Marketing
minobacaći oružje rovovskog rata
Posluga američkog lakog minobacača M224 na paljbenom položaju. Kalibar 60 mm, masa oruđa na borbenom položaju 21,11 kg, krajnji domet 3490 m, najveća brzina gađanja 30 mina/min, masa projektila 1,66 ? 1,71 kg (ovisno o vrsti i tipu mine)
Suvremeni minobacači dijele se na tri temeljna tipa - laki (kalibra do 80 mm), srednji (kalibra 80 - 100 mm) i teški (više od 100 mm). Većina suvremenih oružanih snaga u svom naoružanju je zadržala sva tri tipa minobacača, naravno sa specifičnim zadaćama i načinom uporabe. U tom kontekstu, laki minobacači danas se pretežno nalaze u naoružanju specijalnih i diverzantskih snaga, gdje je pokretljivost najvažnija značajka, ali isto tako i kao oružje paljbene potpore na razini voda i satnije. Obično je riječ o naoružanju mase 15-25 kg, koje nose i poslužuju dva vojnika, a u slučaju potrebe bez većih problema njime može rukovati i jedan vojnik. Važnost lakih minobacača posebno je povećana u uvjetima tzv. asimetričnih ratova koji se načelno vode po pravilima urbane gerile, odnosno iznenadnim napadima koji zahtijevaju brzu reakciju pokretnih snaga. Koalicijske snage predvođene Sjedinjenim Američkim Državama raspoređene u Afganistanu i Iraku posljednjih su godina itekako postale svjesne vrijednosti minobacača kalibra 60 i 81 milimetara. Zbog toga su i američka kopnena vojska i marinski korpus počeli ulagati u razvoj novih minobacača, streljiva i sustava za kontrolu paljbe. Izvješća iz postrojbi s prve crte bojišta navode da su se minobacači kalibra 60 mm pokazali razornim oružjem za ciljeve na malim udaljenostima, ali i izvrsnim sredstvom za označavanje ciljeva za blisku zračnu potporu. U tom kontekstu, pokazali su se vrlo učinkovitim i protiv zasjeda na cestama, pa su ih rabili u osiguranju konvoja. Podjednako su bili učinkoviti kao i teške strojnice, s tim da je njihova uporaba imala znatno veći psihološki učinak na protivnika (detaljnije u S. Radaković: Džepno topništvo, Hrvatski vojnik br. 117/118, prosinac 2006).
Jedna od podvrsta koja se razvila iz lakih minobacača su tzv. commando minobacači koji se od klasične konfiguracije razlikuju u znatno manjoj podlozi, kraćoj cijevi i obično nemaju dvonožac, čime se u velikoj mjeri dobilo na težini i mogućnosti njegovog transporta (težina commando minobacača obično iznosi 7-12 kg). Tim oružjem načelno rukuje jedan vojnik, a kako se pri gađanju ne koristi dvonožac izgubilo se na preciznosti, ali je znatno povećana pokretljivost oružja i mogućnost iznenadnog otvaranja paljbe, što donekle kompenzira taj nedostatak. S druge strane, imajući u vidu da se koristi na relativno male udaljenosti, korekcija paljbe je znatno jednostavnija i brža. Hrvatska vojna industrija je svojevremeno razvila optički ciljnički sustav za gađanje upravo iz commando konfiguracija lakih minobacača 60 mm hrvatske proizvodnje, pod nazivom COCOS (Commando Control System for 60 mm Mortars), koji je omogućavao znatno preciznije izravno gađanje iz tog tipa oružja (radi se o ciljničkoj napravi koja kombinira optički sustav s računalnom tehnologijom za precizno mjerenje nagiba i elevacije cijevi).
Naš sustav za upravljanje paljbom COCOS prilikom gađanja commando minobacačem omogućava izravno gađanje u vodoravnoj ravnini s nagibnom putanjom. Integriran je s hrvatskim commando minobacačem M 70 kal. 60 mm
Većina proizvođača lakih minobacača (uključujući i commando inačice) proizvodi to oružje u kalibru 60 mm koji se uvriježio kao suvremeni standard za tu vrstu oružja. Iznimka su Britanci koji još uvijek imaju u naoružanju svoj laki minobacač L9A1 kalibra 51 mm - jedan od minobacača najmanjih kalibara (ukoliko ne i najmanjeg) u operativnoj uporabi. To oružje je nasljednik britanskog 2-inčnog minobacača, masovno korištenog tijekom II. svjetskog rata, koji je bio rađen i u commando inačici. Iako se radi o relativno laganom i spretnom oružju (ukupna masa iznosi 6,27 kg), zbog malog dometa i nepreciznosti pri gađanju postupno ga je iz uporabe istisnuo bacač granata 40 mm L17A2 montiran na puški (slabija učinkovitost granate 40 mm na cilju, u usporedbi s minobacačkom minom 51 mm kompenzira se boljom preciznošću i time što se radi o sekundarnom oružju koje samo pridonosi ukupnoj učinkovitosti automatske puške SA80).
Svojedobeno se činilo da su laki minobacači preživjelo oružje bez većih razvojnih mogućnosti i bez perspektive u suvremenim oružanim snagama (npr. nakon II. svjetskog rata Sovjetska armija je potpuno izbacila lake minobacače iz operativne uporabe, a ni danas ih ruske OS nisu vratile u naoružanje). Taktika primjenjivana u sukobima s kraja XX. i početkom ovog stoljeća tu koncepciju je u potpunosti demantirala, a laki minobacači postali su nezaobilaznim čimbenikom u urbanom ratovanju i protuterorističkoj borbi. Nažalost, upravo zbog njihovih temeljnih karakteristika (jednostavno rukovanje, male protežnosti i relativno snažna učinkovitost) postali su i vrlo omiljeno oružje među teroristima, pa bih se čak usudio konstatirati kako su laki minobacači, uz razne modele ručnih bacača (među kojima su RPG-7 svakako najzastupljeniji), postali svojevrsno terorističko topništvo. U njihovom daljnjem razvoju vjerojatno neće biti većih odstupanja od klasične sheme, razvijene u dvije podvrste (klasične i commando), pri čemu se eventualna poboljšanja mogu očekivati u primjeni lakših i otpornijih materijala i donekle usavršavanju ciljničkih sprava. Daleko više može se očekivati od razvoja streljiva, pri čemu se osim na povećanju dometa i preciznosti radi i na maksimalnom povećanju ubojnih mogućnosti, te razvoju specijaliziranih mina koje dosad nisu bile sastavni dio arsenala lakih minobacača. U tom kontekstu američki vojno-industrijski kompleks već ispituje tzv. MAPAM (Mortar Anti-Personnel Anti-Materiel) streljivo 60 mm, pod oznakom XM1046, koje bi imalo ubojne mogućnosti gotovo jednake standardnim minobacačkim minama kalibra 81 mm (naravno, MAPAM tehnologija ispituje se i na minama kalibra 81 i 120 mm). Osim toga, već se rabe specijalne osvjetljavajuće mine koje prostor osvjetljavaju u IC dijelu spektra (mogu se rabiti uz pasivnu IC opremu za noćno promatranje), a planira se razvoj i drugog specijaliziranog streljiva kalibra 60 mm (npr. obilježavajuće, zapaljive i zadimljavajuće mine).
Britanski commando minobacač L9A1. Kalibar 51 mm, masa oružja na borbenom položaju 6,27 kg, učinkovit domet 750 m, praktična brzina gađanja 8 mina/min, masa projektila 0,8 ? 0,92 kg (ovisno o vrsti i tipu mine)
Post je objavljen 30.08.2008. u 12:28 sati.