Za razliku od lakih i srednjih minobacača, koji su još uvijek ponajprije pješačko naoružanje, teški minobacači u potpunosti se mogu smatrati dijelom topništva. Uspoređujući ih isključivo po kalibru i težini oruđa, radi se o svojevrsnoj evoluciji nekadašnjih merzera, iako se po svim ostalim taktičko-tehničkim parametrima ta oruđa međusobno bitno razlikuju. Načelno, teški minobacači u suvremenim oružanim snagama čine paljbenu potporu na razini bojne (rjeđe pukovnije ili više), a njihove postrojbe se kao i u većini drugih topničkih postrojbi obično sastoje od izvidničkog dijela, zapovjednog dijela ili dijela za upravljanje paljbom, paljbenog dijela (obično 4-10 oruđa) i logističkog dijela (dijela za potporu). U većini suvremenih oružanih snaga standardizirao se kalibar 120 mm kao jedinstveni kalibar za teške minobacače, u kojima ih proizvodi većina proizvođača u svijetu, međutim u tome postoje određena odstupanja. Naime, tijekom II. svjetskog rata, a kasnije djelomično i u Korejskom ratu, američke oružane snage rabile su minobacač M-2 kalibra 107 mm koji je pokazao iznimno dobre balističke začajke i na temelju kojega je razvijen minobacač M30 u istom kalibru. Minobacač M30 ostao je u operativnoj uporabi američkih oružanih snaga gotovo do kraja XX. stoljeća, kad je započela njegova zamjena izraelskim minobacačima Soltam M-120 u kalibru 120 mm.

Visokoprecizna laserski vođena mina M395 kal. 120 mm. Krajnji učinkovit domet do 15 km
Druga iznimka je ruski teški samovozni minobacač 2S4 Tulpan kalibra 240 mm. Danas je to najteži minobacač koji se još uvijek nalazi u operativnoj uporabi. Postrojbe tih minobacača ustrojbeno su smještene u tzv. topničke brigade velike moći koje su neposredno podređene zapovjedništvu kopnene vojske i služe kao strateška pričuva korištena po odluci zapovjednika kopnenih snaga, s težištem na borbenom djelovanju krupnih operativno-strateških formacija. Njihova zadnja uporaba bila je u II. čečenskom ratu, kad su korišteni za likvidaciju jako utvrđenih točaka otpora čečenskih boraca u naseljenim mjestima (osobito pri zauzimanju Groznog). Po službenim izvješćima ruskih zapovjednika, u toj ulozi pokazali su se izuzetno korisnima. Ujedno, to je jedini minobacač za koji su svojedobno razvijene nuklearne mine (2S4 Tulpan je nasljednik minobacača M-53, istog kalibra, uvedenog u naoružanje 1953. godine, za koji je i razvijena mina s nuklearnim punjenjem, zapravo, 2S4 Tulpan je modernizirana, samovozna inačica minobacača M-53). U skladu s odredbama sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja SALT, Rusija je povukla i uništila svoje taktičko nuklearno naoružanje, uključujući i nuklearne mine kal. 240 mm. Unatoč pozitivnim izvješćima iz Čečenije, perspektive minobacača 2S4 Tulpan su prilično neizvjesne, jer radi se o naoružanju razvijenom tijekom hladnoga rata, kao primarnom taktičkom nuklearnom oružju. Bez obzira na to što je u samovoznoj inačici dobio na znatno većoj pokretljivosti, to je još uvijek nezgrapno i teško oružje koje ne može pružiti brzu potporu suvremenim borbenim modulima lakih, visokomobilnih oružanih snaga u uvjetima asimetričnog sukoba, zbog čega ga vjerojatno očekuje sudbina njegovih prethodnika merzera, unatoč stalnim modernizacijama među koje se ubraja i razvoj visokopreciznog, laserski navođenog streljiva Smelčak.

- Osnovni kalibar će vjerojatno i dalje biti minobacač 120 mm, montiran u kupoli odgovarajućih lakooklopljenih gusjeničnih borbenih vozila ili vozila na kotačima;
- Povećanje dometa ostvarivat će se poboljšanjem unutarnjih balističkih značajki oruđa, poboljšanjem aerodinamičkog oblika mine i ugradnjom dodatnog (reaktivnog) pogona;
- Povećanje točnosti pogađanja razvijat će se usavršavanjem sustava navođenja mina u silaznoj putanji, uz eventualnu ugradnju korektivnog pogona kojim će biti moguće radikalnije popravke putanje leta mine;
- Brzina gađanja povećavat će se razvojem raznih oblika automatizacije procesa punjenja oruđa i ispaljivanja mine;
- Povećanje pokretljivosti, manevarskih sposobnosti, balističke i ABK zaštite na paljbenom položaju i u hodnji moguće je poboljšanjem tehničkih značajki vozila na koja je minobacač montiran;
- Smanjenje vremena reakcije oruđa uporabom novih uređaja i sustava za topografska, balistička i meteorološka mjerenja;
- Integracija u sustav za upravljanje paljbom na višim razinama zapovijedanja i sl.

Jedan od perspektivnih samovoznih minobacača kalibra 120 mm ACV-S, projekt kompanije FNSS
Kao konačni produkt tih modernizacija, javlja se vrlo respektabilna moć koju će imati osnovni taktički moduli u sukobima niskog intenziteta, a koja će se postizati optimalnom kombinacijom samovoznih minobacača 120 mm s lakim i srednjim minobacačima za neposrednu potporu snaga u borbenom kontaktu.
Post je objavljen 30.08.2008. u 12:56 sati.