego
svoju dobrodošlicu nude i ostalim europskim
zemljama. Agile UAV-NCE smatraju i kao vrlo važan
potencijal za novi veliki europski projekt.
Kao prvi novi pristupnici Agile UAV-NCE programu su
vrlo izgledni Finska i Švicarska. Finska je spremna
pomoći taj europski projekt sa svojim nacionalnim
projektom "Finnish Unmanned Vehicle Systems
(FinUVS)" koji je nedavno pokrenula u sklopu svog
"UAV Data Link" programa. Svoj doprinos u Agile
UAV-NCE programu Finska namjerava izraziti svojim
dvjema tvrtkama Patria i Insta, dok bi švicarski
predstavnik u tom programu bila tvrtka RUAG
Aerospace. Agile UAV-NCE program bi trebao
zaživjeti 2013. godine.

EADS kani Barracudu ponuditi na tržištu MALE
(Medium Altitude Long Endurance) bespilotnih
sustava, na kojem proteklih godina izrazito dominiraju
Sjedinjene Američke Države i Izrael. Trenutačno
EADS radi na razvoju dvomotorne inačice Barracude,
koja bi trebala biti iste težine kao švedska letjelica
nEUROn. Prvi probni let dvomotorne Barracude
očekuje se tijekom prve polovice 2008. godine.

14.08.2008. u 16:24 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 13.08.2008.

9K32M Strela-2M

Protuzračnim sustavima vrlo malog dometa (Very
short-range air defence systems - Vshorad) obično
se smatraju raketni ili topnički sustavi koji imaju
domet do deset kilometara. Najveća im je prednost
velika operativna prilagodljivost, osobito za raketne
sustave koji se lansiraju s ramena ili iz malih, vrlo
pokretnih vozila. Vshoradi omogućavaju da svaki
vojnik, nakon relativno kratke i jednostavne obuke,
postane dijelom učinkovite protuzračne obrane,
barem u uvjetima dobre dnevne vidljivosti (većina ih
nije opremljena IFF sustavom prepoznavanja
pripadnosti letjelica).

Iskustva nekih sukoba s kraja devedesetih godina
prošlog stoljeća i s početka ovog pokazala su da je
moguća uporaba Vshorada i noću, ali samo u
uvjetima u kojima protivnička strana ima potpunu
dominaciju u zraku, te nije potrebna identifikacija
uočene letjelice. Povećanje vjerojatnoće pogađanja
ciljeva može se postići postavljanjem Vshorad
raketnih sustava na nosače ili vozila koji
omogućavaju ispaljivanje salve (dva ili više)
projektila. Uporaba radarskih i/ili elektrooptičkih
sustava (s dnevnim i termovizijskim kamerama, te
laserskim daljinomjerima) motrenja i navođenja paljbe
dodatno povećava učinikovitost i raketnih i topničkih
sustava.

Pod pojmom laki PZO raketni sustavi uglavnom se
podrazumijevaju projektili koji se lansiraju s ramena,
iako na tržištu postoje i sustavi koji se lansiraju s
lakog postolja, a dio ih je prilagođen i za ugradnju na
vozila. U literaturi na engleskom za lake PZO raketne
sustave koji se lansiraju s ramena rabi se skraćenica
Manpad (Man-portable air defence systems). Od
svoje pojave početkom šezdesetih godina prošlog
stoljeća Manpadi su stekli glas sustava koji doduše
nemaju neku veliku učinkovitost ali ih je isto tako
nemoguće otkriti i neutralizirati prije uporabe
(lansiranja). Uz to pokazalo se da se Manpadi mogu
pojaviti i na potpuno "nemogućim" mjestima kao što
su visoki planinski vrhovi, ili na prijevoznim
sredstvima kao što su vodeni skuteri.

Od pojave prvih Manpada razvijena je već četvrta
generacija sa znatno boljim sustavima
samonavođenja na ciljeve i učinkovitijim bojnim
glavama. Unatoč tome u uporabi su, ponajviše u
rukama gerilaca i terorista, i sustavi prve generacije
kao što je sovjetski KBM 9M32M Strela-2M (NATO
oznaka SA-7 Grail) i američki Redeye. Oba ta sustava
još uvijek su opasna prijetnja nezaštićenim
zrakoplovima u koje ulaze vojni transportni avioni i
helikopteri, ali i civilni putnički avioni.

Na osnovi Stele-2M razvijen je projektil Strela-3 (SA-
14 Gremlin) koji je postao operativan 1978. i još
napredniji KBM 9M310 Igla-1 (SA-16 Gimlet) koji je
postao operativna 1981. godine.

