|
|
subota, 31.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Š“ (šag – švicarski savezni talir)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
ŠAG
Narodni ukrajinski naziv (od XVI do sredine XIX st.) za novac od 3 groša, koji je u odnosu na rusku dengu vrijedio 2 kopejke. Kasnije je Š. postao naziv za groš ili novac od 1/2 kopejke.
ŠAH
1. Novčana jedinica u Iranu do 1932. g. (Chahi); 50 dinara = 1 š = 1 Kran.
2. Novčana jedinica u Afganistanu do 1927. g. (Schahi); 5 paisa = 1 Š.
ŠAURI
Gruzijski srebrni novac XIII-XV st. Težina mu je bila 0,5 gr.
ŠEKEL
(semitski saqal = vagati, mjeriti). Antičko-semitska težinska jedinica, 1/60 mine. Š. je kasnije u Judeji postao naziv za novac, koji je težio 1/60 mine.
ŠELJAG
Ukrajinski naziv za rusku kopejku u XIX st.
ŠESTGROŠEVIK
(polj. Szostah; njem. Sechsgroscher). Srebrni novac od 6 groša, kovan od poljskog kralja Sigismunda I (1506.-1548.), težine 5,3 gr. Za Sigismunda III (1587.-1632.) kvaliteta srebra je opala. U XVII-XVIII st. S. je kovan i u Prusiji, gdje je pri kraju kovanja težio 3,11 gr.
ŠEST PENSA
(engl. sixpence). Novac od pola šilinga, kovan u Engleskoj za Eduarda 11 (1547.- -1553.) pa do uvođenja decimalnog sustava. Do 1603. g. na aversu je poprsje kralja, dok je na reversu grb zemlje; do 1694. g. poprsje kralja i štit s grbom; do 1830. g. poprsje i 5 štitova s grbovima; od 1830. g. poprsje kraljevo na jednoj i nominala na drugoj strani; od 1910. g. na aversu je plava a na reversu je lav koji stoji na kruni, a od 1937. e. na reversu je monogram s krunom. Do 1946. g. kovan je od srebra, a zatim od legure bakra i nikla.
ŠEST PFENIGA
(njem. Sechspfennigstuck). Naziv za novac od 1/2 groša u periodu kada se groš dijelio na 12 pfeniga. Ovaj je naziv korišten i za polovice fürstengroša, gütergroša i silbereroša.
ŠIBENSKI NOVAC
Bakreni novac kovan u Veneciji za grad Šibenik na osnovi odluke Velikog vijeća od 21. V 1485. g. Postoje mnoge varijante ova novca, ali se ne može sigurno utvrditi kada je koja kovana, pošto na njima nema oznake podine. Osnovni tip na aversu prikazuje sv. Mihajla, zaštitnika grada, koji kopljem ubija zmaja, dok mu se u lijevoj ruci nalazi kugla s križem. Naokolo je natpis: S.MICHAEL. SIBENIC. Na reversu: mletački krilati lav, oko kojega je natpis: + SANTVS.MAR-CVS.VBNETI. Veličina mu je 16-18 mm, težina 1,0-2,5 gr, a debljina oko 1 mm.
ŠILING
(lat. solidus; njem. Schilling; engl. Shilling). Termin Š. je od VI do VIII st. upotrebljavan za zlatni novac. U doba Karla Velikog postaje računsko-novčana jedinica, jednaka 12 denara, i u ovom se obliku upotrebljava do XIV st. U zapadnoevropskim izvorima nalaze se napomene i o “Dugom Š.” od 30 pa čak i od 40 denara. U drugoj polovici XIV st. počeli su ga kovati gradovi Hanse, a zatim Prusija i Engleska. Vrijednost im je bila 12 denara, dok je groš vrijedio 16-18 denara. Daljom evolucijom postaje ekvivalent polugroša, zatim 1/” groza, da bi u XVII st. postao sitan novac s malo srebra, i na kraju bakreni novac. U Poljskoj je upotrebljavan “Križati Š.” Prusije i drugih zapadnih zemalja, dok se vlastiti kovao povremeno. U drugoj polovici XVII st. kuje se od bakra, kao prvi poljski bakreni novac. Poslije podjele Poljske, Austrija ga kuje za potrebe u Galiciji, a zadnji poljski Š. kovan je u Gdanjsku 1812. g.
Engleski š. je u doba Karolinga bio obračunska novčana jedinica, koja se dijelila na 12 pensa, dok su 20 š. bili jednaki 1 funti. On se u Engleskoj počeo kovati 1505. g. s težinom od 9,33 gr. Kasnije mu je težina opadala, i u 1816. g. iznosila je 5,655 gr. Srebrni je kovan do 1946. g. a zatim od legura bakra i nikla. Od 15. II 1971. g. kad je uveden decimalni sustav u Engleskoj, on se više ne kuje.
ŠILING AUSTRIJSKI
Novčana jedinica Republike Austrije od 1924. g. kada je ukinuta krunska valuta. Bio je kovan zlatni od 100 i 25 S. težine 23,45 i 5,85 gr, te srebrni od 5, 2, 1 i 1/2 Š.
1 Š = 100 groša. Od 1945. g. kuje se od 1, 2 i 5 Š. u početku od aluminijuma, nešto kasnije od bronce, te 5 i 10 š. od srebra. Jubilarni novac od 25, 50, 100 i 500 Š. kuje se od srebra.
ŠILING ISTOČNOAFRIČKI
Novčana jedinica, koja je bila u optjecaju u Keniji i Ugandi od 1919. godine, a u Tanganjiki od 1920. Od 1936. g. u upotrebi je i na Zanzibaru. š. I. je bio u upotrebi u Somaliji do 1950. g. a u Eritreji i Etiopiji do 1945. g. 1Š. I. = 100 centi.
ŠILING KENIJSKI
Novčana jedinica Kenije, jednaka 100 centi. Do 1919. g. novčana jedinica zemlje je bila indijska rupija, a zatim Istočnoafrički Šiling. Od 1966. g. kuje se Š. K.
ŠILING SOMALIJSKI
Novčana jedinica republike Somalije, jednaka 100 centi, u prometu od 1960. g. Na teritoriju bivših kolonija Engleske i Italije - Somalije, prvobitno je do 1919. g. platežno sredstvo bila indijska rupija a zatim istočnoafrički šiling i djelomično talijanska lira. Od 1950. do 1960. g. novčana jedinica je bio SOMALO.
ŠILING TANZANIJSKI
Novčana jedinica Republike Tanzanije, jednaka 100 centi. Uveden je 1966. g.
ŠILING UGANDE
Novčana jedinica u Usandi uvedena 1966. g. Dijeli se na 100 centi.
ŠIROKI GROŠ
(lat. grossus latus; njem. breiter Groschen). Srednjovjekovni naziv za češki i majsenski groš.
ŠIROKI TALIR
Naziv u numizmatici za talire promjera većeg nego što je uobičajeno. U pravilu, težina je ovih talira ista kao i kod ostalih, ali su zato nešto tanji. Time se postiglo da je površina za prikaze i natpise povećana. S. T. nazivaju se i taliri, čija je težina povećana za 2, 3 ili 4 puta, pa su samim time i veći. Primjer: Juliusloser, Talir sv. Jakova i sl.
ŠKUDA
(tal. scudo - štit, grb). Naziv za zlatni ili srebrni novac, koji na jednoj od svojih strana ima grb. Od 1528. g. kovao se u Veneciji, a bio je u prometu i u Dubrovniku, gdje je bio i obračunski novac. Od 1708. do 1750. g. kuje Dubrovnik vlastite srebrne Š. težine 17,5-18,2 gr, promjera 31-40 mm. Vrijednost im je bila 36 dinara ili dinarića ili 216 soldi. Na aversu je prikazan sv. Vlaho koji u ruci drži maketu grada, postrance od sveca slova S-B te godina kovanja. Naokolo je natpis: + PROTECTOR REIPVBLICE RHAGVSINE + . Na reversu je stojeći Krist između zvijezda (mandrola) i kružni natpis: +TVTA SALVS SPES ET PRESIDIVM+. Kovane su i poluškude.
ŠLIKOV TALIR v. JOACHIMSTALER.
ŠTAKASTI KRIŽ
(njem. Kriickenkreuz). Križ s jednakim kracima, koji se završavaju malim prečkama. Takav se križ još naziva i križ Ordena Isusa Krista, koji je osnovan 1318. g. Prikaz tog križa se vidi na mnogobrojnu portugalskom novcu. U doba Republike Austrije, 1924.-1938. g. bio je prikazan na reversu novca.
ŠUBIĆA PAVLA NOVAC
Pavao Subić, bribirski knez, herceg Dalmacije, ban Hrvatske i gospodar Bosne, bio je oko 1299. g. od bosanskog bana Stjepana Kotromanića priznat za vrhovnog gospodara Bosne. Mladen, brat Pavla Šubića, zauzeo je 1302. g. Bosnu sve do Drine, a Pavao Šubić kao suvereni vladar, imenovao je Mladena bosanskim banom i svojim zamjenikom u stečenim krajevima. Pavao Šubić je u zajednici s bratom Mladenom kovao srebrne grose, slične venecijanskim matapanima. To je bila prva vrsta groševa kovana od 1302. do 1304. g. a imala je izgled:
Avers - u sredini se nalazi ban u stojećem stavu i svetac, koji banu predaje zastavu. Naokolo je natpis: DU+ PAUL - MLADEN, a u sredini okomito uz stijeg BAN.
Revers - Isus sjedi na prijestolju i pokraj slave slova IC - XC.
Promjer je bio 21 mm, a težina od 1,52 do 2,07 gr.
Ban Mladen je poginuo 1.104. s. a 1305. Pavao Šubić imenuje svoga sina Mladena II /a ban;; Bosne. Pavao Šubić je umro 1312. i naslijedio 2a je Mladen II. Vladao je Hrvatskom i Bosnom kao ban i gospodar (gospodin) do 1322. e. Druga vrsta 2r0.se-va kovana je u doba Mladena II od ?>0~. do 1322. g. i imala je ovaj izscled:
Avcrs - U sredini se nalazi ban u stojećem stavu i svetac, koij banu predaje zastavu. Naokolo je natpis DUX PAUL - SECUNDUS, a u sredini okomito uz stijes BAN MLAD.
Revers - Isus sjedi na prijestolju i pokraj glave ie c.naka IC - +C.
Ovi su groševi promjera 21-22 mm. a težine 1,82-2,05 pr.
ŠVICARSKI SAVEZNI TALIR
Naziv za talir medaljera Hansa-Jakoba Stampfera (1505.-1579.) iz Ziricha. Na aversu su prikazani štitovi s grbovima 13 saveznih i 7 pridruženih kantona. Na reversu je scena zakletve.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
 Numizmatika Srbija - Numizmatika Beograd Otkup! Najbolje cene!
|
- 22:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 30.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „S“ (s – szostak)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
S
Oznaka na novcu kovnica:
Hall 1765. - 1780., Schmollnitz (Madžarska) 1761-1816, Noves, Santiago (Chile), Seville, Solothurn, Schwabach 1792.- -1794. Dresden 1813.-1832. g.
SAISI
(od kineskog Si-Cze - tanka sirova svila). Naziv za srebrne poluge, koje su lijevane u obliku čuna u vrijednosti od 1/10, 1/2, 1, 3, 5, 10, 50 i 100 taela (1 tael = 37,5 gr). Ove poluge su korištene kao novac u staroj Kini. Površina im je bila prekrivena linijama, koje su potsječale na strukturu sirove svile. Na njima se također nalaze i žigovi miesta, godine proizvodnje, a često i oznake majstora.
SAKULARMÜNZEN
(Saeculares ludi. saecularia, saeculum, Siikularfeiren).Riječ je izvedenica od serere, saen = sijati, posijati, i od najstarijih dana označava najduže trajanje života čovjeka. Točno određena granica životne dužine nije sadržana u riječi i njeno se značenje najprije odnosilo na “vijek trajanja”, tj. duboku starost.
U tom se smislu objašnjavaju natpisi na rimskom carskom novcu kao: saeculum aureum, saeculi felicitas, Ann(ona) Augg. saeculi felicissimi, gloria novi saeculi itd. Saeculares ludi su se za Rimske republike, kao i za carska Rima, često slavile, u različitim vremenskim razmacima i različitim povodima. Npr.: proslava osnivanja rimske republike 126 g. pr. n. e. slavljena je od Augustusa 17. g. pr. n. e., Domitianusa 88. g. n. e., Septimiusa Severusa 204. g. n. e., tj. u razmacima od 105 do 115 godina.
Ludi saeculares se odnosilo i na proslavu 900. obljetnice osnivanja grada Rima (osnovan 753. g. pr. n. e.), koju je proveo Antoninus Pius 147. g. n. e., ili pak 1000. godišnjica grada Rima, koju je proveo Philippus 248. g. n. e.
U novije doba te se proslave odnose uglavnom na stote obljetnice. U tom smislu stavljene su u promet kovanice 1801. g. u Prusiji (tzv. talir pet kraljeva), 1901. g. u Njemačkoj, a često su izdavane i pri prijelazu iz jednog stoljeća u drugo, npr. 1700, 1800. itd.
Ugarska je 1896. g. izdala novokovanice starih izdanja, a u povodu tisućite obljetnice Ugarskog kraljevstva.
SALVS
(lat. zdravlje). Personifikacija u liku žene, koja stoji i u jednoj ruci drži posudu a u drugoj žezlo. Najčešće stoji ispred spomenika, s kojega se izdiže zmija. Na kasnorimskom novcu se uz riječ S. često prikazuje car koji stoji, jaši ili sjedi ili gazi poraženog barbara, kao i kršćanski simboli. Na novcu se javlja s dodacima: EXERCITI, PROVINCIARUM, PUBLICA, URBS itd. Javlja se od Nerona (54.-68.) do Galerija (305.-311.).
SALUT
Francuski zlatni novac. Počeo se kovati za Karla VI (1380.-1422.). Na aversu je Bogorodica i anđeo Gabrijel, a između njih je grb Francuske. Na reversu je križ s ljiljanima. Težina mu je bila 3,85 gr.
Sličan novac je kovao i engleski kralj Henrik VI, samo što na aversu Bogorodica drži francuski grb s ljiljanima, dok Gabrijel drži engleski grb s lavovima.
SALVATORTALER
Švedski talir. Kovao se u XVI-XVIII st. Na reversu se nalazi Krist i kružna legenda SALVATOR MUNDI ADIUVANOS ili SALVATOR MUNDI SALVA NOS.
SALZGELD
(njem. novac od soli). Naturalni novac raznovrsna izgleda, koji se u XIII st. upotrebljavao u Tibetu, u XVIII st. u Burmi, na otoku Bornoo i u Africi (Gvineja, Etiopija). Žigovi, koji su utiskivani na komade različita oblika, služili su kao garancija težine i kvalitete.
SAMPIERINO
Naziv za novac s predstavom sv. Petra. U početku, od XII st., to je bio srebrni novac, težine 1,45-1,60 gr. Od 1795. g. kuje se od bakra u vrijednosti od 2 1/2 bajoka, da bi mu kasnije vrijednost pala na 1 1/2 bajoka. Papinski S. je isključivo kovan u Rimu.
SANTA CROCE
Srebrni novac, kovan od 1564. g. u gradu Lucca. Na reversu je križ (odatle mu i ime) i legenda SALVATOR MUNDI.
SANTIMS
Sitan novac Latvije od 1922. do 1939. g. Kovane su vrijednosti od 1, 2, 5, 10, 20 i 50 santimusa. 1 lats = 100 S.
SALPEQUES
Vrlo sitan novac u bivšim francuskim kolonijama Anamu, ranc. Cochin-Chini i franc. Indo-Chini. 500 S = 100 santimes = 1 piasler.
SASANIDSKI NOVAC
Novac kovan od vladara Sasanidske dinastije u Perziji od 223. do 642. g. Kovalo ga je ukupno 29 vladara. Osnovna jedinica bila je drahma od dobrog srebra, prvobitne težine 4,24 gr, kasnije 3,90 gr. Na aversu se nalazi portret cara u desnu stranu. Na reversu je oltar, na kojem gori vatra, a sa strane su dva stražara. Za determiniranje S. N. može poslužiti kruna, koja je kod svakog vladara drukčijeg oblika.
SATIRIČNI NOVAC
Novac sa satiričnim ili šaljivim predstavama ili napisom, kojim se ismjehivaju aktualni događaji, osobe ili institucije. Po obliku, težini i kvaliteti metala odgovaraju novcu u platnom prometu. Takav je npr. Magdeburški satirični novac iz 1549. g., kojim se ismjehivaju odluke augsburških vlasti iz te godine.
SAUDUKATEN SCHWEINEDUKATEN.
(njem. Sau = svinja, krmača). Narodni naziv za jedan od mnogobrojnih lovačkih dukata grofa Hessen-Darmstata Ludwiga VIII (1739.-1768.). Na jednoj su strani novca 8 krunisanih slova L, koja oblikuju križ, a na drugoj je strani divlja svinja
SAULENPIASTER
(njem. piaster sa stupovima). Narodni naziv za španjolski talir Pesso de a oeho, vrijednosti 8 reala. Na jednoj se strani novca nalaze “Herkulovi stupovi”, koji su simbolizirali španjolsku vlast i izvan tih stupova.
S. C.
Kratica, koja se nalazi na rimskom brončanom i bakrenom novcu, i koja znači: “odlukom Senata” (Senatus Consulto).
SCELEINO
Naziv za somalijski šiling od 1962. g.
1 S= 100 centesima.
SKEPTAR
(žezlo). Insignacija, koja se u prošlosti javlja kao znak dostojanstva i vrhovne vlasti, a također i kao atribut bogova. U tom je smislu često prikazivan na grčkom i rimskom novcu. Javlja se i u srednjem vijeku. U novije vrijeme kratki S. je oznaka carske ili kraljevske vlasti. S. je na vrhu obično ukrašen malom figurom ili nekim drugim ukrasom (ljiljan, križ, kugla).
SCHAEDA BANCALIS
Papirnate novčanice, koje su izdavane od 1762. g. od bečke gradske blagajne. Na ovim je novčanicama grb snada Beča i kraljevske banske deputacije. S. B. se još nazivaju i SCHAEDE BANCALES VIENNENSI.S. a izdavane su vrijednosti od 5, 10, 25, 50 i 100 florena. U prometu su bile i u Hrvatskoj. Više su puta tiskane i u optjecaju su sve do 1812. g.
SCHERF
Stručni nazivu litcratm: za njemački sitni novac u vrijednosti 1/2 pfeniga, a u ranom periodu kovan je rjeđe pod nazivom OBOL. Tek u epohi Hohenstaufovaca (XII st.) kuje se češće. Bakreni S. počeli su se kovati u Luneburgu 1531. pa do 1777. g. Po ugledu na njih kuju sličan novac mnogi gradovi i države u Njemačkoj.
SCHIFFSGULDEN
Srebrni novac od 1, 1/2, 1/4, 1/8 i 1/16 guldena, koji na aversu ima brod s 3 katarke, a kovan je u periodu Batavske republike (1802.). Kasnije je kovan za potrebe Nizozemske Indije.
SCHIFFSTALER
Talir hercoga Augusta od Braunschweig-Wolfenbüttela (1636.-1666.) s datumom “1650”. Na aversu je portret hercoga, na reversu je brod s 3 katarke i čovjek na obali. Postoji varijanta s dva broda i čovjekom na obali.
SCHILDGROSCHEN
Naziv za meissenski groš, kovan od XV st. Naziv mu dolazi od grba Landsberga sa stupom, koji se nalazio na obim stranama novca. Tijekom 1431.-1437. g. iz 8 ili 9 lotove marke kovano je 85 ili 82 komada S. Ludwig I Hessenski (1413.-1458.) prvi je počeo kovati S. s hesenskim lavom.
SCHRECKENBERGER ENGELGROSCHEN.
Saksonski groš. Počeo se kovati 1498. g. od srebra dobivenog iz rudnika Schreckenberg. Na aversu je štit s grbom kneza, koji drži anđeo, na reversu je štit s grbom. U početku je 1 S. vrijedio 1/7 zlatnog guldena. Knez Saksonije August (1552.-1586.) u 1558. g. utvrdio je njegovu vrijednost na 1/6 guldena. Prvobitna težina mu je bila 4,487 gr, a od 1558. g. 5,03 gr. Kovan je u Saksoniji i Tiringiji do 1571. g. Za vrijeme 30-godišnjeg rata pojavio se novi tip S. Na reversu su prikazana 2 anđela i 3 štita s grbovima. Ovaj novi S. vrijedio je 4 groša ili 12 krajcara. Dvostruki S. je vrijedio 8 groša ili 24 krajcara.
SCHINDERL1NG
Malovrijedan srebrni novac. Pod tim se nazivom podrazumijeva osobito loše kovani austrijski srebrni novac u razdoblju 1457. - 1460. g. U našim se izvorima i kasnije tako naziva loši srebrni sitni novac.
SCHLAFROCKTALER
Podsmješljiv naziv za konvencioni talir iz 1816. g. koji je kovan za Friedricha-Augusta I Saksonskog (1763.-1827.), a on je od 1806. g. bio kralj pod imenom Friedrich-August II. Povod za dobivanje ovog naziva je široki haljetak kralja, koji se nalazi na aversu.
SCHMALKALDENER BUNDESTALER
(njem. talir Šmalkaldenskog saveza). Naziv za talire kovane 1542.-1546. g. u Goslaru s poprsjem kneza Saksonije Johanna Friedricha (1532.-1547.) na jednoj strani i portretom landgrofa Hessena Filipa (1518. -1567.) na drugoj, i različitim izrekama. Kovan je također i od 1/2 i 1/4 talira s istim ili različitim predstavama; na 1/2 talira nalazi se šljem, a na 1/4 po 3 grba na svakoj strani.
SCHMETTERLINGSMUNZE
(njem. novac s leptirom). Serija novca kovana od kneza Saksonije Friedricha-Augusta I. Kovane su vrijednosti od 1, 1/2, 1/4 i 1/8 talira te groša, sve bez godine kovanja. Na aversu su okrunjeni inicijali “AR”, na reversu je leptir raširenih krila.
SCHNABELTALER
Naziv za talir, koji je 1559. g. kovan u Berlinu od srebra dobivenog iz Schnabelberga.
SCHNEPFENHELLER
Srebrni i bakreni novac u veličini pfeniga i helera kovan u XIX-XX st. od kneza Isenburg i Anfang. Ovaj je novac dijeljen prigodom lova na šljuke. Na aversu su inicijali kneza, na reversu je šljuka. Srebrni su S. dijeljeni lovcima, a bakreni goničima.
SCHOCKGROSCHEN
Naziv za praški i meissenski groš, kojih je u 1 čistu marku išlo 60 komada. U 1 rajnski zlatni gulden 1451.-1456. g. išlo je također 60 komada. Zbog padanja vrijednosti novca, njihova vrijednost bila je 1444. g. 120 komada u marku, zatim 121 i na kraju 140 komada. Na aversu je križ i grb Landsberga, na reversu je lav, slovo, križ ili neki drugi znak.
SCHRAUBTALER
(njem. talir na zavrtanje). Talir, čije su se polovine mogle zavrtati, tako da su stvarale kutijicu, u koju su se mogle stavljati male stvari. Pojavio se u XVI st. a glavni gradovi gdje su S. izrađivani su Augsburg i Niirnberg.
SCHWAREN
Naziv za dvostruki pfenig Vestfalije u Bremenu od XIV st. (lat. gravis denarius, njem. Schwerer Pfennig).
Ovim se nazivom naglašavala njegova veća težina od lokalnog novca, u odnosu 1 S = 3 laka pfeniga. Bremenski S., koji se počeo kovati poslije 1369. g. kovan je po ugledu na denare biskupa od Munstera Ludwiga II (1310.- -1357.) i njegovih nasljednika. Zadnji su kovani od bakra i to 1859. g. u vrijednosti od 1 S, a 1866. g. od 2 1/2. Novac od 3 S kovan je do 1896. g. samo u 0ldenburgu.
SCHWERTGROSCHEN
(njem. groš s mačevima). Meissenski groš, kovan od 1457. g. do kraja XV st. po ugledu na šildgroš. Prvi put je kovan za Friedricha Meissenskog (1428.-1464.). Na njemu se, uz kružnu legendu, nalazi štit s ukrštenim mačevima, grb kneza Saksonije. Težina mu je bila 2,27 gr.
SCHWERTTALER
(njem. talir s mačem). Bavarski talir, koji je kovan od 1809. g. za Maksimilijana I Jozefa (1806.-1825.). Na reversu se ispod krune nalaze ukršteni skeptar i mač.
SCOT SKOT, SCHOT, SCHOTER.
Naziv za novčano-obračunsku jedinicu od 1/24 marke = 30 pfeniga. U upotrebi se nalazila od XII do XV st. u Prusiji, Poljskoj i Šleziji.
SCUDO DELLA CROCE
Venecijanski talir, prvi put kovan za dužda Leonarda Donata (1606. - 1612.), vrijednosti 7 lira. Kovana je veličina i od 1/2, 1/4 i 1/8 S. Na aversu je križ, dok je na reversu štit s lavom i ispod brojka “140” (soldo). Težina je novca bila 31,83 gr. Od 1665. g. vrijednost mu je porasla na 9 lira i 12 solda, a kovan je sve do pada Venecije (1797.).
SEBALDUSTALER
Reichsgulden građa Nurnberga od 3630.-1660. g. Na aversu je carski orao, na reversu sv. Sebaldus sa crkvom koja je njemu posvećena.
SEBALDUSGULDEN
Zlatni gulden grada Nürnberga, koji se počeo kovati u 1429. p. na osnovi frankonskog novčanog saveza iz 1407. g.
SEBILI
Srebrni novac Tunisa krajem XVIII st. težine 15,26 gr. Usporedo s vrijednošću od 1 S. kovane su i vrijednosti od 1/2 i 2 S. Na aversu je ime turskog sultana, na reversu je ime tuniskog beja, oznaka mjesta kovanja i godina. Početkom XIX st. 1 S = 16 karuba (bilonski novac težine 1 gr). Poslije 1855. s. kovao se srebrni novac od 5, 3 i 1 S. U 1 S. išlo je 104 bakrena felsa.
SECURITAS
Rimska personifikacija društvene i osobne sigurnosti. Na novcu se susreće od Nerona (54.-68.) pa do Magnentiusa (350.-351.) u obliku ženske figure koja leži ili sjedi naslonjena na stup i u rukama drži razne atribute: kaducej, čašu, rog izobilja, palminu grančicu, globus. Uz njeno ime javljaju se i dodaci: AVGUSTI, IMPERII, ORBIS, PERPETUA, POPUL1 ROMANI i dr.
SEDICINA
Novac kovan u XVI-XVII st. po ugledu na poljski novac od 3 groša, u talijanskim gradovima Coreggio, Urbino i Modeni, za potrebe trgovine s Levantom. 1 S = 16 quattrina.
SEDISVAKANTNI NOVAC
Novac, koji kuje kolegij kardinala ili kaptolski sabor u razdoblju kada je papa mrtav ili nadbiskupsko (biskupsko) prijestolje upražn jeno. Na papinskom novcu u pravilu se nalazi ključ sv. Petra, grb kancelara i legenda SEDE VACANTE. Ovaj je obrazac zadržan i do danas na svim novcima Vatikana. Na biskupskom S. N. u pravilu je prikazan svetac, zaštitnik biskupije (nadbiskupije) s kružnom legendom. Primjer: novac od 3 pfeniga biskupije Paderborn od 1761. g. ima lik sv. Liboriusa i kružnu legendu: MON(ete): CAT(hedralis) PAD(erbornensis). SEDE VACANTE.
SEISENO
Bakreni novac od 6 denara, kovan 1642.-1643. g. u Kataloniji od francuskog kralja Louisa XIII (1610.-1643.) u kovnicama Barcelona, Taras, Manres, Valu. Na aversu je glava ili štit s grbom, na reversu je grb Katalonije iznad križa ili sv. Jelena.
SEIZAIN
Novac u vrijednosti 1/16 talira, kovan u Ženevi 1624. g. Na aversu je carski orao, dok je na reversu štit s grbom grada.
SGH
Oznaka na novcu kovnice Dresden 1804. -1812. g.
SEKSER
Narodni naziv za mnogobrojni njemački novac, čija je nominala bila 6 novčića; npr.: SECHSKREUZER,
SECHSBATZER, SECHSPFENNIG, SECHSGROSCHER.
U Austro-Ugarskoj je ovaj naziv zadržan i poslije reforme 1892. g. za novac od 20 filera, 2 groša ili 10 krajcara.
SEMIS
Naziv za rimski zlatni novac od 1/2 solidusa. Pretpostavlja se da se naziv pojavio za cara Konstantina, početkom IV st. S. se naziva i vrijednost od 1/2 assa.
SEMGROSSUS
Vrsta novca: 1 1/2 krajcar ili 2 “Horvacka novca” odnosno 2 1/2 ugarska denara.
SEMPREVIVO
Srebrni novac milanskog vojvode Franje II Sforze (1522.-1535.), vrijednosti 10 solda, težine oko 4 gr. Na aversu je grb Milana, na reversu se nalaze 3 brijega s po jednom biljkom na svakom i legenda na njemačkom MIT ZAIT.
SEMUNCIA
Od latinskog semi uncia,1/2 aesa-grave.
Novčana veličina, koja je bila u upotrebi od 270.-222. g. pr. n. e. Na aversu je lik Jupitera, dok je na reversu prova broda i oznaka vrijednosti S, tj. 6 unci.
SEN
Jedinica japanskoga novčanog sistema. Rani S. je srebrni novac s okruglom ili četvrtastom rupom. Do 958. g. novac je imao veličinu 18-26 mm. Od 958.-1587. g. ovaj tip novca nije kovan, da bi poslije 1587. g. kovanje bilo obnovljeno pod raznim nazivima i s različitim vrijednostima. Po uvođenju nova novčanog sustava 1870. g. 100 S = 1 ven. Usporedo s jenima u zlatu i srebru kovane su i nominale od 50 (od srebra težine 12,5 gr, poslije 1873. g. 13,47 gr, od 1906. g. 10,12 gr), te od 20, 10 i 5 S. Od 1889. g. vrijednost od 5 S kuje se od nikla, a vrijednost od 1 S, poslije 1898. g. od bronce. Danas je 1 yen = 100 S = 1000 rina.
SENATSKI NOVAC
Naziv za rimski novac od bakra i bronce, koji na sebi ima kraticu S. C. (SENATUS CONSULTO). Pravo kovanja novca dobio rimski Senat u početku vladavine Augusta.
SENIORATSDUKATEN
Dukat hereoga Anhalta Augusta-Ludvviga (1728.-1755.) iz 1747. i 1751. g. Na aversu je štit s grbom Anhalta, na reversu je medvjed sa štitom. Na štitu je tekst Senior domus. Kovani su i taliri i guldeni s istim predstavama i tekstom.
SENT
Sitan novac Republike Estonije od 1928. do 1941. g. 100 S = 1 kruna.
SENITI
Novčana jedinica Tonga od 1967. g. 100 S = 1 panga.
SEQUIN
1. Francuski naziv za venecijanski dukat-cekin, koji je kovan od 1248. g.
2. Francuski naziv za egipatsku zlatnu funtu od 100 piastra.
SERRATI NUMMI
Naziv za antički novac kod kojega je rub bio nazubljen. Po mišljenju nekih autora do ovoga je dolazilo namjerno, da bi se spriječilo zlonamjerno skidanje plemenitog metala. U ovu grupu novca spada novac Kartage iz III st. pr. n. e. kao i mnogobrojni rimski republikan ski DENARII SERRATI iz II-I st. pr. n. e. Ponekad je antički novac ove zareze dobijao od kovanja udarcem, pri čemu se rub novca rasprsnuo. nazubio.
SESINO
Naziv za talijanski novac iz XVIII st. u vrijednosti od 6 denara ili 1/2 solda.
SESTERTIUS
Starorimski srebrni novac. Počeo se kovati oko 210. g. pr. n. e. usporedo s denarom. Na aversu je glava Rome i oznaka “II S” (=2,5 assa), na reversu su Dioskuri. Težina S. je bila 1,13 gr. Od 217. g. pa do 89. g. pr. n. e. srebrni S. se nije kovao. Od 89. g. do naše ere ponovno se kuje, no s drugim predstavama i bez oznake nominale Posljednji srebrni S. kovan je za Cezara. August je obnovio njegovo kovanje ali od bakra, težine oko 27 gr. Kao obračunska vrijednost S. je upotrebljavan sve do kraja III st. n. e., čak i kada ie njegovo kovanje prestalo.
SESTINO
Novac od lošeg srebra Ferdinanda II Aragonskog, kovan u Napulju. Na aversu je poprsje, a na reversu križ. Dvostruki S. je nazivan GRANO, i na aversu ima štit s grbom, dok su na reversu prikazana dva roga izobilja. Kovan je od 1498. g.
Tako se naziva i lombardijsko-venecijanski bakreni novac od druge polovice XVIII st. u vrijednosti od 2 denara ( 1/6 solda).
SEUFZER
Imitirani srebrni novac iz 1701.- 1702. g. kovan od princa elektora Frederika Augusta, za plaćanje vojske. Vrijednost mu je bila 6 pfeniga.
SEXTANS, SEXTANTARAS, SEXTANTARFUS,
rimski bakreni novac vrijednosti 1/6 assa. Bakreni i brončani S. kao oznaku vrijednosti ima 2 točke. Na aversu je glava Merkura, dok je na reversu pramac broda. Posljednji su kovani po uncijalnoj novčanoj stopi.
SHOKANG
Do 1951. g. srebrna i bakrena novčana jedinica u Tibetu. 10 S = 1 srang, 1 S = 10 skarung.
SIANI
Sirijski novac iz XIX st. vrijednosti 1/24 piastra. Služio je za unutrašnju trgovinu.
SIBIRSKI NOVAC
Novac kovan u Kolivanskoj kovnici (Njižni Suzunsk) za Katarine II (1762. -1796.) od 1763.-1781. g. za Sibir. Kovane su vrijednosti od 10, 5, 2 i 1 kopejke, denga i poluska. Na aversu je monogram carice, na reversu 2 samura drže štit, na kojem je oznaka vrijednosti, iznad štita je kruna. U 1746. g. kovane su i vrijednosti od 20, 15 i 10 kopejki. S. N. se mogao koristiti samo istočno od Urala.
SIDRENI KR1Ž
Križ, čiji su vrhovi krakova razdvojeni u 2 savijena šiljka, tako da podsjećaju na sidro. Ovaj se križ susreće na srebrnim guldenima kovanim 1678. g. u Stralsundu.
SIEGESTALER
Novac s predstavom, natpisom ili simbolima, kojima se slavi neka pobjeda, obično vojna. Jedan od prvih S. je SCHMALKALDISCHE SIEGESTALER kovan 1545. g. Na aversu se nalaze likovi Johanna Friedricha Saksonskog, Filipa Hessenskog i Moritza Saksonskog u oklopima. Na reversu je natpis, koji govori o pobjedi nad knezom Braunschweiga. Kada je 1546. g. vojska Šmalkaldenskog saveza bila pobijeđena, kovan je novac, koji na aversu ima štit sa carskim grbom a naokolo je natpis VICTORIA INVICTISSIMI CAROLI V (lat. pobjeda nepobjedivom Karlu V). S. je kovan i u Prusiji, Saksoniji, Bavarskoj, Wirtembergu i Bremenu povodom pobjede nad Francuskom u 1871. g.
SIGLA
Slova, koja zamjenjuju imena ili nazive. Već su antički narod upotrebljavali S. na novcu i medaljama. U nekim slučajevima umjesto oznaka slovom javljaju se različte druge predstave (ptice, ljiljani, križ, zvijezda itd.). Kod nas se S. javljaju na slavonskim banovcima, te na bosanskom i srpskom srednjovjekovnom novcu.
SILBERDUKATEN
Službeni naziv za Albertus talir u Holandiji i još nekim sjevernozapadnim oblastima Evrope.
SILI
Novčana jedinica republike Gvineje od 2. listopada 1972. g. 1 S = 100 cauri.
SILIQUA
Mala težinsko-obračunska jedinica starog Rima, jednaka l/6, skrupula ili 1/1728 libre, tj. oko 0,19 gr. U kasnom Rimu, a naročito u Bizantu, S. je uzeta u osnovni novčani sustav; S= 1/24 solida. Oko 324. g. za Konstantina I kovana je srebrna S. koja je za Konstancija II (351.-361.) postupno iz optjecaja istisnula denar. Težina S. u to vrijeme bila je 1/144 libre. Kasnije se znatno smanjila.
SILBERGROSCHEN
Prvi S. bio je saksonski špicgroš (SPITZGROSCHEN), kovan od 1475.- -1478. g. težine 1,67 gr i jednak 1/20 guldena. Kasnije je on nazvan austrijski i šleski KAISERGROSCHEN ili novac vrijednosti 3 krajcara. Šleski naziv je preuzet od pruskog novca, a vrijednost mu je bila 1/30 talira, koji je postao osnovnim novčanim sustavom od 1821.-1873. g. No tada je to već bio novac s vrlo malo srebra (220/1000).
SIMBOL
Prožimanje smisla i slike, znaka ili sheme na osnovi kojih se može raspoznati, saznati ili nešto zaključiti. Oznaka ili znamenje, koja predstavlja nešto što se inače ne može likovno predstaviti.
SIRMIUM KOVNICA
Prvi se puta kovnica Sirmium spominje 265. g. no nije dokazano da je stvarno tada i radila. Sa sigurnošću se može tvrditi, da radi od 320. g. i to 6 godina neprekidno s 2 oficine. Kovnica je opet počela raditi 351. g. za rata Constantiusa II s Magnentiusom. Prvo radi 1 oficina, a od 354. g. i druga. Prestaje radom 364. u. Zatim radi tijekom 379. g. za vrijeme dok je u Sirmiumu boravio Teodosius, a radila je sve dok Teodosius nije premjestio prijestolnicu u Solun.
Postoje pretpostavke da je kovnica radila još jedan period od 395.-397. g. ali su mišljenja podijeljena zbog nedostatka sigurnih dokaza. Kovnica u Sirmiumu je radila i u doba dok je grad bio u rukama Gota. Tada se u njemu kuju imitacije Anastasiusa s monogramom Teodorika (493.-526.) i Justinusa 1. Na osnovi ovih imitacija određuje se vrijeme rada kovnice od 504.-526. g. Kovnica je radila i pod Gepidima od 546.-567. g. Kovane su imitacije novca Justinianusa I i Justinianusa II s monogramima kraljeva Turistima i Kunimunda.
S. K. se spominje i kasnije, u srednjem vijeku, od 1253. g. U njoj su tada kovani denari po uzoru na slavonske banovce, ali im je vrijednost bila manja i nazivani su DENARIUS SYRMIENSIS.
SISAČKI PAPIRNATI NOVAC
Papirnati novac iz 1848. g. izdavan od J. Klobučara, zakupnika skele na Kupi. Vrijednost mu ie bila 1/4 kraicara. Veličina je novčanice bila 85x46 mm i tiskana ie samo na jednoj strani. Iznad natpisa ie riieč lnoi” te redni broj novčanice napisan rukom. Natpis glasi:
Podpisani obvezuje se ovu cedulju
u mesto četvert srebrene krajcare na
prevozu Sisačkom primiti, a četiri takova
komada sa jednom srbernom krajcarom
zameniti. U Sisku pervosrn Travnja 1849.
Ispod teksta je tiskan potpis G Klobučar, v. r. Cio tekst je uokviren ornamentnim okvirom.
SISCIA KOVNICA
Jedna od najvažnijih kovnica Rimskog carstva počela je radom za cara Gordiana 262. g.( to je greška u originalnom tekstu, car je Gallien ) i uz neznatne prekide radila ie sve do Honoriusa ( 408.-423.). U početku radi s 2 oficine, da bi kasnije radila sa 4 ili 5, a pri kraju aktivnosti ponovno s dvije. U njoj je kovan novac od svih metala. Svi periodi njena rada uclavnom se razlikuju po razrađenom i kompliciranom i neki put još nerazjašnjenom sistemu kovničkih oznaka. Uobičajena oznaka kovnice je: SIS. U vrijeme Carusa oznaka na novcu je SMS, a na antoninijanima uzurpatora Julijana Panonskog (248. g. vlada nekoliko mjeseci) nalazimo oznaku S.(i godina vladanja Juliana je pogrešna)
SISTO
Naziv za groš pape Siksta V (1584.- -1590.) od 44 quatrina kovan u Bologni. Na aversu je papinski grb, a na reversu sv. Petar.
SKADARSKI NOVAC
Novac, koji je kovala porodica Balšić u Skadru od 1385. do 1395. g. Kovan je novac za Balšu II, Đurađa II Stracimirovića i Konstantina Balšića, a kovani su srebrni dinari te bakreni folari. Na aversu folara je štit s grbom porodice Balšić i natpis, dok je na reversu prikaz sv. Stefana. Naziv mjesta se javlja u nekoliko varijanti, tako: Scutari, Scvtarensi, Scutarin, Scvtaren itd. Poslije 1396. g. u Veneciji je kovan skadarski autonomni novac.
SKARUNG
Sitan novac Tibeta od bakra. Kovane su vrijednosti: 1/2, 1, 2 1/2, 5, 7 1/2 S. 10 S = 1 Shokang, 15 S = 1 tangka.
SKIFAT, SCYPHATE
Bizantski novac u obliku zdjele; jedna je strana udubljena, druga ispupćena. Kovan je od svih vrsta metala.
SKIFATNI SOLIDUS
Naziv za bizantski solidus kovan kao skifat. Prvi tip ovog novca je kovan za Vasilija II i Konstantina VIII od 976.-1026. g. Regularno kovanje počelo je za Nikifora III (1078. -1081.).
SKILLING
Skandinavski naziv za “schilling”. U Danskoj je S. bio 1/96 rigsdalera. Istu vrijednost je imao i na Islandu. U Norveškoj mu je vrijednost bila 1/120 specialdalera, dok je u Švedskoj vrijedio 1/48 rigsdalera.
SKRUPULUM
(lat. scrupulum, scripulus). Težinska jedinica u starom Rimu, s težinom od 1,37 gr jednaka 1/24 unce ili 1/288 libra. Težina rimskog novca obično se određivala u S. 1 denar = 4S (4,55 gr)-1 viktoriat = 3 S (3,41 gr) itd.
SLAVONSKA MARKA (MARCA SCLAVONICA).
Težinska jedinica, kojoj je uzor, kao i ostalim markama, karolinška marka. Njena težina, po računu Truhelkc, bila je 237,90 gr. Po novijem računu F. Hrnčića težina joj je bila 224 gr čistog srebra. Ova je marka bila u upotrebi dok se kovao autonomni novac - slavonski banovac.
SLAVONSKI BANOVAC v. BANOVAC.
SMEDEREVO KOVNICA
Kovnica, koja je radila za vladavine Đurđa Brankovića (1427.-1456.) i njegova sina despota Lazara (1456.-1458.). U njoj je kovan srebrni novac, a poznato je 8 vrsta. Sav ovaj novac spada u kategoriju aspri. Na jednoj je strani novca grb Brankovića (lav) te ime mjesta (Smederevo), dok su na drugoj strani različite predstave ili samo natpis.
SNAPHAN
Nizozemski naziv za srebrni dukat hercoga od Halderna Karla (1492.-1538.). Na aversu je konjanik, po kojemu ie novac i dobio naziv. Vrijednost mu je bila 6 stuivera, težina 6,65 gr, a bio je prethodnik nizozemskom šilingu, l'o uzoru na njega kovan je sličan novac i u drusiim nizozemskim provincijama. Od 1673.-1691. g. S je kovan kao šiling Ujedinjenih provincija.
SOL
1. Francuski novac, koji je kasnije nazvan SOU. Prvi je put kovan za Karla IX (1561.-1575.) i vrijedio je 15 denara. Za Luja XIV (1643.-1715.) kvaliteta mu je opala, te je od sredine XVIII st. bilonski ili bakreni. U doba Revolucije pojavio se i dvostruki S.
2. Peruanski novac. Počeo se kovali 1863. g. Srebrni se dijelio na 100 centavosa i odgovarao je francuskom srebrnom novcu od 5 franaka. Zlatni S. odgovarao je vrijednosti od 5 zlatnih franaka i dijelio se na 10 reala. Od 1901. godine, g. je jednak 1/10 peruanske libre. Kovan je i zlatni od 1/2 libre, te srebrni od 1 i 1/2 S. U 1930. g. umjesto libre novčana jedinica Perua postao je S. jednak 100 centavosa.
SOLAD
Naziv za dubrovački bakreni novac, koji se kovao od 1678. g. do 1797. g. Vrijednost mu je bila 5 minci ili 1/16 dubrovačkog denara.
SOLARIS
(lat. solatus aureus, solaris sun- čani).
Službeni naziv za francuski zlatni novac “Ecu d'or au soleil”, koji je kovan 1475.-1683. e. (v. ECU).
SOLDATENPFENNIG
(njem. vojnički plenig).
Novac, koji je kod sebe morao imati svaki otpušteni vojnik, da ne bi bio optužen kao dezerter. Poznati su S. kralja Karla XI (1672.-1697.) i Karla XII (1697.-1718.). Na reversu je grb Bremena i Werdena, pod vlašću Švedske od 1648. do 1719. g. Na aversu su inicijali kraljeva ispod krune. Kovan je od bakra.
SOLDO
Talijanski novac. Kovanje je počelo u Milanu krajem XII st. od cara Henricha VI (1190. -1197.), pod nazivom GROSSO ili DOPPIO SOLDO. Težina mu je bila 1,25-1,30 gr. U Veneciji ga je prvi kovao dužd Francesco Dandolo (1328.-1339.) u 1332. g. težine od 0,95 gr. Venecija ga je prestala kovati 1797. g. Uz Veneciju kovale su ga i druge talijanske države, uvođenjem francuskog novčanog sistema u Italiju; 1 lira = 20 solda. Papinske oblasti su ga uključile u svoj novčani sustav u 1866. g. Tu je 100 centesima =20 solda = 1 lira. Do 1896. g. kovane su vrijednosti od 1/2, 1, 2 i 4 od bakra, te od 5 i 10 S. od srebra.
SOLIDUS
Zlatni rimski novac, što ga je umjesto aureusa oko 309. g. počeo kovati car Konstantin. Kovan je od vrlo kvalitetnog zlata i odgovarao je 1/72 rimske funte i težio 4,55 gr. Bio ie osnovni novac i novčano-obračunska jedinica Rimskog carstva, a zatim Bizanta. Kovane su i vrijednosti od 1/2 (semius) i 1/3 (triens). Na područjima Bizantsko” carstva bio je u upotrebi sve do XV st.
S. je kovan i od franačkih kraljeva najprije po rimskoj stopi (1/72 funte) a kasnije 1/84 rimske funte. Na Zapadu je S. ukinut novčanom reformom Karla Velikog.
SOLVGYLDEN
Veliki srebrni gulden, koji je u promet stavio Kristijan II (l513.-1523 >. Na njemu je prikazan kralj na prijestolju.
SOMALO
Novčana jedinica Somalije od 1950. do 1961. g. Novac je izdala Kasa novčanog optjecaja Somalije, a vrijednost mu je garantirao Valutni biro Italije. Poslije proglašenja pune nezavisnosti Somalije S. je zamijenjen šilingom. 1 S - 100 centesima.
