G 98 se nalazila u naoružanju njemačkog pješaštva u
kolovozu 1914., i to jednako u postrojbama prve
linije, kao i u većem dijelu pričuvnog sastava.
Međutim, dodatna opskrba bila je slaba, osobito
nakon mobilizacije, zbog čega je njemačko pješaštvo
bilo veoma šaroliko naoružano, uključujući i ranije
razvijene modifikacije puške G 88 (G 88 S, G 88/05 i
G 88/III).

Tu treba pribrojiti i izvjesne količine ruskih pješačkih
pušaka sustava Mossin - Nagant, do kojih se došlo
neposrednim zarobljavanjima, odnosno zapljenama
nakon boja. Međutim, njemačka ratna proizvodnja
ubrzo je konsolidirana, uključujući sve veći broj
manjih kooperanata, poput Schilling und Haenel-a iz
Suhl-a. Uostalom, svi mali pogoni u okolici Suhla, a i
drugdje po Njemačkoj,
bili su uključeni u proizvodnju G 98, kao i drugog
oružja.

Već nakon nekoliko mjeseci nadomještena je
potrebnom količinom G 98 količina modificiranih
inačica G 88. G 88 su povučene i predane na
uporabu u Landswehr.
Tijekom rata na G 98 je obavljeno nekoliko preinaka
mehaničkog djelovanja, a također je uvedeno i novo
streljivo pod oznakom SmK (Spitzgeschoss mit Kern).
Novi je metak uveden u ožujku 1915., a bio je
namijenjen snajperima. Zrno novog metka imalo je
šiljati vrh i ocjelnu jezgru radi bolje penetracije u cilj,
a za G 98 u općoj pješačkoj uporabi novi se metak
primjenjivao sve dok se nije ispostavilo da je izrada
tog metka preskupa, a da bi se tim strjeljivom
opskrbljivali obični vojnici.
7.62mm

Razvijeno je i nekoliko novih oblika nišanskih sprava:
pomoćna mušica (Hilfskorne) bila je namijenjena
smanjivanju udaljenosti gađanja s 400 na 100
metara, zatim protuzrakoplovni nišanski uređaj i
periskopski uređaj za gađanje iz rova. Razvijen je i
svijetleći nišan za noćno gađanje, prepariran
luminiscentnim radijem. Iako je, za razliku od drugih
ovdje spomenutih, imao stvarnu praktičnu vrijednost,
postrojbe su ga nerado primale.
Post je objavljen 18.08.2008. u 11:51 sati.