Oba projektila opremili su hlađenim infracrvenim
sustavom samonavođenja na ciljeve koji omogućava i
napade na zrakoplove u dolasku, za razliku od
projektila Strela-2M (i američkog Redeyea) koji može
napadati samo ciljeve u odlasku, kad ciljatelju okrenu
svoje ispuhe mlaznih motora.

13.08.2008. u 16:42 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 12.08.2008.

AK-47

AK-47 (krati od Automat Kalašnjikova 1947,poznat i pod
imenom Kalašnjikov i Kalaš) automatsko je borbeno oružje
korišteno u večini država Istočnog bloka tijekom
Hladnog rata.
Standardiziran 1947.godine,dizajniran je od strane
Mihaila Kalašnjikova,a prvotni proizvođać bio je ruski
U usporedbi s večinom automatskih pušaka u
II.svijetskom ratu,AK-47 je kompantan,gađa na pristojnu
udaljenost,snažan i sposoban za mjenjanje načina
pucanja (automatski,poluautomatski,a postoji i opcija
namiještanja na način da je potrebno repetirati nakon
svakog metka).Jedan je od prvih,pravih automatskih pušaka,
a u širokoj upotrebi je i danas,poznat i pod imenom
(najbolja automataka borbena puška).Proizvedeno je više
modela AK-a od ijednog drugog borbenog oružja.

OPČI PODACI

Naziv : AK-47,Kalašnjikov

Zemlja: SSSR,Rusija

Konstruktor: Mihail Kalašnjikov IZH

Kategorija: automatsko vatreno oružje

IZMJER

Duljina: 870 mm

Visina: mm

Širina: mm

Masa: 4700 g (bez spremnika)

Duljina cijevi: 415mm

Broj žlijebova:

TEHNIČKI PODACI

Kalibar 7.62 mm

Kapacitet 30 metaka (standardni model spremnika)

AK-47 je jurišna puška koju je dizajnirao Mihail
Kalašnjikov i koja je korišćena u mnogim državama
Istočnog bloka tokom Hladnog rata. U poređenju sa
puškama iz Drugog svetskog rata, AK-47 je lakši,
kompaktniji, kraćeg dometa, sa manjim 7.62 × 39 mm
spremnicia i imao je mogućnost određene paljbe. On
je jedan od prvih pravih jurišnih pušaka i ostaje
najrasprostranjeniji. AK-47 i njegove brojne varijante
su proizvođene u velikim brojevima u odnosu na
druge jurišne puške i još uvek se proizvodi.

Značajne osobine

AK-47 je prost i jeftin za proizvodlju i lak za čišćenje
i održavanje. Njegova snaga i moć su legendarne.
Veliki plinski klip, značajno rastojanje između
pokretnih delova i zakrivljen dizajn spremnika su
omogućili pušci da podnese velike količine strane
materije i pucanje bez zakočenja. Ova pouzdanost je
došla po cjenu preciznosti.

Zadnji stepeni nišan je podesiv, gjde svaki položaj
obelježava stotine metara. Prednji nišan je za
podesiv radi projekcije na terenu. Podešavanje
protoka plina je urađeno u tvornici prije prodaje.
Borbena podešavanja usmjeravaju metke nekoliko
centimetara iznad ili ispod točke nišanjenja u dometu
od približno 250 metara. Ovo blisko podešavanje
omogućava korisniku da puca na bliske mete bez
podešavanja nišana. Duža podešavanja su
namenjena za čišćenje terena. Ova podešavanja
odražavaju Mosin-Nagat i SKS Simonov puške koje je
AK-47 zamjenio. Ovo je olakšalo prelaz i trening.

Cjev i komora, kao i plinski klip i unutrašnji plinski
cilindar, su uglavnom kromirani. Ova obloga je
drastično produžila vjek trajanja ovih djelova čineći
ih otpornim na koroziju i grebanje. kromiranje kritičnih
djelova je sada uobičajeno u većini modernih vojnih
oružja.

Balistika

Standardni AK-47 ispaljuje 7.62 × 39 mm municiju sa
izlaznom brzinom od 710 metara u sekundi. Izlazna
energija je 1.990 džula. Dužina spremnika je 38,6
milimetara, a masa oko 280 grama. Masa metka je
obično 123 grama. AK-47 i AKM sa spremnikom od
7.62 × 39 mm imaju efikasan domet od oko 300
imaju municiju od 185 grama sa brzinom od 818
metara u sekundi sa približno 4.000 džula energije.