SOPHIENDUKAT
Dukat, koij je kovan po naređenju Sofije, majke kneza Saksonijc Johanna Georga 1 (1611.-1656.) iz 1616. g. Dukat je kovan u čast porođaja Sofije. Na aversu su inicijali kneževe majke CS i kneževski mač te natpis “Wohl dem dei Freude an seinen Kindern elbert”. Na reversu su inicijali IHS i golub mira. Naziv S. ili KINDERDUKAT je korišten i za dukat, koji je kovan u Dresdenu do 1872. g. i prodavan pri krštenju djeteta. Vrijednost mu je bila 3 1/2 talira.
SOSUNG
Bilonski novac Lübecka, Hamburga, Holstcina i Meklemburga, kovan od početka XV st. u vrijedio je 1/2 šilinga ili 6 pfeniga. Do 1622. ti. je ustvari vrijedio 1/64 reichstalera. Od XVII st.= 1/96 reichslalera ili 288 pfeniga (46 lübečkih šilinga = 96 S), tako što je 1 S bio jednak 3 pfeniga. Novac pod nazivom S. kovan je do XVIII st. također i u Danskoj.
SOU
Sitan francuski novac, vrijednosti 1/20 franka (5 centima). U merovinško doba bio je u upotrebi zlatni S. a vrijednost mu je bila 12 denara. S. PARISIS imao je vrijednost 15 denara.
na vrh
SOUVERAIN D'OR
(franc. zlatni soveren; španj. sovrano). Zlatni novac, koji se počeo kovati u Španjolskoj Holandiji u doba Alberta Habsburškog (1595.-1622.) i Izabele, po uzoru na engleski soveren. Vrijednost mu je bila 6 florina. Povremeno je kovan i dvostruki S. Kod prve emisije na aversu je štit s grbom zemlje dok su na reversu prikazani Albert i Izabela na prijestolju. Kasnije je na reversu poprsje upravljača zemlje. Kovanje S. je nastavljeno i tijekom austrijske vladavine nad Nizozemskom.U početku mu je promjer bio 38 mm, a kasnije 30 mm sa stalnom čistoćom metala. Težina mu je bila 11,14 gr, a kovan je do XIX st. U 1823. -1856. g. za Lombardiju je kovan dvostruki S. koji je još nazivan i SOVRANO NUOVA Dl LOMBARDIA, težine 11,33 gr.
SOUVERÄNITATSTALER
Naziv za talir kneza Brandenburga Friedricha Wilhelma (1640.-1688.) kovanog 1657. g. za Prusiju u čast dobivanja suvereniteta nad njom. Na aversu je knez u svečanu odijelu na konju.
SOVEREIGN
Engleski zlatni novac, koji se 1489. g. počeo kovati u doba Henrika VII. Prvobitna mu je težina bila 15,55 gr, što je odgovaralo funti srebrna novca ili 20 šilinga, da bi se kasnije težina smanjila u 1601. g. na 11,14 gr. Kada je u Engleskoj 1816. g. uveden zlatni standard, S. je postao osnovni zlatni novac, čija je težina bila samo 7,98 gr. U 1914. g. prestao se kovati, da bi se kovanje obnovilo 1950. a.
SP
Oznaka za kovnicu Sao Paolo (Brazil).
SPADISO
Srebrni skudo Savoje, kovan u 1630. g. za Carla Emanuela (1580.-1630.). Na jednoj je strani novca prikazana ispružena ruka s mačem.
SPATENGELD
(njem. novac u obliku lopate). Jedan od oblika novca - oruđa. Kao jedan od važnijih oruđa rada S. je imao veliku ulogu kao ekvivalent novca u Alrici, Indiji, Kini. Sačuvani su primjerci od realističkih do razno stiliziranih oblika.
SPATEN-GUINEA
Naziv za gvineju kovanu u Engleskoj u doba Georga 111 u 1787.-1799. g. Na aversu je poprsje kralja i natpis: GEORGIVS 111 DEI GRAT1A. Na reversu je štit s grbom i krunom, a iznad naokolo je tekst: M. B. F. ET. H. REX. F. D. E. ET. L. D. S. R. I. A. T. ET. E. i godina kovanja.
SPECIES TALIR (DUKAT)
Realni talir (dukat). Naziv za novac iz XVIII st. Vrijednost je izodređivana i isplaćivana u gotovu na osnovi dnevne vrijednosti metala.
SPES
(lat. nada). Rimska personifikacija u obliku žene u pokretu. U jednoj ruci drži cvijei. drugom pridržava haljinu. U nekim slučajevima u ruci joj je obilnica, dok joj je pokraj nogu dijete. Uz ovaj javljaju se i drugi likovi, kako članovi carske porodice, tako i razne građevine. Uz sam naziv javljaju se i dodaci: BONA, FIRMA, PER-PETVA, PUBLICA, ROMANI itd, a poznata je od doba Augusta (27. pr. n. e. - 14. n. e.) do Konstantina I (306.-337.).
SPINTRIAE v. EROTIČNE MEDALJE
SPITZGROSCHEN
Narodni naziv za novi groš saksonskog kneza Emsta (1464.-1486.) i njegove braće Albrechta i Wilhelma. Težina inu je bila 1,67 gr, a kovan je od 1474. g. U 1475, 1477. i 1478. i. kovan je od srebra 500/1000. U 1 rajnski gulden išlo je 20 S. Na aversu je grb Saksonije s rutvinim vijencem iznad grba Landsberga. Oštri završeci listova povod su za davanje imena novcu. U istim godinama kovana je 1/2 S. Za Friedricha III (1486.- -1525.), Albrechta i Johanna pojavilo se još nekoliko tipova 1/2 S. Kovanje groševa obnovljeno je 1547. g. za Moritza (1541.-1553.) kneza Saksonije.
na vrh
SPLITSKI BAGATINI
Autonomni novac gra da Splita. Kovan je od prve polovice XII st. pa do 1357. g. Kovani su od slabog srebra u 5 raznih vrsta (tipova) s mnogo varijanti.
I vrsta: Dva okomita štapića s nekoliko horizontalnih, na lijevo i desno od njih u sredini slovo I Iznad je križ, dok je ispod obrnuto slovo V s križem ili bez njega.
Rv. U unutrašnjem krugu križ. u vanjskom kao ukras crtice. Veličina 12--13 mm. težina 0,2-0,4 gr.
II vrsta: Avers - ime grada u 3 reda SPA - LATI - NVS.
Revers - u unutrašnjem krugu križ, dok su u vanjskom ukrasi od točkica i criica. Veličina 11-13 mm, težina 0,180-0,495 gr. Kod ove vrste postoje varijante u natpisu: SPA LATI - NO; SPA - LAT - TNO; SPA -- LAT INO, itd.
III vrsta: Avers - skraćeno SPAI, sa znakom skraćivanja iznad, ispod je ukras.
Revers - Između dva ukrasa u obliku slova S je slovo E. Iznad križ. Veličina 12-13 mm, težina 0,167-0,450 gr.
IV vrsta: Avers - U sredini križ, dok je naokolo natpis: SPALATI.
Revers - u sredini križ a naokolo natpis: +CIVITAS. Veličina 11 mm, težina 0,480 gr. Vrlo rijedak.
V vrsta: Avers - Glava sv. Dujma s mitrom, dok je naokolo natpis + S. DOMNIVS.
Revers - Veliki križ a naokolo tekst: + C. SPALATENISIS. Veličina 13-14 mm, težina 0,335-0,410 gr.
Bakreni bagatini kuju se za potrebe Splita u Veneciji od 1491. g. Na aversu se nalazi Jik sv. Dujma, dok je naokolo tekst: S. DOMN1VS-SPA-LETI. Na reversu je venecijanski krilati lav te kružni natpis: + SANCTVS. MARCVS. VENETI. Veličina mu je 17-19 mm, a težina 1,315-1,540 gr. Na aversu s lijeve i desne strane sveca su sigle kovničara: ZF-M (Zuan Francesco Miani, kovničar 1491.), J-P (Jacopo Pizzamano 1497.-98.) i D-G (Domenico Gritti, 1517.-1518. g.).
SPLITSKI SREBRNI NOVAC
Novac, koji je u Splitu kovao “herceg Splita, podkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda bosanski i knez Donjih krajeva” Hrvoje Vukčić Hrvatinić od 1403. g. kada je postao vojvodom splitskim, pa do svog pada 1413. g. Poznate su 3 vrste Hrvojevih novaca: groš, polovica i četvrt groša, a kovani su u nekoliko tipova i varijanti.
Groš je kovan u 2 tipa: s Hrvojevim porodičnim grbom i s njegovim vojvodskim grbom. Kod tipa s porodičnim grbom na aversu je prikazan porodični Hrvojev grb: grbovni štit podijeljen na 3 polja koso položena; u srednjem polju se nalaze 3 ljiljana, a u postranim poljima nalazi se po kružić. Nad srbovnim štitom je kaciga, iz koje izlazi ruka koja maše mačem, a pokraj ruke su križići i ljiljani. Naokolo natpis: +. M. CHERVOLL - DVCIS. S. Na reversu je lik biskupa a naokolo natpis: .S. DOIMUS -. SPALETI.M. Veličina mu je bila 20-24 mm, a težina 1,3-1,7 gr. Kod drugog je tipa na aversu prikazan Hrvojev vojvodski grb: grbovni štit s 2 manja vodoravna polja na vrhu, u velikom polju štita na lijevoj strani jedna ruka s mačem, a na desnoj stojeći lav s repom podijeljenim u 2 dijela. Naokolo natpis: MONETA CHERVOII DVCIS SPALETI. Revers: Lik biskupa i naokolo natpis: SANTUS. DOIMUS. SPALETI. Postoji nekoliko varijanti prema natpisu, grbu sa ili bez slova R ispod svečeve desnice. Veličina i težina kao kod prvog tipa.
Polovica groša ima na aversu Hrvojev obiteljski grb i naokolo natpis: + .M.C-HERVOII.D-UCIS SPAL, a na reversu je lik biskupa i natpis: .S. DOIMUS-SPALETT. Veličina 17-19 mm, težina 0.7-0,95 mm. Postoje varijante prema obliku grba. Četvrtina groša ima na aversu Hrvojev obiteljski grb s ljiljanom ili križem u desnom polju te naokolo natpis: I . M. CHERVO-II DVCIS-, a na reversu se nalazi biskupova glava i natpis: +. S. DOIMVS. SPALETI. Veličina 14-15 mm, težina 0,36 gr. Postoji nekoliko varijanti.
SPOMEN NOVAC
Novac izdan povodom neka značajna događaja iz bliže ili dalje povijesti, a značajna za neku državu ili osobu. Ovakav se novac nalazi u prometu zajedno s ostalim novcem, ali se od njega razlikuje predstavom, tekstom a ponekad i veličinom. U većini slučajeva izrađuje se od plemenitih metala.
SPRENGER, BATZEEER
U Njemačkoj rasprostranjen naziv za srebrni novac Liegea iz druge polovice XVI st. u vrijednosti 5 patarda ( = 1/4 talira). Na aversu je porodični grb biskupa, dok je na reversu križ.
SPRUCHGROSCHEN
(njem. Spruch - izreka). Vrlo rasprostranjen različiti novac s izrekama ili citatima. Obično su to religiozne izreke, često na latinskom jeziku. Ovaj se novac pojavio u vrijeme Reformacije, a vrlo je bio populaian u doba Tridesetogodišnjeg rata. Naročito ga je u velikim količinama kovao herceg Braunschweiga Fridrich-Urlich (1613.-1634.). Izreke na novcu pukazju idejno-politička kretanja tog doba ili pozivaju na vjernost vladaru; npr. “Dura pati virtus-.. “Laborc consummur”, “Time Deum et Duceni” , “Domini est regnum” i sl.
SRANG
Jedna od novčanih jeđinua Tibeta 1951. g. kovana od zlata i srebra. 10 Shokansja = 1 Srang. Kovane su nominale i to od srebra 1, 1 1/2, 3, 5, 10 S, te od zlata 20 S.
SREBRNI STANDARD
Novčani sustav, koji se zasniva na upotrebi srebrna novca. Takav je novac punovrijedan prometni novac i kao platežnu sredstvo obavezno se mora primati. Cisti S S. bio je u centralnoj Evropi tijekom VIII - XIV st. dok je početkom XV st. utemeljen bimetalizam.
SREBRO
(lat. argentum). Meki metal otporan na koroziju i neosjetljiv na kiseline. Kao novčani metal koristi se od VI st. pr. n. e. U novije vrijeme rijetko se upotrebljava za izradbu redovita novca. Uglavnom se koristi za izradbu spomen novi a.
SREDNJA BRONCA
Numizmatički termin, kojim se označuje antički novac, čiji je promjer 22-19 mm a težina 9-6 gr. Označuje se jos kraticama: MB (njem. Mittelbronze), AHII (engl. Secunda bras) ili ME (njem. Mittelerz)
SREMSKI KARLOVCI - PAPIRNATI NOVAC
Tijekom burne 1848. g. u borbi za svoj opstanak Srbi su u Vojvodini za financiranje svoje borbe osnovali Kasu Vojvodine u Sremskim Karlovcima. Ova je, kao odjeljenje financija Glavnog srpskog narodnog odbora, izdala prve srpske asignate. Emitirane su vrednote od 5, 10, 15 i 50 forinti. Novčanice su tiskane samo s jedne strane. Dimenzija im je bila 10,5x9 cm. U kutovima novčanica nalaze se mali kvadrati s oznakom vrijednosii. U gornjem lijevom kutu je serijski broj napisan rukom, dok je u desnom oznaka vrijednosti Ispod gornjega u luku je velikim slovima napisano ASIGNAT, a potom dalje niže slijedi natpis: POKAZATELJ PRIMIČE PO OKONČANJU RATA IZ KASSE VOJVODINE PER (označena vrijednosti) fORINTI PO KONVENCIONALNOM TEČAJU, Pisanim slovima nanisano je mjesto izdavanja i datum U KARLOVCIMA 13. AVGUSTA 1848. Ispod im:., je velikim -lovima tiskan izdavač: OTDLENIE FINANCIE GLAVNOG SRBSKO NARODNOG ODBORA. U donjem lijevom usilu je potpis: KASIR At. Karamata a u desnom PREDSDATEL Juv. Šuplikac. Između oba potpisa u sredini je srpski grb. Tiskanica je podijeljena na 4 uspravna polja, u prvom je: KOME I ZAŠTO IZDATO, u drugomu je skraćenica PREVEDEN, dok je u trečen: - ASIGNAT OD PET (10, 15, 50) FORINTI PO KONVENCIONALNOM TEČAJU KASIR AT. KARAMAT. PREDSDATEL JOV. ŠUPLIKAC. Natpis je ispisan ćirilicom u crkveno-srpskoj redakciji. Apoen od 5 forinti pušten je u promet u studenom 1848, a od 10 i 15 forinti 1. I 1849. u, Crteže na novcu je izradio Petar Čortanovački iz Novog Sada. Gdje su asionati tiskani nije poznato. U Beogradu je 1849. g. tiskano 4800 komada asignata od 5, 10, i 50 forinti, ukupne vrijednosti 56.500 forinti. Sve-ukurma vrijednost emitiranih asignata iznosila je 300.000 forinti. Povlačenje asignata iz prometa počelo je poslije sloma ustanka i trajalo je do veljače 1852. g. Ukupno ih je zamijenjeno u vrijednosti od 172.000 forinti.
SRPSKI NOVAC
Pod ovim nazivom podrazu- mijevamo 3 perioda izdavanja srpskog novca, i to:
I srednjovjekovni novac
II kncževski i kraljevski novac
III novac, koji je kovan u toku njemačke okupacije Srbije 1941.-1944. g.
I - Prvi sipski vladar, koji je kovao svoj novac, bio je kralj Stefan Radoslav (1227.-1233.) i kovao ga je po uzoru na bizantski. Poslije prekida od oko 30 godina otpočinje ponovno redovno kovanje srpska novca za kralja Uroša I (1243.-1276.). Vrhunac srpskog novčarstva tog doba bio je za cara Dušana (1346.-1355.). Osim vladara svoj su novac kovali još i njihove supruge i sinovi, pa brojni vazali. Kralj Radoslav je kovao srebrni i bakreni novac, dok su svi ostali kovali samo srebrni novac. Uz dinar kovane su i manje nominale: poludinar i četvrtina dinara.
Predstave na srpskom srednjovjekovnom novcu su vrlo različite, ali su uglavnom rađene po uzoru na novac Bizanta i Venecije. Najčešće je na aversu prikazan vladar i sv. Stefan, koji drže zastavu ili križ (po uzoru na venecijanski matapan, razlika samo natpis), car i carica koji stoje ili sjede, vladar na prijestolju s mačem preko koljena, car na konju, grb, natpis u više redova. Na reversu je najčešće prikazan sjedeći ili stojeći Isus, zatim križ, zvijezde i heraldički motivi. Na novcu se javlja srpski, latinski, talijanski i grčki jezik, dok je tekst pisan ćirilicom, latinicom i grčkim pismenima. U srednjem je vijeku u Srbiji novac kovan u više kovnica: Brskovo, Rudnik, Novo Brdo, Srebrenica, Prizren, Smederevo, Prilep, Ohrid i još neke. Zadnji vladar, koji je kovao novac, u srednjem vijeku, bio je despot Lazar Đurđević (1446.-1458.).
II - Srbija je počela ponovno kovati novac od 1868. e. za kneza Mihajla (1823.-1868.), koji je uveo novac od 1, 5 i 10 para od bakra. Knez Milan uvodi dinar kao osnovnu novčanu jedinicu. Kuju se nominale od 5, 10 i 20 para od nikla, 0,50, 1, 2, 5 dinara od srebra te 10 i 20 dinara od zlata. Kod svog kneževskog, kao i kraljevskog novca, na aversu je prikazan njegov lik, dok je na reversu oznaka vrijednosti. Kraljevski novac kuje se od 1882. g. pa sve do 1917. g. Od 1876. g. emitira se i papirnati novac u apoenima od 1, 5. 10, 50 i 100 dinara, a izdavan je sve do 1918. g. Izdano ga je više vrsta, a tiskan ie u Beogradu, Bruxellesu i Parizu.
III - U doba njemačke okupacije Srbije 1941. - 1944. g. kovan je novac od cinka, u vrijednostima 50 para, 1 i 2 dinara u 1942. sr. i 10 dinara u 1943. s. Emitiran je i papirnati novac od 10, 20, 50. 100. 500 i 1000 dinara u 1941. godini, 20. 50. 100, 500. 1000 dinara u 1942. g. i 100 dinara u 1943. g. Ovaj se novac još naziva i “Nedićevski novac”.
STAATENDAALDER
Talir, koji se počeo kovati od 1578. si. u španjolskim provincijama Nizozemske u doba Filipa II (1556.-1598.). Vrijednost mu je bila 2 novčića od 16 stuivera, tj. 1 gulden i 12 stuivera. Na aversu je poprsje Filipa II sa skeptrom i krunom, a na reversu je grb i lenta ordena Zlatnog runa. Težina mu je bila 30,6 gr. U 1586. g. vrijednost mu je porasla na 1 gulden i 18 stuivera, a 1636. g. na 2 guldena i 2 stuivera. Kovane su i nominale od 1/2 i l/4 S.
STABLER, STEBLER
Narodni naziv za brakteat kovan u Baselu poslije dobivanja prava kovanja novca iz 1373. g. Na novcu je grb grada. Težina mu je bila oko 0,253 gr. Poslije sklapanja Rapskog novčanog saveza, S. usporedno s rapenom, postaje glavna novčana jedinica saveza. Umjesto četvrtastog oblika počeo se kovati u kružnoj formi, a težina mu je smanjivana: 1403. g. je imao 0,141 gr, 1425. g. 0,125, da bi mu u 1533. g. težina iznosila 0,19 gr. Osim na području Rapskog saveza kovan je i u drugim kantonima (Uri, Schwiz, Luzern, Zug, Zurich). Na području Rapskog saveza 360 komada odgovaralo je 1 rajnskom guldenu.
St. ANDREAS TALER
Srebrni talir Ernsta V od Hohnsteina (1508.-1552.). Na naličju se nalazi svetac s natpisom SANTUS ANDREAS.
STANJSLAV D'OR
Poljski zlatni novac (pistol) kovan u doba kralja Stanislava-Augusta (1764.- -1795.) u 1794. g. Težina mu je bila 6,173 gr a vrijednost 3 dukata. Kovana je i nominala od 1/2 S.
STATER
Naziv za starogrčku težinsku jedini- cu, jednaku 1/50 mine. Kasnije je ovaj naziv preuzet za novac niza država antičke Grčke, a korišten je za novac dvostruke vrijednosti neke nominale. Njegova težina od 8,1-8,6 gr približno je odgovarala težini dvostruke drahme. S. od elektrona, težine 16 gr, kovan je u Kisikusu, Fokidi itd. Miletski je bio težak 14 gr, a eginski 12,12 gr srebra. U grčko-rimskom novčanom sustavu S. je bio jednak 1/2 uncie.
STATER KREZOV
Novac od zlata 990/1000 (skoro čisto zlato), izdan od kralja Lidije (Mala Azija) Kreza (561.-546. pr. n. e.) težine 10,8 gr. Na aversu su prikazani lav i bik, a na reversu nema prikaza. Postoje nominale od 1, 1/2, 1/3 i 1/12 S. K. Kovan je također i laki S. K. težine 8,1 gr i odgovarajući dijelovi u vrijednosti 1/3, 1/4, 1/6, 1/12 i 1/24. Laki S. K. vrijedio je 20 srebrnih polustatera, čija je pojedinačna težina bila 5,4 gr.
STATIK
Najmanja novčana jedinica Letonije, uvedena u upotrebu 1921. g. Odnos je bio 500 S = = 50 auksina = 1 zlatna marka (0,300924 gr zlata). Ovaj je novčani sustav korišten do 1925. g.
St. JANS RIJKSDAALDER
Narodni naziv za talir kovan u Groningenu od 1561.-1602. g. sa stojećim sv. Ivanom na reversu.
STELLA
(Iat. zvijezda). Probni novac SAD kovan 1879.-1880. g. po uzoru na austrijskih 8 guldena. Kovan je od legure: 6 gr zlata, 3 gr srebra i 1 gr bakra. Vrijedio je 3 dolara i 88 centi. Na reversu je bila zvijezda s 5 krakova. Odatle i naziv.
STELLIMO
Teston firentinskog kneza Kozine I (1537.-1574.) iz 1554. g. Na aversu je kneževo poprsje a na reversu stojeći sv. Ivan (kao i na drugim testonima).
STEPHANSDAALDER, STEPHANGULDEN
Naziv za talir kovan u Nijmegenu (Nizozemska) 1532. g. s prikazom sv. Stjepana na reversu, kao i na guldenu.
STERLING
Naziv za peni, koji je prvi put kovan za kralja Henrika II (1154.-1189.) u 1180. g. Kvaliteta i izgled novca ostali su nepromijenjeni do 1248. g. Naziv je ponikao u Engleskoj tek krajem XIV st. gdje je upotrebljavan kao dodatak uz nominalu, npr. pound sterling, pennv sterling, scilling sterling, sterling money. Do 1200. g. ovaj se naziv proširio i na Francusku, a poslije 1200. g. počeo se koristiti i u Njemačkoj. Značenje je riječi sporno, no misli se da dolazi od francuskog “esterlin”, kako su Normani nazivali engleski peni Vilima I (1066.-1087.), Vilima II (1087.-1100.) i Henrika I (1100.-1135.). Danas se pod S. podrazumijeva dobar engleski denar, na kojem se od 1180. g. na aversu nalazi poprsje kralja sa skeptrom; na reversu je križ s po 4 točke u kutovima. To je tzv. “tip kratkog križa”, koji je 1248. g. zamijenjen “tipom dugog križa”, koji je počeo kovati Henrik III 1216.-1272.). Na reversu je dugi križ, kraci mu presijecaju tekst, a u kutovima su po 3 točke. Eduard IV (1272.-1307.) izmijenio je 1279. g. njegov izgled. Na aversu je poprsje kralja ali bez skeptra, a na reversu je široki križ. Ovakav izgled novca ostao je sve do kraja XV st. Težina S. za Henrika II bila je 1,36 gr, za Eduarda III 1,17 gr, za Eduarda IV 0,97-0,78 gr, a za Henrika VII (1485.-1509.) 0,548 gr. Po uzoru na engleski S. sličan su novac kovali mnogi drugi vladari u Evropi, a naročito u Njemačkoj, počevši od Otona IV do Karla IV.
STERNTALER
(njem. zvjezdani talir). Naziv talira, na kojem se nalazi zvijezda u glavnom ordenu. To su taliri-klipe Johanna Georga Saksen--Weissenfelda (1697.-1712.) kovani u povodu streljačkih natjecanja i turnira, na reversu kojih se više puta (1699, 1700. i 1701.) nalazi zvijezda Ordena slona. Vrlo je poznat i S. zemaljskog grofa Friedricha II Hessen-Kassela (1760.-1785.) sa zvijezdom Ordena zlatnog lava.
STIEFELKNECHT
Ironičan naziv za novac od 1 i 1/2 groša, kovan od Friedricha II Pruskog (1740.-1786.) 1764. g. s njegovim inicijalima FR i godinom kovanja na aversu.
na vrh
STOBI KOVNICA
Kovnica u municipiju Stobi počela je radom, po svoj prilici, za Vespazijana i nastavila, uz manje prekide, sve do Caracale. Rad joj se može podijeliti na 4 razdoblja:
1. Flavijsko (s novcem Vespazijana, Tita, Tita i Domicijana, Domicijana i Domicije)
2. Trajanovo
3. Marka Aurelija (novac cara i Faustine Mlađe)
4. Scverusovo (novac Septimija Severusa, Julije Domne, Caracale i Gete).
Na aversu novca iz Stobija je natpis MUNICIPIUM STOBENSIUM, različito skraćivan, te više različitih prikaza, od kojih je najčešća hram (u I i II st.), a u IV st. Viktorija. Predstave na reversu su najčešće vezane za političke događaje ili personifikacije Stobija između rječnih bogova Aksija i Erigona. Novac je kovan od bakra ili orihalka u raznim nominalama i veličinama.
STOOTER
Nizozemski naziv za engleski groat, koii je od 1469. g. vrijedio 4 nizozemska groata. Od 1488. g. vrijednost mu je povećana na 6 groata, a poslije devalvacije u 1548. g. vrijedio je 3 1/2 groata. Narod je kasnije nazvao sav novac u vrijednosti 2 1/2 stuivera S.
STOPA NOVČANA
Propisima određen odnos nominala i količine dragocjenog metala u novcu. kao i količina iskovana novca iz težinske jedinice. Još u staroj Grčkoj postojalo je više stopa, ali su najslavnije
Miletska (VII-VI st. pr. n. e.) sa staterom od 14 gr,
Fokidska (VI-IV st. pr. n. e.) stater od 16 gr.
Perzijska (VI-IV .si. pr. n. c.) starter od 8,4 gr,
Eginska (VII-VI st. pr. n. e.) stater od 12,14 gr,
Eubejska (od VI st. pr. n. e.) s drahmom težine 4,366 gr.
U srednjem je vijeku također postojalo više stopa, kao Graumanska, Konvencionalna, Leipziška i dr.
STOPARAC
Naziv za novac koji se dijeli na 100 para. Uobičajen naziv i za turski novac male vrijednosti.
STOTINKA
Najmanji bugarski novac od 1881. g. 100 S = 1 lev.
STRAITS DOLLAR
Kolonijalni dolar, koji su engleske kolonijalne vlasti kovale od 1895. g. za kolonije u jugoistočnoj Aziji. Na aversu je prikazana stojeća Britanija, a na reversu su kineska slova. Od 1903. g. na aversu je bio Eduard VII (1901.-1910.). S. kovan u 1895. g. svojom je vrijednošću odgovarao meksičkom pesu. Poslije 1903. g. S. je odgovarao engleskom novčanom sustavu: 60 S = 6 soverena. U prometu je bio do 1946. g.
na vrh
STROHTALER
(njem. slamnati talir). Ironičan naziv za novac slabe kvalitete i male vrijednosti (otuda i naziv) od 24 krajcara, kovan u Šleskoj 1621.-1623. g.
STÜBER
Naziv za bilonski novac kovan u rajnsko-vestfalskoj oblasti po uzoru na nizozemski stuiver. Spominje se od 1491. g. u istočnoj Friziji kao težinska vrijednost za novac: zlatni gulden sadržao je 24 S, a dvostruki još nazivan i JAGER, vrijedio je 1 Snaphan. Težina mu je u 1611. a. bila 2,16 gr s 0,90 gr srebra, a u 1644. g. 1,57 gr s 0,38 gr srebra. Na prvim S. na aversu i reversu je prikazan zmaj, koji drži štit s grbom, od 1568. g. na njega je stavljen broj 60 ( = 1/60 rajhstalira), a od 1600. g. na jednoj se strani nalazi križ od cvijeća. U pojedinim dijelovima Njemačke (Cleve, Berg, Julich) od 1609.-1640. g. kovan je u velikim količinama, tako da je u donjorajnskim oblastima potisnuo albus.
Od 1580. g. odgovarao je vrijednosti od 21 helera i imao je težinu od 1,74 gr. U zavisnosti od mjesta kovanja bile su i predstave na njemu. Od 1750. g. Prusija ga je kovala za svoje zapadne provincije. Zadnji put su kovani u prvoj četvrtini XIX st. u Bergu i Istočnoj Friziji.
STUIVER
U početku flandrijski novac tipa groša, koji je naziv dobio po prikazanoj zvijezdi ordena Zlatnog runa. Francuski naziv za taj tip novca je BRIQUET. Filip Dobri (1473.--1467.) kovao je u Antvverpenu jednostruke i dvostruke S. s prikazom 4 grba na aversu i četvorinom s križem na reversu. Vrijedio je 2 i 4 flandrijska groša. Od 1483. g. kuje se u vrijednosti 1 i 2 S. s likom sv. Martina, a kovan je u Amsterdamu. Godine 1509. kovao je biskup Utrechta jednostruki S. težine 1.835 gr, te dvostruki težine 3,728 gr.
V sjevernoj je Nizozemskoj kovan vrlo rijetko. Poslje oslobođenja Nizozemske od Španjolske, u drugoj polovici XVI st. S. je postao općedržavna jedinica: gulden je vijedio 20 S, a šiling 6 S.
Nizozeriiski S. = 2 rajnsko-vestfalijska stubera = 4 duita = 8 pfeniga. Težina u 1579. g. bila mu je 2,24 gr. Na aversu dvostrukog S. je nizozemski lav između slova S i brojke 2, dok je kod jednostrukog između I i S snop strijela. Kod obje vrijednosti na reversu je natpis.
Za kolonije su S. kovani od bakra, a zadnji su kovani u XIX st. za Nizozemsku istočnu Indiju (Indoneziju).
na vrh
SU
Sitna novčana jedinica Vijetnama; 100 Su = 10 hao = 1 dong.
SUBAERATI NUMMI
Antički novac, koji je izrađivan tako da je preko jezgre od bakra, željeza ili čak olova prevučena tanka prevlaka od srebra, rijetko od ziala. Ovako pripremljena pločica tada je otkovana.
SUCRE
Novčana jedinica Ekvadora uvedena 1884. g. jednaka 100 centava. Zakonom od 31. X 1928. g. vrijednost joj je bila izjednačena sa francuskih 5 franaka. Do 1934. g. kovana je od srebra, a poslije 1937. g. kuje se od nikla. Od 1959. g. kuje se od legure bakra i kilja. Na aversu je grb zemlje, dok je na reversu poprsje Sucrea (Antonio Jose Sucre 1795.-1830. jedan od vođa rata protiv Španjolske u borbi za stjecanje nezavisnosti).
SUCZAVSKE IMITACIJE
Novac, koji je u XVII st. ilegalno kovan u mjestu Suczava (Moldavija) i odakle je u velikim količinama slan u druge zemlje. Kovani su solidusi s oznakom kovnice u Rigi, na čijem reversu se nalazi godina, koja se u pravilu ne podudara s dobom vladavine švedskih kraljeva, čiji se monogram nalazi na aversu. Među njima su novci Gustava II Adolfa (1611.-1632.), Kristine (1632.-1654.), Karla X Gustava (1654.- -1660.) i Karla XI (1660.-1697.).
SUELDO
Bolivijski novac vrijednosti 1/8 pesoa, kovan od 1826. g. Na njemu su različiti prikazi, no najčešće Bolivar (1825.-1826.) ili neki predsjednik Bolivije. Uvođenjem decimalnog sustava 1864. g. zamijenjen je bolivianom.
SUKA
Novčana jedinica Nepala i Malajskih otoka u XVI-XIX st. Vrijednost mu je bila 1/2 muhra ili 1/4 pesosa.
SULTANIJA
Naziv za turski zlatni novac, koji se počeo kovati u XV st. U doba Mehmeda II (1451. -1481.) imao je promjer od 22 mm i težinu od 3,4 gr. Početna vrijednost mu je bila jednaka venecijanskom cekinu. Početkom XVI st. vrijednost mu je iznosila 47 aspri, da bi kasnije varirala.
SUNAR, SENAR
Novčana jedinica u Afganistanu do 1928. g. 10 paisa = 1 S, dok je 1 rupia = 6 S.
SUNČANI RUBALJ
Srebrni rubalj Petra I (1689.-1725.). Na reversu se nalaze 4 slova P koja stvaraju križ, u čijoj se sredini nalazi malo sunce, a na aversu je poprsje cara. Ovaj je tip novca kovan 1724.-1725. g. u Petrogradu.
SWORD and SCEPTRE PIECE
(engl. novac s mačem i skeptrom).
Škotski zlatni novac kovan 1601.-1604. g. vrijednosti 6 škotskih funti. Na aversu je škotski grb na štitu, a na reversu su ukrižani mač i skeptar ispod krune između dva čičkova cvijeta. Težina mu je bila 5,10 gr.
SWORD DOLLAR
(engl. dolar s mačem). Naziv za srebrni royal ili riyal škotskog kralja Jakova VI (1567.-1625.) kovanog u godinama 1567.-1582. Na aversu je grb, dok je na reversu mač s krunom na vrhu. Od 1582. g. na aversu se nalazi poprsje kralja s mačem, dok je na reversu grb. Vrijednost mu je bila 30 šilinga.
SZOSTAK
Srebrni poljski novac od 6 groša. Kovanje je počelo 1528. g. u kovnicama u Krakovii i Torunju, a od 1535. g. u Gdanjsku i Elblongu. S. je 1547, 1581. i 1583. g. kovan i u Litvi. Vrlo je rasprostranjen za Sigismunda III 1595.-1603. i 1623.- -1627. g, a kovan je u kovnicama Vshove, Lublin, Bidgošće i Malborg. Manja količina je kovana 1565. -1668., 1677.-1687. g. i kasnije. Zadnji put su kovani, ali od bakra, 1794. i 1795. g. Poslije podjele Poljske, Austrija je 1794. g. kovala bakrene za Galiciju Uz poljske kovani su i brandenburški (1534.- 1535.) i šleski (1622.-1623.).
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 22:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 29.12.2011.
Novci s natpisima i grbovima hrvatskih zemalja
Coins with Inscriptions and Coats of Arms of Croatian Lands
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Naše Društvo redovito priređuje predavanja, na kojima se članovima i po njima uvedenim gostima omogućava da se podrobnije i argumentirano upoznaju s kovanicama iz naše prošlosti, a preko njih i s poviješću naše domovine ili drugih krajeva.
Kako su mnogi članovi našeg društva tražili da se predavanje, koje je održano 29. rujna 1980. godine pod gornjim naslovom, tiska u “Obolu”, ovdje ga sada u cijelosti donosimo. Predavanje je sastavio i sa 42 diapozitiva u boji ilustrirao autor, Irislav Dolenec, Zagreb.
Uredništvo
U hrvatskoj povijesti u vrijeme narodne državne samostalnosti do kralja Držislava u 10. stoljeću (969.-977.), naši su se vladari služili naslovom: rex Croatorum, a od Držislava pa nadalje oni se nazivlju rex Croatiae et Dalmatiae.
Kada je Bizant vlast nad Dalmacijom predao kralju Krešimiru IV godine 1069., naziv Dalmacije našao se ispred naziva Croatiae, i od tada pa do 1918. godine nazivi svih naših vladara, njihovi natpisi na poveljama i novcu stavlja ime Dalmacije ispred imena Croatiae (osim u nekoliko iznimaka). “Regnum Dalmatiae et Croatiae” bio je naziv kojim se označavala hrvatska zemlja između Drave i Dunava, Jadranskog mora i Neretve. (Vidi sliku 1 na str. 11) U ispravama 12. stoljeća kao oznaka za Hrvatsku počeo se javljati i naziv Sclavonia, tj. slavenska zemlja. On se najprije pojavio u Italiji, u papinskoj kancelariji, da bi od hrvatskih hercega i banova bio brzo prihvaćen. Oznaka “Sclavonia” podudarao se s oznakom “Dalmatia et Croatia”, te se pod jednim i pod drugim imenom podrazumijevala cijela Hrvatska.
Slika 1
Međutim, od početka 13. stoljeća dobio je naziv “Sclavonia” posebno teritorijalno značenje. Tim se imenom počeo označavati samo onaj dio Hrvatske što se nalazio između Kapele i donje Bosne na jugu i Drave na sjeveru.
Do upravno-političkih promjena u Hrvatskoj došlo je tek nakon personalne unije s Mađarskom 1102. godine. U novom političkom stanju mađarski je vladar ujedno i hrvatski kralj, ali je svaka od tih zemalja posebno upravljala svojim teritorijem. Na čelu političke uprave u Hrvatskoj između Drave i Jadranskog mora nalazio se samostalan i kralju jednak herceg (dux), redovito član kraljevske porodice. Herceg je obično boravio u jednom od hrvatskih gradova (Zagrebu, Kninu, Zadru ili Bihaću) i otuda upravljao. Herceg je izvršavao razna kraljevska prava u Hrvatskoj: postavljao i skidao banove, sazivao sabore, dijelio plemstvo i povlastice, vodio hrvatsku vojsku u rat, te kao oznaku svoje vladarske samostalnosti, kovao svoj herceški novac, koji je bio zakonito sredstvo plaćanja na teritoriju cijele Hrvatske. Kad nije bilo moguće da netko iz kraljevske porodice zauzme mjesto hercega, vladao je i upravljao Hrvatskom ban s gotovo istom vlašću kao i herceg.
Do pravne upravno-političke podjele hrvatske zemlje došlo je tek godine 1260. pod kraljem Belom IV. Radi lakšeg upravljanja zemljom on je Slavoniju predao na upravljanje jednom banu, a Hrvatsku s Dalmacijom drugome. Tako se tek od druge polovice 13. stoljeća počeo razumijevati poseban geografsko-politički teritorij pod svakim od dva naziva, posebno Dalmacija s Hrvatskom, a posebno Slavonija.
Hrvatski vladari u doba narodne samostalne države od 819.-1102. godine, nisu kovali svoj novac. U dokumentima iz toga vremena vidljivo je, da je bizantinski novac služio za potrebe trgovine. Bizantinski novac bio je cijenjen zbog čistoće srebra i zlata, dok je za sitna podmirivanja služio bakreni. Uz kovani novac Bizanta Hrvati su kao plaćevno sredstvo koristili čisto srebro i zlato, koje se u većim ili manjim komadima mjerilo vagom, a jedinica mjere bila je libra ili pondus, čija je težina iznosila 327,45 grama. No uz novac i plemenitu kovinu Hrvati su još uvijek upotrebljavali i stari način - razmjenu dobara.
Stupanjem u personalnu uniju s Mađarskom prilike u novčarstvu u Hrvatskoj nisu se promijenile. Hrvati su se već bili potpuno navikli na solidne bizantinske kovanice, koje nije mogao zamijeniti niti istisnuti neugledni mađarski novac. Za vladanja kralja Emerika (1196.-1204.), Hrvatskom je od Drave do mora i Neretve tada upravljao kraljev brat herceg Andrija, Njegova vlast u Hrvatskoj bila je jednaka kraljevoj u Mađarskoj. Vladao je suvereno i nosio je naslov “dei gratia Dalmatiae et Croatiae, Chulmeque dux”. Kao kralju ravnopravan suvladar počeo je Andrija, prvi u hrvatskoj povijesti, kovati svoj poseban novac. Na to je imao pravo na državno pravnom temelju, po kojemu je Hrvatska bila posebno autonomno upravno područje, kraljevstvo, udruženo s Mađarskom samo osobom kralja, kao i na temelju tradicije u kući Arpadovića, po kojoj su “mlađi kraljevi” ili hercezi imali pravo kovati svoj vlastiti novac.
Na hercega Andriju djelovao je još jedan jak povod da kuje svoj novac. U doba između 1125. i 1130. počeo je salzburški nadbiskup Konrad kovanjem srebrnog novca u svojoj kovnici u Friesachu. To su kovanje nastavili svi njegovi nasljednici sve do vremena hercega Andrije. Frisatici, kako su brzo dobili nadimak ti novci, zbog dobrog srebra, bili su u trgovini rado primani, tako da su se brzo širili i udomili. Babenberški biskupi i akvilejski patrijarhe poveli su se za salzburškim nadbiskupom i imitirali “frisatike”, te ih stavljali u promet u Hrvatskoj. Taj sve veći optjecaj frisatika potaknuli su hercega Andriju da i on kuje svoj novac, tim više, što vlastita kovnica donosi i velike prihode. Tako je došlo do kovanja prva novca hercega Andrije. Taj je novac također bio sličan frisaticima, odnosno bio je u neku ruku njegova imitacija. Na naličju je imao zabat crkve sa dva tornja, dok na licu ima prastari hrvatski grb: polumjesec i zvijezdu i natpis: Andreas - D (ux) CR(oatiae), čime se razlikuje od frizatika. Svojom djelomičnom imitacijom frisatika na naličju mogli su se ti novci brzo i bez teškoća staviti u kolanje, kao i da budu rado primani. (Vidi sliku 2)
Slika 2
Simboli, kojima se označavala Hrvatska do kraja 14. stoljeća bili su polumjesec i zvijezda. Međutim, na dvostrukom pečatu kralja Sigismunda (1387.-1437.) na njegovoj povelji iz 1406. godine, prvi puta se pojavljuje grb s tri okrunjene leopardske glave. Tim grbom bila je označena sva hrvatska zemlja kojom je Sigismund vladao, a to su bile Dalmacija, Croatia i Sclavonia. Taj grb s tri okrunjene leopardske glave upotrebljavao se i kasnije kao grbovna oznaka svih hrvatskih zemalja kako na kraljevskim pečatima tako i na novcu.
Drugi hrvatski grb dodijelio je kralj Ladislav II (1490.-1516.) svojom poveljom od 8. XII 1496. kraljevini Slavoniji (regno Sclavonie). Taj grb sastoji se od štita s plavim poljem i na njemu dvije poprečne srebrne pruge, koje predstavljaju rijeke Dravu i Savu. Između tih pruga kreće se u lijevu stranu na crvenom polju jedna kuna, dok se iznad gornje pruge nalazi šestokraka zvijezda. Ovaj grb nije dan Slavoniji kako je mi danas shvaćamo, već je dan tadašnjoj Slavoniji sa sjevernom Hrvatskom i Zagrebom kao svojim glavnim gradom. A kako su u ono vrijeme južni hrvatski krajevi bili pod turskom ili mletačkom vlasti, ovaj je grb vrijedio kao grb svih hrvatskih zemalja. Krajem 15, st. (1495.) načinjen je pečatnjak s natpisom “Sigillum nobilium regni Sclavonie 1495.”, koji je od onda pa do kraja 18. st. služio kao službeni pečat cijele trojedne kraljevine. (Vidi sliku 3 na str. 12) Tek u 19. stoljeću dobiva taj pečatnjak značenje grba današnje Slavonije.
Slika 3
Grb sa crvenim i bijelim kockama prvi put se pojavio na talirima Ludovika I, a na pisanom dokumentu nalazi se prvi puta na izbornoj ispravi, kojom su hrvatski velikaši 1. I 1527. na saboru u Cetinu izabrali Ferdinanda I Habsburgovca za hrvatskog kralja. U toku vremena taj je grb dobio značenje grbovne oznake za Hrvatsku u užem smislu.
Dok se na poveljama zajedničkih ugarskih i kasnije austrijskih vladara često javljaju nazivi i grbovi naših zemalja, na njihovu kovanu novcu to nije bio slučaj. Ime Sclavonia nalazilo se na našim slavonskim banovcima kroz 130 godina, od 1258. do 1384. godine. Kovanje banovaca prestalo je 1384. godine, kada je kraljica Maria ukinula kovanje slavonskog novca i umjesto njega uvela i u Slavoniji kraljevski novac. (Vidi sliku 4)
Slika 4
Danas poznajemo tek mali broj kovanica, na kojima se nalaze natpisi Dalmacije i Hrvatske, te su takve kovanice u numizmatičkom smislu velika rijetkost. Prvi novac na kojemu se nalazi natpis naših zemalja je groš Ludovika I (1342.-1382.) s natpisom DALMATIAE, CROATIAE na naličju. To je prva kovanica u povijesti, na kojoj se pojavljuje natpis Dalmacije i Hrvatske. (Vidi sliku 5)
Slika 5
Godine 1409. grad Zadar s užom okolicom potpadne pod Veneciju. Da bi pokazala svoj suverenitet nad Dalmacijom, Venecija je između 1410. i 1414. kovala poseban novac za taj dio teritorija, koji se nalazio pod njenom vlašću. U kovnici u Veneciji kuje se srebrni soldo u nekoliko varijanti. Na aversu imao je natpis Moneta Dalmatiae. (Vidi sliku 6 na str. 12)
Slika 6
lako je Venecija bila u posjedu neznatnog dijela Dalmacije, ona kuje novac s natpisom Dalmacije, falsificirajući obujam svoje vlasti i prisvajajući cijelu Dalmaciju kao svoj teritorij.
Zatim su sačuvani denari iz vremena interegnuma (1444.-1446.) s natpisom Moneta regni Ungariae na aversu i natpisom “Dalmatiae Croatiae etc.” Na reversu. Svi do sada pronađeni komadi vrlo su loše očuvani.
Slika 7
Kralj Matijaš Korvin (1458.-1490.) kovao je denare s natpisom Ungarie. Dal. moneta r. na reversu. (Vidi sliku 7 na str. 13) No Matijaš Korvin kovao je svoje ostale novce s grbom s 3 okrunjene glave leoparda, što se vidi na večem broju sačuvanih denara, polugroševa i groševa, kao i na njegovu zlatnom novcu.
Vladislav II (1490.-1516.) kuje svoj novac u svim veličinama od denara do talira, kao i zlatni novac s našim grbom, s 3 glave leoparda. Na naličju njegova talira iz 1506. g. prvi se puta u povijesti nalaze tri glave leoparda na jednoj talirskoj veličini. Talir je kovan u Kremnici (K - B) a izradio ga je poznati kremnički majstor Turzo. (Vidi sliku 8)
Slika 8
Ludovik II Mohački (1516.-1526.) stavlja na svoje denare i obole naš grb, ali na njegovu zlatnu novcu ih nema. Na nekoliko jednostrukih i dvostrukih talira, kao i na spomenicama, stavlja natpise Dalmatie et Croatiae, a na širokom taliru iz 1525. godine (vidi sliku 9 na str. 13) na reversu ispod krune nalaze se grbovi kralja i kraljice, između njih inicijali L i M (Ludovicus i Maria) i sigle kovnice (K-B). Unaokolo je postavljeno 7 grbova, gore lijevo i desno grbovi Ugarske i Dalmacije, a ispod njih Hrvatske, Bosne, Šlezije (orao), Lužice (vol) i Moravske (orao).
