Marketing
Srednji minobacači
MAPAM minobacačka mina 60 mm mase 1,84 kg pojačane učinkovitosti na cilju
Srednji minobacači su u većini suvremenih oružanih snaga postali standardno sredstvo paljbene potpore postrojbi razine satnije. Nakon II. svjetskog rata kalibar gotovo svih srednjih minobacača u zemljama članicama NATO-a standardiziran je na 81 mm, dok je u SSSR-u i drugim zemljama istočne Europe standardiziran na 82 mm (po nekim objašnjenjima sovjetskih vojnih teoretičara u slučaju rata vjerojatno je kako bi veća količina streljiva došla u ratni plijen. U tom slučaju, streljivo zapadnog podrijetla kalibra 81 mm moglo bi se u slučaju nužde ispaljivati iz sovjetskih i istočnoeuropskih minobacača, dok u obratnom slučaju to ne bi bilo moguće).
To oruđe obično poslužuje posluga 3-4 vojnika, a na kraće udaljenosti prenosi se rastavljeno na tri glavna elementa (podloga, lafet ili dvonožac i cijev) i vrlo jednostavno se sklapa na paljbenom položaju. U suvremenim oružanim snagama sve češće je u uporabi samovozna inačica, osposobljena za borbeno djelovanje s vozila. Za razliku od lakih minobacača namijenjenih ponajprije za neposrednu potporu nižih postrojbi na prvoj crti bojišta koji pretežno gađaju izravno, srednji minobacači obično čine paljbenu skupinu satnije i načelno gađaju posredno, zbog čega razvijaju primarne elemente za upravljanje topničkom paljbom. Drugim riječima, srednji minobacači su najniži oblik topništva za posredno gađanje. Takvu skupinu obično čini izvidnička desetina, skupina za upravljanje paljbom i 4-8 minobacača (broj oruđa u formaciji obično ovisi o tehničkim mogućnostima skupine za upravljanje paljbom).
Većina minobacača kalibra 81 i 82 mm je vrlo slična, s gotovo istim elementima, a uočljive razlike su samo u pojedinim detaljima, kao što su npr. plinska kočnica, sigurnosni sustav protiv okretanja mine, oblik i dimenzije podloge i sl. Iznimka čini ruski automatski minobacač 82 mm 2B9 Vasilek koji po svojim konstrukcijskim značajkama već predstavlja pravo topničko oružje, zbog čega je ustrojbeno i razmješten u topničku skupinu za potporu na razini bojne.
Daljnji razvoj srednjih minobacača moguć je u tri smjera:
- poboljšanje tehničkih i manevarskih svojstva oruđa
- modernizacija sustava upravljanja paljbom i
- usavršavanje streljiva.
Tipični predstavnik srednjih minobacača M252. Kalibar 81 mm, masa oružja na borbenom položaju 41,27 kg, učinkovit domet 5675 m, najveća brzina gađanja 20 mina/min, masa projektila 4,5 ? 4,6 kg (ovisno o vrsti i tipu mine)
Poboljšanje tehničkih svojstava oruđa ide u smjeru smanjivanja težine i dodatnog pojednostavljivanja konstrukcije, čime se postiže povećanje njegove pokretljivosti i mogućnosti transporta u raznim uvjetima. Već sada se za izradu dijelova koji nisu izloženi velikim naprezanjima koriste manje zahtjevni, ali lakši materijali (kao što je npr. duraluminij), a samo je pitanje vremena kad će se početi uvoditi razni kompozitni materijali koji relativno uspješno mogu zamijeniti čelik (npr. za izradu dvonošca ili podloge). Osim što se dobiva na težini, na taj način bi znatno pojeftinila i proizvodnja tog oružja, što nije zanemarivo u sve jačoj konkurenciji na međunarodnom tržištu naoružanja i vojne opreme. Konkretnije, američka vojska razvija minobacač M252 kalibra 81 mm. Masa mu je 42,3 kilograma (od čega cijev teži 15,88 kg, 11,25 lafet i 11,97 kg podloge), a krajnji cilj je masa od 28,99 kg, s cijevi mase 11,11 kg. Još ambiciozniji plan predviđa razvoj minobacača kal. 81 mm ukupne mase 24,85 kg, pri čemu se ispituje mogućnost uporabe materijala Inconel 718 temeljenog na niklu od kojega bi se izrađivale cijevi. Kompozitne materijale uporabili bi za podlogu i dvonožni lafet (detaljnije u S. Radaković: Džepno topništvo, Hrvatski vojnik br. 117/118, prosinac 2006).
Ruski automatski minobacač 2B9 Vasilek na paljbenom položaju. Kalibar 82 mm, masa oružja na borbenom položaju 632 kg, učinkovit domet 4720 m, praktična brzina gađanja 40-60 mina/min, masa projektila 3,23 kg
Znatno veća modernizacija može se očekivati u sustavu upravljanja paljbom, koji sve više postaje potpuno automatizirani proces s uporabom namjenskih računala i odgovarajućih mjernih senzora te uključivanja GPS satelitskog navigacijskog sustava. Time se dobiva na znatno većoj brzini uočavanja cilja, pripreme početnih elemenata i otvaranja paljbe, a i preciznosti gađanja.
Usavršavanje streljiva ide u smjeru povećanja njegovog dometa uvođenjem reaktivnih mina, poboljšanju pouzdanosti upaljača i povećanju preciznosti uvođenjem tzv. pametnog streljiva, odnosno mina koje posjeduju vlastite senzore za traženje cilja i mogućnosti korekcije leta u silaznom dijelu putanje. To streljivo može biti navođeno na cilj pasivno (na temelju IC isijavanja cilja, kao što je npr. kod vozila) ili u posljednje vrijeme sve češće lasersko (navođenjem na laserski označeni cilj). Osim toga, konstrukcijski se usavršavaju novi tipovi mina, kao što su mine s termobaričkim punjenjem (tzv. aerosolni projektili), kasetne mine (s raznim vrstama substreljiva) i sl.
Post je objavljen 30.08.2008. u 12:43 sati.