Slika 9
Iza smrti Ludovika II očekivao je Ferdinand I nadvojvoda Austrije, da će na osnovi nasljednog prava biti izabran za ugarskog i hrvatskog kralja (on je brat žene pokojnog Ludovika II)na temelju ranijih ugovora. Plemstvo Hrvatske je Ferdinanda I faktično i izabralo za svog kralja, na saboru u Cetinu 1. I 1527., ali se plemstvo Slavonije s većinom plemstva Ugarske odlučilo za Ivana Zapoljskog (1526.-1538.). Tako su istodobno postojala dva vladara. Ivan Zapoljski kovao je svoj novac, stavljajući na srebrni i zlatni novac grb s tri glave leoparda.
Za vrijeme vladanja Ferdinanda I (1527.-1564.) kovalo se mnogo tipova novca s natpisima Dalmacije i Hrvatski. Ovdje sam izdvojio samo 5 tipova njegovih talira: Na prvome (vidi sliku 10 na str. 13) s mladenačkim likom kralja u oklopu na aversu, uokolo između ostalog nalazi se natpis DAL. CRO. etc. Rex.
Slika 10
Jedan od najljepše iskovanih talira uopće je talir Ferdinanda I iz 1541. godine (vidi sliku 11 na str. 14), Zapravo je to talir i pol, kovan u povodu 10-godišnjice krunisanja Ferdinanda I za kralja (5. I 1531.), promjera 53 mm. Talir je kovan u Kremnici, a izradio ga je jedan od najboljih majstora gravera i medaljera u Evropi u 16. st. majstor-umjetnik Slovak Krištof Füssl, koji je tim talirom stekao svjetsku slavu. Na aversu ovog talira Ferdinand u oklopu s velikom perjanicom jaše bogato opremljena konja, a ispod je naznačena godina 1541. i između ostalog natpis “Dalma Croa rex”. Na reversu jednoglavi orao sa štitom i grbovima na njemu.
Slika 11
Na trećem taliru iz 1554. godine nalazi se na aversu lik Ferdinanda I s dugom bradom i brkovima, kao i s kraljevskim insignijama u ruci. Ferdinand je pustio bradu nakon smrti svoje supruge Ane (umrla 17. I 1547.), i na svim kasnijim njegovim novcima on je prikazan s bradom i brcima. Na aversu, uz ostale, nalazi se i natpis “Dal. C. rex” (vidi sliku 12)
Slika 12
Na reversu, iznad velikog štita s grbovima i jednoglavim orlom, gdje se nalaze grbovi Ugarske, Češke, Dalmacije i u sredini Austrije, nalazi se lik Madone s djetetom. S obje strane grba nalaze se sigle K - B (Kremnica), gdje su se taliri početi kovati 1553. godine, dakle bila je to druga godina kovanja kremničkih talira. (Vidi sliku 13)
Slika 13
Na taliru spomenici, koji je kovan 1529. godine, u spomen prve turske opsade Beča 1520. godine, nema uobičajenih natpisa, već se na reversu nalaze grbovi Ugarske, Češke, Dalmacije i Hrvatske, između kojih se u sredini nalazi štit s grbom Austrije i Kastilije. (Vidi sliku 14)
Slika 14
Jedan od njegovih također rijetkih kovova je tzv. trocarski talir debeljak, promjera 35 mm i težine 35 gr, kovan 1558. Na aversu se nalaze prikazane glave trojice careva: Maksimilijana, Karla V i Ferdinanda I, dok se na reversu uz ostale nalazi i natpis “Dal et Cro” (vidi sliku 15)
Slika 15
Jedan od najrjeđih Ferdinandovih kovanica je takozvani “augsburški-valztalir”. Na licu tog talira nalazi se natpis “Dal. Croat. Rex”. To je jedini poznati talir na kojem je natpis Hrvatske prikazan s pet slova, tj. “Croat”, dok se na svim dosad poznatim kovanicama Hrvatska označavala sa slovima “C”, “Cr”, “Cro” i “Croa” (vidi sliku 16)
Slika 16
Na Ferdinandovim novcima iza 1558. godine nema više natpisa Dal. Croa. Najvjerojatniji razlog za to bit će činjenica, što je već u drugoj polovici 16. stoljeća cijela Dalmacija bila pod vlašću Turaka i Venecije, a i veći dio Hrvatske sa Slavonijom bili su pod Turcima. Dalmacija, dakle, u cjelini, a Hrvatska svojim većim dijelom nisu potpadale pod bečkog cara (vidi sliku 17 na str. 15)
Slika 17
Iza Ferdinandove smrti 1564. godine na kovanicama njegovih nasljednika Maksimilijana II i Rudolfa II (1564.-1608.) ne nalaze se više natpisi Dal. Croa, ali u grbovima i nadalje ostaje grb s tri leopardske glave. Izuzetak ovdje čine kovovi spomen-novca, koje je u kovnici Hall kod Insbrucka kovao tirolski nadvojvoda Ferdinand (1564.-1595.). To su trocarski kovovi u srebru i zlatu u raznim težinama. Na aversu su glave Maksimilijana, Karla V i Ferdinanda I, kao i na taliru debeljaku iz 1558. godine, samo su glave okrenute u obratni pravac, tj. u lijevo, i imaju oznaku godine 1590. kao i natpise Dalm. i Croa na reversu. Poznati su kovovi od jednog, dva i četiri talira te deset i dvadeset dukata.
Istovjetne trocarske novce kovao je i Matija II (1608.-1619.). I na njima se također nalaze natpisi Dalmacije i Croatie. Matija II je poznat po svojim kovovima polutalira, talira i dvostrukih talira, koji su dobili nadimak “hrvatski taliri”, a kovani su četiri godine od 1613. do 1616. Ti su “hrvatski taliri” kovani u nekoliko varijanti, s malim razlikama u crtežima, a poznate su dvije osnovne varijante. Jedna, koja je kovana 1613.-1615. i druga 1616. godine. Naziv “hrvatskog talira” dan je tim kovanicama zbog toga, što se na reversu novca u štitu sa grbovima nalaze grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te Češke (vidi sliku 18 na str. 15)
Slika 18
Ugarski grb, koji bi trebao biti na uočljivijem mjestu, nalazi se unutar natpisa, koji se pruža unaokolo kovanice, dakle na njenoj periferiji. Ugarski su velmože u saboru izrazili svoje nezadovoljstvo zbog takva isticanja zemalja u glavnom štitu i zatražili su od kralja Matije II da se te kovanice povuku iz prometa te da se kuju nove. Matija je pokušao njihovu zahtjevu udovoljiti, te je počeo povlačenjem tih kovanica iz prometa. No taj je posao tegoban i za njegovu provedbu treba strpljivosti i vremena. Zato je dao kovati novu polovicu talira i jedan talir 1616. godine. Na tim kovovima na aversu između natpisa umetnuta je Bogorodica s jedne i ugarski grb s druge strane kraljevog lika, dok je na reversu ugarski grb otpao a grbovi u štitu ostali su isti, tj. grbovi Češke, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. (Vidi sliku 19 na str. 15)
Slika 19
Iza takvog rješavanja nastalog problema za zaključiti je, da je Matija II kompromisno rješavao nastalu situaciju, jer je s jedne strane htio udovoljiti velikašima Ugarske, a s druge strane nije htio povrijediti velikaše Hrvatske. Na ovim kovanicama se prvi puta u povijesti pojavljuju sva tri grba naših zemalja zajedno kao grbovna oznaka Hrvatske zemlje. Ove su kovanice kovane u Kremnici, prema siglama K - B na njima. Novci Matije II koji su kovani u drugim kovnicama Austrije, nemaju hrvatskog grba, dok na ostalim kovanicama kovanim u Kremnici Hrvatska je predstavljena s tri leopardske glave, kako je to ostalo u običaju iz prve polovice 16. stoljeća. Iza smrti Matije II češko plemstvo nije htjelo priznati Ferdinanda II (1619.-1638.) za svoga kralja. Njih je u tom buntu podržalo plemstvo Ugarske, pod vodstvom erdeljskog kneza Gabriela Bethlena (1580.-1629.), koji je ustao protiv Ferdinanda II. U nastalom oružanom sukobu, čime je započeo trideset-godišnji rat (1618.-1648.) ili otvoreni sukob između katoličke i protestantske crkve u Evropi, Gabriel Bethlen sazvao je ugarski sabor u Požunu 1619. godine, ali se hrvatsko plemstvo tom saboru nije odazvalo. Slijedeće godine izabran je Bethlen za kralja Ugarske, ali se Bethlen nije dao i formalno okruniti za kralja, već se zadovoljio samo kraljevskim naslovom.
Bethlen je kovao svoj novac kao ugarski kralj i erdeljski knez s naslovom Dalm. Croa. Scl. rex, i to samo u 1621. godini. Kovao je novac u srebru od malih nominala pa do talira, te zlatnike. (Vidi sliku 20)
Slika 20
Na kovanicama Ferdinanda II (1637.-1657.), na kovanicama Leopolda I (1658.-1705.), Josipa I (1705.-1711.) i Karla VI (1711.-1740.) ne nalaze se ni natpisi ni grbovi naših zemalja. Iznimku čini talir Karla VI, oca Marije Terezije, njegove nasljednice. Taj talir, koji je kovan u Bratislavi (Pressburg), na naličju ima natpis Dal. Cro. Sclav. Dakle, u periodu od preko stotinu godina samo dvije kovanice s naslovima naših zemalja, i to one kovane 1617. i 1618. godine. (Vidi sliku 21)
Slika 21
Zanimljivo je za spomenuti da su svi vladari kovali spomenice u srebru i zlatu povodom krunidbi, vjenčanja, uspješno završenih ratova i si. i da su na svim tim kovanicama dani grbovi ili natpis Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao na primjer na spomen-kovanici Ferdinanda III (vidi sliku 22)
Slika 22
S natpisom “Dalma et Alban” u raznim varijantama, kuje Venecija u toku 17. stoljeća nekoliko nominala bakrenog i srebrnog novca. To su od bakra 1/2 solda (jedna peča), 1 soldo i II solda te, VIII i IIII solda iz srebra. (Vidi sliku 23)
Slika 23
Marija Terezija kovala je novac s našim grbovima na polutalirima od 1748. do 1778. godine, ali samo u kovnici Karlsburg (Gyula Fehervar) u Erdelju. U istoj su kovnici kovani pola talira i taliri s grbovima Dalmacije i Hrvatske, dok je ta ista kovnica u raznim godinama kovala 3, 4, 5, 6 i 10 dukata s našim grbovima.
Iz austrijskih kovnica izašla su samo dva polutalira i talira s našim grbovima, i to oni iz kovnica Beč i Günsburg. Na reversu tih kovanica u štitu s grbovima 15 zemalja, u prvom redu gore nalaze se grbovi Dalmacije, kao prvi, i Hrvatske kao peti. (Vidi sliku 24 na str. 16) Na ostalim novcima M. Terezije, kao i na novcima njenih nasljednika Josipa II (1780.-1790.), Leopolda II (1790.-1792.) i Franje I (1792.-1835.), nisu stavljani natpisi ili grbovi naših zemalja.
Slika 24
Venecija je za vrijeme dužda Mocenigo (1700.-1709.) kovala srebrni novac s natpisom “Dalmat et Alban” na reversu. To su kovanice od 10, 20, 40 i 80 soldi u raznim varijantama i siglama. Sigle BG i GB (Bernardo Gritti) te BC i CB (Benedetto Covran) označavale su gravere venecijanske kovnice u to vrijeme. (Vidi sliku 25)
Slika 25
Ferdinand I (1835.-1848.), stavio je u natpis svojih kovanica opet natpis Dalm, ali I natpis Illyria. Već je Franjo I njegov prethodnik, uveo Napoleonov naziv za naše zemlje, tj. Illyria, a on je to nastavio. Na reversu je za vidjeti natpis Dalm. i III. Ovakvim natpisom kovao je Ferdinand sve svoje kovanice u srebru i zlatu od groša do talira, od dukata do 4 dukata (vidi sliku 26 na str. 17). Kovanice s austrijskim i habsburškim grbom u štitu, koji se nalazi u dvoglavom orlu, kovanice su za austrijske zemlje, ali su vrijedile i u Ugarskoj. U Karlsburgu je istodobno kovan novac, na čijem se aversu nalazio cjelokupan kraljevski naslov, a na reversu se nalazi Bogorodica s djetetom u ruci. Takav je novac kovan za Ugarsku, ali je vrijedio i u austrijskim zemljama.
Slika 26
Neposredno pred početak revolucije 1848/49. godine kovana je u Kremnici dvadesetica, koja na aversu ima natpis Ferdinand V, kralj Mađarske, Hrvatske i Slavonije i veliki vojvoda Erdelja.
Te iste godine - revolucionarne 1848. - Bansko vijeće trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije zaključilo je u mjesecu prosincu kovati vlastiti bakreni i srebrni novac. U svom izvještaju centralnoj vladi u Beču obrazlaže ovaj korak nestašicom sitnog novca. Zagrebačka kovnica počela je kovanjem desetica i dvadesetica od srebra i jednog križara iz bakra (vidi sliku 27 na str.17).
Slika 27
Suvereno pravo Hrvatske označava ovaj bakreni novac: na prednjoj strani natpis “jedan križar” i godina 1849. te dvije grančice, ispod kojih je oznaka zagrebačke kovnice, slovo Z. Na stražnjoj strani novca nalazi se natpis: Trojedna kraljevina Hervat. Slav. Dalm., unutar kojega se nalaze grbovi Slavonije Hrvatske i Dalmacije, a iznad njih se nalazi simbol kraljevstva - kruna.
Još prije kovanja ovog srebrnog i bakrenog novca Bansko je vijeće na temelju člana XXII Zakona o državnom zajmu dalo štampati prvi hrvatski papirnati novac - asignate. U Zagrebu su tiskani asignati od 25 i 1000 forinti u srebru, što su za tadašnja shvaćanja bile ogromne nominale, a ukupna je naklada bila tiskana u vrijednosti od 1 milijun forinti. Sve te novčanice bile su proviđene vlastoručnim potpisom bana Josipa Jelačića. Na licu toga privremena papirnatog novca otisnut je grb trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kojemu se u sredini nalazi ilirski grb. Ovi asignati glasili su na određenu osobu i određeni rok, pa je s te strane taj papirnati novac jedinstven u općim financijama jedne zemlje.
Nažalost, tek što je zagrebačka kovnica počela kovanjem i tiskanjem ovoga hrvatskog novca, centralna vlada u Beču putem svog ministra financija, a preko grofa Kulmera, osporila je pravo Banskom vijeću na kovanje vlastita novca, jer da za to nema dozvolu cara, te da se kovanje ima odmah obustaviti, jer je suvereno pravo samo vladara da kuje novac. Poseban odbor je dobio zadatak nadziranja obustave kovanja novca, kao i uništenja svega što je bilo pripremljeno za kovanje. Isto su tako uništene sve dvadesetice i desetice a srebro rastopljeno, dok su i uništeni i kalupi. Ostalo je sačuvano nekoliko bakrenih križara kao i njihovi kalupi, koji su deponirani u bečkom Državnom arhivu.
Sto se papirnatog novca tiče, njega je u državnoj blagajni nađeno 902 komada od 25 forinti i 302 komada od 1000 forinti. Članovi izaslanog odbora uništili su 896 komada od 25 forinti i 296 komada od 1000 forinti. O spaljivanju asignata sastavljen je zapisnik u 6 primjeraka za svaku vrednotu. Zadržano je po 6 primjeraka od svakog asignata i priloženo zapisnicima o uništenju kao dokazni primjerak. Ispod potpisa bana Jelačića perovođa Odbora napisao je ovo: Sličnih asignatah sa podpisom svetl. Bana proviđenih no u cirkulaciju nestavljenih spaljeno je i uništeno po nalogu svetl. Bana 896 komadah. Ovaj komad prideržan je za uspomenu i priklopljen dotičnome zapisniku. U Zagrebu 22 serpnja 1850. Lijevo potpis Franje Zengavalla, predsjednika Odbora, desno potpis Ivana Gregurića, perovođe Odbora.
Ovaj je prvi hrvatski papirnati novac (vidi sliku 28 na str. 18), isto kao i bakreni križar, vrlo, vrlo rijedak.
Autor: Irislav Dolenec
Izvor: Obol br. 33, HND, 1981.
Ključne riječi: novac, Hrvatska, povijest
Keywords: money, Croatia, history
 Otkup i zamena nemačkih maraka u Srbiji - isplata odmah!
|
- 15:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 28.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „R“ (r – ryal)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
R
Oznaka na novcu za kovnicu Roma, Orleans, Rio de Janeiro.
RAČUNSKI NOVAC
Obračunska veličina, koja nije kovana kao realni novac, već je bila idealna i služila je za obračunavanje sitnijega, stvarno kovana novca. Uveden je zbog kvarenja sitna novca u odnosu na krupni, koji je manje i rjeđe kovan, te ga je zato bilo i manje u prometu.
RADNE MARKE
Seljaci, koji su boravili na dobrima aristokratskih obitelji, bili su obavezni na određeni rad (rabotu) za svoje gazde, od čega su bili oslobođeni tek zakonom iz 1848. godine, čl. IX, kada je ban Jelačić ukinuo kmetstvo. Rabota je obračunavana kao ručni rad ili rad na pod vozu. Kao potvrdu za obavljeni rad kmet je primao rabotnu radnu marku, i na osnovi njih na kraju se godine obavljao godišnji obračun. Marke su bile vrijednosti od 2, 1, 3/4, 1/2, i 1/4 radnog dana. R. M. za ručni rad obilježavane su bile rukom ili srpom (sigillum manuale), a za podvoz kotačem (sigillum iugallae). Mnoge su R. M. označavane grbom gospodara, a načinjene su bile od željeza, mesinga, stakla ili papira. Natpisi na njima su latinski, njemački ili mađarski.
RAGUSINO
Naziv za srebrni dubrovački novac “vižlin”, koji je bio u upotrebi do 1800. g.
RAITGROSCHEN
žeton u obliku novca (groša). Počeo se upotrebljavati u XIII st. u Francuskoj, a služio je za računanje na računskoj tabli. U XIV st. R. se upotrebljavao i u okolnim zemljama, a u pojedinim velikim trgovačkim centrima (Augsburg, Nurnberg) kovao se i serijski po narudžbi države ili privatnika.
RAJNIŠ RAINCKI, RATNIČKI, RANCKI
Narodni naziv za rajnski gulden ili floren, koji se kuje od 1524. g. i čija je vrijednost u drugoj polovici XVIII st. bila 20 groševa ili 60 krajcara.
RAMEZINO
Bakreni novac u vrijednosti 3 folara, koji su kovali Normani u južnoj Italiji za vrijeme Rogiera II u prvoj polovici XII st. Težina mu je bila 10,6 - 10,8 gr. i 15 R = 1 bizant, 20 R = 1 tari, 8 R = 1 srebrni ducato.
RAND
Novčana jedinica Južne Afričke Republike od 1961. g. 1 R = 100 centi. R. je novčana jedinica i u Namibiji i Svazilandu.
RANDDUKATEN
(od njem. Rand - rub). Naziv za dukate, koji su imali obrađen rub. Pojavili su se u Njemačkoj početkom XVIII st. Naziv je upotrebljavan i u XIX st. u Austriji za dukate, koji su zbog upotrebe izgubili nešto od svoje propisane težine, ali ne više od 0,l%.
RAPPEN
Prvobitno njemački srebrni novac tipa pfeniga, koji je bio u upotrebi u gornjorajnskim oblastima u XIV-XVI st. Vrijednost i težina mijenjala mu se zavisno od mjesta i vremena izdavanja. U XIV st. je bio jednak s pfenigom, a kasnije postaje naziv za novac u tzv. Rapenskom novčanom savezu (Rappen Munzbund), koji je po vrijednosti bio jednak 2 tadašnja pfeniga, dok je njegova polovica (stabler) vrijedan 1 pfenig (na osnovi dogovora između gradova Freiburg, Kolmar, Basel, Brisach i dr. iz 1403. g.).
R. je također naziv i za pfenige grofovije Rapalstein. Težina R. u 1399. g. bila je 0,35 gr. Težina R. Rapenskog saveza iznosila je 1425. g. 0,49 gr, u 1498. g. 0,38gr, a u 1533. g. 0,49 gr. Postoje 4 osnovna tipa kovanja:
1) grada Basela sa šljemom i španjolskim grbom;
2) grada Freiburga s glavom orla i grbom;
3) grada Kolma-ra sa zvijezdom zornjačom i grbom;
4) grada Brei-sacha sa 6 planinskih vrhova i grbom.
Od 1799. g. R. je opčešvicarski novac. 1 R = 0,1 batzen = 0,01 švicarski franak. Od 1850. g. 100 R 1 švicarski franak.
RATHAUSTALER
Naziv za talir grada Nurnberga, koji je kovan u XVIII st. Na aversu je gradska vijećnica, pokraj koje sjedi boginja, pokroviteljica grada, a na reversu je panorama grada. Na jednoj varijanti vrata su vijećnice otvorena, a na drugoj zatvorena.
RATNI NOVAC
kovan je za vrijeme ratova u raznim krajevima, i razlikuje se od ostala novca po kvaliteti izradbe, koia je vrlo loša, te prikazima i natpisima na njemu. Kovan ie, primjerice, u doba Tridesetogodišnjeg (1618.-1648.) i Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.), te u doba Prvog i Drugog svjetskog rata.
RAUTENGROSCHEN
Naziv majsensko-tiringijskog šildgroša. na kojem je štit s grbom i vijencem od rutvice. Hercog Saksonije i grof Tiringije Wilhelm III (1440.-1482.) počeo je kovati ovaj novac 1457. g. u Goti. Težina mu je bila 2,8 gr srebra.
RAUTENHELLER
Jednostrani heler kovan od sredine XV st. u Saksoniji i Tiringiji za Wilhelma III (1440.-1482.), težine 0,24 gr. Na njemu je štit s grbom, vijencem od rutvice i slovom “W” iznad.
REAL
Španjolski srebrni novac, a također i novčano-obračunska jedinica. Kovanje R. težine 3,48 gr počelo je po ugledu na francuski groš približno u XIV st. Pojavom španjolskog talira (peso) za vrijeme Ferdinanda i Izabele (1479.-1516.) R. je 1/8 njegove vrijednosti. U XVII st. 1 R = 720 pesa. Posljednji R. iz 1864. g. imao je težinu od 1,3 gr.
Istodobno s kovanjem španjolskog počelo je kovanje i portugalskog R. ili reisa. Njegovo je kovanje u početku bilo stabilno i u pogledu težine i kvalitete srebra. Za vrijeme Alfonza V (1438.-1481.) težina mu je bila 3,22 gr. Od 1543. g. počeo se kovati bakreni R.
U Nizozemskoj je od 1487. do 1488. g. kovan R. težine 7 gr, a od 1586.-1655. g. težina mu je jednaka težini talira Filipa II 34,025 gr. Kovani su i zlatni R.
REBELLENTALER
Naziv prvog iz niza satiričnih talira, kojeg je 1595. g. kovao hercog Henrich Julius od Braunschweiga-Wolfenbüttela, u spomen svoje pobjede. Na aversu je prikazan šumski čovjek i pas koji leži, a naokolo je opis. Na reversu je simbolična slika, a naokolo su 12 grbova.
REFORMATIONSMÜNZEN
Opći naziv za sav novac, koji je kovan u spomen Reformacije, počevši od XVI st, a kovan je povodom Augsburškog mira iz 1530. g, religioznog mira iz 1555. g, Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) i drugih događaja, a također i u spomen pojedinih ličnosti: Hus, Kalvin, Fridrih Mudri i dr. Posebno ih je mnogo iskovano u čast Martina Lutera.
REGENSBURGER , RATISPONENSER.
Srebrni denar, koji se počeo kovati 1290. g. u Regensburgu za hereoga Otona III i Heinricha, biskupa grada. Na aversu je prikazan hercog između slova “H - O” (Heinrich - Otto), a na reversu hercog i biskup. Ovaj je tip novca bez većih izmjena kovan u XIV st. i u drugim njemačkim državama. Prvobitna mu je težina bila 0,825 gr. Od sredine XIV st. težina mu je pala na 0,7 gr, a pala je i kvaliteta srebra. U 1354. g. 1 R = 4 helera = 2 virzburška pfeniga. Krajem XIV st. R. je ustupio mjesto drugim tipovima pfeniga.
REGENTSCHAFTSMÜNZE
Naziv za novac s imenom vladara i imenom regenta, koji je vladao umjesto vladara. To je, primjerice, novac Hessen-Darmstadta od 1831. do 1847. g. s imenom Wilhelma II (1821.-1847.) i imenom regenta Friedricha-Wilhelma (1847.-1866.). koji je iz političkih razloga bio regent svom ocu. Kružna legenda na novcu iz 1840. g. glasi: WILH(elm). II. KUREF(urst) U(nd) FRIED(rich). WILH(elm) KURP(rinz). U(nd)
MITREGENT.
U Badenu je 1852.-1856. g. Friedrich I (1856.-1907.) bio regent svom maloljetnom bratu Ludivigu. Kružna legenda na duplom taliru iz 1852. g. dasi: FRIEDRICH PRINZ UND REGENT VON BADEN.
REKTORAL
Naziv za dubrovački talir, kovan od 1743. do 1799. g. umjesto talira s likom sv. Vlaha. Nazvan je zbog prikaza dubrovačkog rektora (kneza) na aversu. Naokolo je natpis: RECTOR REIP RHAGVSIN. Ovaj je novac nazivan još i VIŽLIN.
REGIMENTSTALER
Narodni naziv za talir u obliku medalje carskog grada Ulma iz 1622. g. Na aversu je panorama grada, a na reversu anđeo s 8 štitova, na kojima su grbovi tajnih savjetnika grada, koji su upravljali gradom.
REICHSBANKNOTE
Papirnate novčanice, koje je emitirala Njemačka carska banka od 1876. pa do 1914. g. Imale su zlatnu podlogu. R. se nazivaju i kreditne novčanice, koje su emitirane od 1924. g. ali koje nisu imale zlatno pokriće.
REICHSDUKATEN
Naziv za dukate, koji su kovani u Njemačkoj na osnovi Augsburškog carskog novčanog zakona od 1559. g.
REICHSGULDINER
Njemački srebrni talir, koji se počeo kovati na osnovi Augsburškog carskog novčanog sustava iz 1559. g. Težina mu je bila 24,62 gr a vrijednost 60 krajcara. R. je bio uveden kao ekvivalent zlatnom guldenu (njem. Goldgulden). Na aversu su različite predstave, koje naglašavaju pravo kovanja. Na reversu je carski orao s jabukom i brojem “60” na grudima.
REICHSMARKA
Novčana jedinica Njemačke od 1924. do 1948. g. Tada je postala skoro bezvrijedna.
REICHSTALER
počeo se kovati u Njemačkoj 1566. g. Početna mu je težina bila 29,23 gr i vrijednost 68 krajcara. Uslijed kvarenja krajcara vrijednost R. je porasla na 72 (krajcara, a od 1580. g. na 90 krajcara. Na aversu se nalazi lik vladara ili grb države ili grada. Na reversu je carski orao bez oznake vrijednosti, za razliku od Reichsguldena. Od 2. pol. XVI st. R. je postao osnovni trgovački novac i bio je rasprostranjen i u mnogim drugim zemljama. Za vrijeme dok je R. bio kovan, Njemačka je bila podijeljena na zonu guldena i zonu talira. U južnoj Njemačkoj se i kasnije nastavilo računati na guldene i krajcare, dok se u sjevernoj računalo na talire i groše. R. je kovan do sredine XVIII st. Tada je zamijenjen Konvencionim talirom (njem. Konventionstaler).
REINOLDIGROSCHEN
Naziv za novac od 1, 1/2 i l/4 groša, kovanog u XV st. u gradu Dortmundu. Na aversu je glava zaštitnika grada sv. Rajnolda. Na reversu je carski orao i kružni natpis SANCTVS RAINOLDVS MARTIR-MONETA NOVA TREMONIENSIS. Nominala od 1 R. težila je 2,42 gr, imala promjer od 26 mm, a onaj od Vs R. težinu 1,05 gr i promjer od 22-21 mm. Kovanica od 1/4 R. težila je 0,68 gr, promjera od 16-15 mm.
REINOLDSGULDEN
Vrlo kvalitetni zlatni gulden hercoga Halderna i Julisa Rajnolda IV (1402.-1423.). Na aversu je Bogorodica, koja stoji između štitova s grbovima Halderna i Julisa. Na reversu je car Karlo, stoji sa skeptrom u rukama i maketom bogorodičine crkve. Težina mu je bila 1,96 gr.
REIS
(od real). Sitan novac Portugala od 1854. do 1911. g. Osim u Portugalu R. ie bio u prometu i u tadašnjim portugalskim kolonijama: Angoli (1870.-1915.) i Mozambiku (1877.-1916.). R. je bio novčana jedinica i u Brazilu (1854.-1942.). U jedan millreis išlo je 1000 reisa.
na vrh
REISETALER
Njemački naziv za danski talir u vrijednosti 6 maraka, koji je kovan povodom putovanja kralja ili članova kraljevske porodice po Norveškoj, koja je bila u uniji s Danskom. Na aversu se uvijek nalazio lik kralja i godina kovanja, dok je na reversu prikazan norveški lav. Na primjer: na taliru Frederika IV (1699.-1730.) na aversu je lik kralja i godina 1704, na reversu lav s helebardom. R. je kovan i za Kristiana VI (1730.-1746.) u godinama 1732./33, zatim Frederika V (1746.- 1766.) u 1749. godini i Kristiana VII (1766.-1808.) u 1788. g.
REITERDENAR
(njem. denar s konjanikom). U srednjovjekovnoj Njemačkoj opći naziv za sve denare na kojima je lik konjanika. Takvi su bili različiti denari markgrofa Brandenburga Albrechta II (1205.-1220.), Otona V (1267.-1298.), Albrechta III (1267.-1300.) i Hermana (1298.-1308.).
REMPELHELLER
Ironičan naziv za novi heler, kovan 1422. g. u Vroclavu. Na jednoj je strani prikazana glava sv. Ivana, koji je bio nalik na popularnog člana gradskog savjeta Remphela, pa su zato taj heler tako građani i nazivali.
RENSKI, RINSKI
Naziv austrougarskog guldena u Galiciji, u doba njene zavisnosti od Austro-Ugarske.
RENTENPFENNIG
Novčane nominale od 1, 2, 5, 10 i 50 pfeniga, emitirane od Njemačke rentne banke na osnovi Zakona od 8. XI 1923. g.
REPAR
U XVI st. Hrvatskom kola, uz ostali novac, i austrijski “batzen”, kovan u Salzburgu, sa slikom repe, zbog čega ima njemački naziv “RÜBENER”. Prema tom njemačkom nazivu taj se novac na području Hrvatske naziva REPAR, RIPAR, RAPAR.
U XVI i XVII st. tečaj mu je 4 krajcara ili 5 denara i 1 beč. U XVIII st. R. se obračunava s 5 denara ili “novca”, tj. 3 krajcara i 3 beča. Salzburški nadbiskup Leonard von Keutschach (1495.- 1519.) kuje te R., a repa je simbol u njegovu nadbiskupskom grbu.
REPUBLICAIN
U Njemačkoj rasprostranjen naziv za srebrni i zlatni novac I francuske republike i konzulata Bonapartea (1792.-1804.).
RESTITUIRANI NOVAC
Naziv za novac, na kojemu je reproduciran lik ili tekst nekoga ranijeg novca. Takav se novac javlja još u starom Rimu za careva Tita (79.-81.), Domicijana (81.-96.), Nerve (96.-98.), Trajana (98.-117.) i Trajana Decija (249.-251.), sa ciljem ovjekovječenja njihovih predaka ili prethodnika, ali i radi obnove sjećanja na raniji novac, kojega više nije bilo. Takav je novac bio vjerna kopija prošlih. Na reversu se obavezno nalazi ime cara, koji taj novac ponovno kuje. te skraćenica REST ili cijela riječ RESTITVIT.
REVERS
(franc. revers, engl. reverse, tal. revestitio, njem. rückseite ili kohrseite). Naličje na kovanom novcu ili medalji.
RIAL
Novčana jedinica više zemalja na Bliskom Istoku:
1. Irana, jednaka 100 dinara. U optjecaju se nalazi od 1930. g.
2. Jemenske Arapske Republike od 1963. g. U početku 1 R = 40 bukša, a zatim 100 bukša.
3. Saudijske Arabije, jednaka 20 kursa ili 100 halala. Srebrni R. se počeo kovati 1928. g. težine 19,96 gr čistog srebra.
4. Maroka, do 1959. g.lR= 10 dirhama.
5. Tunisa i Zanzibara.
RIEL
Novčana jedinica NR Kampučije. 1R = 100 sema.
RIDER
(engl. konjanik). Zlatni škotski novac, kovan za Jakova III i Jakova IV, težina 5,18 gr. Na aversu je prikazan kralj na konju s mačem u ruci, a na reversu je grb s krunom i križem te natpis SALVUM FAC POPULUM TUUM DOMINI (spasi svoj narod. Gospodine). Oko 1491. g. vrijednost mu je bila 23 šilinga. Za Jakova IV (1488.-1514.) kovane su i vrijednosti od 1/2 i 1/4 R.
RIGSBANKDALER
Novčana jedinica, koja je uvedena u Danskoj ukazom od 5. I 1813. g. Po vrijednosti je R. bio jednak polovici pređašnjeg Speciesdalera. Dijelio se na 6 marki, a marka se dijelila na 16 Rigsbankskillinga. U optjecaju je bio sve do uvođenja danske zlatne krune 1.1 1875. g.
RIGSBANKSKILLING
Novac u vrijednosti 1/96 Rigsbankdalera, a nalazio se u upotrebi u Danskoj od 1813. g. Kovane su vrijednosti od 32, 16, 4 i 3 R. od srebra, te vrijednosti od 2, 1, 1/2 i 1/5 R. od bakra.
RIGSBANKTEGN
Danski papirnati novac, tiskan za vrijeme financijskog bankrota države i poslije njega u 1813. g. Osim papirnatog novca tijekom 1813.-1815. g. kovan je i bakreni od 16, 12, 6, 4, 3 i 2 skilinga.
RIGSDALER
Naziv za srebrni gulden, po vrijednosti jednak taliru, koji se počeo kovati u Danskoj u doba kralja Ivana (1481.-1513.). U početku 1 R = 24 skillinga (1 1/2 marke), no kasnije mu je više puta mijenjana vrijednost. Povučen je iz optjecaja 1813. g.
RIJDER
Nizozemski zlatni novac, koji je prvi puta kovan u 1581. g. u Haldernu, a od 1583. g. kuje se i u Friziji. Onaj, kovan u Haldernu, težio je 3,408 gr, a kovan u Frislandu imao je istu težinu, samo što je postotak zlata bio manji. Na aversu je grb provincije, dok je na reversu konjanik. Od 1606. g. počeo se kovati novi R. koji je vrijedio 3 provincijalna R. Težina novog R. bila je 9,99 gr. Na aversu je grb Holandije s lavom, dok je na reversu grb provincije s konjanikom iznad. Novi R. služio je u trgovini s inozemstvom.
RIKSDALER
Švedski talirski novac, koji se počeo kovati po uzoru na njemački rajhstaler (REICHSTALER) za Gustava I Vaze (1523.-1560.). U početku mu je težina bila 29,4 gr. Od 1540. g. pa do 1830. g. težina je 29,3 gr. Oko 1530. g. vrijednost mu je iznosila 3, a od 1560. g. 4 marke. U XVII st. vrijednost mu je prerasla na 6 1/2 marke. U 1875. g. zamijenjen je krunom u odnosu 1:1.
RIMSKI NOVAC
je kovan od 290. g. pr. n. e. pa do 476. g. n. e. Kovano je više vrsta novaca različitih težina i od različitih metala.
RIN
Novčana jedinica Koreje početkom XX st. Jednaka je 1/2 puna ili 1/10 ehona. R. je bio i novčana jedinica u Japanu od 1872. g. jednak 1/10 sena ili 1/1000 yena.
RING
Novac u obliku prstena ili grivne. Pojavio se već u starom Egiptu. Na mnogim crtežima iz tog doba prikazan je trgovac, koji na vagi mjeri prstenje. I u Britaniji je upotrebljavan sličan novac prije rimske invazije. U novije vrijeme, u XVIII i XIX st. novac u obliku narukvice upotrebljavan je u Nigeriji. R. je obično izrađivan od bronce, a rjeđe od srebra.
RINGGIT
Malezijski naziv za španjolski dolar.
RIX-DOLLAR
Naziv za španjolski peso, koji je kovala Istočno indijska kompanija na Cejlonu poslije zauzimanja otoka u 1795. g. U početku je bio kovan od dobrog srebra, no od 1808. g. kuje se s 1/5 bakra. Vrijednost mu je bila 3 1/2 engl. šilinga, da bi u 1814. g. pala na 2 1/2 šilinga. U 1820. g. pojavio se novi tip R. vrijednosti 1 šiling i 9 pensa.
RIJEČKI PAPIRNATI NOVAC
Papirnati novac izdavan na Rijeci u 1848, 1849. i 1850. p. Od 17. X 1848. g. emitirane su vrijednosti od 5 i 10 krajcara. Novčanice su pačetvorinaste. U gornjem dijelu na sredini u ovalu je grb grada, lijevo od njega je broj novčanice, a desno počinje natpis, koji se nastavlja i ispod grba: BUONO / Per carantam 5 M. C. / DA ACCETARIS DIETRO SUPERIORI DISPOSIZIONI TUTTE / LE CASSE PUBBLICHE Dl FIUME E DA RELUIRSI DALLA / LOCALE CASSA MUNICIPA-LE VERSO NOTE DELLA BANCA / NAZIONALE Dl VIENNA. CALCOLATI BUONI DODICI PER / / UN FIORINO. FIUME 17 OTTOBRE 1848. / PER LA CASSA MUNICIPALE.
Ispod natpisa ili preko njega je potpis tintom. S lijeve strane vertikalno je oznaka vrijednosti na hrvatskom jeziku: 5 Krajcarah, dok je s desne strane na njemačkom: 5 Kreuzer Conv. M. Novčanica od 10 krajcara ista je s onom od 5, samo je promijenjena oznaka vrijednosti, koja je na obima označena crnom bojom na jednoj strani.
Veličina novčanice od 5 krajcara je 70-72 mm sa 100-102 mm, dok je veličina od 10 krajcara 72 sa 102 mm.
Druga emisija uslijedila je 8. V 1849. g. i emitirana je samo vrijednost od 3 krajcara. Isti tekst kao ranije počinje lijevo gore, dok je na desnoj strani označen prostor za redni broj. Tekst se zatim nastavlja. Slijedi datum: Fiume 8 Maggio 1849. / / Per la Cassa Municipale. Dolje ispod je s lijeve strane u ovalu gradski grb, dok je s desne strane potpis. Novčanice su veličine 56 sa 77 mm i tiskane su crnom bojom.
Treća emisija je izdana 1. V 1850. g. i emitirane su vrijednosti od 3 i 5 krajcara. Kod novčanice od 3 krajcara u okviru, u koji je ukomponirana oznaka vrijednosti (Car. 3 M. C.) nalazi se natpis: BUONO / per car. 3 m. c. / reluibile della-Cassa Muni-/ cipale, verso - Note bella / Banca Nazionale di Vienna. / FIUME 1 - Maggio 1850 / II Municipio.
U sredini novčanice nalazi se grb grada Rijeke. Natpis je tiskan crvenom bojom, a veličina je novčanice 50 sa 75 mm. Slična je ovoj novčanici i ona od 5 krajcara, osim što je na njoj prikazan drugačiji ornament i promijenjena vrijednost. Veličina joj je 55 sa 80 mm i tiskana je crnom bojom.
Na novčanicama se nalaze potpisi: Camerra, Malle, Munich. Peretti. Sve ove novčanice su bile u optjecaju do kraja 1853. g.
ROBUSTUSTALER
Narodni naziv za talir kovan u Brabantu od 1584. do 1585. g. Na nversu je grb Brabanta, na reversu je vojnik kraj lava i kružni natpis CONFORTARE ET'ESTO ROBUSTUS.
RODA
Portugalski novac, koji se upotrebljavao u portugalskim kolonijama u Indiji. Kovan je u XVI st. od legure 40% bakra, 25% cinka, 32%. nikla i 3% željeza. 1 R = 2 1/2 bazaruka. Od 1740. g. kuju se bakreni R. 1 rupia = 400 R = 750 bazaruka.
Na aversu je grb Portugala između slova G i A (Goa), na reversu je kotač sv. Katarine.
ROLLBARZEN, ROLLENBATZEN
Naziv za švicarski novac tipa batzena, koji je počeo kovati u XVI st. biskup Konstanze Hugo von Hoenlandenberg (1496.-1529.). Na njemu je prikazan grb sa 4 polja i 3 prstena ili svitka (njem. Rolle). Ponekad se tumači da naziv novca dolazi od prezimena majstora koji su kovali ovaj novac u Seletumu (Roll). Težina mu je bila 3,742 gr.
Po ugledu na švicarski R. sličan je novac kovan i u Italiji od pojedinih velikaša, a nazivan je ROLASSO. Težina talijanskog R. bila je 3,258 gr. a vrijednost 2 grossa.
ROMA
Prvobitno personifikacija grada Rima i Rimske države. Kult R. kao boginje, pokroviteljice Rima, ponikao je poslije podizanja hrama R. i Venere na Via sacra od cara Hadrijana (117.-138.). Glava R. sa šljemom prvo se pojavljuje na Aes grave. Roma se viđa i na aversu rana srebrna novca, koji se počeo kovati 268. g. pr. n. e. Na rimskom carskom novcu R. je prikazan sa šljemom i u pravilu sjedi na prijestolju, u desnoj ruci joj stoji Victoria, dok joj je u lijevoj koplje. Ponekad se prikazuje u stojećem stavu, no tada ima šljem, štit, koplje i kratki mač.
ROMANATUS
Naziv za bizantski zlatni novac. Naziv mu vjerojatno dolazi od imena cara Romana IV Diogena {1068.-1071.), za kojega je kovan.
ROMANOVSKA RUBLJA
Ruska srebrna rublja, koja je kovana povodom 300 godina dinastije Romanovih. Na aversu su prikazana poprsja Mihajla Fjodoroviča (1613.-1646.) i Nikole II (1894.- -19l7.). Na reversu je carski orao i godine “1613- -1913”.
ROSE NOBLE
Engleski zlatni novac. Prvi put je kovan za vladanja Eduarda IV (1461.-1483.). Naziv je dobiven zbog ruža, koje se nalaze na obim stranama novca, za razliku od ranije kovanih nobla. Na aversu je prikazan kralj u stojećem stavu na brodu, koji na boku ima ružu. Na reversu je križ, koji isto u sredini ima ružu. Vrijednost mu je bila 10 šilinga, a težina 7,776 gr. Kovane su i vrijednosti od 1k i 'A R. Zadnji je puta R. N. kovan za Elizabete I (1558.-1603.).
Po uzoru na ovaj R. sličan je novac kovan i u Nizozemskoj, težine 7,69 gr.
U Danskoj je 1629. g. također kovan, a na aversu je portret Kristijana IV (1588.-1648.).
ROSEPENNY ROSEHALFPENCE.
Srebrni novac slabe kakvoće, kovan za Irsku i Englesku u doba Eduarda VI (1547.-1553.) te Filipa i Mary (1553.-1558.). Na aversu je rascvjetana ruža. U 1556. g. povučen je iz prometa.
ROSERYAL
Škotski zlatni novac kralja Jakova I (1603.-1629.). Težina mu je bila 13,83 gr, a vrijednost 1 1/2 soverena ili 30 šilinga. Na reversu se nalazi državni grb s velikom ružom i broj XXX, tj. 30 šilinga.
ROSGULDEN
Narodni naziv gulđena, a također i talira, hercogstva Braunschweig-Wolfenbüttela. Na aversu se nalazi prikaz konja koji se propinje, grb hercogstva.
na vrh
ROSIMA
(Pezzo d'oro della rosa). Toskanski zlatni florin, kovan u 1665. i 1718. g. Na aversu je grb Mediccija. Na reversu su dva ružina grma i natpis LIBURNI (Livorno).
ROTER SECHSER
(njem. crvenih 6 pfeniga). Narodni naziv za brandenburški novac od 6 pfeni-aa, koji je kovan za Friedricha Wilhelma (1640.- -1688.) i niegova nasljednika Friedricha III u Berlinu, Magdeburgu, Mindenu i Stargardu. R. S. je još nazivan i ROTE SPIESE, pošto je skeptar, koji je držao orao, ličio na koplje. Kovan je od bakra s tankom prevlakom od srebra, koja se u upotrebi izlizavala te se pojavljivao bakar. Kovanje je prestalo 1711. g.
ROYAL D'OR
Vrsta zlatnog Ecu-a, koji se počeo kovati od 1326. g. za Karla IV. Nazivan je zbog prikazivanja kralja na prijestolju (na aversu), dok je na reversu križ s ljiljanima. Vrijednost nm je bila 24 sola.
ROYALIN
Mali srebrni novac bivše danske kolonije Tranquebar (Danska istočna Indija), koja je od 1616. do 1845. g. bila pod vlašću Danske, a zatim Engleske. R. je kovan od 1730. do 1816. g. i to vrednote 1 i 2 R. U jedan talir išlo je 10 R. Na aversu je monogram kralja Frederika V (1746.-1766.) i Kristijana VII {1766.-1808.). Na reversu je grb i natpis Rovalin ili 2 rovaliner. Od 1816. g. R. je zamijenjen fanom.
RUBENER RUBLER.
Naziv za batzen i guldengroš nadbiskupa Salzburga Leonharda von Keutschacha (1495.-1519.). Na jednoj se strani novca nalazi nadbiskupski grb - repa, po čemu je novac dobio naziv. Kovan je od 1500. do 1519. g.
RUBENTALER
Talir nadbiskupa Leonharda von Keutschacha (1495.-1519.), kovan u Salzburgu, na kojem je prikazana repa, grb nadbiskupa. Na aversu se ispod mitre nalaze dva grba: habsburški i nadbiskupski (repa), naokolo je natpis. Na reversu stoje sv. Rudbertus i sv. Virgilius i drže maketu crkve, a ispod njih je grb, naokolo tekst. R. je kovan u 1504. g.
RUBLJA
U početku naziv za srebrne poluge “grivne”, koje su bile u upotrebi u Rusiji do XIX st. usporedo sa stranim novcem. Uvođenjem vlastita novca. R. je postala novčano-obračunska jedinica, iz koje je kovano 100 komada novca s težinom od 0,93 gr.
Prvi novac u vrijednosti rublja pojavio se 1654. g. za Aleksandra Mihajloviča (1645.-1676.). U stvari to su bili prekovani taliri. Ove prve R. imale su vrijednost od 64 kopejke, što je dovelo do brzog prekida njihova kovanja.
Za Petra I (1689.-1725.) ponovno se kuju R. (težine 28,44 gr), koje su vrijedile 100 kopejki.
Od 1755. g. za Elisavete (1741.- -1761.) uveden je zlatni imperial, novac od 10 R.
Katarina II (1762.-1796.) osnovala je 1768. r. emisionu banku i počela emitirali papirnati novac.
Na rubljama carskog perioda na aversu je portret vladara, dok je na reversu oznaka vrijednosti s različitim predstavama, no u većini slučajeva to ie bio orao. Poslije obescjenjenja papirnata novca u godinama za vrijeme i poslije I svjetsko” rata, vrijednost R. se stabilizira nizom reformi 1921-1924 g. Niz novčanih reformi proveden je i nakon TT svjetskog rata.
RUB NOVCA
Bočna novršina novca koja može biti različito obrađena, kako bi se spi iicčilo struganje novca i time smanjivanje težine. U antičko vrijeme novac nije nnzubljivan. Od srednje” vijeka na ovamo rub novca je izbrazđan ili se u njega utiskuje tekst, koji može biti i ispupćen.
RUDNIČKI NOVAC
Mali rimski brončani novac (quadrans), na kojemu se nalazi naziv rudnika. Ovaj ie novac kovan za vrijeme Traiana. Hađrijana i vjerojatno Marka Aurelija. Na teritoriiu Srbije sreću se R. N. s imenima rudnika: Panonici. Dardanici, Ulpiani, Ulpiani Dalmatici, Ulpiani Panonici, Aurelianis i Eliana Pincenzia.
Tako je nazvan i srednjovjekovni srebrni novac, na kojemu se nalazi ime rudnika iz kojega je dobivano srebro. Ponekada je prikazivan i predio gdje se rudnik nalazi. Najstariji ovakav novac kovan je za hercoga Braunschweiga Friedricha-Ulricha (1625. -1634.) od srebra dobivenog iz rudnika Herz. Kovane su nominale od 8, 6, 3 i 1 Reichstalira. Vremenski zadnji je R. N. iz Mansfelda, iz 1862. g.
RUNDSTUCK, RUNDSTYCK
Švedski novac vrijedan kao ore, u početku od srebra a kasnije od bakra. Od 1777. do 1818. g. rigsdaler je vrijedio 48 šilinga ili 576 R. Od 1818. do 1835. g. 1 realni šiling (schilling species) bio je vrijedan 12 R.
RUPIA BANGLADEŠA
Naziv pakistanske rupije u NR Bangladeš, poslije proglašenje njene nezavisnosti u ožujku 1971. g. Bila je platežno sredstvo do siječnja 1972. g. kada je zamijenjena takom.
RUPIA BURMANSKA
Novčana jedinica Burme od 1937. do 1952. g., jednaka 16 anna. Od 1. srpnja 1952. g. zamijenjena je kyatom.
RUPIA INDONEZIJE
Novčana jedinica Indonezije od 1950. godine, jednaka 100 sena.
RUPIA INDIJSKA
Indijski srebrni novac, koji je kovan za Sir šaha (1539.-1545.). Za Akbara (1556. -1605.) njegova se upotreba proširila i izvan Indije. Do 1893. g. korišten je standard od 10,6918 gr srebra u 1 R. Dijelila se na 16 anna ili 64 pice ili 192 pja.
Od 1893. g. vrijednost joj je određivana na osnovi njena pariteta prema funti, što je odgovaralo 0,488816 gr zlata, da bi od 1917. do 1924. g. ponovno bio uveden srebrni standard. Od 1924. g. tečaj joj je ponovno određivan na osnovi njena pariteta prema funti. Od 1946. g. zlatna joj je podloga utvrđena u Međunarodnom monetarnom fondu. Od 3. travnja 1957. g. u Indiji je uveden decimalni sustav, i od tada se R. dijeli na 100 paisa.
RUPIA KABULSKA
Srebrni novac, koji se kovao u Afganistanu do 1926. g. U srpnju 1926. g. umjesto R. K. uveden je afgan, no usporedo s njim još niz godina je korištena i R. K. u odnosu 10 agfana = 1 R. K.
RUPIA MALDIVSKA
Novčana jedinica Maldivskih oloka od 1960. godine, jednaka 100 lari.
RUPIA MAURICIUSA
Novčana jedinica Mauriciusa, jednaka 100 centi.
RUPIA NEPALA
Novčana jedinica Nepala, jednaka 100 paisa. Do kraja II svjetskog rata to je bio srebrni novac težine 11,08 gr. U optjecaju se nalazio srebrni i bakreni novac lokalnog izdanja, dok je za trgovinu s inozemstvom korišten indijski novac. Tijekom 1945. g. prvi put je u Nepalu emitiran papirnati novac s oznakom vrijednosti u R. Istodobno je sadržaj srebra u kovanicama smanjen na 3,69 gr. Od 1966. g. ukinuto je korištenje indijskog novca u Nepalu.
RUPIA PAKISTANSKA
Novčana jedinica Pakistana, koja se dijeli na 100 paisa, a u optjecaju se n;ila/.i od srpnja 1948. g. umjesto indijske rupie. Do 1961. g. R. se dijelila na 16 anna ili 64 pice ili 192 paisa (1 an = 4 pice = 12 pais). Od 1. siječnja 1961. g. 1 R = 100 paisa.
RUPIA PERZIJSKOG ZALJEVA
Novčana jedinica izdana od 1959. g. od Rezervne banke Indije za arapske kneževine, po vrijednosti je bila jednaka indijskoj R. Poslije devalvacije u lipnju 1966. g. nije više u upotrebi.
RUPIA SEJŠELSKA
Novčana jedinica na Sejšelskim otocima. Sadrži 100 centi.
RUPRECHTSGULDEN
Zlatni gulden nadbiskupa Kolna grofa od Pfalza Ruprechta (1463.- -1480.).
RUS
Predloženi naziv za novu nisku novčanu jedinicu, za koju je predlagano da se izda 1895. g. Bio je kovan probni novac od 15, 10 i 5 R, po vrijednosti jednak 1, 2/3 i 1/3 zlatnog imperiala. Težina mu je bila 12,9 gr, 8,6 gr i 4,3 gr, a kovan je od zlata. Promjer mu je bio 24 mm, 21 mm i 19 1/2 mm. Na aversu je portret cara, dok je na reversu orao i oznaka nominale.
RUSPO
Zlatni novac-dukat kneza Fircnze Cosme III (1670.-1723.) od 1719. g. a kovan je sve do početka XIX st. Na jednoj strani nalazi se lik sv. Ivana, a na drugoj je ljiljan. Težina mu je bila 3,487 gr.
RUSPONO
Naziv za trostruki dukat kneza od Firenze Cosme III.
RYAL
• Engleski zlatni novac od 1465. g. Vrijednost mu je bila 10 šilinga (Rosenoble).
• Naziv i za zlatni novac Škotske kovan od 1555. do 1558. g. za Marije Stuart (1542.-1567.). Na aversu je bista kraljice, dok je na reversu (irb Škotske. Težio je 7,63 gr i vrijedio 60 školskih šilinga.
• Srebrni novac Marije Stuart i njena supruga lorda Darnleya. Na aversu je škotski grb, a na reversu palma, po kojoj se penje kornjača. Iznad je kruna i tekst DAT GLORIA VIRES. Težina nm je bila 30,59 gr, a vrijedio je 3 škotska šilinga. Kovane su i vrijednosti od 2/3 i 1/3 R.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
|
- 22:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 27.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Q“ (quadrans – quirino)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
QUADRANS
(lat. - četvrt). Starorimski brončani novac vrijednosti 1/4 asa ili 3 unce. Na aversu se nalazi glava Herakla, na reversu pramac broda. Tri točke na obje strane novca pokazuju da sadrži 3 unce. Za vrijeme carskog Rima Q. je bio mali novac od bronce vrijedan V folisa ili 3 numije.
QUADRATUM INCUSUM
Udubljenje u obliku kvadrata ili pravokutnika na jednoj strani novca, u arhajsko doba. Kao trag prošlosti Q. I. se zadržao i u klasičnoj epohi Atenske tetradrahme, skoro do IV st. pr. n. e., imaju na reversu Q. I. u obliku kvadrata, a unutar udubljenja nalazila se sova.
QUADRIGA
Kočija sa 4 konja. Q. se često viđa na grčkom novcu, na dekadrahmama i tetradrahmama Sirakuze, te na rimsku novcu. Kao simbol pobjede Q. se susreće i na mnogobrojnim medaljama i novcu nove ere.
QUADRIGATUS
Rani tip rimska srebrnog novca, s predstavama božanstva (Jupiter, Saturn, Mars itd.) i četvoroprega (Ouadriga). Q. se pretežno upotrebljavao u južnoj Italiji, od III do početka I st. pr. n. e. Terminom Q. označavana su 2 tipa novca:
a. rimski republikanski novac, denar, kovan od II st. do naše ere;
b. didrahma (2 drahme), težine 6,82 g iz doba Punskih ratova. U carskom Rimu također je kovan novac s prikazom cara u kvadrigi, npr. novac Claudia (41.-50. g.), s natpisom “Germanicus Caesar”.
QUADRUPLA, QVADRUPEL
Veliki talijanski zlatni novac iz XVI-XVII st. Kovao se u papinskoj državi, zatim u Napulju, Milanu i dr.
1 Q = 4 zlatne škude.
QUARTAROLO
(tal. - četvrt). Talijanski naziv za srebrni novac, koji je uveden u Veneciji za dužda Enrica Dandola. Težio je 0,766 gr i vrijedio 1/4 denara. Na aversu se nalaze slova V. E. N. C. (Venetia Civitas - grad Venecija), na reversu je križ. Kasnije mu je težina povećana na 1,449 gr. Za dužda L. Tiepola (1268.-1275.) izdan je dvostruki Q. s težinom od 2,328 gr, a kovan je sve do 1. polovice XIV st.
QUART D'ECU
(franc. - 1/4 ecua). Naziv za novac, koji se počeo kovati 1548. g. za kralja Henrika IV (1547.-1559.), a vrijednost mu je bila 15 sola. Na aversu je prikazan štit s grbom zemlje između “II - II”, oznake vrijednosti. Na reversu je križ. Zbog svoje kvalitete novac se koristio i u Njemačkoj, Engleskoj i Italiji. Novac od 1/2 Q. (franc. - huitieme d'ecu = 1/8 ecua) imao je na aversu štit s grbom između “V - III”, oznake vrijednosti.
QUARTEMSES
Prvi dobar novac Šlezije a i biskupije Breslau-Neise iz 1292.-1322. g. Po vrijednosti ie bio jednak 1/4 schotera i službeno je nazivan “Denarius Ouartensis”. Težina mu je varirala od 1,4 do 2 gr. Postoje mnogi tipovi, ali su najinteresantniji primjerci s prikazom komete.
QUARTO
Novčana jedinica u španjolskoj do 1873. g. po vrijednosti jednaka 1/8 reala. Q. je također i naziv za bakreni novac Vojvodstva Savojskog od XIV-XVII st, vrijednosti 1/4 groša. Po natpisu “FERT” na njemu još je nazivan i FERTO ili FERT.
QUATTRINO
Talijanski mali srebrni ili bakreni novac u vrijednosti 4 picola, koji su kovali mnogi talijanski gradovi i države od XIV-XVII st. Najpoznatiji su papinski Q. U doba pape Klementa VIII (1592.-1605.) Q. se počeo kovati od bakra.
QUETZAL
Novčana jedinica Gvatemale, uvedena za novčane reforme 1925. g. Dijeli se na 100 centavosa. Naziv mu dolazi od imena svete ptice Quetzal, koja se nalazi i u nacionalnu grbu.
QUINARIUS
(lat. - petica, tj. 5 asa). Srebrni poludenar starog Rima, težine 2,27 gr s oznakom vrijednosti “V”, glavom Rome na aversu i Dioskurima na reversu, a kovan je od II st. pr. n. e. Kasnije je Q. mali srebrni novac, najčešće s predstavom Viktorije. Za razliku od denara kovan je povremeno. I zlatni poluaureus je isto nazivan Q., a po vrijednosti je bio jednak 12 1/2 srebrnih denara.
QUINTINA
Mali srebrni novac Mapulja. Počeo se kovati11466. g. za Ferdinanda I (1458.-1494.). Vrijednost mu je bila 1/5 čarlina (tip napuljskog groša) ili 12 picola.
QUINTO
Srebrni novac Firenze. Pojavio se oko 1530. g. Težina mu je bila oko 4 gr, a vrijedio je 1/5 florina ili 4 grossa.
QUINTUPLO
Zlatni novac Napulja. Vrijedio je 5 dukata.
QUIRINO
Srebrni novac grada Coreggio (Italija). Vrijedio je 5 solda. Težina mu je bila 3,196 gr. Na jednoj je strani novca bio prikazan sv. Kvirin, i po tome je novac dobio naziv.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup novčanica u Srbiji - isplata odmah!
|
- 22:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 26.12.2011.
Papirnati novac u Papinskoj državi
Paper Money in Papal State
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Cedole - su bile cedulje s oznakom vrijednosti, koje su se rabile kao novac. Resti - su bili novčani papiri male vrijednosti, koji su se davali kao ostatak (sitniš, rest, kusur) onome koji je plaćajući krupnijim novčanicama dao nešto više od dužnog iznosa.
Cedole
Godine 1584. papa Grgur XIII utemeljio je institut „SACRO MONTE DELLA PIETŔ DI ROMA“.
Za vrijeme pape Benedikta XIII, a na temelju zakona od 31. VII 1724, ta je ustanova počela izdavati „cedulje“ bez odgovarajućeg depozita, plative donosiocu uz žiro i zabilješku u knjigama banke.
Za vrijeme pape Pia VI, a prema „motu proprio“ (tj. po vlastitoj odluci) od 25. Vi 1785, izdane su rukom pisane „cedulje“ od 5, 6, 7, 8 i 9 škuda, koje su odmah zatim bile zamijenjene odgovarajućim tiskanim. Ove su „cedulje“ bile tiskane samo na jednu stranu, na bijelom papiru. Slijedile su razne emisije „cedulja“ većih vrijednosti, a u apoenima od 5 pa sve do 1500 rimskih škuda.
Emisija s datumom 1. II 1792. ima „cedulje“ (veličine 200 x 155 mm) s oznakom vrijednosti od rimskih škuda 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 1 3, 14, 1 5, 1 6, 1 7, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 55, 60, 65, 70, 75, 80, 85, 90, 95, 100, 110, 120, 130, 140, 150, 200, 250, 300, 350, 400, 450, 500, 600, 700, 800, 900, 1000 i 1500.
Čitava se ova emisija sastoji od 74 komada „cedulja“razne vrijednosti (slika 1).
Slika 1
Godine 1605, a po odluci pape Pavla V, nastao je institut „BANCO DI S. SPIRITO DI ROMA“.
Od samog početka ovaj je Institut imao ovlaštenje da izdaje „polizze“ (tako su onda zvali vrijednosne papire, obveznice) u vrijednosti proporcionalno onoj kod njega se nalazećih pologa.
Analogno kao Sacro Monte delta Pietŕ i Banco di S.Spirito je za vrijeme pape Pia VI izdavao svoje „cedulje“.
Prve svoje „cedulje“ je izdao u apoenima od 5, 6, 7, 8 i 9 škuda. Slijedile su razne nove emisije „cedulja“ većih vrijednosti od 5 pa sve do 1000 rimskih škuda.
S datumom 15. IX 1795. izdane su male „cedulje“ (vel. 132 x 90 mm), u vrijednosti od 3 i 4 škude.
S datumom 29. li 1796. izdana je serija „cedulja“ (vel. 192 x 93 mm) u apoenima od 5 do 1000 škuda, ukupno 105 komada.
S datumom 8. I 1796. izdane su „cedulje“ iste veličine u apoenima od 1500, 2000 i 3000 škuda.
Krajem 1855. g. a u doba povlačenja i zamjene papirnatog novca papinske države, Banco di S. Spirito je bio ovlašten da izda specijalne kreditne potvrde („fedi di credito“) u vrijednosti od 20 škuda, koje će biti zamijenjene bakrenim novcem. Kad je bakreni novac bio iskovan, ove su kreditne potvrde bile povučene u toku 1858. g.
Slika 2
Resti
Za vrijeme I rimske republike (1798-1799.) banca SACRO MONTE DELLA PIETŔ, a pod nazivom MONTE DI PIETŔ izdala je papirnate novčanice male nominalne vrijednosti, u apoenima od 25, 40, 50, 60 baiocchi-a i 10 paoli-a, koje su se upotrebljavale kao sitniš pri vraćanju više uplaćene svote (slika 3).
Slika 3
BANCO Dl S. SPIR ITO je 1798. g., za vrijeme I rimske republike, također izdao svoj sitni papirnati novac „resti“ u apoenima od 25, 40, 50, 60 baiocchi-a i 10 paoli-a (slika 4).
Slika 4
BAIOCCO - je bio sitni bakreni novac papinske države, u vrijednosti od oko 5 centesima.
PAOLO - je bio mali srebrni novac papinske države, u vrijednosti od nekih 50 centesima, a po imenu pape Pavla V, koji ih je prvi dao kovati.
ŠKUDA - rimska je ranije vrijedila 10 GIULIA, po imenu pape Julije II, a kasnije 10 PAOLA, po imenu pape Pavla V.
Literatura
BOBBA - Cartamoneta italiana dal 1746 ai giorni nostri. VI edizione 1979 - Asti.
FERNANDO PALAZZI - NOVISSIMO DIZIONARIO DELLA LINGUA ITALIANA. Casa editrice Ceschina, Milano, 1940.
Autor: Ljubo KataIinić
Izvor: Obol br. 33, HND, 1981.
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, papinska država, cedole, resti
Keywords: paper money, banknotes, Papal State, cedole, resti
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 01:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 24.12.2011.
- 19:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 23.12.2011.
Nova novčanica: Srbija 2000 dinara 2011. Milutin Milanković
New Banknote: Serbia 2000 Dinars 2011 Milutin Milankovic
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Srbija 2000 dinara 2011. Milutin Milanković
Odgovarajući na zahteve tržišta, kao i praktične svakodnevne potrebe građana, Narodna banka Srbije predstavila je novu novčanicu od 2000 dinara, koja će popuniti postojeći prostor između apoena od 1000 i 5000 dinara. Nova novčanica, na čijem se licu nalazi portret Milutina Milankovića, proslavljenog svetskog naučnika srpskog porekla, biće puštena u opticaj 30. decembra ove godine. Na prezentaciji, na kojoj je o novom apoenu, pored ostalih, govorio guverner Dejan Šoškić, objašnjeno je da se nova novčanica, izrađena po svetskim standardima, s najsavremenijim elementima zaštite od falsifikovanja, uvodi pre svega iz praktičnih razloga kako bi se dodatno olakšao platni promet u zemlji.
Novom novčanicom od 2000 dinara smanjićemo ukupnu količinu novčanica u opticaju za oko 20 miliona komada, a samim tim i troškove izrade za oko 170 miliona dinara, olakšaćemo poslovanje s novcem i upotpunićemo postojeću seriju novčanica izdanja Narodne banke Srbije. Novom novčanicom se ne povećava ukupan iznos novca u opticaju, već se samo menja apoenska struktura postojećeg novca. U trenutku kada je čitava evrozona u do sada nezabeleženoj krizi, važno je da čuvamo naš dinar", rekao je guverner i podsetio da je u ovoj godini dinar bio najstabilnija valuta u poređenju s valutama zemalja u okruženju.
„Novi apoen od 2000 dinara rezultat je timskog rada domaćih stručnjaka u skladu s najnovijom svetskom praksom u izradi novčanica i, mogu slobodno da kažem, da je novi apoen do sada najbolje zaštićen od falsifikovanja", izjavio je Milovan Ignjatović, generalni direktor Zavoda za izradu novčanica i kovanog novca – Topčider. Napomenuo je da nova novčanica ima mašinski čitljive elemente zaštite, OVD kinegram i vidljiva zaštitna vlakanca koji novu srpsku novčanicu čine izuzetno teškom za falsifikovanje."
Novčanica od 2000 dinara je prvi potpuno nov apoen koji se pušta u opticaj posle više od sedam godina. Na licu novčanice nalazi se portret Milutina Milankovića, svetski uvaženog naučnika, a na naličju figura Milutina Milankovića s fragmentima stilizovanih prikaza iz njegovih naučnih dela. Novčanica se uvodi u trenutku kada su devizne rezerve Narodne banke Srbije na zadovoljavajućem nivou i iznose 11,4 milijardi evra i kada međugodišnja inflacija beleži nastavak pada.
Izvor: Narodna Banka Srbije
Slike: B92.net
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Srbija, 2000 dinara, 2011., Milutin Milanković
Keywords: paper money, banknotes, Serbia, 2000 dinars, 2011, Milutin Milankovic
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 11:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 22.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „P“ (p – pyramidentaler)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
P
Oznaka na novcu za kovnice: Prag 1760. godine, Dijon, Peruggia (1848.-9. za vrijeme revolucije), Papavan (Kolumbija).
PADOVANAC
Naziv za imitacije, koje su u XVI st. na osnovi originala izrađivali Giovanni i Vicenzo Canino i Vittorio Camelio iz Padove. Imitiran je velik broj bakrenog i novčanog novca od I pa do kraja III st. Osim toga, izrađivali su i imitacije izmišljenih primjeraka, s jakim utjecajem renesansnog načina izražavanja.
PAGAMENTSGULDEN
KAUFMANNSGULDEN, obračunski gulden biskupije K61n od 1398. godine, jednak 20 albusa. Do pojave ova obračunskog novca došlo je zbog povećanja vrijednosti zlatnog guldena u drugoj polovici XIV st.
PAGODA
Stari zlatni novac južne Indije, težine 3,37 gr, a najstariji je tip imao promjer od 11 mm. Novac je nazvan po pagodi prikazanoj na rv. Na av. se nalazio otisak žiga, koji je pokrivao cijelu površinu. Na kasnijim tipovima (XI-XII st.) prikazivane su različite životinje (vepar, lav, tigar, slon ili riba). Na primjercima iz XIV-XVII st. često se prikazuje Višna ili neko drugo indijsko božanstvo. Veliki mogul Muhamed šah kovao je P. sa svojim imenom i godinom kovanja na aversu, te na rv. s imenom mjesta kovanja. U novije vrijeme kovala ga je Istočnoindijska kompanija, a također i Holandija i Francuska u svojim posjedima. 1 P = = 42 fanona = 3360 kesa. Tijekom XVIII st. u Ma-drasu i Pandaširu su kovane P. sa zvijezdom na jednoj strani novca. Težina im je bila 3,4 gr. i imale su vrijednost od 1/4 mohura. Od 1810. g. P. nisu više u prometu, jer je uveden srebrni novac.
PAIS
Indijski bakreni novac, kovan od mnogih gradova i držanja tijekom XVIII i XIX st. Težina mu je bila različita, a vrijednost 1 P = 1/64 ru-pija = 1/4 ana = 3 pja. Od 1957. g. 100 P = 1 ru-pia. P. je kovan i u istočnoj Africi od 1890.-1803, g. u njemačkim kolonijama.
PAKRAČKA KOVNICA
Najstarija kovnica u Slavoniji, koja se u pisanim dokumentima_ prvi put spominje 1256. godine, ali se smatra da je radom počela još ranije. U njoj su kovani banski denari (banovci), sve dok njihovo kovanje 1260. g, nije nastavljeno u Zagrebu.
PAN
(lat. Faunus). U starogrčkoj mitologiji sin Hermesa, bog stada i pastira. Njegov je simbol pastirska frula (grč. syrinx). Omiljene su mu životinje pas, koza i zec. Najprije se počeo poštovati na Peloponezu, u Arkadiji, a kasnije se njegov kult proširio po cijeloj Grčkoj. Prikazivan je (ili samo njegova glava) na mnogobrojnu grčkom novcu.
PANA
Bakreni novac Cejlona, o kojem izvještava Robert Knox 1681. g. U jedan španjolski real išlo je 75 P. U Bengalu je P. bio u optjecaju tije* kom britanske kolonijalne vladavine. U XIX st. I P = 80 kauri školjki ili 1/4 ana.
PANGA
Novčana jedinica kraljevine Tonga od 4. travnja 1967. g. 1 P = 100 seniti.
PANO
Naziv za novac od 1/10 makuta, bakreni portugalski novac od 5 reala, kovan za kolonije.
PAOLINO D'ORO
Zlatni novac pape Pavla III (1534.-1549.) kovan u Rimu od 1535. g. Na jednoj je strani prikazan grb, a na drugoj lik sv. Pavla.
PAOLO
Groš uveden od Pavla III (1534.-1549.), koji je zamijenio ranije kovane giulie. Na grošu je s jedne strane papinski grb, a na drugoj sv. Pavao,* Kasnije je sav papinski novac nazivan P. U XVI st. se kovao u Toscani i Modeni. 1 P = 1/10 škude. Toskanski P = 1/5 srebrnog florina.
PAPAGEIENTALER
(njem. papagajski talir). Narodni naziv za pruski probni talir Friedricha Wilhelma II (1786.-1797.) kovan 1788. g. Na rv. je prikazana zemljina kugla sa štitom, na kojem se nalazi pruski orao, koji liči na papagaja, koji se ljulja, l
PAPETTO
Naziv za srebrni novac od 20 bai-occa od vremena pape Grgura XIV do Pia IX (1831.-1866.).
PAPINSKI NOVAC
Novac, koji se kuje za po; glavara Rimokatoličke crkve i biskupa Rima. Prvi papa koji je kovao novac (srebrne denare) je Ha-drijan I (772.-795.). Od pape Grgura IV (827.- -844.) na novcu se pokraj imena vladara nalazi i ime pape za koga se novac kovao. Samostalni novac pape su počele kovati od Bonifacija VII (1294. - 1303.). U doba izgona papa iz Rima oni kuju svoj novac u Avignonu (1309.-1377.). U vrijeme velike šizme 1377. g. i 1417. g. pape kuju novac u Rimu a antipape u Avignonu. Od vremena pape Martina V (1417.-1431.) osim u Rimu papinski se novac kuje i u Anconi, Ascoliu, Bologni, Ferrari, Modeni, Man-tovi, Parmi, Pergoliu, Peruggi, Raveni, Severinu, Spoletu i u još nekim mjestima. Svoj je novac kovalo više od 100 papa, sve do Pija IX (1846.-1878.), kada je prekinuto kovanje novca. Obnovljeno je 1929. g. za grad Vatikan, a nastavlja se i danas.
PAPIRNATI NOVAC
Novčani znaci, nominalni znaci, vrijednosti, zamjena u optjecaju stvarnoga zlatnog ili srebrnog novca. P. N. ima prinudnu vrijednost i emitira ga država. Prvi P. N. se javio u Kini, a Evropa je to saznala zahvaljujući Marku Polu, koji je posjetio Peking 1286. g. Tijekom XVIII-XIX st. P. N. se počeo emitirati i u Evropi. U Sjevernoj Americi prvi puta je izdan 1690. g. u Massachusettsu. i
PAPPHAHN
Njemački narodni naziv za novac od 4 šilinga, koji je u velikim količinama kovan oko 1616. g. u MecklembuTgu-Gustrow za vrijeme kneza Hansa-Albrechta. Na jednoj je strani novca grb, a na drugoj carski orao s brojem “4” na prsima, i
PARA
Srebrni novac Turske uveden 1623. g. Težina mu je bila 1,10 gr. Kasnije se težina postupno smanjuje, tako da 1810. g. iznosi samo 0,22 gr.Također i srebrni novac Krimskog hanata u XVII st, u vrijednostima od 2 i 1 P. Bakreni novac, koji je Rusija kovala za Moldaviju i Vlašku u vrijeme rata 1771.-1774. g. iOd 1868. g. kada je Srbija uvela svoju valutu, P. je sitan novac, a 100 P. čini 1 dinar. Isti odnos je zadržan i u SFRJ.
PAPAGUAYO
Zlatna novčana jedinica Paragvaja od 1926. g. Težina mu je bila 0,3785 gr. zlata. Kovanica od 10 P. sadržavala je 3,4065 gr. čistog zlata.
PARDAO
(XERAFIM, PARDAU). Portugalski kolonijalni novac u Goi i Diu od 1570. do 1881. g. Vrijednost mu je bila 360 reisa, kasnije 300 reisa ili 1/2 indijske rupije, a težina 19,05 gr. srebra, koja je, kao i kvaliteta srebra, vremenom opadala. Postoji više različitih tipova. Na av. je najprije bio prikazan svetac (sv. Joao, sv. Sebastian), od 1672. g. križ, a od 1730. g. kraljevo poprsje. '
PARISIS D'OR
Francuski zlatni novac kovan od Filipa VI (1328.-1350.) od skoro čistog zlata, težine 7,42 gr. Vrijednost mu je bila jedna livra pariška ili 25 sua turnskih. Naziv mu te dan zbog toga što je kovan iz pariške marke, koja je bila 1/4 turnske. Na av. je kralj na prijestolju u gotskoj arhitekturi sa skeptrom i dva lava pored nogu, na rv. je cvjetni križ.
PARITET
(lat. paritas - jednakost). Utvrđeni odnos između vrijednosti dviju valuta, uzimajući za mjerilo zlato ili neku treću valutu. P. može biti služben ili slobodan (burzovni).
PARVUS MAJSENSKI
(PARVUS MISNENSES - mali majsenski). Dvostruki pfenizi (denari) ili helleri uvedeni od Friedricha I (1291.-1316.) u Saksoniji poslije 1305. g. po uzoru na mali praški groš. Na av. je križ od liljana i natpis FRID. TUR. LAGRAVI, na rv. lav i natpis PARVUS MISNEN-SES. Sličan tip novca pripisuje se Friedrichu III (1349.-1381.); na rv. je šljem ili glava te inicijali FM - Friderius Marchio, na rv. je natpis PARVUS MISNENSES. Težina mu je bila 0,3 gr, a u jedan široki groš išlo ih je 12.
PARVUS PRAŠKI
(lat. PARVUS DENARIUS PRAGENSIS - mali praški denar).
Srebrni denar (pfenig) uveden istodobno s praškim grošem oko 1300. g. U jedan praški groš išlo ih je 12, a od gro-ša su se razlikovali jednostavnim natpisom na jednoj strani. Kovan je do 1327. g.
PARVUS TURSKI
(lat. PARVUS TURNENSIS, franc. PETIT TOURNOIS - mali turski).
Srebrni novac u vrijednosti 1/2 turnoa, kovan za kralja Filipa IV od 1295. do 1304. g. Težina mu je bila 2,11 gr, a u jedan denar turski išlo ih je 71 komad.
PATACA
stari naziv za španjolski peso u Brazilu, a također i za srebrni novac u Portugalu od 1783. do 1834. g. Kovane su vrijednosti od 3, 2, 1 i 1/2 P. od 1895. g. P. je i novčana jedinica u Macaou' (Aomin), portugalskoj koloniji na jugu Kine. 1 P = = 100 avo.
PATACAO
Prvobitni naziv za španjolski peso s brazilskim žigom. Kasnije' naziv za brazilski novac od 3 pataka. Kovan od 1805. do 1834. g.
PATACO
Portugalski ba_kreni novac, koji jekovan oko 1500. g. za vladavine Joaoa III. Vrijednost mu je bila 10 reala. Pod ovim je nazivom također kovan i bakreni novac početkom XIX st. ali s vrijednošću od 40 reala. Na av. je poprsje kra-i lja, a grb je na rv. )
PATACKA HORVACKA
(PATACHKA CROATICA). Vrsta hrvatskog novca, vrijedi 1 1/2 “horvackog novca”. S obzirom na vrijednost u optjecaju naziva se i POLDRUŽICA. Budući da “horvacki novac” sadrži 3 bečka feniga, P, H. broji 4 1/2 takva feniga. Naziv “poldružica” znači jedan i po nekog novca. U Hrvatskoj u XVII st. novac od 1 1/2 de-nara starog kova, a od početka XVIII st. novac od 11/2 “horvacka novca”.
PATARD
Srebrni novac Flandrije, Burgundije i Brabanta, čije je kovanje počelo krajem XV st-Vrijednost mu je bila kolebljiva. Holandski daalder bio je jednak 32 P. a zlatni florin 34 P. Praktičnoj on je južnoholandski stuiver. Kovan je i u Francuskoj od lošeg srebra za Karla VI (1380.-1422.) i njegovih nasljednika Karla VII i Luja XI.
PATER PATRIAE
(lat. otac domovine). Titula, koja se susreće na rimskom novcu a dobio ju je Augustus 2. g. pr. n. e. Nosili su je svi vladari u Rimu do Dioklecijana (284. g.). Poslije Dioklecijana ova se titula rijetko javlja u carskom naslovu.
PATINA
Sloj oksida, koji se stvara na površini metalnih predmeta uslijed djelovanja kiselina, soli, zraka i vode. Obično je zelenkaste, smeđe ili crne boje, a štiti metalne predmete od daljnje korozije. Redovita je pojava kod predmeta od bakra i bronce.
PATRIJARHALNI KRIŽ
Križ s dvije vodoravne prečke različite duzine, često se viđa na bizantskom novcu držan rukama cara (solid s poprsjem cara Vasilija I - 867.-886. - i Konstantina VII - 912.-959. - između dvije figure, solidus Ivana Komnena - 1118.-1143. - ili u obliku križa na Golt goti, solidus Teofila - 829.-842.). Susreće se i na srebrnom quatrinu Pia II (1458.-1464.) kovanim za, Provansu, kad i na na baiocca Pavla V (1605.-1621.) iz 1611. g. Prikazan je i na poleđini (reversu) banovaca.
PATRIK
Naziv za irski bakreni novac od 1/2 fartinga, koji je kovan od 1460. godine.
PAULDOR
Pistol velikog vojvode Mecklenburg-Schwerin Paula Friedricha (1837.-1842.).
PAULINER
Stariji naziv za papinski paolo ili za dvostruki šiling biskupa od Miinstera s prikazom apostola Pavla.
PAVILLON D'OR
Francuski zlatni novac kovan od Filipa VI (1328.-1350.) 1339. godine, a nazvan je zbog baldehina ispod kojeg sjedi kralj. Vrijednost mu je bila 30 sua turskih, a težina 5,1 gr. Po ugledu na njega sličan je novac kovao Eduard “Crni princ” za anglosaksonsko područje.
PAX
(lat. mir). Starorimska bogija mira, koja se na novcu pojavljuje od Caligule (37.-41.) do Valensa (364.-378.). Predstavljena je u liku žene koja stoji ili sjedi, s atributima: žezlom, skeptrom, rogom izobilja i dr. Uz njeno ime javljaju se i dodaci: Avgusta, Orbis terrarum, Populi Romani, Ae-quitum, Aeterna itd. U kružnoj legendi riječ P. se susreće i na srednjovjekovnim anglosaksonskim denarima iz XI st. personifikaciji se javlja i na mnogobrojnu novcu i medaljama novoga doba, kovanih povodom zaključivanja mira (zlatni Hamburški portugalloser kovan u čast sklapanja Amienskog mora iz 1802. g)
PECA
Portugalski zlatni novac kovan od Ivana V (1706.-1750.) težine od 14,343 gr, a po vrijednosti je bio jednak 1/2 dobra ili 4 eskuda ili 6400 reala. Kovan je također i zlatnik od 3200, 1600, 800 i 400 reala. Od 1822. g. kada je sav zlatni novac povučen iz prometa, u optjecaju su se nalazile samo vrijednosti od 1 P (7500 reala) i 1/2 P (3750 reala). Od 1847. g. vrijednost im je porasla na 8000 i 4000 reala.
PECUNIA
Novac uopće. Početni stadij u razvitku novca je bila upotreba stoke kao novca. Tragovi ovoga su sačuvani u latinskoj riječi “pecunia”, koja dolazi od istog korjena kao i riječ “pecus” - stoka. '
PEDESETICA
Opći naziv za sav novac, koji u sebi sadrži 50 manjih jedinica. U doba Austro-ugarske ovaj je naziv korišten za novčanicu od 50 forinti.
PEERDEKEN, PEERTGEN
Holandski srebrni novac prve polovice XVII st, vrijednosti od 1/3 snaphana. Na av. je konjanik, na rv. grbovni štit i križ. Težina mu je varirala od 2,75 do 3,6 gr. Prvo kovanje ova novca se pripisuje knezu od Gelderna Karlu von Egmond (1492.-1537.), a kasnije je kovan od gradova Nimwegena i Roermonda, kao i od Wilhelma IV (1546.-1586.) grofa von Heerenberg.
PEGASUS
Starogrčki mitološki krilati konj (otac Posejdon a majka Gorgona Meduza). Njega je uspio zauzdati samo jedan smrtnik - Belero-font. Vrlo je često prikazivan na Korintskom novcu kako stoji, skače ili leti, a ponekad i s Belero-fontom. Susreće se i na rimskim teškim denarima (Aes signatus), kao i na denarima od Augustusa do Gallienusa (253.-268.). I
PEGIONE, PIGIONE
Narodni naziv za srebrni novac tipa groša, koji je kovan u Milanu za vrijeme Galeazza II i Barnaboa Visconti (1354.- -1378.). Težina im je bila 2,6 gr. i vrijedio je 1 1/2 solda. Na av. je carski orao iznad zmaja, na rv. sv. Ambrosio s Kristom u rukama. Nazvan je tako zbog orla, za koga je narod mislio da je golub. Na novcu Maksiniilijana Sforze (1502.-1515.) stvarno je prikazan golub.
PELIKANTALER
(njem. talir s pelikanom). Naziv za talire, na kojima je prikazan pelikan, koji svojom krvlju hrani svoje mlade, dakle simbol samopožrtvovanja. To je, na primjer, talir kneza Heinricha Juliusa od Braunschvveig-VVolfenbiittela (1589.-1613.) iz 1599. g. s natpisom PRO PATRIA CONSUMOR, kao i na poluškudi pape Inocenta XII (1691.-1700.), kovanoj od 1962. do 1963. g.
PENEZ, PINEZ, PJENEZ
Opći naziv za sitni novac u Rusiji, u upotrebi od XI do XII st.
PENGO
Novčana jedinica u Madžarskoj, uvedena u optjecaj 1925. g. U upotrebi je bila do 1946. g. 1 P = 100 fiSera. I
PENJAZ
(od polj. pienadze - novac). Naziv za litvanski denar, čije je kovanje počelo krajem XIV st. i nastavilo se s prekidima do 70-tih godina XVI st. Kovano je više tipova, u početku težine oko 0,35 gr, kasnije 03 gr. U litvanski groš išlo je 10 P. a u poljski 6.
PENNJNG
Skandinavski denar kovan u Danskoj po uzoru na sličan engleski novac, za vrijeme Svendae Doppelbart (988.-1014.) i Knuta dem Grossen (1018.-1035.). Prvobitna težina mu je bila 1,5 gr, a za Knuta mu je smanjena na 1 gr. U početku kovan od srebra s vremenom je postao bakreni novac. U Norveškoj i švedskoj je kovan po istom u-zoru kao i u Danskoj. Kovanje kvalitetnih P. obnovljeno je za vrijeme kralja Albrechta Mecklem: burškog (1388.-1412.), i to od 2 i 4. P. Ovaj je novac korišten u cijeloj Skandinaviji, a različite vri” jednosti su kovane sve do uvođenja krunske valute 1875. g. I
PENNY
1. Engleski denar, koji se počeo kovati za vrijeme kralja Offa od Mersia (757.-796.) po uzoru na karolinške denare. Promjer im je bio 17 mm, kasnije 21 rtim. Iako su kovani u raznim kovnicama, na svim je prikazano poprsje kralja i atributi kraljevstva na jednoj, a na drugoj strani križ. Kovan je u velikim količinama i bio je vrlo popularan. Težina mu je varirala: 1,2 - 1,45 gr. Od 1351. g. prestao je biti jedini srebrni novac, jer se počeo kovati groat, koji je vrijedio 4 P. Od 1504. g. kuje se šiling, koji je imao vrijednost 12 P. Kada se 1625. g. pojavila zlatna funta, sadržala je 240 P. Ovaj odnos, koji se zasnivao na starom karolinškom si' stemu, zadržao se sve do 15. veljače 1971. g. do uvođenja decimalnog sustava.
2. U Finskoj je P. sitni novac, stoti dio finske marke.
PENSA
(od lat pensum - mjera). Starohrvatska obračunska jedinica, 1/5 marke. Po vrijednosti je bila jednaka bizantskom zlatniku, sohdusu. Tijekom XIII-XIV st. marka se dijelila na 200 denara, te je 1 P. sadržala 40 denara. Tako se u srednjem vijeku u Slavoniji, između Drave i Save, računalo i plaćalo do XV st. novcem kovanim ponajviše u banskoj kovnici u Zagrebu, i
PENTADRAHMA
Grčki srebrni novac u vrijednosti 5 drahmi, kovan vrlo rijetko. Najpoznatije su P. makedonskih kraljeva. U Egiptu su Ptolomej I (323.-248. g. pr. n. e.) i Ptolomej II (284.- -247. g. pr. n. e.) kovali kratko vrijeme zlatni novac pod tim nazivom, težine 17,8 gr.
PENTAGRAM
Pet međusobno spojenih slova “A”. Ovaj se simbol pojavljuje rano, a u kršćanskom vjerovanju simbolizira vječnost ili sv. Trojstvo. Susreće se na novcu Merovinga i na pfenizima biskupstva Wiizburg kovanih oko 1500. g.
PENTANUMMION
Mali bizantski novac od bakra, čija je vrijednost bila 5 nummia (= 1/8 follisa). Na jednoj strani ima slovnu oznaku E ili broj V, i kovao se od Anastasiusa (491.-518.).
PEPION
Naziv za stari kastiljanski loši denar Ferdinanda III (1230.-1252.) i njegova nasljednika Alfonsa X, s prikazom lava od Kastilje. U zlatni maravedi išlo je 180 P, a u soldo 12 P.
PERPER
(grč. yperpyron, yperpyron nomisma - žarki, žarki novac). Prvobitno naziv za bizantski zlatni novac. Kod nas, u srednjem vijeku, uopćeni naziv za sav bizantski ili mletački zlatni novac. Kasnije je postao obračunska jedinica za srebrni novac. Vrijednost P. je bila 12 srebrnih denara (groševa), da bi s vremenom opadala, i P. je od 1910. g. bio novčana jedinica kneževine i kraljevine Crne Gore (1 P = 100 para), a po vrijednosti je bio izjednačen s austrijskom krunom. Kovan je do 1914. g.
PERPERA
Prvobitno obračunska jedinica u Dubrovniku. Kao realan srebrni novac kovana je od 1683. g. do 1803. g. Na av. je lik sv. Vlaha, koji u lijevoj ruci drži maketu grada i biskupski štap, desnom blagoslivlje. Lijevo i desno od sveca su slova S-B (Sanctus Blasius) i godina kovanja, a naokolo natpis: PROT(ector) REIP(ublicae) RHAG; VSINE. Na rv. je Krist u mandorli od zvjezdica i natpis SALVS TVTA. Poslije 1733. g. kuju se P. znatno ljepšeg izgleda i preciznije izradbe s istim predstavama i tekstom. Težina im je bila između 3,98 i 6,42 gr a promjer 26-29 mm, ali samo 24 mm kod onih P. kovanih 1801.-1803. g. koje su lošijeg srebra i izradbe. Vrijednost im je bila 12 denara ili 72 šolda.
PERPETVITAS
Prikazivana je u liku žene naslonjene na stup, koja u jednoj ruci drži žezlo a u drugoj kuglu. Na novcu je prikazivana od Aleksandra Severa (222.-235.) do Karausiusa (287.-293.).
PERPETUUS
(lat. vječni). Ova se titula javlja na novcu cara Konstantiusa II (337.-361.)- Na rimskom carskom novcu je dosta rijetka. Poslije podjele carstva na Istočno i Zapadno (395. g.) ova titula postaje skoro isključivi naslov istočno-rimskih careva, na čijem se novcu i pojavljuje
PERSEFONA (KORA)
Starogrčka boginja zemlje i podzemnog carstva, kći Zeusa i Demetre a žena Hada. Njena glava s vijencem od klasja viđa se na mnogobrojnu grčkom novcu (sirakuškom, sicilijanskom, kartagenskom). Prikazivane su i scene njene otmice.
PERSEJ
Sin Zeusa i Danaje, koji je ubio Gorgonu Meduzu, oslobodio Andromedu i uzeo je za ženu. Prikazivanje Perseja, čiji se kult njegovao u Argosu (Peloponez) i na otoku Šerif (Kikladsko otočje), viđa se na njihovu novcu kao i na novcu grčkih kolonija na obalama Male Azije. Prikazivano je njegovo poprsje, cijela figura kao i scene iz njegova života.
PESETA
Od 1772. g. meksički novac od 1/4 pesosa. Težina mu je bila 6,76 gr. srebra. Početkom XVIII st. u Španjolskoj se pojavio novac pod nazii vom “peseta provincial”, čija je težina bila nešto manja od općedržavnog novca. Od 1707. do 1728. g. imala je težinu od 6,13 gr. i vrijedila je također 1/4 pesosa. Od 1728. do 1772. g. težila je 5,84 gr, a) od 1772. g. vrijednost joj je iznosila 1/5 pesosa, a težina 5,97 gr. Poslije pristupanja Španjolske Latinskom monetarnom savezu 1868. g. P. je postala glavna novčana jedinica Španjolske i dijeli se na 100 centimosa.
PESEWAS
P = 1 cedi. Sitni novac Republike Gane.
PESO
U početku naziv za srebrne šipke, koje su korištene kao novac u španjolskim posjedima u Južnoj Americi. Ovi komadi srebra su u Europi služili kao sirovina za izradu novca. Kasnije je ovaj naziv preuzet za španjolski srebrni novac od 8 reala, koji se počeo kovati od XVI st. (PESO DEI A OCHO), kovan do 1868. g. Sadržaj srebra mu j© iznosio 25,57, a od 1864. g, 2336 gr. "Krajem XVII str. 1 P = 20 reala. Danas je P. novčana jedinica u Argentini, Boliviji, Dominikanskoj Republici, Kolumbiji, Kubi, Meksiku, Urugvaju i Filipinima. Izuzev Urugvaja; gdje se dijeli na 100 centesima, u ostalim navedenim zemljama 1 P - 100 centava.
PESO FUERTE
(španj. jaki peso). Zlatni argentinski peso, koji je uveden zakonom od 29. rujna 1875. godine, težine 1,666 gr. Kovane su vrijednosti od 20, 10 i 5. P. F. Kovanica od 10 P. F. još je nazivana i COLON. Argentinski srebrni peso “Peso de Plata”, težine 27,11 gr, bio je po vrijednosti jednak P. F.
PETAK, PETAČA
Novac, koji sadržava 5 manjih novaca. U XVII st. vrijedio je 15 krajcara, a godine 1693. povišena mu je vrijednost na 17 krajcara, prolazno na 18 krajcara ili 6 groša. Odatle mu kasniji naziv ŠESTAK, premda mu je tečaj od 17 krajcara, dakle manje od 6 groša. Za područje Hrvatske Sabor mu samostalno određuje tečaj od 22 odnosno 23 “Horvacka novca”. Od XIX st. naziv za novac od 5 krajcara.
PETER D'OR
(franc. zlatni Petar). Zlatni novac Brabanta, kovan za vrijeme Johannae i Wenzeslava (1355.-1382.) u 1375. g. Na av. je sv. Petar s aureolom, držeći u desnoj ruci knjigu a u lijer voj ključeve, te pokraj njega štit s grbom. Naokolo je kružni natpis s imenom i naslovom vladara. Na rv. je križ. Težina mu je bila 4,06 gr. Johann d'Arkel, biskup Lutticha, imitirao ih je između 1364. i 1378. g. Philip de Saint-Pol (1427.-1430.) i Filip Dobri (1430.-1467.) kovali su ih u Lowenu između 1429. i 1432. g. s težinom od 3,6 gr. Po vrijednosti je 1 P bio jednak 4 brabantska šilinga.
PETER D'ARGENT
(franc. srebrni Petar). Naziv za brabantski groš kovan od Philippa de Saint-Pola (1427.-1430.) 1430. g. Kovane su vrijednosti od 1/2 i 1/4 P. Filip Dobri (1430.-1467.) kovao je vrijednosti od 1 i 1/2 P. Na av. je prikazan sv. Petar s knjigom i ključevima, a uz njega grb Brabanta i Burgundije. Na rv. je križ. Težina mu je bila 2,68 gr srebra.
PETERMANHCHEN, PETERMENGER
Narodni naziv za albus ili novac od 8 pfeniga s likom sv. Petra na njima. Novac je kovan u velikim količinama u Trieru za vrijeme novčane krize tijekom tridesetogodišnjeg rata pa do kraja XVII st. Od 1689. g. kovan je i trostruki P.
PETIT LOIS D'ARGENT
(franc. mali srebrni Luj). Vrlo kvalitetan francuski srebrni novac kovan 1720. g. po uzoru na Louis d'or, težine 8,2 gr.
PETIZZA
Naziv za austrijski novac od 17 i 15 krajcara, koji se u XVIII st. upotrebljavao u sjevernim dijelovima Italije.
PEZZETA
Srebrni novac kneževine Monako, kovan od 1648. g. pa do kraja XVIII st. Težina je novca bila 3,5 gr. Na jednoj je strani lik vladara, na drugoj grb kneževine. Kovane su i vrijednosti od 1/2 P.
PFAFFENFEINDTALER
(njem. talir neprijatelja papa). Naziv za talir, koji je kovao knez Christian od Braunschweiga (1611.-1633.) 1622. g. Na jednoj strani novca je ruka koja drži mač i natpis TOUT AVEC DIEU, na drugoj je natpis GOTTES FREUND DER PFAFFEN FEIND. Talir je kovan od srebra zaplijenjenih crkvenih stvari iz katedrale u Paderbornu. U 1671. g. tijekom sukoba između Rudolfa-Augusta od Braunschweiga (1666.-1704.) i biskupa Munstera kovanje je nastavljeno.
PFAUENTALER
(njem. paunski talir) Naziv za spomen novac kovan u čast krunjenja cara Maksimilijana II (1564.-1576.) za kralja Ugarske 1563, g. Na av. je kralj na prijestolju između genija mira i pravde, dok je na rv. paun s 22 grbovna štita, koji se nalaze na perju njegova repa.
PFENNIG
Germanski naziv za sitni novac (denar) od X st. U početku je iz jedne karolinške funte kovano 240 komada. Težina i kvaliteta P. u pojedinim državama Njemačke bila je različita. Od XVII st. kuje se od bakra. Po uvođenju opće državne novčane jedinice 1871. g. - marke, postao je 1/100 marke.
PFUNDNER
Tirolski srebrni novac, prvi put kovan za nadvojvode Sigismunda (1439.-1446.) po uzoru na talijansku liru tron. Vrijednost mu je bila 12 krajcara, 240 bernskih pfeniga ili 1/5 goldguldena. Težina je bila oko 6,33 gr, a kovane su i vrijednosti od 1/2 P. Na av. je poprsje nadvojvode, na rv. je grb. Od 1524. g. težina im je pala na 5,14 gr.
PHADYA
Novčana jedinica od 12 dokdoa, koja je kovana u XV-XVI st. u indijskoj kneževini Katiavar.
PHILIPPSTALER
Naziv za spomen-talir kovan 1552. g. poslije oslobođenja Philippa des Grossmutigen (1509.-1567.) iz zarobljeništva. Na av. je poprsje cara, na rv. 5 štitova s grbovima i natpis BESS(er) LAND U LUD V(er) LORN ALS EN FALSCH(en) AID GESCHWORN. Nizozemski Bur-gundski talir također se naziva P.
PIASTER
Naziv za španjolski peso u Evropi, a također i za španjolsko-meksičke peso-šipke. Naziv dolazi od Piastra d'argento - pločica srebra. U Turskom carstvu je po uzoru na P. u XVII st. kovan srebrni novac pod istim nazivom, težine 19,24 gr, vrijedan 40 para. Kasnije mu je težina povećana. Danas je P. novčana nominala u Egiptu, Liba-nu, Maroku, Tunisu i Turskoj. Na Krimu je P. kovan od 1780. do 1782. g. za vrijeme kana Sagrin Girema, težine 14,5-17 gr.
PICCOLO, PICCIOLO
Naziv za talijanski mali denar, posebno u XIV-XV st, koji se prvi put pojavio u Veneciji za dužda Sebastiana Ziania (1172. -1178.). Kasnije su se za male denare upotrebljavali i drugi nazivi: BAGATIN, P. BIANCO, P. PRO-VISINO u Rimu težine 0,68 gr, P. RAVIGNANO u Ravenni, P. NAPOLITANO itd. Od XVI st. se kuje od bakra.
PIECETTA
Srebrni novac grada i kantona Freiburg u Švicarskoj, u vrijednosti 7, 14, 28 i 56 krajcara, koji je bio vrijedan kao 1/24, 1/12, 1/6 i 1/3 francuskog novog ecua. U Njemačkoj je nazivan LAUBTALER. Kovan je od 1777. g. do 1778. i 1796. do 1798. g. Na av. je grbovni štit kantona, a na rv. su 4 slova s krunom oko kvadrata u kojem je oznaka vrijednosti. U kneževini Neuen'burg su 1796. i 1799. g. kovane slične vrijednosti od 12 i 6 P. Ovaj je tip novca poznat i pod nazivom PETIT ECU.
PIES
Do 1. travnja 1957. g. sitna novčana jedinica u Indiji: 3 P = 1 piće, 12 P = 1 anna. U Pakistanu je P. korišten do 1.siječnja 1961. g. u odnosu 3 P = 1 piće, 4 piće = 1 anna.
PIETAK
Tijekom XVII st. u Poljskoj naziv za novac, koji je imao vrijednost 5 groša. Npr. šleski novac od 5 krajcara kovan oko 1660. g.
PIETAS
(lat. pobožnost). Ova personifikacija javlja se u liku žene s kadionicom, koja se moli ili je s djecom na rukama. Ostali njeni atributi su: žezlo, zdjela, kugla, cvijet itd. U kasnijem razdoblju (od III st. n. e.) prikazuje se oslonjena na stup, sa štapom u ruci ih s kuglom pored nogu. Pored imena javljaju se i dodaci: AETERNA, MILITVM, ROMANA, SAECVLI i SENATVS. Na novcu se prikazuje od Trajana (98.-117.) do Helene (324.).
PISTOLA
Naziv za dvostruki španjolski zlatni eskudo, koji je počeo kovati Filip II (1556.-1598.). Prvobitna težina mu je bila 6,2 gr, od 1772. g. 6,06 gr, a od 1786. g. 5,92 gr zlata. Po uzoru na njega od 1641. g. kuje se u Francuskoj Louis d'or, koji je opet utjecao da se sličan novac kuje u nizu njemačkih država.
PISTRUCCI CROWN
Naziv za krune Georga III (1760.-1820.) i Georga IV (1820.-1830.) s prikazom sv. Jurja na rv. Kalupe je izradio poznati talijanski graver i medaljer Benedetto Pistrucci 1818. g. Pistrucci je bio medaljer u londonskoj kovnici od 1816. do 1825. g.
PITIS
(malajski Pitis, javanski Pitjis, holandski Pitje). Naziv olovnog ili bilonskog novca, koji je bio u optjecaju tijekom XVII st. na Javi, Sumatri i Bantamu, a također i na poluotoku Malaja. Ovaj liveni novac je bio okruglog ili osmokutnog oblika s rupom ili bez nje, s arapskim ili kineskim natpisom. Promjer mu je bio 12-25 mm a težina do 4,7 gr. Vrijednost mu je bila različita: u oblastima, na primjer, pod holandskom upravom 400 P. vrijedilo je jedan španjolski peso. Ponekad je peso vrijedio 600, 1000 pa i više P.
PIUS FELIX
(od lat. pius - pobožni, i felix - sretni). Naslov Pius podijelio je rimski senat caru Antoninusu (138.-161.), dok Commodus nosi titulu Felix (180.-192.). U vrijeme cara Caracale (198.-217.) titula se javlja u povezanom obliku. Kasnije se češće pojavljuje i na novcu.
PJATIALTIN
Narodni naziv za srebrni novac u vrijednosti 15 kopejki, koji je kovan 1760. i 1762. g. za Petra III kao probni novac, a zatim od Katarine II (1762.-1796.) izdavan skoro svake godine. Na njemu je poprsje vladara i dvoglavi orao. Od 1832. g. do 1841. g. u vrijednosti jednoga zlota kovan je i za Poljsku kraljevinu, koja je tada bila pod protektoratom Rusije.
PLAKETA vidi PLAOUETTE.
PLANCUSTALER
Talir u obliku medalje, koji je kovan u Baselu s oznakom godine 1623. ili bez nje. Na av. je prikazan rimski vojskovođa Lucius Munacius Plancus kako stoji, a bio je osnivač rimske kolonije na mjestu gdje se danas nalazi Basel. S istom prikazom kovan je novac od 1/4 talira i Klippe.
PLANETNE MEDALJE
Naziv za 7 medalja kovanih u čast sklapanja braka saksonskog princa 1719. g. Na medaljama su prikazane personifikacije 7 planeta.
PLAQVE, PLACK
Naziv za veliki, široki ali tanki groš Holandije i Lotaringije tijekom XIV- XV st. U XIV st. P. je kovan u Lotaringiji i Luksemburgu s promjerom od 28-30 mm i težinom 3,52-432 gr. Antun vojvoda Burgundije kovao ih je 1409. g. s prikazom lava i šljemom, nazvanih BRABANTSCHE PLACKEN. Francuski kralj Karlo VII (1422.-1461.) kovao je u Tournaiu od 1427. g. do 1435. g. dvostruke groševe, koji su nazivani P. odnosno PATARDS. Tako je nazivan i bilonski novac gradova Deventera, Campena, Zwollea i Groningena od XIV- XVII st. Od 1488. g. težina mu je iznosila 0,99 gr. Komadi kovani od 1543. g. na av. imaju 3 grba a na rv. je grb s orlom. Kovane su vrijednosti od 1 i 1/2 P. Škotski novac od bilona, koji je kovan od vremena Jakova III (1460.-1488.) pa do kraja XVI st. Težina mu je bila od 1,8 do 2,8 gr, a vrijednost 3 pensa. Na av. je grb zemlje a na rv. cvjetni križ. Od 1500. g. on je nazivan i BAWBEE.
PLAQVETT, PLAKETA
(franc. daščica, pločica). Naziv za četvorokutne ili višekutne, za razliku od okruglih, spomen i druge medalje, koje su u pravilu jednostrano kovane a pojavile su se u doba renesanse.
PLATA PROVINCIAL
(španj. provincijsko srebro). Španjolski srebrni novac kovan od Filipa V (1700.-1746.) od J.716. g. Novac je izdan u cilju stabilizacije financija zemlje, koje su bile poljuljane ratom za španjolsko nasljedstvo (1701.-1713.). Težina kovanice od 1 reala bila je 3,06 gr. Na jednoj strani novca je grb zemlje, na drugoj su inicijali Filipa.
PLATINA
Rijedak metal bijelo-sivo-srebrnog sjaja, plastičan i vrlo pogodan za obradbu, često se koristi za izradbu ukrasa i nakita. U carskoj Rusiji je P. kratko vrijeme korištena za izradbu novca (v. PLATINASTI NOVAC).
PLATINASTI NOVAC
Novac kovan u Rusiji od 1828. g. do 1845. g. u vrijednostima od 12, 6 i 3 rublja. Ovaj odnos, koji nije decimalan, objašnjava se tadašnjim odnosom cijena između zlata, platine i srebra (Au 333,08, Pt 118,66, Ar 22,75 rublja za funtu izrađeno? metala). Na jednoj strani novca je prikazan carski orao, na drugoj oznaka vrijednosti “3 rublje u srebru”, “6 rublji u srebru” ili “12 rublji u srebru”. Do kovanja je došlo na podstrek industrijalca Demidova, u čijim je rudnicima 1819. g. otkriveno veliko nalazište platine, koja u to vrijeme nije imala veliku primjenu. Za kovanje je utrošeno 14.250 kg platine, no zbog pada vrijednosti platine novac je 1845. g. povučen,.
PLATMYNT
(njem. Plattenmiinzen; engl. Plate monev - pločasti novac). Bakrene ploče, koje su zbog nedostatka srebrnog novca u švedskoj od 1644. g. do 1776. g. upotrebljavane kao novac. Na novcu, tj. na pločama, u svakom kutu i na sredini bio je žig-oznaka vrijednosti. Prve P. su izdane za kraljice Kristine (1632.-1654.) težine od 19,7 kg i vrijednosti 10 srebrnih dolara, a kovane su veličine u vrijednosti od 8, 4, 2 i 1 dalera. Karlo X Gustav (1654.-1660.) kovao je ploče u vrijednosti 8, 5, 3, 2, 1 i 1/2 dalera, a zadnje su kovane 1776. g. Po nekim proračunima bakrenih je ploča bilo ukupno kovano u vrijednosti od oko 19 milijuna dalera. Danska je 1714. g. također kovala takve ploče od jedne danske mar,ke. U Rusiji su 1726. g. po uzoru na švedske bile kovane probne bakrene ploče u vrijednosti od 1,1/2 i 1/10 rublje s otiskom vrijednosti u sredini i 4 dvoglava orla u kutovima.
PLEMENITI METALI
Rijetki metali, koji su otporni na kemijske utjecaje i ne korodiraju. To su platina, zlato i srebro.
PLETA
Velika pleta = cvancika, mala pleta = 1/2 cvancike.
PLUTO
U starogrčkoj mitologiji sin Demetre i Jasiona. U početku bog izobilja i prirode, a kasnije i onoga što se stječe znanjem i trgovinom. On se prikazuje na atenskom novcu rimskog perioda, kao i na novcu drugih grčkih gradova.
PN, Pn
Oznaka na novcu za kovnicu Popavan.
POKUSNO KOVANJE NOVCA
Postupak, kojim se provjerava rad preše ili instrumenata. Ovaj se postupak uvijek obavlja s mekšim metalom od onoga od kojega će se novac kovati, na primjer, aluminijem. U pravilu probni novac ne odlazi u promet već se zadržava u kovnici.
POKUSNI NOVAC
Novac, koji je kovan u suglasnosti s natječajem, propisane finoće i težine metala ali s različitim predstavama. Služi komisiji za odabiranje najprikladnijeg rješenja. Novac nosi jasnu oznaku pokusna novca, na prmjer “Proba” i u malim količinama dospjeva na tržište.
POLIRANA PLOČA
(njem. polierte Platte). Naziv za novac ili medalje, koje su kovane na pločama koje su prije kovanja polirane do visokog sjaja. Ispupčene površine ostaju tamne, što se postiže specijalnom obradbom kalupa. U upotrebi od XIX st.
POLTINIK, POLTINA
Pojam, koji se udomaćio s pojavom kovanice od 1 rublje a označava njezinu polovicu. Od XV st. do polovice XVI st. P. je korišten kao pomoćni pojam, koji je izražavao sumu od 100 dengi. Prvi put se je pojavio na bakrenom novcu iz 1654. g. Krajem XIX st je iščezao, a novac se počeo označavati s “50 kopejki”.
POLTORAK
Naziv poljskoga srebrnog novca (pol trojaka = 1,5 groš), koji se počeo kovati 1614. g. za vladanja Sigismunda III Wasse po uzoru na “dreipolker”. Na jednoj strani novca je orao ili štit s grbom, ispod kojeg je oznaka “3” (3 polugroša), a na drugoj kugla s križem i broj “24”. Težina mu je bila 1,54 gr. Za vrijeme Jana Kazimira (1648.-1668.) broj na kugli je zamijenjen s brojem “60”, pokazujući time koliko komada ide u talir.
POLTURA
Na hrvatsko-ugarskom državnom području označuje se kao novac, koji vrijedi 1 1/2 manjeg novca, ali osobito novac, koji vrijedi 11/2 krajcara ili pola groša. U XVIII st. takav se novac računa s 2 1/2 ugarska denara ili 2 “Horvacka novca” (denarius croaticus). Na području Hrvatske se u XVIII st. P. naziva i dubrovački dinar. P. se kuju i u ugarskim kovnicama.
POLUBRADAN
Rijetki srebrni novac Dubrovačke Republike, veličine polu-talira. Kovan 1731. g. i 1735. g, težine 13,75 gr do 14,10 gr, promjera 35- 36,5 mm. Na av. je prikazan zaštitnik grada sv. Vlaho s bradom kao i na talirskoj veličini, a na rv. grb Dubrovačke Republike. Vrijednost mu je bila 30 dinarića.
POLUDENGA
Rijetki ruski srebrni novac, koji je jednak polovici moskovske ili četvrtini novgorodske denge, u prometu od druge polovice XV st. U XVI-XVII st, poslije reforme 1534. g, bila je jednaka 1/4 kopejke i imala je težinu od 0,17 gr. Od 1700. g. do 1810. g. kovane su bakrene, a od 1839. g. odgovarajući novac s natpisom “1/4 kopejke”.
POLUDINAR
1. Srebrni dubrovački novac, kovan od 1370. do 1627. g. promjera 14-16 mm, težine od 39,2 do 66,5 gr kovan u nekoliko varijanti. Na av. je prikazana glava sv. Vlaha i natpis S. BLASIUS RAGUSII, a na rv. je glava Krista s natpisom IESUS KRISTUS.
2. U novije doba naziv za kovanicu od 50 para.
POLUDINARIĆ
Sitan bakreni novac Dubrovnika, kovan 1795. i 1796. g. Promjer mu je 21-22 mm. Na av. je sv. Vlaho koji stoji i blagoslivlja, naokolo je natpis PROT REIP RHACUSIM. Godina kovanja je sa strane od lika. Revers: Isus stoji, desnom rukom blagoslivlje a u lijevoj drži kuglu. Naokolo je natpis DEUS REFUGI ET VIRTUS. U dnu je oznaka kalupara.
POLUGROŠ
Naziv za novac u vrijednosti 1/2 groša. Kovan je u mnogim zemljama, u kojima je groš bio platežno sredstvo.
POLUPERPERA
Dubrovački srebrni novac kovan 1801. g. promjera 20 mm. Na av. je sv. Vlaho s natpisom PROT REP RHACUSIM 1801, na rv, lovorov vijenac, u kojem je natpis u dva reda GROŠ SETTI ispod kojeg je broj VI.
POLUPOLTINIK, POLUPOLTINA
Narodni naziv za novac u vrijednosti 1/4 rublje iK 1 /2 poltinikka, odnosno novac od 25 kopejki.
POLUPOLUŠKA
Bakreni novac Rusije u vrijednosti 1/8 kopejke, kovan od 1700. g. za Petra I (1689.-1725.). Na av. je dvoglavi orao, na rv. oznaka vrijednosti. P. je ujedno najmanji novac koji je kovan u Rusiji.
POLUŠKA
Srebrni novac u Rusiji, bio jednak 1/2 moskovske ili 1/4 novgorodske denge. Poslije reforme iz 1534. g. bila je jednaka 1/4 kopejke. Posljednje srebrne P. kovane su 1613.-1645. g. Između 1700. g. i 1810. g. uz nekoliko prekida kovane su bakrene P.
POLUSKUDA
Rijedak dubrovački srebrni novac kovan 1708, 1709,1748. i 1750. g. Promjer 33 mm, težina 8,16-8,93 gr. Na av. je prikazan sv. Vlaho, zaštitnik grada, a na rv. Krist. Od škuda se razlikuju samo veličinom i težinom.
POLUVIŽLIN
Vrlo rijedak dubrovački srebrni novac iz 1747. i 1748. g. Promjer mu je 36-37,5 mm, a težina 13,88-13,98 gr. Avers je isti kao i kod vižli-na, dok se na rv. uz grb Dubrovnika nalazi natpis MEDIUS DUCAT ET SEMIS, te godina kovanja.
POND
Zlatni novac Republike Transval (Južna Afrika), koji je po vrijednosti bio jednak engleskoj funti. Na av. je lik predsjednika Paula Kriigera (1825.-1904.), na rv. državni grb i oznaka nominale. Kovan je od 1899. do 1902. g.
POPOLINO
Talijanski srebrni novac XIV- XVII st. Vrijednost mu je bila 2 solda. U papinskoj državi bio je jednak 1/2 groša romanina, tj. 2 denara.
PONTIFEX MAXIMUS
(lat. vrhovni graditelj mostova). Vrhovni svećenik u starom Rimu. Ovaj se naziv u tituli rimskih careva na novcu javlja od Nerve (96.-98.), iako je još Augustus obavljao ovu dužnost. Poslije Konstantina I (306.-337.) ova se titula ne viđa na novcu.
PORCULANSKI NOVAC
1. Bijeli porculan prekriven glazurom s obojenim grafičkim znacima rađen je u prošlosti za kockarnice u Sijamu (Tajland), kao privatni novac.
2. Novac od crvene gline ili bijelog porculana, koji se pojavio u Njemačkoj 1920/1921. godine, posebno u Saksoniji. U većini slučajeva novac je stavljen u promet zbog nedostatka sitna novca, a korišten je za plaćanje u kantinama ili privatnim tvrtkama.
PORTCULLIS M0NEY
(Novac s rešetkama). Naziv za seriju novca, koju je izdala britanska Zapadno-indijska kompanija 1600.-1601. g. Kovane su vrijednosti: kruna, polkrune, 6 pensa. Novac je dobio naziv po spuštenim rešetkama, grbom Westminstera, koje su prikazane na reversu.
PORTUGALESER
Njemački naziv za novac, koji je kovan po uzoru na portugez. Novac je kovan u sjevernoj Njemačkoj u vrijednostima 10, 5 i 2 1/2 dukata. Od 1560. g. u Hamburgu je kovan s prikazom portugalskog križa na jednoj strani, a na drugoj su različite slike. Kovan je i u Danskoj od 1591. do 1593. g. te od 1604. do 1607. g. u Švedskoj je kovan od 1569. do 1592. g.
PORTUGEZ
Veliki portugalski zlatni novac težine 39,9 gr, a koji se počeo kovati za kraja Manue-la I (1495.-1521.). Prvobitno mu je vrijednost bila 10 krusadosa ili 3900, a od 1517. g. 4000 reala. Na av. je štit s grbom zemlje i dvostrukom kružnom legendom, a na rv. križ reda Isusovaca. Kovan je do 1557. g.
POSTULATGULDEN
Zlatni gulden, kojega naziv dolazi od riječi “postulatus” (latinski izraz “postulare” = pretendirati). Prvi P. su kovani od biskupa Utrehta grofa Rudolfa von Diepholz (1426.- 1455.). Ti flamanski P. su bili loše kvalitete, tako da su krajem XV st. u Holandiji imali vrijednost samo 12 1/2 stuivera, iako je u to vrijeme rajnski gulden vrijedio 20 stuivera. I nadbiskup Kolna Ruprecht grof od Pfalza (1463.-1480.) ih je također kovao.
POŠTANSKE MARKE NOVAC
Pojava, da se zbog nedostatka sitna novca kao platežno sredstvo koriste poštanske marke bila je poznata u vrijeme poslije Oktobarske revolucije u dijelovima Rusije, koji su bili pod kontrolom kontrarevolucionara. Korištene su marke iz jubilarne serije Rusije za dinastiju Romanovih. Vrijednosti od 1, 10, 15 i 20 kopejki dobile su na stražnjoj strani marke natpis da imaju vrijednost kao i srebrni novac istih nominala. Sličan slučaj je bio i u Ukrajini, u Odesi i Rostovu. I kod nas su marke upotrebljavane kao sitni novac. U Osijeku je određena količina maraka Srbije od 15 para s likom kralja Petra, izdanje iz 1914. godine, koristila poslije I svjetskog rata. Lijevo od lika je nova vrijednost, desno “F” (=filir). Na zadnjoj strani marke je nalijepljen papirić s natpisom “Za 10 (20, 30 ili 50) filira daje i prima Frankova tiskara Osijek 1, Kolodvorska ulica 28”. Izdane su 4 vrijednosti: 10, 20, 30 i 50 filira. Pretisak i natpis na poleđini su u plavoj ili crvenoj boji.
Marke kao novac korištene su i u još nekima drugim zemljama.
POTIN
Legura olova, bakra, kositra, cinka i srebra. U Egiptu, pod rimskom vlašću, kao i kod pojedinih galskih naroda, ova je legura upotrebljavana za kovanje novca. Drugi naziv za ovu leguru je TOMBAK.
POTURA
Riječ potječe od poljske riječi pol = pola i wtory = drugi: novac u vrijednosti od 1 1/2 groša. U Mađarskoj je ovaj naziv korišten za novac u vrijednosti od 1 1/2 krajcara, a kovan je od bakra. Osim kovanice u vrijednosti od 1 P. kovane su, također od bakra, i vrijednosti od 10 i 20 P.
POUND PIECE
Najveći i najteži srebrni novac Engleske, vrijedan 20 šilinga, težine 120 gr. Kovan je 1642.-1643. g. u Shrewburyu i Oxfordu za vrijeme kralja Charlsa I. Na av. je prikazan kralj na konju, na rv. kružna legenda EXURGAT DEUS DISSIPENTUR INIMICI i u polju dio kraljeve izjave, koju je izgovorio 19. rujna 1642. g. pred Tajnim savjetom: (PROT (estantium) LEGfes) ANG (Mae) LIBER(tas) PARfliamenti), I ostali novac tih godina nosi isti natpis.
POUND STERLING
Britanski računski novac od najranijih vremena do danas. Do 1971. g. 1 P = 20 šilinga = 240 pensa, a od 15. veljače 1971. g. 1 P = 100 pensa.
P-R
Oznaka na novcu kovnice Prag, od 1746. do 1767. g.
PRASKI GROŠ (GROSSI PRAGENSES, GROSSI BOHEMICALES, GROSSI LATI).
Groš, koji je počeo kovati Vaclav II (1278.-1305.) oko 1300. g. po uzoru na talijanski Denarii grossi i francuski Gn> ssi Tournois. Na av. je kraljevska kruna i kružni natpis WENCEZLAVS SECVNDVS DEI: GRATIA: REX: BOEMIE. Na ry. je stojeći lav s dvostrukim repom i natpis Grossi: Pragenses. Dobra kvaliteta srebra i lijep izgled novca pridonijeli su da je uskoro P. G. postao vrlo cijenjen. U početku kovanja težina mu je bila oko 3,70 gr, no kasnije je težina pala na 1 gr, a procent srebra na 40%. Kovan je do 1547. g. Glavna kovnica je bila u Kutenburgu. Po uzoru na P. G. u Poljskoj se oko 1360. G. počeo kovati sličan novac: GROSSIS CRAOOVIEN-SIS, težine od 3,1 gr, no kovan je u malim količinama. U Madžarskoj je između 1328/29. g. i 1338. kovan u Kremniđ groš po uzoru na P. G., a slični su kovani i u Njemačkoj, Litvi, Ukrajini itd.
PRAVO KOVANJA
(lat. Ius cudendae monetae). Jedno od suverenih prava, koje pripada državi ili vladaru. Pravo kovanja može biti dobiveno privilegijom, poklonom, prodajom, dato u zakup, založeno, a također i uzurpirano. Ima veliko političko i ekonomsko značenje. U antičkoj Grčkoj pravo kovanja imali su mnogobrojni gradovi-države. U Rimu pravo kovanja zlatnog i srebrnog novca u nadležnosti je cara, a bakrenog Senata. Kasnije pravo kovanja dobivaju i kolonije. U srednjem vijeku imaju ga mnogobrojni feudalci, gradovi i crkvena hijerarhija. Tijekom vremena P. K. N. sve više i više se sužava, da bi se na kraju koncentriralo u rukama vladara ili države.
PREKOVAVANJE NOVCA
Proces, pri kome se na već iskovani novac utiskuje nova predstava i tekst. Do prekovanja novca dolazi u slučajevima promjene vladara ili sistema, ih' kada se novac jedne države koristi kao sirovina u drugoj. Velika P. N. obavljena su u Rusiji tijekom XVII st., zatim u Francuskoj za vrijeme Luja XIV (1643.- 1715.) i Luja XV (1715.-1774.) za vrijeme novčanih reformi. Vrlo je često ovo prekovavanje grubo, pa se na novcu primjećuju ostaci ranijeg natpisa i slike.
PRIGODNI NOVAC
Novac, izdan u spomen nekog događaja ili u čast i spomen neke ličnosti. U većini se slučajeva kuje od plemenitih metala. Na njemu je u pravilu prigodan tekst ili predstava, koja se odnosi na svrhu kovanja dotičnog novca.
PRIHOD OD KOVANJA
Prihod države ili vladara, koji se realizira uslijed razlike u cijeni metala i proizvodnje s jedne strane i nominalne vrijednosti novca s druge. Tijekom srednjeg vijeka mnogi su feudalci namjerno smanjivali finoću metala da bi ostvarili Sto veći prihod.
PRINCEPS, PRINCEPSIUVENTUTIS
(lat. prvi, prvak). U carskom Rimu naslov, koji je nosio car kao ličnost, kojemu je narod povjerio najvišu vlast.
PRINUDNI NOVAC
Pod nazivom P. N. podrazumijevamo novac, koji je izdavan zbog nedostatka novca u prometu. Izrađivan je od materijala raznih vrsta, zbog privremene upotrebe, kako bi se kasnije lakše mogao mijenjati.
PRIVATNI NOVAC
Novac izdan od privatnih osoba za upotrebu u njihovim trgovinama ili posjedima. Kod nas, na primjer, takav novac izdalo vlastelinstvo Eszterhazv u Dardi 1811. g. u vrijednosti od 6, 15 i 30 krajcara, a izdavan je i kasnije, pred sam I svjetski rat, kao i poslije njega, u Subotici i Cetinju.
PRONKDAALDER
(hol. blještavi, raskošan, lijepi talir). Srebrni dvostruki talir, koja je davan kao dar-nagrada. Težina mu ie bila 61,2 gr a kovao ga je španjolski kralj Filip II (1556.-1598.) u svojstvu vojvode od Gelderna. Na av. je poprsje Filipa II, na rv. je španjolski grb okružen s 18 grbova provincija i država pod vlašću Filipa.
PROTES MAKEDONOM
Natpis na srebrnu novcu, koji je kovan poslije bitke kod Pidne (168. g.), a kovan je u Amfipolisu na temelju odluke Rimskog senata od 158. g. pr. n. e. Iako je kovan za upotrebu u Makedoniji, bio je zbog dobre kvalitete srebra popularan i na drugim područjima.
PROVA
Pramac broda, predstava koja se često javlja na grčkom i rimskom novcu kao simbol moreplovstva.
PROVIDENTIA
Rimska personifikacija proviđenja, božanskog proviđenja, brige cara za imperiju. Javlja se s dodacima AVGVSTA, DEORUM i dr. Predstavljena je u liku mlade žene s atributima: skeptrom, zemaljskom kuglom, rogom izobilja. Na novcu se nalazi od Augustusa (27. pr. n. e. - 14. n. e.) pa do Galerija (305.-311.).
PROVINZIALDAALDER
Laki talir kovan od 1676. g. u Westfrieslandu, Seelandu, Overijsselu, Utrechtu, Deventeru, Campenu, Zvvolleu i Nymwe-genu. Vrijednost mu je bila 30 stuivera ili 5 šilinga, težina 15,88 gr.
PRUT
Sitni novac Izraela od 1946. do 1960. g. Jedna izraelska funta sadržavala je 1000 P.
PTS
Oznaka na novcu kovnice Potosi (Bolivija).
PTUJSKA KOVNICA
Kovnica novca u Ptuju počela je radom za vrijeme nadbiskupa Eberharda II (1220.-1240.), koji je u njoj kovao novac zajedno s vojvodom Austrije i štajerske Leopoldom VI (1198.-1230.). Kovnica je radila oko 20 godina. Na av. novca kovanog u Ptuju prikazivan je nadbiskup koji sjedi i natpis +EBERHA-RDSEPS, ili vojvoda, koji također sjedi i natpis +DVX.LIV- -POLDVS. Rv. kod obje vrste novca je isti: Poprsje biskupa, koji rukama drži dva tornja spojena kupolom. Po uzoru na ovaj novac kovan je u velikim količinama slični u kovnicama Brezice, Koštan jevica i Sv. Križ.
PU
Opći naziv za sredstva i vrijednosti za razmjenu kod Kineza u formi metalnog novca. Poznato je dvadesetak raznih oblika takva uglavnom lijevana novca, koji je sličan raznim oblicima kućanskog posuđa ili oružja, a čija izradba i upotreba seže do u daleku prošlost. Na primjer: LRibei (trenica), četvorokutna ploča veličine 16-19 x 5-6 cm s drškom, površine ukrašene ornamentima, a često je na dršku i natpis;
2. Češljasti novac oko 12 cm dugačak, koji se naziva i novcem za trljanje, ribanje; 3. Novac u obliku zvona s uskom, 12-105 mm velik; 4. tzv. novac liljanovog korjena, 26-53 mm duge debele metalne pločice s narezom na jednoj 1 rupom na drugoj strani (vjerojatno pokušaj imitacije ključa); 5. Koluti, prsteni i grivne raznih debljina, čija starost seže od 3000 g. pr. n. e. pa do 700. g. pr. n. e.; 6. Vršci od strelica; 7. Vrhovi od helebardi; 8. Novac u obliku cvrčka sa skupljenim krilima (43-59 mm). Donja strana glave je konkavna i na njoj je jedna mala šipka za pričvršćenje; 9. Utezi okruglog ili uglatog oblika s užom glavom, veličine 29 mm, težine 17,5 gr, itd.
PUBLICA
Napulj ski bakreni novac kovan od 1599. g. pa do kraja XVIII st. Naziv mu dolazi od natpisa na njemu: Publica Commoditas ili Publica Laetita. Vrijednost mu je bila 1 turnoz, od 1622. g. 2 turnoza, a od 1750. g. 3 turnoza.
PUDICITIA
(lat. sramežljivost, nevinost). Prikazuje se u liku mlade žene s koprenom preko lica. Obično stoji, rjeđe sjedi. Pored nje stoji dijete ili ga ona drži u naručju. Na novcu se javlja od Hadrijana (117.-138.) pa do Magnae Urbisae (283.- 285.). Posebno često se pojavljuje na novcu rimskih carica.
PUL
Bakreni novac kanova Zlatne horde XIII -XV st. Težina mu je bila 1-2 gr. U srednjoj Azdji je od XVIII st. naziv P. upotrebljavan za sav kovani novac. Bakreni novac je nazivan KARAPUL i u to je vrijeme težio oko 4,5 gr. Tijekom XIX st. težina mu je pala na 2,6 gr. Početkom XIX st. 1 tanga vrijedila je 55 P, kasnije 44, a početkom XX st. samo 32 P. Na av. novca kovanog u Buhari nalazio se natpis FULUS-I BUKHARA, na ry. je broj 32 (32 P u jednom tangu). U Afganistanu je P. novčana jedinica od 1926. g. U 1 afgan ide 100 P.
PULA
Novčana jedinica Republike Bocvane, jednaka 100 tiheba. U optjecaju je od 23. kolovoza 1966. g.
PULKEN, POLCHEN
Naziv za visokokvalitetni polugroš poljskog kralja Sigismunda I (1506.- 1548.), koji je kasnije služio kao uzor sličnom novcu kralja Češke i Madžarske Ludoviku II Jageloviću (1516.-1526.). Na av. je poljski orao, a na rv. monogram i kruna. Težina mu je bila između 0,40 i 0,44 gr.
PULO
Ruski bakreni novac XV i početka XVI st., kovan u malim količinama po uzoru na tatarski pul. Odnos njegove vrijednosti prema dengi nije točno utvrđen.
PUMPHOSENKRONE
(njem. hlačasta kruna). Narodni naziv u Njemačkoj za dansku srebrnu krunu iz 1655. g. na kojoj je prikazan danski kralj Friedrich III (1648.-1670.) u širokim hlačama.
PUNCA
(tal. puncia). Službeno utisnuti žig na predmete od plemenitog metala radi označavanja stupnja čistoće. Na novac se stavlja da bi se označila njegova valjanost.
PUTTAM
Novčana jedinica u indijskoj kneževini Kočin od 1892. do 1950. g. 1 P = 1/6 rupije ili 10 pajsa.
PYAS
Sitna .novčana jedinica Burme od 1. srpnja 1952. 100 P = 1 kyat.
PYR
Naziv šišarke, koja se nalazi na zlatnom postolju u crveno-srebrnom grbu kao simbol grada Augsburga, a naziva se i GRADSKI PYR (njem. Stadtpvr). P. se počeo stavljati na novac grada još u srednjem vijeku, a zadnji na kojem je prikazan kao simbol carskog grada kovan je 1805. g. Simbolom grada ostao je i danas.
PYRAMIDENTALER
Naziv niza talira, kod kojih je natpis na novcu prikazan na piramidi. U većini slučajeva novac je izdavan povodom smrti, s datumom umrlog, npr. posmrtni talir Magdalene Svbille, supruge Friedricha Wilchelma od Sachsen-Antenburga iz 1668. g.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 21:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 21.12.2011.
Neizdana novčanica SFR Jugoslavije 5000 dinara 1.IX.1991.
Unissued Yugoslavian 5000 Dinars Banknote Dated 01.09.1991
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
U “Numizmatičkim vijestima” za 2010. godinu objavljen je rad “Posljednje novčanice SFR Jugoslavije", u kojemu su iznesene utemeljene naznake kako je novčanica za izvanredne potrebe Narodne banke Jugoslavije od 5000 dinara 1991. s likom Iva Andrića (emitirana 23.XII.1991. za područje tadašnje SFRJ bez Slovenije i Hrvatske koje su u međuvremenu proglasile državnu i ostvarile monetarnu samostalnost) zapravo modificirana verzija „prve varijante“ istovrsne novčanice o kojoj u trenutku izdavanja prethodnih „Numizmatičkih vijesti“ još uvijek nije bila poznata niti jedna službena informacija. Međutim, ono što je bilo posve jasno jest da je prema elementima emitirane „druge varijante“ izvjesno kako je postojala (ili postoji) i „prva varijanta“, za opću javnost nepoznata, a koja je bila prethodno pripremljena kao novčanica za redovne potrebe cjelovite SFRJ.
U međuvremenu, tijekom 2011. godine kada su „Numizmatičke vijesti“ za 2010. godinu već odavno bile tiskane i odaslane numizmatičarima, autor ovih redaka uspio je nakon niza pokušaja uspostaviti izravni kontakt s Narodnom bankom Srbije. Iznimnom susretljivošću i ljubaznošću novog guvernera gosp. Dejana Šoškića te direktorice Trezora gđe Blaženke Robović, napokon je dobijena točna i kvalitetna informacija o svemu što se zbivalo u pogledu izrade i emisije novčanica tijekom 1991. godine.
Naznake da je novčanica Narodne banke Jugoslavije od 5000 dinara s likom našeg nobelovca Iva Andrića, emitirana iz Beograda 23.XII.1991. za ostatak dotadašnje SFR Jugoslavije (bez Hrvatske i Slovenije) s godinom 1991. (umjesto do tada uobičajenog punog datuma), te potpisom guvernera Dušana Vlatkovića (umjesto da tada uobičajeno uz guvernerovog također i supotpisa zamjenika guvernera), bez prefiksa „SFR“ u naslovu države Jugoslavije (umjesto naziva „SFR Jugoslavija“ kao na svim do tada izdanim novčanicama NBJ) te napokon bez imena šest jugoslavenskih republika (do tada na prethodnim izdanjima tiskanih u vertikali lijevo i desno na licu novčanice) pokazale su se – ispravnima!
Na temelju podataka iz Složbenih listova SFRJ tog vremena te konačno dobivenih preciznih i dokumentiranih podataka iz Narodne banke Srbije, potvrđeno je kako je „prva varijanta“ novčanice od 5000 dinara tadašnje Narodne banke Jugoslavije s likom Iva Andrića planirana kao apoen koji je se trebao nastaviti kao slijedeći na emitiranu novčanicu od 1000 dinara 26.XI.1990. s likom Nikole Tesle.
Priprema nove novčanice od 5000 dinara
Monetarna stabilnost u SFR Jugoslaviji nakon relativno dobre i devizama bogate turističke sezone 1990. postupno se počela urušavati. Već u mjesecu studenome te godine obustavljena je do tada potpuno slobodna kupovina deviza za dinare na šalterima banaka. (1) Devize su se doduše još mogle kupiti ali ne i podići nego je propisano da se moraju tako kupljene oročiti na najmanje 6 mjeseci. Ni to ograničenje nije bilo duga vijeka te je slobodna kupnja deviza za dinare prestala do kraja 1990. godine a u novu 1991. godinu ušli smo i s devalvacijom dinara sa 7 na 9 za 1 njemačku marku. (2) Kako će vrijeme pokazati vrlo brzo, u travnju 1991., uslijedit će i slijedeća devalvacija s 9 na 13 dinara (3) a istodobno će se iznova, prvi put nakon 1989., procvjetati u „crno tržište“ deviza.
U svjetlu spomenutih okolnosti, tadašnja Direkcija za poslove trezora NBJ, u čijoj su nadležnosti bili poslovi u svezi s izdavanjem novca, uputila je 26.XII.1990. godine nalog Zavodu za izradu novčanica i kovanog novca – Topčider, nalog da pripremi idejno rješenje za novčanicu od 5000 dinara. (4) U nalogu je predloženo da na licu novčanice bude portret književnika i nobelovca Iva Andrića, a na naličju motiv Višegrada i čuvenog mosta na Drini.
Od idejnog rješenja preko probnog otiska do Odluke o izdavanju
Već 28.II.1991. iz ZIN-a je dostavljeno Trezoru NBJ završeno idejno rješenje novčanice, kojim je definiran format novčanice 167 x 80 mm te paleta zelenih boja kao temeljnog kolorita koji će taj, do tada najveći apoen, izdvojiti tj. razlikovati od ostalih do tada izrađenih novčanica iste serije. Direkcija trezora NBJ obavijestila je 8.III.1991. ZIN kako je Uprava NBJ prihvatila prijedlog idejnog rješenja, uz napomenu da će se definitivni tonovi boja utvrditi naknadno, kada bude izrađen probni otisak.
Novčanica je bila autorski rad, za lice D. Andrić FEC, D. Andrić i A. Dimitrijević SC, a za naličje D. Andrić FEC, te P. Medicijan i R. Obradović SC. (5)
Budući da u tome trenutku odobrenja, dakle 8. III.1991., još nije bio definiran datum koji će biti otisnut na novčanici, na izrađenom probnom otisku dostavljenom Upravi NBJ na odobrenje, otisnut je datum 1.III.1990. (koji se prethodno pojavio na izdanim novčanicama od 100 i 500 dinara iste serije) s pripadajućim potpisima guvernera Dušana Vlatkovića i zamjenika guvernera Mitje Gasparija.
Avers novčanice 5000 dinara SFR Jugoslavije tipa „Ivo Andrić“ (arhiva NBJ danas NBS)
U arhivskoj dokumentaciji Narodne banke Jugoslavije spominje se u nastavku kronologije zbivanja oko ove novčanice i da je 13.V.1991.ZIN zatražio od Trezora NBJ da dostavi informaciju o datumu koji će biti otisnut na novčanici 5000 dinara kao jedino što nedostaje za početak redovne proizvodnje. Direkcija trezora NBJ 15.V.1991. dostavlja ZIN-u odluku da datum na novoj novčanici treba biti 1.IX.1991.
I konačno, Narodna banka Jugoslavije objavljuje 3.VII.1991. u „Službenom listu SFRJ“ br. 51 „Odluku o izdavanju i osnovnim obilježjima novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991.“ kako slijedi:
1. NBJ izdat će novčanicu od 5000 dinara.
2. Novčanica od 5000 dinara tiskat će se na bijelom zaštitnom papiru, s ugrađenim vodoznakon i zaštitnom niti, u tehnici ofsetnog tiska i linijskog dubokog tiska.
3. Novčanica od 5000 dinara bit će dimenzija 167 x 80 mm.
4. Novčanica od 5000 dinara izgleda ovako:
a/ s lica: (…) Na lijevoj strani novčanice je gravira lika Ive Andrića, književnika, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, urađena prema fotografiji napravljenoj u sedamdesetim godinama njegova života. U lijevom gornjem kutu nalazi se ime Ive Andrića i te godine njegova rođenja i smrti „1892 – 1975“. U lijevom donjem kutu je oznaka vrijednosti „5000“ u negativu. U srednjem dijelu novčanice je giljoširana rozeta, a u gornjem dijelu su tekstovi raspoređeni jedan ispod drugog: Narodna banka Jugoslavije (ćirilicom), Narodna banka Jugoslavije (latinicom) i Narodna banka na Jugoslavija (ćirilicom). Ispod tih tekstova je grb SFRJ. U donjem dijelu rozete je oznaka vrijednosti „5000“, a ispod nje u dva reda ispisane riječi „dinara“ (ćirilicom), „dinara“ (latinicom), „dinarjev“ (latinicom) i „dinari“ (ćirilicom). Na desnoj strani novčanice, na bijeloj površini u gornjem dijelu, nalazi se oznaka vrrijednosti „5000“ u negativu, a na margini novčanice tekst „falsifikovanje se kažnjava po zakonu“ (ćirilicom), i „krivotvorenje se kažnjava po zakonu“ (latinicom)…(…).
Detaljni prikaz obilježja SFR Jugoslavije na novčanici 5000 dinara tipa „Ivo Andrić“
b/ s naličja: Na lijevoj strani novčanice, na bijeloj površini u gornjem dijelu, nalazi se oznaka vrrijednosti „5000“ u negativu, a na margini novčanice tekst „ponajeranje se kažnjava po zakonu“ (latinicom), i „falsifikuvanjeto se kaznuva spored zakonot“ (ćirilicom). U srednjem dijelu bijele površine, u samom papiru, ugrađen je vodeni znak s likom Ive Andrića, a ispod vodenog znaka su riječi ispisane u dva reda, lijevo: „zamjenik guvernera“ (latinicom), „zamenik guvernera“ (ćirilicom), „namestnik guvernarja“ (latinicom) i „zamenik guvernera“ (ćirilicom), i desno: „guverner“ (ćirilicom) i „guverner“ (latinicom). Ispod tih tekstova su faksimili potpisa zamjenika guvernera M. Gasparija i guvernera D. Vlatkovića, i riječi „Beograd“ (čirilicom), „Beograd“ (latinicom) i „Beograd“ (ćirilicom) s datumom „1.IX.1991.“.
U središnjem dijelu novčanice nalazi se grafički stilizirani most na Drini u Višegradu, s panoramom Višegrada…(…)…a u gornjem dijelu nalaze se riječi ispisane u dva reda: „SFR Jugoslavija“ (latinicom) i „SFR Jugoslavija“ (ćirilicom). U donjem dijelu novčanice nalazi se oznaka vrijednosti „5000“, a ispod nje riječi ispisane u dva reda: „pet hiljada dinara“ (ćirilicom), „per tisuća dinara“ (latinicom), „pet tisoč dinarjev“ (latinicom) i „pet iljadi dinari“ (ćirilicom).
S lijeve i desne strane, na marginama ofsetnih tonova, ispisani su tekstovi: „Bosna i Hercegovina – Makedonija – Slovenija – Srbija – Hrvatska – Crna Gora“ (ćirilicom), i „Bosna i Hercegovina – Makedonija – Slovenija – Srbija – Hrvatska – Crna Gora“ (latinicom).
Revers novčanice 5000 dinara SFR Jugoslavije tipa „Ivo Andrić“
5. Na licu i naličju novčanice prevladava zelena boja.
6. Ova Odluka stupa na snagu idućeg dana od dana objave u „Služćbenom listu SFRJ“.
O. br. 195
Beograd, 3.VII.1991.
Predsjednik Savjeta guvernera, guverner NBJ
Dušan Vlatković, v. r.
Objava tog 3.VII.1991. u „Službenom listu SFRJ“ ujedno je iz posljednje spominjanje novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991. koja, kako znamo, nikada nije ugledala optjecaj, a nije isključeno i da nije ni izrađena u redovnoj nakladi nego samo u probnim otiscima datiranima 1.III.1990. koje posjeduje NBS danas, a čiju kopiju sam dobio ljubaznošću gospođe Blaženke Robović, generalne direktorice Trezora NBS te gospodina Dejana Šoškića, guvernera NBS. U toj dobivenoj dokumentaciji stoji i podatak, citat „…Odluka o puštanju u opticaj novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991. nikada nije donesena, a nije ni mogla, obzirom da Direkcija trezora NBJ nikada nije izdala nalog za izradu te novčanice…“.
Zašto se 3.VII.1991. najavljeno izdavanje nije se nikada dogodilo?
Odgovor zbog čega novčanica od 5000 dinara 1.IX.1991. nije puštena u optjecaj nalazi se u mjesecima svibnju i lipnju 1991. godine, jer kako je već ranije rečeno, NBJ je 15.V.1991. pismeno naložila ZIN-u da na novu novčanicu, čiji je kliše za tiskanje tada već bio izrađen, ugradi datum 1.IX.1991. kao datum koji s kojim će novčanica biti izdana. Događaji koji su se tih dana odvijali munjevitom brzinom odredili su dalju sudbinu novčanice, a razlog (ne)izdavanja svakako su označili povijesni događaji:
• 25.VI.1991. Parlamenti Slovenije i Hrvatske, najviša zakonodavna i predstavnička tijela dvaju federalnih jedinica SFR Jugoslavije, proglasile su raskid svih državno-pravnih veza sa SFR Jugoslavijom i svoju državnu samostalnost.
• 26.VI.1991. „Savezno izvršno vijeće“ SFR Jugoslavije u Beogradu donosi „Odluku o izdavanje novčanica za „izvanredne potrebe zemlje“ te ujedno isključenju Slovenije i Hrvatske iz primarne emisije Narodne banke Jugoslavije. Zanimljivo da toj sjednici nije predsjedavao predsjednik Ante Marković, nego podpredsjednik Aleksandar Mitrović. (6)
U dostupnoj dokumentaciji NBJ stoji napomena su se u tom vremenu, uslijed dinamike novonastalih okolnosti, nalozi između NBJ i ZIN-a izdavali usmenim putem te o njima ne postoji pisani trag. Međutim, ono o čemu trag postoji jesu slijeće činjenice.
• Tiskarski kapaciteti ZIN-a u Beogradu bili su u tom, za novčanicu od 5000 dinara 1.IX.1991. ključnom razdoblju, do 25.VI.1991. (dakle do dana kada su Hrvatska i Slovenija proglasile raskid svih državno-pravnih veza sa SFR Jugoslavijom i svoju državnu samostalnost) zauzeti tiskanjem novčanica koje su u tom trenutku bile u optjecaju. Pa je tako u ZIN-u posljednja otisnuta naklada novčanice od 1000 dinara 26.XI.1990. zapakirana s datumom 5.IV.1991. i serijom AH, zatim je tiskana novčanica od 50 dinara 1.VI.1990. čija je posljednja naklada zapakirana s datumom 25.IV.1991. i serijom AP, te naposlijetku novčanica od 100 dinara 1.III.1990. čija je posljednja otisnuta količina zapakirana je s datumom 25.VI.1991. i serijom AP. (7)
Originalni bunt novčanice 100 dinara 1.III.1990. SFR Jugoslavije zapakiran 25.VI.1991.
• Temeljem odluke SIV-a od 25.VI.1991. o izdavanju novčanica „za izvanredne potrebe zemlje“, tiskarski kapaciteti ZIN-a bivaju upotrebljeni ne za planirano tiskanje novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991. koje je izvjesno trebalo započeti toga dana odnosno tih dana, nego za tiskanje novčanica „za izvanredne potrebe zemlje“. Uslijed brzine događanja, novčanice „za izvanredne potrebe zemlje“ tiskane su koristeći postojeće matrice tekuće emisije, ali je uz izmijenjene boje tiska također izostavljeno „SFR“ u naslovu države „Jugoslavija“, uklonjena su imena federalhin republika, nije otisnut datum nego samo godina izdavanja „1991.“, te je uklonjeno i ime zamjenika guvernera tj. ostavljen je samo potpis guvernera. Da se tiskanju tih novčanica zapravo pristupilo odmah nakon 25.VI.1991. tj. hitne modifikacije tiskarskih matrica, govori podatak kako je početak isporuke novčanica „za izvanredne potrebe zemlje“ prema trezoru NBJ započeo 1.VIII.1991. novčanicom od 500 dinara 1991. (prva naklada), nastavljen več 13.IX.1991. novčanicom od 5000 dinara 1991., zatim 24.IX.1991. novčanicom od 100 dinara 1991., nadalje 26.IX.1991. novčanicom 1000 dinara 1991., te konačno 14.X.1991. novčanicom 500 dinara 1991. (druga naklada). (8)
Dakle, tiskarski kapaciteti ZIN-a su već prvih dana srpnja 1991. započeli s tiskanjem novčanice „za izvanredne potrebe zemlje“ od 500 dinara 1991. s naslovom „Jugoslavija“, nakon što je 25.VI.1991. završeno tiskanje novčanice 100 dinara 1.III.1990. s naslovom „SFR Jugoslavija“. Iza novčanice od 500 dinara slijedila je novčanica od 5000 dinara (prema dinamici isporuke izvjesno je početak tiskanja bio već sredinom srpnja) što znači da je matrica novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991. s naslovom „SFR Jugoslavija“ u tih nekoliko dana modificirana u matricu za novčanicu od 5000 dinara 1991. s naslovom „Jugoslavija“.
Pitanje koje intrigira jest: je li u tih nekoliko prvih dana srpnja 1991. ipak kroz ZIN-ove tiskarske strojeve „provučen“ koji primjerak novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991. iako iz Trezora NBJ nije izdan nalog za početak redovne izrade? Do trenutka pisanja ovog rada nije se pojavio niti jedan jedini primjerak te novčanice, što ne znači da nekada i neće.
Naime, u tome kontekstvu želio bih se osvrnuti na dvije novčanice koje se pojavljuju na kolekcionarskom tržištu, a koje su nedvojbeno otisnute u tim prvim danima srpnja 1991., te po mojem osobnom mišljenju predstavlaju zapravo prijedloge novčanica „za izvanredne potrebe zemlje“ koji će biti otisnuti u idućim danima tog vremena. Riječ je o:
• 100 dinara 1.III.1990. u maslinasto-zelenoj boji, dakle boji identičnoj izdanoj novčanici „za izvanredne potrebe zemlje“ od 100 dinara 1991., ali koja je zadržala datum i sve federalne elemente SFR Jugoslavije i u tome je potupno istovjetna kao izdana novčanica od 100 dinara 1.III.1990. u zlatno-žutoj boji.
Od vrha prema dolje: 100 dinara 1.III.1990. (optjecajna, zlatnožuta), 100 dinara 1.III.1990. (probna, maslinasta) i 100 dinara 1991. (za izvanredne potrebe zemlje, maslinasta)
• 500 dinara 1.III.1990. u narančastoj boji, dakle boji identičnoj izdanoj novčanici „za izvanredne potrebe zemlje“ od 500 dinara 1991., ali koja je zadržala datum ali su joj uklonjeni svi federalni elementi SFR Jugoslavije u odnosu na izdanu novčanica od 500 dinara 1.III.1990. u plavoj boji.
Od vrha prema dolje: 500 dinara 1.III.1990. (optjecajna, plava), 500 dinara 1.III.1990. (probna, narančasta) i 500 dinara 1991. (za izvanredne potrebe zemlje, narančasta)
Osobno mislim da je riječ o (djelomično prihvaćenom) prijedlogu 1 i prijedlogu 2 novčanica „za izvanredne potrebe zemlje“. Prijedlog 1 (100 dinara) iznjedrio je usvojenu boju, a prijedlog 2 (500 dinara) osim boje i uklonjene federalne elemente „SFR Jugoslavije“. Vrlo mali broj tih primjeraka je otisnut i pojavio se na kolekcionarskom tržištu, rijeđe sa serijskim brojem AA 0000000, a najčešće bez otisnutog serijskog broja.
I tako je nastala emisija novčanica „za izvanredne potrebe zemlje“ koje nose 1991. kao godinu izdavanja.
Zaključak
Dakle, prema svim raspoloživim informacijama, rješenje za enigmu novčanice 5000 dinara 1.IX.1991. nalazi se definitivno u prvim danima srpnja 1991., između tiskanja novčanice za potrebe redovnog optjecaja od 100 dinara 1.III.1990. „SFR Jugoslavije“ i novčanice „za izvanredne potrebe zemlje“ od 500 dinara 1991. „Jugoslavije“, u vremenu u kojemu su tiskani prethodno spomenuti prijedlozi 1 i 2. Precizno, ako se tiskanje tih prijedloga dogodilo između završetka tiskanja redovne emisije novčanice od 100 dinara 1.III.1990. (tiskane do 25.VI.1991.) i početka tiskanja novčanice „za izvanredne potrebe zemlje“ od 500 dinara 1991. (najkasnije sredina srpnja), izvjesno je da je u tih nekoliko dana mogao biti otisnut i koji primjerak novčanice od 5000 dinara 1.IX.1991., a to što se (za sada) niti jedan jedini nije pojavio na kolekcionarskom tržištu ne znači i da neće.
Bilješke
(1) „Dubrovačka banka“ Dubrovnik, arhiva propisa i odluka o deviznom poslovanju
(2) Tečajna lista NBJ za dan 1.I.1991.
(3) Tečajna lista NBJ za dan 20.IV.1991.
(4) Informacija dobijena u pismenom obliku ljubaznošću direktorice Trezora NBS gđe Blaženke Robović
(5) FEC lat. „fecit“ ili autor crteža, SC latinski „sculptor“ ili graver
(6) Vijeće guvernera NBJ je Odlukom od 24.XII.1991. knjigovodstveno „zadužilo“ NBH za isnos od 46.867,828.460 dinara koliko je ocijenjena tamo zatečena količina novca u optjecaju, a Republiku Slovenije već 16.10.1991. za iznos od 27.300,000.000 dinara. Predmetni iznosi odnose se na optjecajne apoene od 10, 50, 100, 500 i 1000 dinara.
(7) Informacija dobijena ljubaznošću gosp. Vitomira Čopa iz Numizmatičkog društva Slovenije koji je uspio prikupiti i evidentirati prema datumima pakiranja originalne buntove dinarskih novčanica izvorno iz tiskare ZIN-a, originalno neraspakirane. Svaki zapakirani bunt nosi datum tiskanja te su datumi tiska vjerno konstruirani.
(8) Informacija dobijena u pismenom obliku ljubaznošću direktorice Trezora NBS gđe Blaženke Robović
Autor: Ivan Škrabo
Izvor: Numizmatičke vijesti, HND, Zagreb, 2011.
Slike: Serbia-money.ru
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Jugoslavija, 5000 dinara, 1991., neizdana
Keywords: paper money, banknotes, Yugoslavia, 5000 dinars, 1991, unissued
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 21:23 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
utorak, 20.12.2011.
Jugoslavenska, crnogorska i srpska numizmatika na 10. aukciji aukcijske kuće Maisson Palombo
Yugoslavian, Montenegrin and Serbian Coins on 10th Maisson Palombo Auction
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Na 10. aukciji aukcijske kuće Maisson Palombo koja je održana u Ženevi 27.11.2011. ponuđeni su sljedeći lotovi jugoslavenske, crnogorske i srpske numizmatike:
Lot 1096
Yougoslavie - Alexandre Ier (1921-1934)
Essai en bronze-nickel du 50 para - 1925 Poissy.
KM manque cf Pn9
FDC - NGC MS 65
400 / 600
Postignuta cijena: 700 EUR
Lot 1095
Yougoslavie - Alexandre Ier (1921-1934)
Epreuve en bronze-nickel du dinar - 1925 Bruxelles.
Semble inédit.
5.0g - KM manque
Frappe d’Epreuve - PCGS SP 66 (unlisted)
500 / 700
Postignuta cijena: 900 EUR
Lot 1094
Yougoslavie - Alexandre Ier (1921-1934)
Essai en bronze-nickel du 1 dinar - 1925 Poissy.
Semble inédit - Essai en haut ŕ droite.
KM manque cf Pn11
Frappe d’Epreuve - PCGS SP 64
1.500 / 3.000
Postignuta cijena: 1700 EUR
Lot 1091
Yougoslavie - Alexandre Ier (1921-1934)
Essai en bronze-nickel du 2 dinara - 1925 Poissy.
Unique ? - Essai en haut ŕ droite et non en bas ŕ droite comme sur les rares exemplaires connus.
10.0g - KM manque cf Pn12
Pratiquement FDC . PCGS SP 64+
2.000 / 4.000
Postignuta cijena: 3000 EUR
Lot 1092
Yougoslavie - Alexandre Ier (1921-1934)
Epreuve en cupro-nickel sur flan épais (3mm) du 2 dinara 1925 - Bruxelles.
Exemplaire de la collection Chirico.
10.17g - KM Pn12a
FDC Exceptionnel - NGC MS 66
700 / 900
Postignuta cijena: 1450 EUR
Lot 1093
Yougoslavie - Alexandre Ier (1921-1934)
2 dinara - 1925 Bruxelles.
10.0g - KM 6
FDC - NGC MS 65
100 / 200
Nije prodano
Lot 897
Montenegro - Nicolas Ier (1860-1918)
Perper - 1914.
5.0g - KM 14
Pratiquement FDC - PCGS MS 63
200 / 300
Postignuta cijena: 400 EUR
Lot 973
Serbie - Michel Obrenovich III (1860-1868)
Epreuve sur flan bruni du10 para - 1868.
Rarissime - D’une incroyable qualité.
10.0g - KM 3
Flan Bruni - PCGS PR 64 BN
3.000 / 4.000
Postignuta cijena: 3200 EUR
Lot 974
Serbie - Michel Obrenovich III (1860-1868)
1 para - 1868.
Frappe médaille.
Rare dans cette qualité.
1.0g - KM 1.1
Pratiquement FDC - PCGS MS 63 RB
200 / 300
Nije prodano.
Lot 975
Serbie - Obrenovich IV (1868-1889)
20 dinara - 1879 A Paris.
Trčs rare dans cette qualité.
6.45g - KM 14 - Fr. 3
Pratiquement FDC - PCGS MS 63
800 / 1.200
Postignuta cijena: 800 EUR
Lot 976
Serbie - Obrenovich IV (1868-1889)
10 dinara - 1882 V Vienne.
Trčs rare dans cette qualité.
3.22g - KM 16 - Fr. 5
Superbe ŕ FDC - PCGS MS 62
500 / 700
Postignuta cijena: 550 EUR
Lot 977
Serbie - Obrenovich IV (1868-1889)
5 dinara - 1879 Vienne.
Trčs rare dans cette qualité.
25.0g - KM 12
Pratiquement FDC - PCGS MS 63
1.200 / 1.500
Postignuta cijena: 1700 EUR
Lot 978
Serbie - Pierre Ier (1903-1918)
Epreuve sur flan bruni du 10 para - 1912.
Trčs rare.
KM 19
Flan Bruni - NGC PF 66
400 / 600
Nije prodano.
Uredio: Zlatko Viščević
Izvor: aukcijska kuća Maisson Palombo
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Jugoslavija, Srbija, Crna Gora, aukcija
Keywords: coins, Yugoslavia, Serbia, Montenegro, auction
|
- 22:09 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 19.12.2011.
Bizantski novac na našem području u razdoblju od dolaska Hrvata do ujedinjenja s Mađarskom u personalnu uniju godine 1102.
Byzantine Coins in Our Region from the Arrival of Croatians until the Unification with Hungary into Personal Union in 1102
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Poznati pisac numizmatičkih kataloga David R. Sear u uvodnoj riječi vrlo popularna kataloga Bizantine coins & their values piše: “There are numerous themes for a collecting of Byzantine coins, for example...”; (da postoje mnoge teme za sakupljanje bizantskog novca, kao na primjer ...). Da, naveo je nekoliko prihvatljivih primjera, a meni je odmah sijevnula ideja da bi za numizmatičare s našeg područja najbolja tema bila sakupljanje bizantskog novca iz razdoblja od bizantskog cara Heraklija (610-641.) do cara Aleksija Komnena (1081-1118.), jer je to vrijeme od dolaska Hrvata na ovo područje do njihova ujedinjenja s Mađarskom u personalnu uniju godine 1102.
Mislim da je posebno interesantna ova tema za naše numizmatičare, kojima je poznato da hrvatski župani, knezovi i kraljevi nisu kovali svoj novac, već su se služili uglavnom bizantskim novcem, odnosno novcem bizantskih careva, njihovih suvremenika, a koji se novac nalazi na našem području i povremeno dolazi u ruke nas, numizmatičara.
Naš poznati numizmatički stručnjak, Ivan Rengjeo piše, da nije nikakva neobična pojava što hrvatski vladari u doba narodne samostalne države nisu kovali svoj novac, jer se zna da kovanje novca u 10. i 11. stoljeću još nije bilo ušlo u običaj u svim tadašnjim državama onako kao što se to javlja samo jedno stoljeće kasnije. Vjerojatno je jedan od glavnih razloga što hrvatski vladari nisu kovali svoj vlastiti novac i činjenica, da u tadašnjoj hrvatskoj zemlji nije bilo razvijeno rudarstvo, pa nije bilo direktnog poticaja vladarima da plemenito rudno blago svoje zemlje pretvaraju u novac i od toga crpu korist.
Mnogi pisani dokumenti (pisane isprave i povelje) i nalazi bizantskog novca na našem području potvrđuju nam da je kod nas u upotrebi bio bizantski novac do 1102. god. pa i mnogo kasnije.
Bizantski zlatnik, solid, bio je cijenjen i priznati novac u trgovačkim transakcijama u doba hrvatskih narodnih vladara. Naravno, hrvatska plemena na čelu sa županima i kneževima u prvo vrijeme nakon dolaska, iako su se sreli s bizantskim novcem, najviše su trgovali primitivno, na bazi razmjene robe.
Nije isključivo da je car Heraklije, nakon što je pozvao hrvatska plemena da istjeraju Avare iz Dalmacije i da se tu nastane, dao i nagradu u novcu, jer je plaćanje i potplaćivanje bilo uobičajeno u to doba. Tako je polovicom 6. stoljeća (po povjesničaru Prokopiju) istočnogotski kralj Totila potplatio slavenske čete da napadnu Bizantince u Dalmaciji. A i caru Herakliju sigurno je bilo stalo da mu hrabri Hrvati otjeraju Avare i smire granicu na zapadu, jer je imao i inače problema na svim granicama carstva, posebno na perzijskoj granici.
Hrvatska plemena su prihvatila poziv cara Heraklija da istjeraju Avare i nastane se na osvojenu tlu. Krvavim ratom uz pomoć ostalih slavenskih plemena Hrvati su potukli Avare i naselili se od Dunava do Jadrana u razdoblju od 620. do 640. godine.
Poznato je da su Hrvati prigodom dolaska sreli i stanovnike bizantskih gradova te se i sukobljavali s njima, pa je i papa Ivan IV (640-642), porijeklom Dalmatinac, poslao opata Martina s novcem za otkup zarobljenika, Dalmatinaca. Dakle, primjer, iz kojeg vidimo da su Hrvati u prvim danima dolaska primali bizantski novac i došli u priliku da s njim kupuju, što znači da su ga prihvatili kao svoj novac. I bizantski car Konstahtin IV (668-685.) oko god. 679. primio je splitske poslanike, saslušao izlaganje njihovih problema, te se nakon toga založio kod Hrvata da se izmire s njima, da im Hrvati omoguće obrađivanje polja van zidina, a ovi da Hrvatima moraju plaćati godišnji danak.
Plaćanja nisu obavljana samo novcem već i komadima čistog zlata i srebra. Mjerilo se vagom. Jedinica mjere bila je libra, u težini 327,45 grama. Imamo primjer iz Trpimirove povelje od 4. ožujka 852. godine, iz kojeg se vidi da je Trpimir (TPIMIRUS, dux CHROATORUM) gradio jedan samostan, a manjkalo mu je novca, pa mu je njegov kum, splitski nadbiskup PETAR dao jedanaest libra srebra (XI libras argenteas). Za vrijeme kneza Domagoja plaćali su Bizantinci iz dalmatinskih gradova “danak mira” (TRIBUTUM PACIS) zlatnicima i prirodninama (Split 200, Zadar 110, Trogir, Rab, Krk i Osor po 100 zlatnika). Vjerojatno su to bili zlatnici bizantskog cara Bazila I, zvanog “Makedonac” (867-886.), slika zlatnika na slici br. 1.
Bizantski car Konstantin VII, zvan “Porfirogenit” (913-959.) naredio je Bizantincima iz dalmatinskih gradova da plaćaju danak kralju Tomislavu. Novac Konstantina VII na sl. br. 2.
Dohotci kraljevske blagajne (REGALIS FISCUS) hrvatskih vladara sastojali su se od REDOVNIH: prihodi od kraljevskih zemalja (TERAE REGALES), poreza od podanika (TRIBUTUM) u novcu i naravi, darovi (HONORIFICENTIA), globe (MULCTAE) koje su pokatkad bile i po 100 libra zlata, i od IZVANREDNIH, kao što su plaćanje danka, npr. za slobodnu plovidbu i danak mira, carine (VECTIGAL), te dohodak od tuđih brodova.
O novcima bizantskih careva, koji su poznati u našoj povijesti pod raznim nazivima kao solidus, solidus aureus, aureus, solidus romanatus, romanatus, solidus romanorum, srebrni novac (argenteus) i bakreni novac, dat ću opis i nazive, kako ih daju najpoznatiji moderni numizmatički pisci.
Nadam se da će takav opis poslužiti našim numizmatičarima da lakše determiniraju bizantski novac kad im dođe u ruke, te da će ga zavoljeti jednako kao što vole naše nacionalne novce i zadržati ga u vlastitim zbirkama, nedajući mogućnost raznim preprodavačima da ga iznesu iz naše zemlje.
Posebno bi mi bilo drago da ovaj moj članak potakne ljubitelje naše numizmatike da počnu sistematski sakupljati bizantski novac kod nas i tako dadu u našoj numizmatici značenje bizantskom novcu koji on i zaslužuje.
Tipovi bizantskog novca i opis iz razdoblja od Heraklija do Aleksija
Ako izostavimo općeniti opis bizantskog novca, koji je uglavnom obuhvaćen u članku ovog autora “Bizantski novac” objavljen u “Biltenu” br. 17, onda nam je zadaća da ovdje detaljnije uputimo naše članove o vrstama i tipovima bizantskog novca, kojim su se služili Hrvati od njihova doseljenja pa do ujedinjenja s Mađarskom 1102. godine.
Bizantski zlatnik “solidus” je sedamdeset drugi dio težine jedne libre zlata, koja teži 324,45 grama zlata, što znači da težina solidusa iznosi oko 4,5 grama zlata, te da je čitav novčani sistem baziran na slijedećoj tablici:
1 solidus vrijedi 2 semisa ili 3 triensa ili 12 miliarensi ili 24 silikve ili 180 folisa ili 7.200 numija;
1 semis vrijedi 1/2 triensa ili 6 miliarensi ili 12 silikva ili 90 folisa ili 3.600 numija;
1 triens vrijedi 4 miliarense ili 8 silikva ili 60 folisa ili 2.400 numija;
1 miliarensa vrijedi 2 silikve ili 15 folisa ili 600 numija;
1 silikva vrijedi 7 1/2 folisa ili 300 numija; 1 folis vrijedi 40 numija.
Iz navedene, tablice vidljivo je, da su Hrvati upotrebljavali bizantski zlatnik “solidus” (1/2 solidusa triens i 1/3 solidusa triens), bizantski srebrenjak (miliarensu i silikvu) i bizantski bakreni novac numiju, stoga slijedi opis tipova ovih novaca:
Bizantski car Tiberije II (578-582.) uveo je novi tip solida, na reveru “križ moći na stepenicama”. To je glavni tip solida do cara Lea III (717-741.), slika br. 3. Na semisu i triensu također “križ moći” (bez stepenica), slika br. 4, i “križ moći na globusu”, slika br. 5.
U ovom razdoblju imamo novi tip s obzirom i na aver, dva poprsja slika br. 6, a na rever i dvije do tri stojeće figure (članovi carske obitelji), slika br. 7.
Za vrijeme vladavine cara Justinijana II (vladao 685-695. i 705-711.) oko 692. godine kovan je zlatnik (semis i triens) s poprsjem Krista na averu i na reveru stojeća figura imperatora te oko njega natpis D IHSTINI AN US SERU (Justinijan sluga Božji), slika br. 8.
U vrijeme borbe protiv ikonopoklonstva uveden je novi tip zlatnika sa samim vladarskim likovima, slika br. 9, a od Mihajla III (842-867.) ponovno se pojavljuje lik Krista, slika br. 10.
Prvi put pojavljuje se lik Djevice na averu zlatnika cara Lea VI (886-912.), a lik sveca prvi put se javlja na zlatniku Leova brata cara Aleksandra (912-913.), sv. Aleksandar kruni imperatora, slika br. 11.
Za cara Nikifora II (963-969.) i njegova nasljednika Ivana Cimiska (969-976.) kuje se zlatnik, koji na reveru pokazuje vladara, kojeg kruni Djevica, a na averu poprsje Krista, slika br. 12.
Car Roman IV (1068-1071.) kuje zlatnik čankastog oblika (naziv više ne solid - već stamenon nomizma), na averu stojeća figura Krista između stojećih figura vladara i vladarice, a na reveru tri stojeće figure sinova Andrije, Mihajla i Konstantina, slika br. 13.
Stamenon nomizma (elektrum i srebro) kovan u vrijeme Aleksija I Komnena (1081-1118.) ima na averu poprsje Krista, a na reveru figuru sv. Dimitrija, koji predaje laborum ili patrijaršijski križ imperatoru, slika br. 14.
Kod srebrnog novca nema toliko tipova kao kod zlatnog. Za cara Mauricija Tiberija (582-602.) otkovan je srebrni novac, kojeg danas nazivamo “ceremonijalni”. Na averu je poprsje vladara, a na reveru “križ moći” između dvije palmine grančice. U različitim nominalama ovaj tip srebrenjaka pojavljuje se do početka 8. stoljeća.
Za cara Heraklija otkovan je srebrnjak, kojeg danas nazivamo heksagram. Na reveru “križ moći na globusu iznad stepenica” ili “križ moći” između dviju stojećih figura, slika br. 15.
Car Leo III kuje srebrnjak, miliarensu, na averu “križ moći” na stepenicama, a na reveru natpis u pet vodoravnih redova. Ovaj tip srebrnjaka dominirao je kao srebrni novac čitava tri stoljeća, slika br. 16.
Vladari u 10. i 11. stoljeću dodaju na aver ovog srebrnjaka likove vladara i vladaoce (poprsja vladara i vladarke a između njih “križ moći”), slika br. 17.
Car Bazil II (976-1025.) kuje izuzetno lijep srebrnjak, miliarensu, na averu poprsje Djevice s likom Krista djeteta ispred sebe, na reveru uobičajen natpis u pet redova.
Car Roman III (1028-1034.) kuje miliarensu, na averu elegantna stojeća figura Djevice s malim Kristom u naručju, a na reveru stojeća figura imperatora.
Pisati o tipovima bakrenog bizantskog novca od Heraklija do Aleksija, znači spomenuti Anastazijevu novčanu reformu i početi od nje, jer se na njoj bazira razvitak kovanja bakrenog novca u razdoblju od Heraklija do Aleksija Komnena.
Svojom novčanom reformom Anastazije uvodi 498. godine novi tip bakrenog novca, s naznakom vrijednosti na reveru. Kuje folis s naznakom M, što označava 40 numija, te polufolis s naznakom K (20 numija), pa dekanumij (10 numija) sa naznakom I, a bakrenjak zvan pentanumium (5 numija) sa naznakom E.
Od Anastazija pa na dalje variraju promjer težina i nominala. Tako od Heraklija na dalje imamo nominale (slika br. 18).
Uglavnom ovaj tip novca ima na averu poprsje imperatora, a na reveru veliko slovo, koje označava vrijednost u numijama. Sa strane velikog slova (lijevo) ANNO, a s desne strane brojka, koja označava godinu kovanja novca, računajući od godine, kad imperator postane AUGUST ili CEZAR, a ne od godine kad je počeo vladati. Na reveru još ima kratica za oznaku kovnice, i slovo koje označava oficinu kovnice, slika br. 19.
Ovaj tip bakrenog novca potpuno iščezava oko sredine 9. stoljeća.
Za vrijeme cara Teofila (829-842.) uveden je novi tip folisa. Na averu 3/4 figura vladara (poslije i više figura), a na reveru natpis u 4 reda (poslije i 5 redova). Ovaj folis bio je glavni bakreni novac preko 100 godina, slika br. 20. Kod Mihajla III (842-867.) pojavljuje se folis, s poprsjem vladara na averu i poprsjem suvladara (Bazila I) na reveru, slika br. 21.
Bazil I (867-886.) kuje bakreni novac neodre-đene nominale, na averu slovo B, na reveru “križ moći na stepenicama”. Vrlo slične bakrenjake Leo VI (886-912.), Konstantin VII (913-959.), Roman II (959-963.), Nikifor II (963-969.), Ivan Cimisk (969-976.) i Bazil II (976-1025.) kuju bakrenjake monogramima (pogledati članak “Monogrami na bizantskom novcu”, objavljen u “OBOL” br. 28-29.).
Od Ivana Cimiska do Aleksija Komnena kuju se folisi nazvani “anonimni”, jer na njima nema imena vladara. Na averu je poprsje Krista, a na reveru su uglavnom neke religiozne poruke, bilo u slici ili pismu, slika br. 22.
Car Aleksije svojom novčanom reformom uvodi manji bakreni novac, kojeg danas nazivamo “bakreni tetarteron”, a isti takav komad samo manji nazivamo “polutetarteron”.
U namjeri da bi našim numizmatičarima olakšali sistematsko skupljanje svih vrsta i tipova bizantskog novca usko vezanog i za povijest našeg naroda, dajemo tabelarni prikaz od Heraklija do Aleksija Komnena, iz kojeg će lako biti uočljivo u kojem vremenu se kuje pojedina vrsta i tip novca. Na primjer, bit će vidljivo, od kad do kad ie kovan zlatni triens ili srebrni heksagram itd. Posebno će biti vidljivo, koja vrsta i koji je tip novca, na primjer, bio kovan za vrijeme kneza Domagoja ili kralja Tomislava, ili bilo kojeg hrvatskog vladara (pogledati i članak “Prilog proučavanju vrlo rijetkih srebrnih bizantskih miliarensa iz razdoblja 1059. do 1092. godine”, objavljen u “Obol” br. 28-29.).
Veću sliku pogledajte ovdje.
Autor: Srećko Bakota
Izvor: Obol br. 30, HND, Zagreb, 1977.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Bizant, Hrvatska.
Keywords: coins, Byzantium, Croatia
Otkup starih novčića - isplata odmah!
|
- 20:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 18.12.2011.
Od 2012. nove mađarske kovanice s natpisom "Mađarska"
From 2012 New Hungarian Coins with Inscription "Hungary"
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Nova serija kovanica od 2012. nositi će natpis "Mađarska" umjesto dosadašnjeg "Republika Mađarska"
U skladu s novim ustavnim promjenama u Mađarskoj koji stupaju na snagu 1.1.2012. doći će i do promjene natpisa na kovanom novcu. Naime, dosadašnji naziv države "Magyar Köztársaság" (Republika Mađarska) promjenjen je u "Magyarország" (Hungary). Mađarska i dalje ostaje republika, međutim taj se naziv neće pojavljivati u nazivu države (kao što je to slučaj i sa nekim zemljama poput Irske ili Bosne i Hercegovine).
Mađarska narodna banka objavila je da će nova serija kovanica s godištem 2012. (5, 10, 20, 50, 100 i 200 forinti) nositi natpis "Magyarország" (Mađarska). Ranije iskovane kovanice s natpisom "Magyar Köztársaság" (Republika Mađarska) ostaju zakonsko sredstvo plaćanja.
Autor: David Rivera Alonso, Marcell Nagy
Izvori: Mađarska narodna banka, World Coin News Blog
Slike: World Coin News Blog
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Mađarska, 2012.
Keywords: coins, Hungary, 2012
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 06:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 17.12.2011.
Hrvatske, srpske i crnogorske novčanice na 42. aukciji aukcijske kuće Aurea (2) - aukcijski rezultati
Croatian, Serbian and Montenegrin Banknotes on 42nd Aurea Auction (2) - Auction Results
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Aukcijska kuća Aurea iz Praga (www.aurea.cz) na svojoj 42. aukciji ponudila je među ostalom i nešto hrvatskih, srpskih i crnogorskih novčanica.
Aukcija je održana 04.12.2011. u Pragu (Češka Republika).
Aukcijske rezultate za najzanimljivije lotove možete pogledati ovdje.
Uredio: Zlatko Viščević
Izvori Aukcija Aurea
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, aukcija, Aurea.cz, rezultati
Keywords: paper money, banknotes, auction, Aurea.cz, results
Otkup novčanica - isplata odmah!
|
- 22:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 16.12.2011.
Novčanice iz „Londonske serije“ na Spink aukciji održanoj 07.12.2011.
London Series Banknotes on Spink Auction from 07.12.2011
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Gotovo svaka nova Spink aukcija donosi nam nova numizmatička iznenađenja. Tako je bio slučaj i ovaj put. Na aukciji održanoj 07.12.2011. pojavili su se dosad neviđeni specimeni novčanica izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije iz 1943. (novčanice poznate kao „Londonska serija“).
Ranije poznati specimeni od 100 i 1000 dinara imali su pretisak „SPECIMEN.“ smješten lijevo i desno od portreta. Isto tako imali su perforaciju na donjem dijelu novčanice.
Specimeni koji su ponuđeni na novoj aukciji Spink imaju drukčiju poziciju pretiska i nisu perforirani.
Na aukciji je također ponuđena i crno-bijela proba novčanice od 1000 dinara.
Lot 1165
National Bank, colour trial 100 dinara, 1943, serial numbers, black, pale green and orange, King Peter II
at centre, arms at right, value at left and at each corner, reverse green, logging plant (Pick 35Dct), almost uncirculated, rare, Ł300-500
Postignuta cijena: 788 EUR
Lot 1167
National Bank, colour trial 1000 dinara, 1943, no serial numbers, blue and pale green and orange, King Peter II at centre, arms at right, value at left and at each corner, reverse, blue, mountains and lake, value at lower left and right (Pick 35Fct), red SPECIMEN overprint, uncirculated, attractive and very rare, Ł800-1,200
Postignuta cijena: 788 EUR
Lot 1166
National Bank, an obverse and reverse die proof for a 1000 dinara, ND (1943), black and white, King Peter II at centre (Pick 35Fpr), extremely fine, very rare, Ł400-600
Postignuta cijena: 428 EUR
Uredio: Zlatko Viščević
Izvor: aukcijska kuća Spink
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Jugoslavija, Londonska serija, aukcija
Keywords: paper money, banknotes, Yugoslavia, London series, auction
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 22:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 15.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „O“ (o – oznaka vrijednosti)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
O
Oznaka na novcu kovnice Oravicza 1783.- 1816, Riom, St. Poureain.
OBAM
Ovalni tanki zlatni japanski novac (u nekim provincijama srebrni) kovan od 1573. do 1860. godine, veličine 145-175 x 80-101 mm, u vrijednosti od 10 Rio (Jiu Rio), težak 165 gr. Na novcu je oznaka nominale označena posebnim žigovima, a signatura službenika tušem. Nominala u vrijednosti 5 Ria (Go Rio) težila je 90 gr, a od 1 Ria 18 gr.
OBARDUS
Mađarski novac iz doba kralja Ludovika I (vladao od 1342. do 1382. g.). Vrijednost mu je bila 38 groša.
OBOL
(OBOLUS, OBULUS) 1. (grč. obolos). Prvobitno težinska jedinica, kasnije srebrni a potom bakreni novac u antičkoj Grčkoj (= 1/6 drahme). Težina srebrnog O. bila je 0,73 gr. Kovane su također i vrijednosti od 2 (dk> bol), 3 (triobol), 4 (tetraobol) i 5 (pentoobol), ali i manje vrijednosti: 3/4 (tritartemorion) i 1/2 O. (hemiobol).
2. Naziv za bakreni novac Francuske u IX st. jednak 1/2 deniera ili 1/24 sua.
3. Za Jonska otočja, koja su 1809.-1863. g. bila pod upravom Velike Britanije, kovani su od 1819. do 1821. g. 0. u vrijednosti od 1/4, 1/2 i 1 penia.
4. Vrsta sitnog novca (bečki penez, kvatrig, medenjak). U doba banske kovnice O. vrijedi na području srednjovjekovne Slavonije općenito 1/2 denara. Slavonski banovac vrijedi po 2 O. Zbog toga se O. nazivaju i “medii denarii”.
I ugarski denar broji od polovice XVI st. po 2 “obula”. Od g. 1550. kuju se u Ugarskoj filiri, od kojih u to doba po 3 čine ugarski denar. Takav je denar do kraja XVII st. u Hrvatskoj u optjecaju pod nazivom “denarius antiquus”, a sadržava po 3 obula ili feniga. Tu vrijednost ima “Horvacki novac” u XVIII st. O. je u XVIII st. slcuipni naziv za najsitniji novac: to je na području Ugarske filir, a na području austrijskih nasljednih zemalja “beč” ili “viennensis”. Od XVI st. su i na području Hrvat: ske u optjecaju austrijski krajcari, od kojih svaki sladržava po 4 feniga ili obula.
OBVERSE
vidi AVERS
OCTAVO
(španj. osmina). Meksički bakreni novac od 1/8 reala, kovan od 1812. do 1863. g. Na jednoj strani su kraljevski inicijali s krunom iznad i oznakom vrijednosti “1/8”, na drugoj je križ od ljiljana s dva lava i dvjema kulama. Od 1829. do 1842. g. kovanja na av. je orao na kaktusu, na rv. je oznaka vrijednosti “1/8” između palminih grana.
OČUVANOST NOVCA
Kvaliteta očuvanosti novca može biti različita, te se za razvrstavanje novca prema stupnju očuvanosti koristi skala od 5 stupnjeva, i to: I - Specijalni kov, polirana ploča (PP - Polierte Platte). Novac izrađen posebnim postupkom pripremanja pločice za novac (obično zlatne i srebrne), zaštićen plastični omotom i s oznakama da se radi o PP tehnici;
II- Kovnički sjaj (FDC - Fleur de coin). Novac, koji nije bio u prometu.
III- Odličan (EF - Extremely fine). Novac, koji se nije nalazio u optjecaju, već mu je zbog doticanja nestao kovnički sjaj;
IV - Vrlo lijep (VF - Verv fine). Novac bio u optjecaju, izlizanost mu je neznatna, korozija isto;
V - Lijep (F - fine). Novac u upotrebi duže vrijeme, reljef i slova na istaknutim mjestima izlizani ali čitljivi. Korozija neznatna.
Novac može biti i lošije očuvan od prije spomenutog, no estetski doživljaj ljepote mu je neznatan, tako da kod ozbiljnog sakupljača ne dolazi u obzir
VI - Vrlo dobar. Veća oštećenja i izlizanost, ali determinacija moguća;
VII - Dobar. Oštećenja i izlizanost velika. Determinacija moguća na osnovi dijela teksta ili slike, ali samo od iskusnog sakupljača.
OFFICINA
Radionica, u kojoj je u okviru kovnice izrađivan novac. Jedna kovnica može imati više O. Na novcu su radionice označavane rimskim brojevima, točkama ili slovima: npr. PLG - prima officina Lugdunum, ST - secunda officina Ticinum, ASIRM - prva O. u Sirmiumu itd.
OKTADRAHMA
(grč. osam drahmi). Grčki srebrni novac od 8 drahmi, težine oko 28 gr. 0. je kovana tijekom IV-III st. pr. n. e. u grčkim gradovima, od Aleksandra Makedonskog i Ptolomeja I i V. Zlatna O. ptolomejskog kovanja nazivana je MNAEION.
OKTOB0L
(grč. novac od 8 obola). Grčki srebrni novac, 1/3 atenske tetradrahme, težine oko 5,5 gr.
OLOVO
Mekan, kovni i elastični srebrno-bije-li metal, poznat još u antici. Najčešće je primjenjivan pri izradbi bronce. Zbog svoje plastičnosti korišten je za izradbu medaljona i pečata na poveljama. Medalje od O. su najčešće izrađivane tijekom XVII-XIX st. Vremenom na O. dolazi do pojave korozije, koja postupno, ako se pravodobno ne provede zaštita, dovodi do potpunog raspadanja predmeta.
ONCIA
Talijanski naziv za uncu. Oko 1200. g. O. se dijelila na 600grena,aod 1335. g. 100 O. bijahu jednake 5 florina, 1 florin = 6 tara = 20 oncija. Kao novčano-obračunska jedinica O. je upotrebljavana do XV st. Karlo III je 1735. g. u Palermu kovao zlatni novac pod ovim nazivom, a od 1749. do 1785. g. u Napulju je kovana kao šestorostruki srebrni dukat s portretom vladara na jednoj i grbom na drugoj strani. Težina napuljske zlatne O. bila je 8,7986 gr.
ONCIETTA
Napuljsko-sicilijanski trostruki srebrni dukatni novac, kovan od 1818. do 1856. g. Na av. je poprsje kralja, na rv. glava Genija na stupu. Težina joj je bila 3,787 gr, a kovane su vrijednosti od 6, 15 i 30 dukata, ili 2, 5 i 10 O.
ORE
Novčano-težinska jedinica skandinavskih zemalja, jednako 1/8 marke. Prvi put je kao novac kovan za Gustava Vaše (1521.-1560.) u 1522. g. Težina mu je bila 4,39 gr. Kovana je i vrijednost od 2, 4, 8, 12, 15 i 16 0. Danas je č. stoti dio krune, novčane jedinice u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj.
ORDENMÜNZE
Naziv za novac, koji je kovan povodom osnivanja nekog ordena ili sa slikom ordena. Na primjer: dukat Friedricha VVilhelma iz 1737. g. sa zvijezdom Ordena crnog orla; dukat Karla Theodora od Pfalza sa zvijezdom Ordena sv. Hu-bertusa iz 1750. godine; itd. Naziv je upotrebljavan i za novac nekoga od viteških duhovnih redova, kao za novac Teutonskog reda (kraj XIII st. - 1525. g.).
ORIHALK
Mesing, legura bakra i cinka, od koje su naročito u vrijeme Augusta u Rimu kovani sesterciji i dupondiji.
ORMONDE MONEY
Irski ratni novac iz 1643.g. Kovao ga je vice-kralj Ormond. To su srebrne polukrune. te 6, 4, 3 i 2 penija. Na av. su inicijali CR (lat. Carolus rex), a na rv. ispod krune je oznaka vriiednosti. Npr. S/II-P/VI = 2 šilinga i 6 pensa = 2 1/2 šilinga.
ORT
Opći naziv za 1/4 bilo koieg novca. Na primjer: Ortsgulden, Ortstaler, Ortli, itd. Naziv je njemačkog porijekla i upotrebljavan u sjeverozapadnim dijelovima Evrope.
ORTGEN (hol. Oertjen - četvrt).
Bilonski i bakreni novac u Holandiji i njoj gravitirajućih re-giona Njemačke, jednak 1/4 stuivera ili 2 duita. Već u XVI st. bakreni 0. nazivan je u iužnoj Holandiji LIARD. U početku mu je težina bila oko 7 gr, a tijekom XVII-XVIII st. 3,5 gr. Kovan je i u Istočnom Frieslandu od 1752. g. pa do vremena Georga Albrechta (1708.-1734.) i težio 0,97 gr. Kovan ie i u Prusiji do 1752. g. Zadnji je puta kovan u Jeveru 1799. g. od bakra.
ONGARO
Talijanski naziv za madžarske dukate, koji se kuju od 1325. g.
ONLUK
Turski novac, vrijednosti 10 para.
ONZA
(ONCE, ONCIA, ONCA - francuski i talijanski naziv za Uncu). Težinska mjera, koia se vrlo često upotrebljavala u Dubrovniku i Dalmaciji, pa i van nje. Najstariji zapis o njenoi upotrebi u našim krajevima je u testamentu iz 1356. g. napisanom u Dubrovniku. Težina O. je bila različita u raznim mjestima i u razno vrijeme.
OPISIVANJE NOVCA
U pisanoj formi navađanja svih karakterističnih pojedinosti nekog novca. Pri opisivanju navodi se: država gdje je novac kovan, za koga je kovan, nominala, tip novca, godina kovanja, težina i veličina primjerka, sadržaj metala, legende i drugi napisi. Predstava na aversu i reversu i njihov međusobni odnos, oznaka gravera i kovnice. Oblik ruba, natpis na njemu i smjer (ako ga ima), te mjesto nalaza i stupanj očuvanosti.
OPSADNI NOVCI
Novac, koji se kuje za vrijeme opsade nekog grada. Naredbodavac za kovanje novca je obično komandant opsjednutog mjesta, a novac je služio za plaćanje vojske. Izrađivan je u različitim oblicima. Jedan od najranijih primjeraka ovakva novca je iz 1702. godine, kada je opsjednuti francuski garnizon u Landau (Pfalz) kovao novac. Kod nas je 0. N. kovan u Kotoru i Zadru tijekom 1813. g. od francuskih garnizona u tim gradovima.
ORDEN
Nagradni znak, najčešće u obliku križa ili zvijezde, izrađen od srebra, zlata ili nekog drugog metala, ukrašen dragim kamenjem ili e-majlom. O. ie nastavak oznake svećeničkih redova, koii su tijekom križarskih ratova dobili vojni karakter. Poiavio se u toku X st. (Johanniter Orden iz 1070. godine. Orden sv. Duha iz 1198. s. itd.). Jačanjem feudalizma razvija se i institucija ordena, da bi u XVI-XVII st. orerasla u simbol dvorske ceremonije. U vriieme Francuske revolucije u or-denskoj instituciji nastaju revolucionarne promjene: predstavnici građanske klase stekli su pravo da za svoie zasluge dobiju orden. O. kao znak priznania zasniva se na zakonskim odredbama i dijeli na kategorije, uobičajeno na 5 stupnjeva. Prvi i drugi stupanj imaju zvijezdu. Prvi red se nosi na širokoj traci (lenti) o ramenu, drugi i treći oko vrata na traci, četvrti i peti stu-nani imaju trokutaste trake i nose se na grudima. Trake su obično u bojama nacionalne zastave.
ORTLI
Švicarski novac od 4 batzena ili 10 šilinga ili 1/4 guldena, koji je bio u optjecaju od 1656.-1811. g. Nazivan ie i BOCK. Na rv. je obično natpis, kao npr. PRO DEO ET PATRIA, itd.
ORTSTALER
Naziv za novac, kojega je vrijednost bila 1/4 talira. Kovane su i vrijednosti od 1/2 O. Tijekom XVI-XVII st. na njima se na jednoj strani nalazi carski orao i brojevi “4” ili “8”. Kod polovice je bio natpis “1 Halb. Reichsort” ili “VIII einen Reichstaler”. U Westfaliji je nazivan BLAMUSER.
OSELLA
Do 1521. g. novogodišnji dar dužda plemićima. Od 1521. g. srebrni venecijanski novac, vrijedan 33 solda, a od 1734. g. vrijednost mu je Dorasla na 78 solda. Na av. je obično prikazan sv. Marko koji duždu predaje zastavu, a rv. su različiti. Težina mu je bila 9,8 gr, a vrlo rijetko je kovan od zlata. Posljednji je kovan 1796. g.
OSJEČKI PAPIRNATI NOVAC
U Osijeku je prvi put tiskan papirnati novac asignati u 1849. g. i u optjecaju se nalazio od 16. I do 14. II te godine. Emitirane su dvije vrijednosti: 10 i 20 krajcara. Natpis na oba asignata je bio isti, razlike su postojale samo u oznakama vrijednosti. U orna-mentiranom pravokutniku desno gore je oznaka serije: SERIE......, dok je na lijevoj strani mjesto za broj: Nro......Ispod je natpis u nekoliko redova: Assignation /fiir zvvanzig (ili zehn) Kreutzer Conv. Mze./ 20 xr (ili 10 xr) welche bis zum Betra-ge von mindestens funf Gulden / Conv. Mze umge-wechselt werden bei / Ellias Lekitsch / Ausgegeben von: ispod je potpis tintom jednoga od četvorice određenih Osječana: A. Goriupp, A. A. Goriupp, P. Wachtler i Duras. Ispod potpisa je datum: Essegg den 16. Janner 1849. / U Osijeku je papirnati novac (naputnica) izdavan i 1919. g. Prvo je stavljena u promet vrijednost od 10 filira, i to 10. lipnja, a vrijednost od 20 filira je izdana 1. srpnja. Veličina novčanica je bila 6x4 cm i 9 x 6,5 cm, a tiskane su samo s prednje strane.
OTTO-ADELHEID-PFENNIG
Naziv srednjevjekovnog njemačkog pfenigs cara Otona III (983.-1002.) i njegove bake (starateljice) Adelheide. Na av. je križ između čijih krakova se nalaze slova O-T-T-O, te naokolo kružna legenda DIGRA+REX. Na rv. je stiliziran hram i ime ATHALHEID ili ATHALHET ili ATEALHT. Kovan je dugo i u raznim kovnicama. Pretpostavlja se da je tijekom 991.-995. g. kovnica ova novca bila u Gosslaru. Imitacije su kovane u Halberstadtu, Ouedlinburgu, Hildescheimu, od poljskih grofova Eilharta i Siegfrieda i poljskog kralja Boleslava Hrabrog.
OUGVIYA
Novčana jedinica Islamske Republike Mauretanije, od lipnja 1973. g. Jedan O. = 5 kumsa.
OXFORD CR0WN
Srebrna kruna Charlesa I iz 1664. g. koju je izradio Thomas Simon, tadašnji upravitelj kovnice novca u Oxfordu. Kralj je prikazan na konju s uzdignutim mačem, a u pozadini je panorama Oxforda.
OZNAKE KOVNICA NA NOVCU
Stavljanje oznaka ili slova, koji označavaju mjesto kovanja novca, javlja se još u antici. Od XVI st. ovaj se običaj ustaljuje, te danas imamo slovne ili figurativne oznake kovnica. Na primjer: A - Wienn, D - Graz (1765.-1772.), S - Hali (1765.-1780.), I - Limoges, Y - Bourges, Z - Zagreb (1849. g.), itd. Osim slovnih oznaka javljaju se i figurativne, kao: baklje, izlomljene strelice i dr.
OZNAKA VRIJEDNOSTI
Označavanje naziva novca na kovanici ili kuponu, novčane jedinice i njene nominalne vrijednosti. O. Z. javlja se u slučajevima kada se izdaje novac raznih vrijednosti. U vrijeme kada se kovao novac samo jedne vrijednosti tada se stavljao naziv tog novca: denarius, grossus i si. Detaljnije označavanje vrijednosti nije bilo potrebno, jer se novac razlikovao po veličini i težini.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 21:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 14.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „N“ (n – nummus)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
N
Oznaka za kovnicu Nagybanya 1780., Montpellier.
NAIRA
Novčana jedinica Federativne Republike Nigerije. Dijeli se na 100 koba. U optjecaju se nalazi od 1. siječnja 1973. g.
NAJA PAJSA
Novčana jedinica u Indiji, koja je bila u upotrebi od travnja 1957. do 1964. g. 1 rupia = 100 N P.
NAJSTARIJI NOVCI
Oko godine 700. pr. n. e. počelo se u Maloj Aziji, i to - prema Herodotu - u Lidiji, obilježavati malene komade, grudice plemenitog metala naročitim pečatima, da se time posvjedoči i službeno zagarantira njihov sadržaj i težina. Time je bio stvoren prvi “novac”, prvo sigurno mjerilo za određivanje vrijednosti robe i rada. Najstariji novci bile su grudice okruglastog ili jajastog oblika, načinjene od elektrona, mješavine 4/5 zlata 11/5 srebra, s hrapavom površinorn i bez slike, na koju je utisnuto nekoliko nejednakih, također bez slika, punca. Drži se, da je lidijski kralj Krezo kovao ljepše novce od finog zlata i srebra sa slikom dva lava i zvijezdom na av. i s puocom “Quadratum incusum” na ry. Krezovo kovanje preuzeo je i nastavio kralj Darije, kujući svoje zlatne darke i srebrne sigle s likom kralja kako strijelja lukom. Na ovaj su način uskoro počeli kovati svoje novce i Lidiji najbliži grčki gradovi, također bez natpisa, ali s gr-bovnom oznakom grada. Tako npr. Efes sa pčelom, Milet s lavljom glavom, Kizik s ribom tunom itd. Takvo se kovanje dalje širilo na istok i na zapad, na egejske otoke, a odatle i u samu Grčku. Među najstarije starogrčke novce ubrajaju se oni s otoka Egine, s morskom kornjačom s jedne i s quadra-tum incusum s druge strane. Te se novce stavlja u drugu polovicu VII stoljeća pr. n. e. Quadratum incusum se u toku vremena sve ljepše izrađuje umetanjem u kvadratna polja različitih znakova i slika, a i prednja strana novca postupno poprima jednu potpuniju sliku. Iz stare Grčke preneseno je kovanje novca najprije u južnu Italiju, nazivanu Graecia Magna, a zatim i dalje na zapad do obale današnje južne Francuske (Massilia) i Španjolske. Od oko 550. g. pr. n. e. kovali su gradovi Velike Grčke svoje novce već s dva kalupa, sa plastično uzdignutim slikama na jednoj strani a na drugoj udubljenim; to su tzv. nummi incusi.
NALAZI NOVCA
Novac otkriven pojedinačno ili pak u većim količinama. Nađeni novac i drugi predmeti u kojima se novac nalazio (posude) a također i drugi predmeti, koji se nalaze na mjestu nalaza: instrumenti, oružje, ukrasi, daju mogućnost utvrđivanja vremena kada je novac bio sklonjen, njegovu rasprostranjenost, trgovačke pu-teve i ekonomske veze. Uz ostalo je putem nalaza novca moguće obaviti determinaciju drugih nalaza, koji su bili zajedno s nađenim novcem.
NAPISI NA NOVCU BEZ SMISLA
Na pojednim novcima nalaze se napisi koji nemaju smisla. Ovakvi napisi se nalaze na keltskom novcu, koji je kovan po ugledu na grčki ili rimski novac a uslijed nepoznavanja pisma. U srednjem vijeku ovakovi natpisi se nalaze na Slavonskim banovcima, na novcu Saksonije kao i na mnogobrojnim brakteatima s konjanikom, koje su kovale njemačke kneževske porodice.
NAPOLEON D'OR
Francuski zlatni novac od 20 franaka uveden zakonom od 28. ožujka 1803. godine. Iz jednog kilograma zlata kovano je 155 komada težine 6,451 grama, a kovani su dvostruki (40 franaka), te 1/2 (10 franaka) i 1/4 (5 franaka).
NATURALNI NOVAC
Najstariji i najprimitivniji oblik novca - roba. Nastao je kod raznih naroda i u različito doba, a to su: stoka, krzno, ukrasi itd.
N-B
Oznaka za kovnicu Nagybanva 1630.- 1777, 1849.
NEUGROSCHEN
Saksonski groš od bilona koji se počeo kovati 1840. godine. Sličan je pruskom srebrnom grošu (1/30 talira), no nije se dijelio na 12 već na 10 pfeniga.
NEUKREUZER
Austrijski bakreni krajcarkovan na osnovi njemačko-austrijske novčane konvencije iz 1857. g. Do tog vremena u Austriji je bio duodecimalni sistem, pri kojem su kovane nomi-nale od 3, 6, 9, 12, 15, 24 i 30 krajcara. Od 1857. g. kuju se i nominale od 10 i 20 krajcara.
NEUTALER
švicarski naziv za francuski laub-talir od 6 livri, ali i naziv za talir od 40 Batzena ili 4 stara švicarska franka, kovan od 1796. godine u različitim kantonima. Na aversu je prikazan grb kantona a na reversu natpis. Do 1814. god. kovan je s neujednačenim sadržajem srebra, a prosječna težina mu je bila 26,46 grama. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i 1/4 N.
NEWARK SIEGE MONEY
(Novac iz vremena opsade Neivarka). Srebrni novac kovan u toku građanskog rata 1646. godine od srebrnih pločica u obliku romboida. Ovaj novac i novac “Inchiquina” iz 1642. g. jedini su novac u vrijednosti od devet penia, koji je ikad kovan u Engleskoj.
NG
Oznaka za kovnicu Nova Gvatemala 1777.
NGVE
Sitni novac Republike Zambije. N. je stoti dio kvvacha.
NIKE
Boginja pobjede u staroj Grčkoj a kasnije i u Rimu (Victoria). Prikazivana je kao djevojka s krilima i palminom grančicom ili lovorovim vjencem u ruci, kako sjedi ili u lijetu. Na medaljama se prikazuje do današnjih dana.
NIMBUS
(lat. oblak). U antičkoj i kršćanskoj umjetnosti vijenac od zraka ili svjetlosti, koji okružuje glavu sveca.
NIPENNING
(dan. devet pfeniga). Danski srebrni novac kovan oko 1430. godine za Ericha X (1412.-1439.) u raznim varijantama, težine 1,5-1,6 gr. Na jednoj strani je prikazana kruna, na drugoj slovo “E” (Erich), križ i naziv mjesta kovnice.
NOBEL
Naziv za zlatni engleski novac promjera 23 mm, kovanog za kralja Eduarda III (1327. -1377.) oko 1344. g. Kovan je u spomen pobjede nad francuskom flotom kod Sluvsa (22. VII 1340.), kada su Englezi osvojili 230 brodova i 30.000 zarcn bili Francuza. Na av. je poprsje kralja s mačem i štitom na palubi broda na uzburkanom moru, a na rv. je križ od Uljana, u osmokrakoj rozeti, oko koje je natpis. Postoje vrijednosti od 1/2 i 1/4 N. Težina mu je vremenom opadala, tako od 8,97 gr. u 1344. g. na 8,33 gr. 1346. g. i 7,97 gr. 1351.-1377. g. Za Eduarda IV (1461.-1483.) pojavio se novi tip N. - “ROSE NOBEL” - kojemu se na boku broda nalazila ruža. N. je bio vrlo popularan, pa su ga kovali mnogi drugi vladari, kao npr. Filip Flan-drijski, car Maksimilian I, Filip Lijepi i drugi.
NOBILISSIMUS
(lat. blagorodan, plemenit). Titula kasnorimskih i bizantskih careva.
NOBILITAS
(lat. plemenitost). Personifikacija plemenitosti, koja je prikazivana u starom Rimu u liku žene koja drži malu Viktoriju u jednoj ruci, dok joj je u drugoj žezlo. Na novcu se prikazuje od Commodusa (117.-192.) do Tetricusa (270.-272.).
NOBLE ili HALF MERK
Škotski bilonski ratni novac kovan za Jakova VI od 1572. do 1580. g. težine 6,803 gr. Na jednoj strani novca je grb škotske, na drugoj cvjetni križ. Sadržaj srebra u njemu bio je do 1576. g. 3,402 a poslije 4,539 gr.
NOGATA
Staroruska novčana jedinica, u X i XI stoljeću vrijedna 1/20 grivne. Težina joj je bila oko 2,5 gr srebra. Naziv je upotrebljavan i za stari Dirhem.
NOMENMVNZEN
Numizmatički naziv za egipatski brončani novac, koji se kovao u vrijeme rimskih careva od Domitiana (81.-96.) pa do Marka Aurelija (161.-180.) s nazivom jednog od egipatskih okruga (NOMOS). Poznato je oko 50 vrsta ovog novca, uključujući i novac s nazivima gradova. Na nekima je naziv okruga napisan, dok je kod drugih personificiran božanstvima, ili njihovim atributima aleksandrijskom interpretacijom egipatskog vjerovanja.
NOMISMA
Naziv za zlatni solidus upotrebljavan u Bizantu tijekom VIII-XII stoljeća.
NORTHUMBERLAND SHILLING
Rijedak novac koji je kovao Georg III 1763. godine kada je prisvojio titulu grofa Northumberlanda, lorda Irske. Idejno rješenje za novac dao je Richard Yeo, a iskovano ga je samo 2000 komada.
NOVAC
Sredstvo, koje posreduje u razmjeni, komad metala, iskovan ili izliven, određene kvalitete i težine, za što svojim žigom jamči onaj što ga je izdao, a služi kao sredstvo u prometu robe. Prvi novac iskovali su u VII stoljeću prije naše ere grčki gradovi u Maloj Aziji, odakle se njegova upotreba vremenom proširila na cijeli svijet. Prvi novčani sistem svjetskih razmjera stvorili su Aleksandar Makedonski i Rimljani, kasnije Venecija (groš), Njemačka (talir). Za vrijeme revolucije u Francuskoj utemeljen je novčani sistem na đekadnoj osnovi, po kojem su izgrađeni novčani sistemi mnogih zemalja.
NOVAC GROFOVA CELJSKIH
Zadnji slovenski srednjovjekovni novac kovali su članovi moćne porodice grofova Celjskih, najvjerojatnije u samom Celju. Pravo kovanja novca Celjski su dobili po^ slije 1436. g. nakon imenovanja za knezove. Prvi tip novca je kovan za Fridriha II (+1454.), koji je bio ban Slavonije 1423.-1424. i 1445.-1454. g. Na njegovu novcu je grb Celjskih okružen s tri luka. Grb je podijeljen na četiri polja: prvo i četvrto polje imaju po tri zvijezde dok su u drugom i trećem dvije horizontalne crte. Veličina novca je oko 15 mm. Za njegova sina Urliha III (+1456.) kovana su dva tipa novca. Kod prvog je cijeli grb Celjskih, sa strane tri luka i slova VLR(kus). Kod drugog je štit s tri šestokrake zvijezde, sa strane su tri po-luluka i slova VRL. Veličina ovog novca je 16 mm, nepravilnog je oblika i kovan je samo sa jedne strane.
NOVAC IZ NUŽDE
Numizmatički termin za novac, koji je kovan ili tiskan u izvanrednim okolnostima zbog pomanjkanja općega državnog novca, a neovlašteno ga izdaju gradovi, privatne osobe pa i državne kovnice u kriznim momentima kada oznaka vrijednosti prelazi vrijednost materijala od kojeg je novac napravljen. Najčešće se to događa tijekom ratova odnosno revolucionarnih zbivanja. U većini slučajeva takav novac se po izgledu razlikuje od redovna novca. U nekim prilikama i poštanske marke su se koristile kao takav novac.
NOVAC ŽELJEZNI
Željezo je još u antičko vrijeme korišteno kao prirodni novac. U XX st. je korišteno za kovanje novca i medalja, posebno u izvanrednim okolnostima. Uslijed brzog oksidira-nja 2. se podvrgava dodatnoj kemijskoj obradi sa cinkom ili je pokriven slojem fosfatne košuljice.
NOVČANA KONVENCIJA
(njem. Munzfuss).
Zakonsko ustanovljenje težine novca i količine dragocjenog metala u njemu. Tako carski novčani zakon iz 1566. g. propisuje da je težina Reichstalira 1/8 kolnske marke ili 2 lota ili 36 grana, i da se sastoji od 32 grana srebra i 4 grana bakra. Naziv “9-talirska stopa” označava koliko je talira išlo u jednu čistu marku srebra (1 marka = 16 lota = 288 grana čistog srebra, tj. 32 grana u talir ili 9 talira iz marke). i
NOVČANE PLOČICE
Metalne okrugle pločice, koje se upotrebljavaju pri izradbi, kovanju novca. Kod stare metode kovanja, ručne, ove su pločice pravljene ručno. Danas se pločice prave mehaničkim probojcima.
NOVČANI SISTEM
(njem. Munzsistem)
je skup odredaba, koji pobliže određuje novčanu jedinicu neke zemlje (sustav, dijelove) i njenu vrijednost.
NOVČANI UTEZI
Poseban tip utega, koji su u srednjem vijeku služili za mjerenje novca. Na ovim je utezima bilo označeno za koji su novac određeni. Osim utega postojale su i specijalne ručne vage. I utezi i vage su spremani u naročitu za njih pripremljenu kutiju, koja je bila podijeljena pregradama, tako da je svaki uteg odnosno vaga imao svoje mjesto.
NOVČANI ZAKON
obuhvaća novčano stvaralaštvo neke zemlje u cjelini i u njegovim pojedinačnim dijelovima: obrazloženje kontinuiteta, pravne osnove novčanog sistema, tipove novca, predstave na novcu, način i mjesto kovanja, dijelove novčanih jedinica, zabrane i način kažnjavanja imitatora, prihode od kovanja itd.
NOVČIČ
Bakreni novac Crne Gore, jednak 1/100 florina, a po vrijednosti je odgovarao austrijskom krajcaru. S uvođenjem perpere 1892. g. zamijenjen je parom.
NOVO BRDO KOVNICA
Kada je počela raditi kovnica u Novom Brdu (u vrijeme srednjovjekovne Srbije) nije točno utvrđeno. Prvo spominjanje imamo iz 1326. g. a istodobno se spominju i “grossorum de Neubarda”. U kovnici su vjerojatno kovani isti tipovi novca kao i u ostalim srpskim kovnicama. Prvi sa sigurnošću određen novac iz kovnice N. B. imamo iz vremena kneza Lazara. To su primjerci, koji na jednoj strani predstavljaju kneza Lazara, a na drugoj je strani Krist u man-dorli. Natpis naokolo glasi: CONTE LASARO-NO-VOMONTE”, a na drugoj strani “MONeta ARGE-ntea-NOVOMONTE”. Kovnica je radila i za vrijeme Đurđa Brankovića, kada j'e u njoj kovan novac s likom despota Đurđa na jednoj, dok se na drugoj nalazi lav koji korača i natpis naokolo NOVO BRDO. Poslije osvajanja grada od Turaka 1455. g. u njoj su Turci kovali svoje akče, od sultana Mehme-da II (1451.-1481.) do Ahmeta I (1603.-1617.).
NOVOGODIŠNJI NOVAC
Novac kovan u čast nastupajuće godine. U antičkom Rimu ga je kovao Hadrian (117.-138.), Antoninus Pius (138.-161.) i Aleksandar Severus (222.-235.). Na novcu je natpis “S. P. Q. R. A (nnum) N(ovum) F(austum) F(elicem)” i imenom cara. U novije vrijeme kovan je u VVurzburgu tijekom XVII-XVIII stoljeća a 1660. g. u Frankfurtu na Majni kovan je talir s natpisom “Zum guten Neuen Jahr”.
NOVOGORODKA
Naziv za denge kovane u Novgorodu od 1419./20.-1478. godine.
NOVOGVINEJSKI NOVAC
Novac vrijednosti od 20 i 10 maraka od zlata, od 5, 2, 1 i 1/2 marke od srebra te od 10, 2 i 1 pfeniga od bakra, kovan od Novo Gvinejske kompanije 1894. za njemačku koloniju Novu Gvineju. Na jednoj strani novca je prikazana rajska ptica, dok je na drugoj oznaka no-minale. Kod vrijednosti od 1 i 2 pfeniga na obim stranama je natpis. Novac je kovan 1894. i 1895. g. u Berlinu. Kada je 1899. g. uprava nad teritorijem prešla na Njemačko carstvo, novac je povučen iz optjecaja.
NOVO KOVANJE
(njem. Neupragung, rus. novodeli). Kovanje novca starijeg datuma originalnim kalupima u novije doba. Od originala se razlikuju novo označenom godinom ili nekom drugom oznakom no ne u pravilu. Novo kovanje se često provodi osobito kod zlatnog novca. Na primjer: zlatnih francuskih 20 franaka s godinama “1907.” i “1914.” kovani su 1951.-1957. g. Engleski novac od 1 funte s godinom “1925.” kovan je 1949.-1951. g. Meksički novac od 2 i 2 1/2 pesosa kovan je 1944.- 1948., od 5 pesosa 1955. g., od 10 i 20 pesosa 1959. g. a od 50 pesosa 1943.-1947. g. U Švicarskoj je tijekom 1945.-1947. g. kovan zlatnik od 20 franaka s oznakom 1935. g. Oznaka na kovanici je uz godinu i slovo “L”, a po ivici novca je natpis “AD LEGEM ANNI MCMXXXI” (lat. “Suglasno zakonu iz 1931.”). U Turskoj je kovan novac od 25, 50, 100 250 i 500 piastera. Broj, koji se_ nalazi ispod originalne godine kovanja, omogućuje da se odredi koje je godine izvršeno novo kovanje. Npr. 1923/41 znači da je nova godina kovanja
1964.
NOVO SREBRO
Naziv za leguru bakra 55-67%, nikla 11-13% i cinka 25-32%. Od ove legure je kovan različiti novac pojedinih država, kao u Austriji 1915. g., SSSR-u 1931., Švicarskoj od 1968. g.
NR, N-R
Oznaka za kovnicu Santa Fe de Bogota (Kolumbija).
NUDO
Srebrni novac od 16 solda kovan u Modeni za vrijeme vojvode Caezara od 1597.-1628., težine 7,3 grama. Na reversu je prikazan nag Putto (Eros, Amor, Cupido) na jednoj palmi, radi čega je i nazvan Nudo.
NULTRAM
Novčana jedinica kneževine Butan od 1957.-1968. godine. 1 N = 100 čejtruma.
NUMI INCUSI
Naziv za stari arhaični novac, kod koga je prikaz reversa točno ponovljeni avers, ali u negativu. Do ovoga je dolazilo pošto su oba kalupa (avers i revers) izrađeni iz istog modela matrice.
NUMIZMATIKA
Znanost, koja se bavi proučavanjem stara kovanog novca i medalja. Riječ je grčkog porjekla. Riječ "nome" prvobitno znači pašnjak, stočnu hranu, zatim razdiobu, nešto što se daje u razmjenu. Slična je grčka riječ “nomos”, koja znači okrug, mjesto stanovanja, pa običaj, naviku i konačno propis, zaikon. Od nje je nastala putem propisa i zakona riječ “nomisma”, u značenju kovanica.Kovanice su kovanjem ili lijevanjem rukom formirani komadi metala, koji služe kao sredstvo opće razmjene, te kao sredstvo obrtanja vrijednosti (novac). Da kovanice u potpunosti ispune ovu svrhu, potrebno je za sadržaj i težinu da postoji jamstvo, a to znači da trebaju biti stvarane pod nadzorom starješine, vladara zajednice, države i sl.
Numizmatika se tako od uvijek bavila kovanicama, smatrajući ih predmetima od povijesnog, kulturnog i umjetničkog značenja. Njen zadatak bijaše ustanoviti mjesto i vrijeme nastanka kovanice, vladara koji ju je dao kovati {pravo kovanja bilo je isključfvo pravo vlastodršca), objasniti natpise i slike koje su na kovanicama predstavljene, kao i pratiti razvitak graverske umjetnosti i načina kovanja kod pojedinih naroda.
Numizmatika se nekada bitno razlikovala od nauke o novcu, koja sadrži jedan dio nacionalne ekonomije i kovanice tretira kao novac koji se uzima kao mjerilo vrijednosti, odnosno određuje vrijednosne odnose. Obje nauke upotpunjavaju se u mnogim područjima i služe jedan drugoj kao pomoćne naučne grane. Numizmatika nije dakle samo način uređivanja zbirki uz odgovor što prikazuje, već treba da odfovori i čemu služi i što vrijedi (misao Grotte). lično piše i Luschin von Ebengreuth. U uskoj povezanosti s numizmatikom nalazi se i medaljerstvo. To vrijedi za medalje rimskih vladara, koje se ne mogu promatrati odvojeno od rimskog novca. Isti odnos ostaje i za kasnija razdoblja, iako u većini slučajeva medalje nisu kovane i izdavane od strane države. Iako medalje nemaju vrijednost novca, ipak su za numizmatiku od važnosti jer ne samo da su slične kovanicama novca, već kao svjedoci sitne plastike od velikog su povijesno-umjetničkog značaja.
O numizmatici i medaljerstvu su se mnogi renomirani pisci izražavali s osobitom naklonošću i na taj način ih indirektno proširivali, odnosno popularizirali.
U raznim slučajevima, kada se povijest pokušava krivotvoriti ili se u obradbi pojedinih vremenskih razdoblja zapalo u ćorsokak, pomoć numizmatike je često pridonijelo objašnjenju čisto povijesnih činjenica (npr. redoslijed vladara u starom vijeku i ustanovljenje vremenskih razdoblja) raznih važnih događaja. Antičke kovanice obogaćuju naša saznanja o starim jezicima i pisanim oznakama, čija se forma u toku stoljeća mijenjala; one nam prikazuju slike bogova i heroja, hramova i životinja, potrepštine za kuću i bogoslužje, razna oružja i druge predmete. Na mnogim rimskim kovanicama nalazimo umjetnički i estetski izražene živopisne portrete vladara s naznakama njihovih imena, po čemu je arheolozima uspjelo do sada često nepouzdane portrete vladara sa sigurnošću utvrditi.
Kovanice nam daju sliku stupnja izobrazbe, političkog i religioznog stanja naroda jednog doba; putem kovanica kao predmeta male plastike možemo pratiti početak, procvat i pad nivoa umjetnosti, a putem iste u svojstvu novca razvitak trgovine te stupanj razvijenosti i imućnosti naroda.
Numizmatika se, kao i povijest, dijeli u tri glavne skupine: prva obuhvaća kovanice starog svijeta ili antiku, druga kovanice srednjeg vijeka i treća one novog doba.
Numizmatika je postala važna naučna grana, koja numizmatički materijal obrađuje kao izvor za političku i ekonomsku povijest, za epigrafiku, kronologiju, lingvistiku, heraldiku i povijest umjetnosti. S tehničke strane istražuje vrijednost novca, njegovu kupovnu moć i pravne uredbe u vezi s kovanjem novca kod različitih naroda i u raznim vremenskim razdobljima.
Numizmatika nije pojava novijeg vremena. Ne može se utvrditi da li su se stari Grci i Rimljani bavili sakupljanjem i proučavanjem novca. Sa sigurnošću se može utvrditi, da je Italija u srednjem vijeku bila zemlja, u kojoj se razvio smisao za proučavanje antičkog novca, kao i smisao za sabiranje i Čuvanje istog. Jedan od prvih sakupljača bio je poznati renesansni pjesnik F. Petrarca (1304. -74.), koji je sakupljao rimski novac. Već u 15. stoljeću imali su zbirke mnogi vladari i imućnici kao Leonello d'Este, Cosimo de Medici, Alfonso Napuljski, carevi Maksimilijan I, Ferdinand I i drugi.
Naučno zanimanje za stari novac javlja se krajem XV stoljeća. Tako je 1489. godine humanista Angelus Politianus tiskao i izdao svoje djelo “Mis-cellanea”, koje se smatra prvim i najstarijim numizmatičkim djelom. U XVII stoljeću javljaju se i prvi naši sakupljači. To su bili grofovi Nikola I (1665.) i Nikola II (+1687.) Drašković, te banovi Nikola (1620.-1664.) i Petar (1621.-1671.) Zrinski.
U 18. stoljeću povećava se broj sakupljača kao i naučnih radnika u svijetu, ali i kod nas. Naš Dubrovčanin Anselmo Banduri (1671.-1743.); naučni radnik u Parizu, napisao je dva numizmatička djela, koja su i danas često aktualna. U djelu “Numis-mata imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Palaeologos Augustos”, Pariš 1718, opisao je živote careva i cesara i Rima i Grčke te Egipta (Ptolome-jevići). U drugom djelu “Bibliorheca numaria” prikazao je povijest numizmatike sve do njegova vremena, prvi rad te vrste u svijetu. Krajem stoljeća naš fra Matija Katančić (1750.-1825.) objavio je dva numizmatička djela: “Tentamen publicum ex numismatica veteri”), Budim 1797, i “Elementa Numismatica” Budim 1798. Katančić je bio jedan od prvih profesora numizmatike u Evropi, na Budimskom sveučilištu.
U XIX stoljeću područje numizmatike se naglo proširuje. Ne proučavaju se samo novci Grčke i Rima, već se prelazi i na proučavanje srednjovjekovnih novaca. Profesor praškog sveučilišta Josip Mader tiskao je svoje opsežno djelo: “Kritische Beitrage zur Miinzkunde des Mittelalters” Prag 1803.-9., koje je povećalo interes i za srednji vijek, te se broj sakupljača naglo povećava. Javljaju se i prvi numizmatički časopisi;- i to 1832. u Nizozemskoj, 1834. u Njemačkoj i Engleskoj. Pod utjecajem tih Časopisa osnivaju se i numizmatička društva, i to kao prvo i najstarije “Numismatic Societv” u Londonu 1836. g., oko 1840. g. u Berlinu, a 1869. u Beču. Nakon ovih osnivaju se numizmatička društva i u drugim zemljama, a 1928. godine osnovano je i prvo numizmatičko društvo na Balkanu - “Hrvatsko numizmatičko društvo” u Zagrebu.
Širenju numizmatičkih spoznaja u nas uvelike je pridonijelo djelo prof. Šime Ljubića: “Opis jugoslavenskih novaca” Zagreb, 1875, zatim djelo prof. M. Rešetara “Dubrovačka numizmatika” Beograd - Zemun 1925., pa “Slavonski banovci” od Dr. ćire Truhelke, Sarajevo 1897., mnogobrojna djela prof. Ivana Rendjeo s djelom “Corpus der mittel-alteriichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dal-matien und Bosnien” na čelu. No širenju numizmatičkih nastojanja danas uvelike pomažu velike numizmatičke kuće, koje izdaju opsežne i na naučnoj osnovi pripremljene prodajne kataloge, popraćene izvanrednim slikama. No ne smijemo zanemariti i brojne edicije numizmatičkih društava širom svijeta, koje putem svojih članaka pridonose objašnjenju i rasvjetljavanju mnogih detalja nedotaknutih fli nedovoljno objašnjenih od naših spomenutih numizmatičkih velikana naučenjaka.
NUMMION
Mala bakrena novčana jedinica u Bizantu za vrijeme Anastasiusa (491.-518.) jednaka 1/40 folisa. Kovane su vrijednosti od 40, 20, 10 i 5 N. Vrijednost je označavana slovima na reversu novca: M, K, I, E.
NUMMVLARIUS
kontrolor, pregledač novca (npr. da je novčić od srebra), a također i pregledač u državnoj kovnici, te mjenjač novca u starom Rimu.
NUMMUS
1. U početku općeniti izraz za kovanicu - novac.
2. Bakreni bizantski novac, težine 0,60 - 1,20 grama i promjera 8--10 mm. U optjecaj je uveden za reforme Anastasiusa 498. g. a po vrijednosti je bio jednak 1/40 folisa.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup starog novca Beograd - isplata odmah!
|
- 21:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 13.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „M“ (m – murajola)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
M
Oznaka za kovnice Milano 1780.-1859., Toulouse, Madrid.
MA
Oznaka za kovnicu Marseilles. Oznaka je u obliku monograma. Novčana jedinica u Kineskom Turkestanu, izdana od autonomnih gospodara tokom 1904. -1916. g. U jedan tael išlo je 10 M. Kovane su vrijednosti od 1,2 i 5 M.
MACUQUINA
(od arapskog makuk - nepravilan). Naziv za meksički novac od osam reala, čije je kovanje počelo u godinama vladanja španjolskog kralja Filipa II (1556.-1598.). Iskovan grubo, ručno, on je imao nepravilan oblik, otuda mu i naziv. Evropske države su ga koristile kao sirovinu za svoj novac. U upotrebi je bio do 70-tih godina XVIII stoljeća.
MACUTA
Portugalski novac za afričke kolonije, kovan od kralja Joao I (1750.-1777.) od 1762. g. 1 M = 50 reala. Novac u vrijednosti 12, 10, 8, 6, 4 i 2 M kovan je od srebra, a od bakra je kovana vrijednost od 1 M. Od kraja XVIII stoljeća se kuju od bakra nominale od 2, 1/2 i 1/4 M. Na novcu se nalaze grb i oznaka nominale. Sredinom XIX stoljeća kovanje je prekinuto. Sitan novac Republike Zair. 100 M = 1 zair.
MADONNENTALER
(Madonin talir). Kovani novac, talir, na kojem je prikazana Madona s djetetom u naručju. Kovan je u raznim varijantama i u mnogim zemljama, a naročito mnogo kovan je u Austriji, Mađarskoj i Bavarskoj.
MADONNINA
Naziv za različiti talijanski novac s predstavom Bogorodice. Najraniji tip ovog novca je kovan u XVII stoljeću u Genovi. Kasnije je u 1797. g. kovan u papinskoj državi u Rimu s vrijednošću od 5 baiocca i težinom od 33 gr.
MAĐARIJA
Narodni naziv u pojedinim krajevima Jugoslavije za mađarski zlatni novac.
MAGDALON D'OR
(Zlatna Magdalena). Provansalski zlatni novac Renata von Anjon (1434.- 1480.) i Karla III (1480.-1482.) kovan u Tarskonu od 1476.-1481. g. Na aversu je prikazana Marija Magdalena, na reversu je križ i slova RR (Renatus rex) ili samo C (CARLO) s krunom i Uljanima. Težina mu je bila 1,8 gr.
MAGISTERTALER
Talir Sachsen-Weimara kovan 1654. g. u čast princa Bernharda, kao rektora Jenskog univerziteta.
MAILLE
Srebrni novac Francuske i Flandrije od XIII-XV stoljeća, koji je u pravilu imao vrijednost 1/2 denara, odnosno denara. U Flandriji (velikom broju gradova) kovanje M počinje zadnjes desetljeća Xll stoljeća s težinom od 0,40-0,44 gr. Na novcu su bili različiti prikazi; križ, kula, lilian, glava sa šljemom, sidro, trokut i si. Tokom XIII stoljeća to je osnovni sitan novac Flandrije. U Francuskoj i Italiji M. je korišten kao polovica obola. No bilo je i iznimki. Tako kralj Filip IV (1285.-1314.) kuje 1/2 torneza pod nazivom “MAILLE BLANCHE”, a sličan je novac kovao i Karlo IV (1322.-1328.). U Arasu je 1347. g. kovan zlatni novac pod nazivom “MAILLE D'OR”.
MAJORINA PECUNIA, MAIORINA
Novčana jedinica, uvedena u optjecaj za vrijeme vladanja Konstantina II i Konstansa oko 340. godine. Iznosila je 1/72 rimske funte i težina joj je bila 4,54 grama. Oko 445. godine vrijednost joj je povećana na 1/60 funte, a time i težina na 5,45 grama. Kovanje je prestalo prvih godina carevania Honorija i Arkadija (383.-408.).
MAJSENSKI GROŠ
(MEISSNER GROSCHEN). Meisensko-tiringjjski srebrni novac XIV--XV stoljeća uveden u optjecaj oko 1338. godine od Friedricha II Meisenskog (1324.-1349.) po ugledu na praški groš. Težina mu je bila 3,9 gr, no s vremenom je količina srebra u novcu smanjivana, tako da je oko 1432. g. u novcu bilo samo 0,48 grama srebra. Od sredine XVI stoljeća 1 MG = = 1/20, zatim 1/21 reinskog florina. Novac je bio rasprostranjen u cijeloj Njemačkoj i služio je kao obrazac za kovanje sličnog novca u mnogim njemačkim državama. U početku je kovan s prikazom tiringijskog lava i križa s Uljanima te natpisom: “GROSSUS:MARCH:MYSNENSIS”. Poslije 1405. g. izgled mu se mijenja, jer se kuje u mnogim varijantama. Od 1457. g. na novac se stavlja i godina kovanja.
MAJSENSKI GULDEN
(MEISSNISCHER GULDEN). Naziv za rajnski goldgulden, koji je u Saksoniji 1498. g. vrijedio 21 groš. Kada su 1542. g. rajnski goldgulden i saksonski guldengroš (talir) postali vrijedni 24 groša, tada je M.G. od 21 groša postao novčano-obračunska jedinica, koja je u upotrebi bila sve do XIX stoljeća.
MAKABEJSKI NOVAC
Staro židovski novac od bronce, kasnije od bakra. Prvi novac se pripisuje Smionu (139.-135. pr. n. e.) iz porodice Maka-beja. Natpisi na novcu su na staro židovskom jeziku a osim opisa na novcu su i prikazani kalež, limun, palma i si. Kasnije se na novcu nalazi tekst na staro židovskom i grčkom. Za Antigona II (40.- -37. godina pr.n.e.) kovanje je prestalo. U ovu grupu novca često se ubraja i novac, koji je kovan tokom 66.-70. i 132.-135. godine prilikom ustanaka protiv Rimljana.
MALA BRONCA
Brončani rimski novac, koji se počeo kovati za vrijeme cara Probusa (276.- -282.). Promjer je bio 20-22 mm a težina 5-7 grama. Kovanje je prestalo oko 294. godine za vrijeme Prve tetrarhije.
MALKONTENTENGVLDEN
Novac, koji je kovao knez Georg Rakoczi za vrijeme rata protiv Austrije (1703.-1711. godine) od 1704. do 1706. godine. U početku je Rakoczi kovao visoko kvalitetne dukate i guldene, no od 1705. g. kuje vrijednosti od 20,- 10, 4 i 1 poltura od bakra s mađarskim grbom na aversu i prikazom Bogorodice, zaštitnice Mađarske na reversu. Naokolo je tekst “PATRONA UNGARIAE”.
na vrh
MALOTI
Krupnija novčana jedinica Lesota od stjecanja nezavisnosti 1966. g, a dijeli se na 100 licenti.
MALTEŠKI KRIŽ
Križ sa kracima koji se šire od sredine prema vani, i koji su na kraju zasječni u obliku lastinog repa, tako da svaki krak ima po dva vrha. Ovaj križ je simbol prvih viteških redova (red Sv. Ivana, Templari, Teutonski red), na čijim je novcima i prikazan. Prijelaskom reda Sv. Ivana na Maltu ovaj križ je nazvan “Malteški križ”, a red Malteški vitezovi.
MALUCO
Portugalski novac za Azorsko otočje iz 1829. godine. Kovan je od bronce dobivene od manastirskih zvona. Na njemu je bio broj “80” (reala), no vrijednost mu je bila 100 reala. U 1831. i 1844. g. velike količine ovog novca su pretopljene.
MALY GROSZ
(Mali groš). Tip groša, koji je u velikim količinama kovan u Češkoj od 1576.- 1618. g. Težina mu je bila oko 1,05 gr. Na aversu je češki lav, a na reversu okrunjeni kraljevski inicijali iznad oznake vrijednosti i godine kovanja.
MANDORLA
U kršćanskoj umjetnosti talijanski, francuski i njemački naziv za “mističnu mandulu” - mandorlu. To je crtež oblika koštice od mandule sa šiljatim vrhovima, izrađen u vidu crtica, zvijezdica, svjetlosti ili plamenih zraka koje okružuju priliku Krista ili nekog drugog sveca. Često se susreće na novcima srednjeg vijeka.
MANGUR
Turski bakreni novac XIV-XVII stoljeća, koji se počeo kovati za vrijeme vladavine Orhana (1326.-1359.). Na obje strane novca je tekst na arapskom. Težina mu se kolebala između 0,9-3,32 gr. Za Ahmeda I (1603.-1617.) težina se kretala od 9,4-12,1 gr. Početkom XVI stoljeća išlo je 16 M u akču, kasnije 8. U 1687. godini jedna akča je vrijedila 2 M, a od 1688. g. odnos je bio 1:1.
MANKUS
Prvobitni naziv za arapski zlatni dinar (= 30 srebrnih dirhema) u Zapadnoj Evropi, a zatim novčano-obračunska jedinica. Kao obračunska jedinica 'poznat je od kraja VIII do kraja XI stoljeća u Engleskoj, Italiji, Španjolskoj i Francuskoj. Kao srebrni novac se pojavio u Italiji tokom IX-X stoljeća. U Kataloniji se tokom XI stoljeća kovao od zlata s arapskim tekstom i krizom. Težina mu je bila 1,9-1,95 gr. i bio je lakši od arapskog dinara.
MANTELET D'OR
(Zlatna pelerina, ogrtač). Zlatni novac, koji ie kovao francuski kralj Filip IV (1285.-1314.) od'1305.-1308. godine, skoro od čistog zlata. Na aversu je prikazan kralj u dugačkom ogrtaču sa skeptrom od cvijeća, na reversu je cvjetni križ i četiri lista djeteline. Težina mu je bila 3,5 gr a poznat je još pod imenom “PETlT ROYAL D'OR” (Mali kraljev zlatnik).
MARAVEDI, MARABOTINO, ALMORABITINO
Naziv za zlatni španjolski novac kovan po uzoru na arapsko-španjolski zlatni dinar, koji su kovali Almoravidi u Španjolskoj i Portugalu oko 1087. godine. Španjolski kraljevi su ovaj tip novca počeli kovati 1112. godine. Za Alfonsa VIII Kastiljskog (1158.-1214.) je kovan sa arapskim natpisom. Težina novca je bila oko 3,8_ gr. Za Alfonsa X Kastilj-skoe (1252.-1284.) kovani su M. od bilona, nazvani “MARAVEDI BLANCO”, i kojih je 60 išlo u jedan zlatni. Od XVI stoljeća kovani su bakreni u vrijednosti 2, 4 i 8 M.
MARCELLO
Venecijanski srebrni novac u vrijednosti pola lire prvi puta kovan za dužda Nikola Marcello (1473.-1474.). Težina mu je bila oko 3,26 gr. Na aversu je sv. Mairko i dužd koji kleči, na reversu je prikazan Krist. Novac je prvobitno imao vrijednost od 10,5 solda a zatim 12. Kovan je do 1550. godine. Poneka_d se naziv upotrebljavao za novac istog tipa ali vrijednosti 1/5, 1/8 i 1/10 lire. Ovaj tip novca je patvoren u Mantovi i Modeni u prvoj polovici XVI stoljeća.
MARCHETTO
Venecijanski novac XV-XIX stoljeća vrijednosti 1 solda ili 1/20 lire.
MARENGO
Zlatni novac od 20 franaka kovan u Torinu poslije bitke kod Marenga (1800. g.) s kružnom legendom “L1TALIE DELIVRfiE X MARENGO”.
MARGARETHENGROSCHEN
Meisenski groš kovan u XV stoljeću na kojem se nalaze imena Friedricha II (1428.-1464.) i Vilhelma III (1440.- -1445.), te ime Margarethe, žene Friedricha II. Isto se naziva i novac samo s natpisom Margarethe i njenog supruga, kovan 1457. god.
MARIENDUKATEN
Opći naziv za dukate, na kojima je prikazana sv. Marija s malim Isusom ili bez njega, te svojim simbolima zvijezdom i ružom. Jedan od ranije kovanih je dukat Matije Korvina (1458.-1490.).
MARIENGROSCHEN
Donjosaksonski srebrni novac slabije kvalitete s likom Marije. Prvi put je kovan u Goslaru 1503. godine. Uskoro je M. rasprostranjen i kovao se u mnogim kovnicama; Braunschvveigu 1514. g. s težinom od 2,75 gr, Hilde-sheimu 1528. g. težine 2,88 gr. Uslijed pada vrijednosti bilo je pokušaja da se zamijeni no i nadalje je ostao u optjecaju kao 1/36 dio talira.
MARIANUS
(MARIJAŠ, DJEVIĆ). Ugarski novac s Marijinim likom. U starije doba neki novac veće vrijednosti. Od XVII st. novac od 5 groša (15 krajcara). Potkraj stoljeća povećana mu je vrijednost na 17, prolazno na 18 krajcara. U Hrvatskom primorju se 1642. godine računa s 30 soldina. Potkraj XVIII st. nalazimo “Marianus” u značenju “šestice”. Turski novac od 10 para (onluk), koji je bio u optjecaju u Srbiji tokom XIX stoljeća. Jedan turski groš vrijedio je 4 marjaša.
MARIBORSKI PAPIRNATI NOVAC
Općina Maribor izdala je 1919. godine dvije vrijednosti, i to od 10 vinara zelene i od 20 vinara smeđe boje. Na prednjoj strani je oznaka vrijednosti, dok je na stražnjoj gradski grb oko kojega je natpis: “Kraljevo avtonomno mesto Maribor”. Na prednjoj strani novčanice se nalazi natpis crnim pretiskom: Vrednostnica/mestne občine Maribor./Mestna ob-čina Maribor je obvezana to/vrednosnico vnovčit proti postavni/gotovni potom mestne blagainice./ /Vladni komesar: Pfeifer. Iznad ovog natpisa je manji natpis: Veljavno do vštevši 30 junija 1920. Na stražnjoj strani je natpis: Vrednosnica/mestne občine Maribor,/ izdana s pritrdilom poverjeništva ministarstva/financ za Slovenije in Istro v Ljublja-ni/z dne 6. okt. 1919, štev. 6323. Veličina novčanica je 7,5 sa 4,3 cm.
MARKA
Težinska i težinsko-novčana jedinica. Naziv “marka” poznat je iz anglo-saksonskih izvora IX-X stoljeća kao težinska jedinica. U prvoj polovici XI stoljeća M. je dobila značenje novčane jedinice prvo u Skandinaviji a zatim u Njemačkoj. U početku je iznosila 2/3 karolinške funte, kasnije je u različitim zemljama težina bila različita. U XV stoljeću najviše je rasprostranjena kolnska M. s težinom od 233,8 gr. Na našem području u izvorima se spominju bečka, istarska, segedinska, kaločka, budimpeštanska, zagrebačka i druge marke. Zagrebačka M. (MARCA ZAGRABIENSIS ili M. SCLAVONICA) kao novčana jedinica sadržala je 200 banskih denara, 400 obola odnosno 2400 bagatina. Kao novac M. se kuje od XVI stoljeća u Skandinaviji i Sjevernoj Njemačkoj. Od 1871. g. u cijelo j Njemačkoj carevini bio je uveden u optjecaj jedinstveni novac - zlatna M. Ta novčana jedinica dijelila se na 100 pfeniga. Zlatna podloga ovog novca se nije mijenjala do 1914. godine. Poslije velike inflacije koja je trajala do 1923. g. i kada je jedan dolar SAD-a vrijedio 4200 milijardi maraka, M. je povratila predratnu zlatnu podlogu, čiji je odnos prema zlatu zadržan, formalno, do 1944. godine.
MARKA DENARUORUM BANALIUM
Novčano-težinska jedinica, od koje je kovano 372 komada banovaca. Banovac je sadržavao 3/4 čistog srebra i 1/4 bakra. Težina ove M. je bila 237,9 grama, a u upotrebi je bila za vrijeme kovanja banskih denara.
MASSE D'OR
(Zlatni skeptar). Veliki francuski zlatnik kovan od Filipa III (1270.-1285.) i Filipa IV (12S5.-1314.)- Težina mu je bila 6,93 gr. 1 M = 25 ili 30 sua turskih. Na aversu je kralj na prijestolju sa skeptrom, na reversu cvjetni križ, Uljani i natpis “XPC VINCIT, XPC REGNAT”.
MARKA FINSKA
Novčana jedinica u Finskoj uvedena 1860. godine. Dijelila se na 100 penija. Od 1877. g. vrijednost joj se određivala prema f. franku, a od 1933. g. prešlo se na određivanje vrijednosti u odnosu na funtu. Poslije 1945. g. vrijednost joj je opala, tako da je 1963. g. uvedena nova M. F. koja je bila jednaka 100 starih.
MARKA NJEMAČKE DEMOKRATSKE REPUBLIKE
Novčana jedinica DDR jednaka 100 pfeniga. Od svibnja 1945. g. do lipnja 1948. godine na teritoriju cijele Njemačke u optjecaju su bile rentne marke, bivše Reichsmarke i marke Savezne vojne komande. Novčana reforma je provedena 1948. godine od Sovjetske vojne okupacione komande.
MARKA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE
U lipnju 1948. godine u zapadnoj zoni Njemačke, okupiranoj od SAD, Engleske i Francuske, provedena je novčana reforma i uvedena nova zapadnonjemačka marka, koja se dijeli na 100 pfeniga. Poslije ujedinjenja triju okupacionih zona u jednu u rujnu 1949. godine, nova marka je stavljena u promet od strane Banke njemačkih zemalja, a od 1957. g. od strane Njemačke savezne banke.
MARKA POLJSKE
Novčana jedinica Poljske od 1919. g. do 1924. godine, stavljena u promet od strane Poljske pokrajinske kreditne banke. Novac nije imao pokriće, te je tiskan u velikim količinama i vrijednostima. Izdane su vrijednosti od 10,000,000; 5,000,000; 1,000,000; 500,000; 250,000; 100,000; 50.000; 10,000; 5000; 1000; 500; 100; 50; 20; 10; 5; 1 i 1/2 M.P.
MARS
Rimski bog rata. Na rimskom novcu se stasiti muškarac sa šljemom i štitom, naoružan prikazuje često i u raznim scenama. Najčešće kao kopljem ili kratkim mačem.
MASSON
Bilonski novac Lotharingije iz 1728. g. u vrijednosti 20 sua i 10 deniera. Na aversu je glava francuskog kralja Luja XV (1715.-1774.), na reversu je križ sa četiri orla naokolo. Novac je dobio naziv po imenu direktora kovnice Massona, po čijem je nalogu novac kovan.
MARTINSPFENNIG
Naziv za brakteat biskupa Mainza kovan tijekom XIII-XIV stoljeća u EhrfuTtu. Na novcu je prikazan sv. Martin i kružna legenda s njegovim imenom.
MASAČUZETSKI NOVAC
Naziv za prvi Sjevernoamerički novac kovan u državi Masachusett 1652. godine. Kovan je od grubih srebrnih pločica u vrijednosti od 12, 6 i 3 pensa. Na aversu novca su slova “NE” (NEW ENGLAND), na reversu su oznake vrijednosti XII, VI i III. Iste godine se pojavio drugi tip ovog novca; na aversu je prikazana vrba, hrast ili jelka, a na reversu godina kovanja i oznaka vrijednosti. U 1662. godini kovana je i nominala od 2 penija s hrastom na aversu.
MATAPAN
Prvi talijanski novac tipa groša, kovan oko 1202. godine za vrijeme đužda Enrica Dandolo (1192.-1205.) težine od 2,178 gr. Na jednoj strani novca je prikazan Krist na prijestolju, a na drugoj sv. Marko koji duždu predaje zastavu. 1 M = 12 denara ili 26 pikola, a bili su kovani u velikim količinama do 1400. godine. Po uzoru na njih sličan novac se počeo kovati i u ostalim državama Italije, te u Bizantu, Bosni i Srbiji. Porijeklo naziva M. dolazi od imena rta Matapon u Moreii, koja je kao rezultat četvrtog križarskog rata 1204. g. neko vrijeme bila pod vlašću Venecije.
MATONAS
Sitan novac u Etiopiji od 23. 07. 1945. g. 100 M = 1 talari.
MATTHIASGROSCHEN, MATTHIER
Groš sa likom sv. Matije, kovan od 1496. godine u Goslaru. Poslije pojave marijengroša, on je postao dio istog. Od XVII stoljeća M. je vrijedio polovicu marijengroša. M. se naziva i bakreni novac Braunschweiga kovan 1758. godine za plaćanje francuske okupacione vojske.
MAX D'OR
Bavarski zlatni novac XVIII stoljeća kovan od kneza Maxa-Emanuela (1679.-1726.) od 1715. godine, vrijedan 2 goldguldena.
MAZUNAS
Novčana jedinica u Maroku do 1922. godine. 1 dirhem = 50 M. Kovane su vrijednosti od 1,2, 5 i 10 M.
MEALHA
Portugalski naziv za “MAILLE”, jednak 1/2 denara. Kovan je od Alfonsa II (1128.- -1185.) i Sanchoa I (1185.-1211.) težine 0,65 gr srebra. Na aversu je križ, na reversu ovalni štit s grbom.
MEDALJA
(tal. medaglia, od lat. metallum; engl. medal, franc. medaille, njem. Medaille; najstariji naziv kolajna). Kružna reljefna pločica od metala (zlato, srebro, bronca, olovo) izdavana od privatnih lica ili organizacija, a mogu biti počasnog, memorijalnog i jubilarnog karaktera. Izrađuju se jednostrane i dvostrane, a mogu biti lijevane, kovane ili izrađene galvanoplastikom. Lijevane medalje su uglavnom rađene do polovice XVI stoljeća, a od tada se kuju. Mogu biti gravirane; kada umjetnik direktno reže u kalupe avers i revers medalje ili reducirane, kada se na osnovi većeg predloška mehaničkim putem stvara format radi otkova. U XIXstoljeću M. se počinju raditi i tehnikom galvanoplastike.
MEDALJON
(franc. medaillon, njem. Medaillon). Lijepo izrađen grčki i rimski novac, koji se veličinom i težinom razlikovao od kurentnog. Služio je kao spomenica ili nagrada.
na vrh
MEDIANO
Naziv za milanski soldo u vrijednosti 6 denaria.
MEDINO
Egipatski naziv za paru.
MEDIO
(Polovina). Španjolski naziv za novac u vrijednosti 1/2 reala rasprostranjen u Južnoj i Sjevernoj Americi. U novije vrijeme naziv za kubanski novac od 5 centava.
MEDIO OKTAVO
Naziv za meksički bakreni novac vrijednosti 1/16 reala. Ovaj tip novca je kovan približno od 1710. do 1863. godine.
MEDŽIDIJA
Naziv za novac koji je prvi put kovan za sultana Abdul Medžida I (1839.-1861.). Zlatni novac se još naziva i žuta ili zlatna medžidi-ja, dok se srebrna naziva bijela ili meka. Zlatna je imala promjer od 16 mm, a srebrna od 37 mm.
MEHELAR
Groš imperatora Maksimilijana kovan u gradu Mehelnu 1485. g. Težina mu je bila 1,84 gr. a vrijedio je 1 1/2 groša flandrijska. Na aversu je burgundijski grb, na reversu je križ u čijim kutovima se nalaze liljani i lavovi. Kovan je i dvostruki M.
MENSARIUS
(Od lat. mensa = stol). Bankar u starom Rimu, koji se je sjedeći na svojem stolu bavio mjenjanjem i trgovinom novca. Bankari su mijenjah sve novčane iznose a davali su i zajmove. Kako su se bankarski poslovi uspješno razvijali, ponikle su specijalnosti pa su se dijelili na Argen-nešto radi) i Numulare (profesionalni jpregledači, tariuse (mjenjač, svatko tko sa srebrom ili novcem kontrolori, ispitivači novca).
MERANIER
Istočno franački dvostrani pfe-nig, koji je kovan između 1150. i 1250. godine od kneževskog roda Andechs-Meran ili od biskupa od Bamberga. Na novcu se nalaze različite predstave: glava, križ, zvijezda, lav ili orao.
MERK
škotski novac, težinska a potom i novčano-obračunska jedinica. Prvi puta kovan od nom od 22,25 gr a vrijednost mu je bila 26 šilinga srebra oko 1580. g. Dvostruki M. je kovan s teži-i 8 pensa. On je još poznat i pod nazivom “THI-STLE DOLLAR”. Od 1601. do 1604 g. kovan je jednostruki M. težine 6,83 gr i vrijednosti 13 šilinga i 4 pensa. Kovane su također i nominale od 1/2, 1/4 i 1/8 M. Do stupanja Jakova VI na englesko prijestolje IM = 2/3 funte, kasnije mu vrijednost pada na 1/12 engleske funte.
METALIK
Novčana jedinica, koja se nalazila u upotrebi 1897. g. u ruskoj zoni na otoku Kreti. IM = 1/4 grosiona.
METIKAL
Novčana jedinica Mozambika od 18. lipnja 1980. godine, kojom je zamijenjen portugalski eskudo. IM = 100 centavosa.
MEZZANINO
Polugroš, poludenar, koji je prvi put kovan za Francesca Dandolo (1329.-i339.). Težina mu je bila 1,24 gr. Na aversu je dužd s križem, na reversu sv. Marko. IM = 16 pikola.
MILAN D'OR
(Zlatni Milan). Prvi srpski zlatni novac kovan 1879. godine za kneza Milana Obreno-vića IV. Nominalna vrijednost mu je 20 dinara, a težina od 6,45161 gr zlata. Promjer novca je 21 mm, a finoća zlata 900/1000. Novac je kovan u Parizu, a graver je bio Tasset. Na aversu je lik kneza Milana i kružni natpis: MILAN M. OBRENOVIĆ IV. KNJAZ SRPSKI. Ispod poprsja potpis gravera “TASSET”. Na reversu oznaka vrijednosti 20 “DINARA” i godina kovanja “1879”. u vijencu od lovorove i hrastove grančice, a iznad svega je kruna. Ispod vijenca je oznaka kovnice “A”.
MILETSKI NOVČANI SISTEM
Novčani sistem koji je upotrebljavan od VII-VI st. pr.n.e. na zapadnoj obali male Azije. Kao osnova je služio stater od 14 grama. Kovane su vrijednosti 1, 1/2, 1/4, 1/3, 1/6, 1/12 i od 1/16 dijelova statera.
MILESIMO
Novčana jedinica u španjolskoj od 1856. do 1872. g. 1 M = 1/1000 eskuda ili 1/10 centavosa. Stara novčana jedinica u čileu, do 1960. g. 1 M = 1/10 centesima ili 1/1000 eskuda.
MILIARENSE
Kasnorimski a također i bizantski srebrni novac, koji je po vrijednosti bio 1/1000 zlatne funte. Iz funte je kovano 72 zlatnih solidusa, pa je oko 14 M išlo u jedan solidus. IM = 1 3/4 srebrne silikve. Kasnije je u solidus išlo 12 M, a jedna M = 2 silikve, čime ie M. dobila naziv “DIKERATON” - dvostruka silikva. U početku je M. sadržala 4,5 gr. srebra, da bi se u toku X-XI stoljeća težina srebra smanjila na 3-2,5 gr.
MILLIEME
Sitni novac Egipta u optjecaju od1888. godine. Kovan je od bakra i bronce, a danas se kuje od aluminija. M. je također bio sitan novac Sudana, IM = 1/1000 sudanske funte. Do 1971. g. M. je upotrebljavan kao sitan novac i u Libiji kao 1/1000 libijske funte. MILLS Novčana jedinica na Malti 1/10 centima ili 1/1000 funte.Novčana jedinica Jordana od 1930. do 1951. godine. 1 Dinar = 1000 M.Novčana jedinica u Palestini od 1927.-1958. godine vrijednosti 1/1000 palestinske funte.
MILREIS
(Portugalski = 1000 Reala). Portugalski zlatni novac, koji je kovan nakon uvođenja zlatnog tečaia 1854.-1910. godine. Težina jednog M. je bila 1,7735 gr. M. je bio novčana jedinica u Brazilu do 1942. godine. Do 1922. g. kovane su vrijednosti od 20, 10 i 5 M, finoće 517/1000. U 1923. godini kovane su nominale od srebra vrijednosti 2 M, težine od 8 gr.
MINA
Obračunsko-težinska jedinica zemalja Starog Istoka. Pod njenim utjecajem ponikla je grčka težinska i novčano-težinska jedinica. Naziv dolazi od asirsko-babilonskog “MAHA” - brojiti, računati. U Grčkoj su postojale različite lokalne M. no najviše je upotrebljavana atička, koja je u vrijeme reforme Solona (594. g. pr. n. e.) iznosila 436,6 gr. M. je bila 1/60 talenta i dijelila se na 100 drah-md. 1 talent = 60 mina = 6000 drahmi. M. je služila samo kao obračunska jedinica za velike sume.
MINCA
Bakreni novac Dubrovačke republike.Riječ dolazi od njemačke riječi “Munze”. Latinski naziv za ovu vrstu novca je “Follar”. Ona se je počela kovati 1294. godine i kovana je sve do 1612. godine. Težina joj se kretala od 0,63-2,8 grama, promjera 14-20 mm. Jedan srebrni denar vrijedio je 30 M. Postoji više tipova.
MINUTO
Talijanski naziv za mali denar (DENARO PICCOLO), koji je kovan od XIII stoljeća u mnogim kovnicama Italije, posebno u Genovi. Kovan je od lošeg srebra, a od 1638. godine u Genovi se kuje od bakra. Kovanje je prestalo krajem XVII stoljeća.
MISE
Narodni naziv za novac od 2 albusa, kovan u XVIII stoljeću u vojvodstvu Hessen.
MITKAL, MISKAL
Arapska težinska jedinica. Od VII stoljeća sirijski M. je odgovarao 1/6 egipatsko-rimske unce, tj. 4,72 gr. Kasnije je dugo vremena bio ravan bizantskom solidusu, tj. 4,54 gr. U arapskim a i u nekim drugim zemljama kao težinska jedinica upotrebljava se i danas.
Srebrni novac Maroka XVII-XIX stoljeća (piaster), koji je odgovarao španjolskom piastreu a težina mu je bila 28,5 gr. Od 1881. g. težina mu je povišena na 29,1 gram i bio je ravan realu.
MITTELFRIEDRICHSDOR
Pruski zlatni novac, koji je kovao Friedrich II (1740.-1786.) za vrijeme sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.) s godinama 1755.-1757. i 1759. g. i težinom od 4,2-4,3 gr. umjesto 6,055 gr. U optjecaju je bio do 1871. g., a vrijednost mu je bila 3 talira i 27 srebrnih groševa.
MITTELGROSCHEN
Naziv za groš, koji je kovan u Saksoniji od Friedricha II (1428.-1464.) 1457. godine s težinom od 1,47 grama čistog srebra, a kovan je po uzoru na turski groš. Na njemu je dvostruki kružni natpis i oznaka godine “MCCCC-LVII”, prva oznaka godine na saksonskom novcu. Kovanje je prekinuto 1460. godine.
na vrh
MJERA ZA SREBRO
Sadržaj srebra u nekoj leguri izražava se u lotima. Srebro bez ikakovih primjesa označava se kao 16-lotno srebro.
MJERA ZA ZLATO
Osnovna mjera za zlato je karat, koji služi za oznaku sadržaja zlata u nekoj leguri, čisto zlato ima 24 karata.
MM
Oznaka za kovnice: Kongsberg (Norveška), Moskva (SSSR).
MOCENIGO
(lira Mocenigo). Srebrni novac u vrijednosti 20 solda kovan od dužda Pietra Moce-niga (1474.-1475.), a težina mu je iznosila 6,52 gr. Na aversu je prikazan sv. Marko i klečeći dužd, na reversu stojeći Krist. Od 1518. g. vrijednost mu je povećana na 21 solda od 1525. g. na 24 solda, a kovan je do 1575. godine.
MOCO
Zapadnoindijski novac, koji je pravljen sječenjem španjolskog reala (dolara). Korišten je uglavnom na San Domingu i Gvadalupi u XVIII stoljeću.
MOHAR
Starija krupnija novčana vrijednost u Nepalu, kovana od srebra u vrijednosti od 1/46 do 4 M.
MOHUR
Indijski zlatni novac, koji je preuzet od Perzije. Prvobitni oblik mu je bio četvrtast, a kovan je od XV do XVIII stoljeća. Probni M. su kovani za Istočno-indijsku kompaniju 1765. g., a kovani su i tijekom 1835-1891., kao i 1916.-1919. godine. 1 M = 30 rupia.
MOIDOR, MUEDA DE OURO
Portugalski zlatni novac od druge polovice XVI st. do prve polovice XVIII st. Kovanje je počelo 1575. g. s težinom od 3,825 gr i vrijednošću 500 reisa. Na av. je štit s grbom Portugala, na rv. križ Ordena Krista. Od 1662. g. osnovni zlatni novac Portugala je postao Crusa^ do, čija je vrijednost bila povišena na 850, 1000 i konačno 4000 reisa, četiri Crusada išla su u 1 M, koji je tada težio 13,776 gr. Kovan je i dvostruki M. pod nazivom LISBONINE. Oko 1700. g. M. je postao glavni zlatni novac Irske i Zapadne Engleske s vrijednošću od 28, a poslije 1700. g. 27 1/2 Schillinga.
MOKKATALER, LANDPIASTER
Do XIX st. u arapskom Jemenu naziv za obračunsko-novčanu jedinicu, čija je vrijednost bila 121 1/2 talira M. Tere-zije ili španjolskih Pesoa, koji su se u Jemenu zvali MOGREBI.
MOLDAVSKO-RUSKI NOVAC
Specijalni bakreni novac čije je kovanje bilo organizirano od strane rusko-dunavske armije za vrijeme prvog rusko--turskog rata (1768.-1774.) na teritoriju Moldavije. Kovanje novca je obavljano u skladu s mjesnim novčanim sredstvima, koja su bila pod turskim utjecajem. Od 1771. do 1774. godine kovan je novac od 1 pare - 3 denge (1,5 kopejki) i od 2 pare - 3kopejke.
MON
Stari sitni brončani novac Japana, koji je imao četvrtast otvor u sredini. 500 M = 16 Shu = 4 Bu = 1 Ryo. U upotrebi je bio do 1870. godine.
MONETA
U početku jedno možda samostalno ime - naziv, koje je kasnije povezano s boginjom Junonom; naziv za novac, kasnije za novčanicu. Neki smatraju da je naziv M. stariji od imena božice Junone, te da je naziv MONETA IUNONA nastao zato, što je uz njezin hram na Kapitolu bila sagrađena kovnica novca. Drugi pak smatraju da je naziv nastao od antikne etimologije, od lat. glagola monere - opominjati, podsjećati.
MONOGRAM
(lat.-monogramma) od grčkog monos - jedan + gramma - slovo. Inicijali u obliku velikih slova kao ligatura ili isprepleteni. Susreće se već na grčkom i rimskom novcu umjesto punog imena kovničara ili naziva kovnice. U vrijeme Velike seobe naroda (oko 300^600.) ostro-gotski, burgundski i vizigotski kraljevi su kovali zlatni novac s monogramom po uzoru na bizantski carski novac. Za Karolinga on zauzima cijeli prostor na aversu denara. Poslije Karla Velikog (768.- 814.) novac s M. se susreće rjeđe. Ponovno se primjenjuje od druge polovice XVII stoljeća, posebno na bakrenom novcu njemačkih država. To je bio period cvjetanja monograma kao grafičke umjetnosti.
MUHALLAK
Novčana jedinica, koja je bila u upotrebi u Harani, provinciji Etiopije, do 1876. g. 1 Ashraf = 22 M.
MUN
Novčana jedinica Koreje krajem XIX stoljeća. 1 M = 1/100 vona.
MUNG
Mongolska novčana jedinica od veljače 1926. godine. Kovane su vrijednosti od 1, 2, 5, 10, 15, 20 i 50 M. Do 1937. g. nominale od 1, 2 i 5 M kovane su od bakra, nominale od 10, 15, 20 i 50 M od srebra. Sve nominale su kovane s oznakom 1925. godine.
MONZGULDEN
Naziv za novac od 1/2 talira (= 14 batzena) kovan 1714. godine u Republici Lu-zern. Na aversu je štit s grbom, na reversu također štit s grbom i natpisom. Kovani su i primjerci od zlata s vrijednošću 24 i 12 M.
MORAGLIA
Naziv za novac od bilona u vrijednosti 2-3 solda, kovan tijekom XVI stoljeća i kasnije, u Milanu, Modeni, Correggiu, Guastalli, Dezanu i Frineu. U Milanu je još nazivan i “CO-LOMBINA” a u Modeni “BAlARDA”.
MORITZPFENNIG
Naziv za novac koji je kovan u Magdeburgu i Halleu od vremena cara Heinricha III (1039.-1056.) pa do XV stoljeća. U početku je to bio brakteat s glavom sv. Moritza pokrovitelja Magdeburške katedrale, kasnije prikazivanja sveca u različitim formama.
MOSKOVKA
Od XVI stoljeća naziv za moskovske denge ili sablanice. Usprkos toga što je u XVI i XVII stoljeću kovana u relativno malim količinama, bila je vrlo popularna.
MOUSQUETAIRES
(franc. mušketiri). Naziv za novac vrijedan 30 deniera, kovan 1710. g. u francuskoj Kanadi. Na aversu se nalaze dva nasuprot okrenuta “L” s krunom, na reversu križ i četiri li-Ijana. Uslijed loše kvalitete, vrijednost novca je 1738. godine pala na 18 deniera.
MOUTON D'OR, AGNELET, AGNEL, AGNEZOT
(franc.-zlatno janje). Francuski zlatni novac XIV- XV stoljeća. Poznata su tri tipa ovog novca: 1. Filipa IV (1285.-1314.), kovan od 1311.-1313. godine od čistog zlata težine 4,2 gr. vrijednosti 20 sua turskih. Na aversu je janje s križem - zastavom i imenom kralja s opisom, na reversu cvjetni križ s liljanina i natpisom: XPS VINCIT XPC itd. 2. Johanna II (1350.-1364.), kovan od 1354. godine težine 4,7 grama i vrijednošću 25 sua turskih. Kovana je i 1/2 zlatnog janjeta. 3. Karla VI (1380.-1422.), kovan od 1417. godine težine 2,65 gr i vrijednošću 25 sua turskih.
M. je mnogo patvoren, posebno u Flandriji, Brabantu i Nizozemskoj, a kovan je također i dvostruki M. težine od 5,8 gr. Nizozemski naziv za M. je bio “GOUDEN LAMM”.
MUCKENPFENNIG
Narodni naziv za pfenig Georga-Wilhelma od Braunschweiga - Liineburg (1665.-1705.) kovan od 1696. godine. S oznakom vrijednosti na novcu prikazani i cvjetni pupoljci, koje je narod smatrao komarcima (Mućke = komarac).
MURAJOLA
(tal. moro - crn, taman). U Italiji naziv za svaki bilonski novac zbog njegove tamne boje. Prvi novac nazvan ovim imenom pojavio se 1534. g. u Bologni i Piacenzi kovan od rimskih papa, zatim su slijedili oni u Modeni, Ferrari itd. Na njima su najčešće prikazivani stojeći sveci, a papinski novci s prikazom sv. Petra i sv. Maure-lia. U XVIII st. kovane su vrijednosti od 16, 8, 4, 2 Baiocchi-a ili Bolognina.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 01:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 12.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „LJ“ (ljiljanov križ - ljubljanski papirnati novac)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
LJILJANOV KRIŽ
Križ kod kojega se sva četiri kraka završavaju ljiljanima. Ovaj križ se često vidi na francuskom novcu, na primjer na “Ecu a la couronne”, koji je kovao Luj XI (1461.-1483.).
LJUBLJANSKA KOVNICA
Kovnica u Ljubljani počela je radom oko 1215. godine za vrijeme vojvode Bernharda II Spanheima (1202.-1256.). U ovoj je kovnici on kovao nekoliko vrsta denara i poludenara. Na aversima njegova novca prikazane su različitosti: tuirnirski jahač, sjedeći patrijarh, bradati vojvoda ili lav koji drži križ. Okolo je natpis “BERNARDVS” ili “BERNARDVS DVX”. Na reversu novca nalazimo: zgradu s kupolom, orla s aureolom oko glave, orla s raširenim krilima ili krilatog lava. Natpisi na reversu su: “LEIBACENSES DE(nar)” ili “LEIBAC CIVITAS” ili “CIVITAS LAIBAC”. Težina denara je 1,09-1,37 gr a veličina 20-22 mm. Poludenari imaju težinu oko 0.32 gr a veličinu 14 mm. I njegov nasljednik Ulrich III Spamheim (1256.-1269.), s kojim je izumrla porodica Spanheim, kuje svoje denare. Na aversu njegova novca je krilati lav s ljudskom glavom, dok je natpis nečitak. Na reversu je prikazan lav s natpisom “CIVITAS LAIBAC”.
LJUBLJANSKI PAPIRNATI NOVAC
Prvi papirnati novac emitiran je u Ljublani 1848. godine, i to vrijednosti od 3, 5, 10 i 15 krajcara. Veličina novčanica je bila 4,5 x 6,4 cm. Na lijevoj polovici novčanice je natpis na njemačkom, a na desnoj na slovenskom jeziku koji glasi: “Ljubijanska/mestna srenja/plača take denarne listke/kateri jih prinese /po ćeli ceni s cesars./barknoti, tode mora / tacih listikov nar/menj za en goldinar/premenjati prinesti”.
Ljubljanska općina je uslijed pomanjkanja sitnog novca u listopadu 1919. g. opet izdala papirnati novac. Vrijednost novčanice je bila 20 vinara. Veličina joj je bila 4,5 x 7 cm. Na jednoj je strani prikazan grb grada i oznaka vrijednosti te natpis: “DEŽELNO GLAVNO MESTO (LJUBLJANA) Mestna blagajna izplača na ta list/zakonito kronsko vrednost/vinarjev 20 vinarjev/Ljubljana, 2. vinotoka I919./Zupan: Dr. Ivan Tavčar. Na obratnoj strani novčanice je prikazana panorama grada.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
|
- 01:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 11.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „L“ (l - luna)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
L
Oznaka za kovnicu Bayonne (Francuska), te Leipzig u godinama 1761. i 1762.
LABARUM
Rimska ratna zastava (lat. Vexillum znamenje, zastava), koja se sastoji od drške s poprečnom prečkom, na koju je pričvršćena tkanina kvadratnog oblika. U početku su na dršci i tkanini bili prikazani ratni simboli, a kasnije - od Konstantina I - prikazan je križ ili Kristogram. Na novcu L. je prikazivan do Priska Atile (409.- 410.).
LAETITIA
(lat. veselje, radost). Rimska personifikacija radosti prikazivana u liku žene, koja u jednoj ruci drži vijenac a u drugoj dugo žezlo. Njeni su atributi još rogizobilja! kormilo. Uz ime L javljaju se i dodaci: AVGVSTI NOSTRI, FVNDATA, PVBLICA, TEMPORVM i drugi. Na novcu se prikazuje od Antonija (138.-161.) do Galerija (305. -311.). Ponekad je uz natpis prikazan brod.
LAFAYETTE DOLAR
Dolar USA iz 1900. godine. Na prednjoj je strani poprsje VVashingtona i Lafavetta, na stražnjoj je prikazan Lafavett na konju. To je bio prvi srebrni dolar kovan s likom predsjednika SAD-a. Prodajna vrijednost mu je bila dvostruka, a dobit je bila namijenjena za izgradnju spomenika Lafavetta u Parizu.
LAJPCISKA NOVČANA STOPA
koja je u 1687. godini uvedena u Brandenburgu. Na osnovu ove stope iz marke 'srebra kovano je 18 komada novca, Sja je vrijednost bila 2/3 talira. Od 1690. g. ova je stopa korištena i u Saksoniji.a potom i u Braun-schweig-Lunenburgu. Po ovoj je stopi: 1 speciestalir ““ 32 groša, 1 obračunski talir = 24 groša, 2/3 ta-Hra “ 16 groševa = 1/2 speciestalira. Oko 1740. go-dioe prestala se je koristiti.
LAKA RUBLJA
Računski novac, koji se pojavio u Velikom kneževstvu Moskovskom kada se rublja počela upotrebljavati kao obračunski novac (XIV st.). Težina L.R. je bila 94 grama, i od nje je kovano 100 dengi težine 0,93 gr. Već oko 1410. g. od ove je rublje kovano više komada dengi, te je tako i prestala biti stabilna težinska i obračunska jedica.
LAMMDVKATEN, LAMMLEINDUKATEN
(Dukat s janjetom). Nurnberški dukat kovan 1700 g. Na aversu je “Jaganjac božji” na zemaljskoj kugli, oa reversu je gradski grb ili golub iznad dva štita s grbovima. Kovan je i u vrijednostima od 2, 1/2, l/Tl/8,1/16 i 1/32 dukata.
LANDMVNZEN, USUALMVNZ
(njem. zemaljski novac). Naziv za novac koji nije odgovarao toperatorskoj novčanoj stopi, i koji je kovan od T srebra. Novac su kovali pojedini njemački vladari za upotrebu na svojem teritoriju.t je, na primjer, berlinski novac od 1 i 2 groša1651.-1661. g., brandenburški “zemaljski” novac pak “Landvntten” Pomeranije.
LARI
Različiti novac u obliku srebrnih poluga nazvan po provinciji Laristan (Južni Iran), „e se je ova vrsta novca prvi put počela koristiti. . je kao novac korišten od XVI-XVIII stoljeća i to u Iranu, Indiji i u drugim zemljama Bengalskog zaljeva do Arabije. Poznati su primjerci sa žigom perzijskog šaha, turskog sultana i drugih vladara. Težina L. je bila oko 4,77 gr i dužine do 95 mm.
Bakreni novac Maldivskih otoka, težine oko 9,4 gr, koji se kovao od početka XVII stoljeća. Kovane su nominale od 1, 1/2, 1/4 i 1/8 L, ali također i nomdnale od srebra u vrijednosti 4 L i težine 23 gr. L. je danas također novčana jedinica Maldivskih otoka, jednaka 1/100 rupija.
LATINSKA NOVČANA UNIJA
Novčani savez, koji je zaključen 23. prosinca 1865. godine Između Francuske, Belgije, Italije i Švicarske. 1869. g. ovoj je Uniji pristupila Grčka, a 1873. i Srbija te Španjolska, Bugarska i Rumunjska. Godine 1867. vođeni su pregovori da i Austrija priđe ovoj Uniji. Tim povodom je i kovan zlatni novac od 20 franaka ili 8 guldena i 10 franaka ili 4 guldena. Ugovor međutim nikada nije ratificiran, te Austrija formalno nije pristupila Uniji. U Uniji je bio uveden bimetalizam, dvostruka vrijednost zlata i srebra. Kao uzor za sav novac zemalja članica služio je francuski franak, njegova težina, dimenzije i finoća metala. Zbog različitih interesa članica, Unija se raspala 1925.-1927. godine.
LATINSKI KRIŽ
s prečkom, koja je postavljena na visini od jedne trećine vertikalne prečke. Križ se često susreće na rimskom, bizantskom, srednjovjekovnom novcu, a također i na novcu novog doba.
LATS
Novčana jedinica Latvije od 1918.-1940. g. 1 L = 100 santima. Po vrijednosti je L. bio jednak zlatnom franku.
LAUBTALER
U Njemačkoj rasprostranjen naziv za srebrni novac kovan od 1726.-1790. godine u vrijednosti 6 livri (franc. ecu de six livres). Na aversu je štit s ljiljanima u lovorovom vijencu i krunom iznad. Novac je svoj naziv dobio po lovorovom vijencu. Do novčane reforme 1750. godine L. je u Prusiji bio glavno platežno sredstvo.
LAUREL
Engleski zlatni novac od 20 šilinga, kovan od 1619.-1625. godine, u vrijeme kralja Jakoba I (1603.-1625.) Na aversu je kraljeva glava s lovorovim vijencem, odakle i naziv novca. Težina je novca bila 8,72 gr. Kovane su također i nominale od 1/2 i 1/4 L.
LAV SV. MARKA
Heraldička životinja grada Venecije i bivše Republike Venecije: krilati lav s nimbom, koji drži u šapama otvorenu knjigu sa slovima “P(ax) T(ibi) M(arce) E(vangelista) M(eus)”, (lat. Mir tebi, Marko, moj evanđelista). Ovaj lav se susreće na svom venecijanskom novcu. On je simbol i evanđeliste Marka.
LEEUWENDAALDER
(lavlji talir). Nizozemski talir, koji prikazuje lava, a počeo se kovati 1575. godine. Na aversu je lav propet na zadnje noge. Težina je novca bila 27,648 gr. U početku je L. kovan za unutrašnju trgovinu, no kasnije se proširio i na strano tržište, gdje je bio vrlo popularan. Arapi su ovaj novac još nazivali i “ABUKELB” - pseći otac. U XVII stoljeću po ugledu na L. sličan je novac kovan u Endemu, Brandenburgu, Insbrucku, Danskoj, Italiji.
LEGIONARSKI NOVAC
Naziv za starorimski novac s legendom ili predstavama koje se odnose na pojedine legije. To je najčešće legionarski orao koji u kandžama drži strijele ili pak vijencem u kljunu, odnosno naziv i broj legije.
LEGIRANJE NOVCA
(tal. legare, lat. Ugare spojiti, združiti). Mješanje više metala, naročito zlata i srebra s drugim metalima manje vrijednosti u cilju, poboljšanja kvalitete osnovnog metala prigodom kovanja, ali i radi uštede dragocjenog metala.
LEGURA
smjesa od nekoliko metala. Osobine legure dosta zavise od osobina njihovih sastavnih komponenata. Tvrdoća legure je obično veća od tvrdoće metala koji ulaze u sastav. Vrlo je vjerojatno da je prva legura dobivena slučajno, kada je u staro vrijeme izvođena redukcija neke rude, koja je sadržavala više od jednog metala. U suvremenoj industriji legure imaju neobično važnu ulogu, jer se odlikuju mnogim osobinama koje čisti metali nemaju.
LEJ
Novčana jedinica Rumunjske od 1867. godine. 1 L = 100 bani. U početku je 1 L = 1 franku. Od 1890. godine kovan je zlatni novac od 10 i 26 L, srebrni od 5, 2, 1 i 1/2 L te sitan novac od nikla, bakra i aluminijuma. Do 1949. g. na novcu su se nalazili i simboli kraljevine, a od tada simboli republike i naziv “Repuiblica Populara Romana”. Pogledajte >>> Zamjena rumunjskih leja.
LEK
Novčana jedinica Albanije. 1 L = 100 qindara. Do 1925. g. Albanija nije imala svoj novac, u upotrebi je bio talijanski, grčki i austrijski papirnati novac i kovani turski. 1925. g. uvedena je jedinica valute franak Albanije. Vrijednost od 1/5 F nazivana je lek. Tokom 1947. godine jedinica nacionalnog novca je postao lek.
LEMPIRA
Zlatna novčana jedinica Hondurasa od 1926. godine. 1 L = 100 centavosa. Naziv novca dolazi od imena vođe Indijanaca Lempira (1497.- -1537.), koji je digao bunu protiv španjolskih osvajača.
LEONE
Venecijanski talir (leone per il Levante - lav za Levant), kovan oko 1700. godine za Levant. Vrijednost mu je bila 10 lita a težina 27,12 gr.2. Novčana jedinica Siera Leonea od 4. kolovoza 1964. godine. 1 L “= 100 centi.
LEOPARD
Anglo-francuski zlatni i srebrni novac XIV-XV stoljeća. Zlatni L. (Leopard d'or) kovao je kralj Eduard III (1327.-1377.). Težina mu je bila 23 gr. Novac je kovan u južnoj Francuskoj od dobrog zlata. Na aversu je prikazan leopard s krunom, a naokolo tekst. Na reversu je križ i između krakova mali leopardi, a naokolo tekst: XPC : VINCIT : XPC : REGNAT itd. srebrni L. (Leopard d'argent) je groš, koji je kovao kralj Heinrich V. (1417.-1422.). Težina novca je bila 2,73 gr. Na aversu je leopard a na reversu križ s ljiljanima.
LEOPOLDINO D'ORO
Zlatni novac vojvodstva Toskane u vrijeme Leopolda II (1824.-1859.). Na novcu je prikazan liljan i štit s grbom. Težina je novca bila 32,65 grama, a vrijednost 80 srebrnih florina.
LEOPOLDO
Skuda velikog vojvodstva Toskane, koji je kovan u vrijeme Petra-Leopolda (1765.- -1790.) i Leopolda II (1824.-1859.).
LEOPOLDSPFENNIG
Spomen pfennig augustinskog samostana Klosterneuburga kraj Beča, koji je dijeljen na dan sv. Leopolda (15. studenoga) do 1783. godine. Na aversu je prikazan sv. Leopold s maketom crkve, na reversu su različite predstave.
LEPTON, LEPTA
1. Grčki sitni novac, kuje se od 1912. godine. 100 L = 1 drahma.
2. Sitni novac u staroj Grčkoj. U novije vrijeme se je L. koristio od Britanaca na Jonskim otocima. Na Krfu je upotrebljavan od 1834. godine kao 1/5 obola. Dva obola vrijedila su jedan engleski peni. Zbog toga lepta kao 1/10 decimalne vrijednosti nikada nije kovana. Kovane su vrijednosti od 30 lepta, što je odgovaralo vrijednosti od 3 penija.
LEV
Novčana jedinica Bugarske od 1880. godine. 1 L = 100 stotinki. Na osnovi novčanog saveza Latinske unije, čiji je Bugarska bila član, kovane su vrijednosti od 20 i 10 L od zlata, od 5, 2, 1 i 1/2 L. od srebra, te sitan novac od bronze, nikla i aluminija. Stvaranjem Narodne Republike Bugarske došlo je do promjene izgleda a i zlatne podloge L. U 1962. g. kovan je novi L.
LEVANTETALER
Naziv za talire kovane radi trgovine na Levantu. Naročito je bio popularan talir Marije Terezije, kovan 1780. g. Sličan novac je kovan i u Prusiji 1767. g.
LI
Sitan novac u Kini. Tisuću L. bili su vrijedni jedan tael.
LIANG
Kineska težinska jedinica, teška otprilike 1 srebrnu uncu. Korištena je za mjerenje srebra i služila je kao obračunska jedinica. Osnovna novčana jedinica u Kini od sredine XIX i početka XX stoljeća. 1 L = 10 moa ili 100 fina. Poznato je oko 180 vrsta L. s različitim sadržajem srebra i težine. Najrasprostranjenije su bile: državni L. s težinom od 37,3 gr, hajguanski L. 37,7 i šangajski L. 33,74 gr čistog srebra.
LIARD
Srebrni novac koji potječe iz Dauphine, i tek u vrijeme Luja XI (1461-1483.) kovao se po cijeloj Francuskoj. Na aversu je delfin, a na reversu križ s krunom i Uljanima. 1 L = 1 gard = = 3 denara. Težina novca je bila oko 1,27 gr. Od vremena Franje I novac je često kovan s kraljevim inicijalima. Pored L. s delfinom postoji i nekoliko drugih tipova, s lavom, malteškim križem itd. Od 1649. godine se počeo kovati od bakra s vrijednošću 3 denara turska, a kasnije 2 denara. Bakreni L. je po vrijednosti bio jednak 1/4 sola. Na aversu je portret kralja a na reversu oznaka vrijednosti i veliko “L” s krunom i Uljanima. Težina je ovog novca bila 3,7 gr. L. je kovan do 1793. godine.
LIBERALITAS
Rimska personifikacija darežljivosti. Na novcu iz doba Rimskog carstva prikazivana je kao žena koja stoji i u ruci drži atribute - rog izobilja, teseru ili skiptar. Na novcu se javlja od Hadrijana (117. g.) do Konstantina I (337. g.).
LIBERTAS
(lat. sloboda naroda ili pojedinca). Obično je prikazivana kao žena koja sjedi i ima kapu slobode i skiptar. Ponekad kapu nosi na glavi ili pak u ruci drži palminu grančicu. Uz ime L. javljam se i dodaci “AETBRNA”, “PUBLICA”, “POPULI ROMANI”, “AUGUSTI”. Na rimskom republikanskom novcu prikazivana je glava L. s vijencem ili dijademom. Na carskom se novcu javlia od Klaudija (41.-54.) do Julijana (284.- -285.).
LIBERTINA
Srebrni novac Republike dubrovačke, po uzoru na talir Marije Terezije, kovan od 1791.-1795. godine. Vrijednost mu je bila 80 dina-rića. Na aversu je žensko poprsje i natpis: “RESP. VBL. - RHAGUS”. Na reversu ie grb Dubrovnika s natpisom “DVCE DEO FIDE ET IVST”. Veličina mu je bila 41,5 mm a težina 28,90 gr.
LIBRA
Stara težinska jedinica jednaka 327,45 gr, osnova karolinškog monetarnog sistema. Dijelila se na 12 uncija. Pod utjecajem L. formirane su težinske jedinice funta i marka.
LIBRALNA STOPA
Novčano težinska jedinica u Rimskoj republici, s težinom od 273 grama. U upotrebi je bila od 335. godine do naše ere. Dijelila se na 12 unci.
LIBRA PERUANA
Zlatni novac Perua, jednak funti sterlinga. U optjecaju je bio od 1897. godine do 1930, kada je uveden sol.
LICE NOVCA
Glavna strana novca: skraćeno Hs. (njem. Hauptseite der Munze), Vs. (njem. Vorderseite), Av. (franc. Avers), Ob (engl. Obverse). Utvrđivanje lica novca je neophodno pri opisu novca. Na licu novca obično je lik onoga za koga je novac kovan, nema li lika vladara onda se tu nalazi grb zemlje ili porodice. Ako se pak na obje strane novca nalaze grbovi, onda je lice novca ona strana na kojoj se nalazi grb starješine. U slučajevima kada nema grbova, lice novca je strana gdje se nalazi titula vladara ili starješine.
LICENTI
Mala novčana jedinica u Kraljevini Lesoto. 100 L = 1 makrti.
LICHTTALER
(njem. Licht - svjetlo, svijeća). Reichstaler hercega od Braunschweiga Juliusa (1568.-1589.) kovan 1569.-1587. g. Naziv dolazi od prikaza na aversu: divlji čovjek koji u jednoj ruci drži stablo a u drugoj goreće svjetlo. Naokolo je natpis: “Aliis inserviendo consumor”. Na reversu je carski orao.
LIGATURA
(lat. ligatura - sjedinjenje, njem. Ligatur). Spajanje dva uzastopna slova u jedno u tekstu. Na primjer E = OE itd.
LIGURINO
Naziv za novac, koji je kovan po uzoru na francuski novac od 5 sola. Novac je kovala Genova tijekom XVII stoljeća za potrebe na Levantu. Težina novca je bila 2 gr.
LILANGENI
Novčana jedinica Kraljevine Sva-ziJand. 1 L = 100 centi. U opticaju se nalazi od 6. rujna 1974. godine.
LIMA COINAGE
Engleski novac iz 1745./46. godine, kovan od zlata ili srebra zapljenjenog od Španjolaca, porijeklom iz Perua. Ispod poprsja Georga II nalazi se monogram “LIMA”.
LINSENDVKATEN
Mali zlatni novac gradova Nirnberg, Regensburg, Stolberg i Hesen-Kassel. Vrijednost mu je bila 1/16, 1/24 i 1/32 dukata, a kovan je u XVIII stoljeću.
LION
Škotski zlatni novac, prvi put kovan za Roberta III (1390.-1406.), L. je kovan do 1588. godine. Težina mu je bila 5,1 gr. Novac je još na-2/3 i 1/3 L. Na aversu su kraljevi inicijali, na re-zivan i “LION NOBLE”. Kovane su i nominale od versu lav s mačem i skeptrom. Anglo-francuski srebrni novac (denar) s grbom Akvitanije (lav u hodu). Novac je kovao princ Eduard (kasnije Edvard I), za vladavine Henrija II (1252.-1272.). težina novca je bila 0,84 gr.
LION D'OR
Francuski zlatni novac kovan od kralja Filipa VI (1328.-1350.) od 1338. godine. Kovan je od skoro čistog zlata, s težinom od 4,9 gr. 1 L = 25 sua turskih. Na aversu je kralj sa skeptrom od Uljana i lav, a na reversu je križ od cvijeća s 4 krune. Revolucija u Belgiji 1790. godine pridonijela je kovanju jednog zlatnog liona samo u toj godini težine 8,278 gr, kao i srebrnog liona. (Lion d'argent), koji je odgovarao krunskom taliru. Oba novca na aversu prikazuju belgijskog lava, a na reversu su grbovi 11 provincija oko sunca.
LION HEAUME
Zlatni novac Ludvviga od Male 1346.-1384. godine. Na aversu je veliki lav sa šljemom na glavi ispod gotičkog baldahina. Na reversu je cvjetni vijenac u obliku križa i slovom D u sredini križa, sa zastavom koja leprša, naokolo je natpis “FLANDRIA” ili “FLANDRES”.
LIRA
Novčano-obračunska jedinica u Italiji od 953. godine. Prvi put je kovana tek u Veneciji 1472. g. (6,18 gr srebra). Po ugledu na nju počeli su je kovati i drugi gradovi. Od 1859. godine L. je postala novčana jedinica Italije i dijeli se na 100 centesima.
LIRA AUSTRIJSKA
Glavna novčana vrijednota i obračunska jedinica uvedena 1814. godine od strane Austrije u Lombardiji i Veneciji" s težinom od 6,682 gr (3,896 gr srebra). Od 1852.-1858. g. težina joj je bila 4,33 gr (3;895 gr srebra). 6 lira = = 1 skudo = 1 konvencijski talir.
LIRA BOLOGNESE
Zlatni novac od 20 bolonjina, kovan u Bologni. Novac je prvi put kovan za vrijeme pape Pija VI (1775.-1799.).
LIRA DALMATA
Srebrni novac, koji je kovala Venecija od 1410.-1414. godine za potrebe u Dalmaciji. Na prednjoj strani novca je grb i natpis MONETA DALMATIE. Na stražnjoj je sv. Marko u dugoj haljini i natpis SANTVS MARCUS. Težina . novca varira, 0,40-^),73 gr, a veličina od 16 do 18 mm. Postoje i varijante u tekstu i grbu. Točniji naziv za ovaj novac je “soldo”.
LIRA PONTIFICA
Zlatna lira uvedena od pape Pija IX (1846.-1878.). U optjecaj je uvedena 16. 06. 1866. godine. 1 L = 100 centisima = 20 solda.
LIRA TRON
Naziv za liru koja je kovana 1472. godine za vrijeme vladanja dužda Nikole Trona (1471.-1473.). Težka je bila 6,52 gr (6,18 gr srebra). Na aversu je portret dužda, na reversu venecijanski grb. Po ugledu na ovu liru i drugi talijanski gradovi počeli su kovati sličan novac.
LIRA VATIKANSKA
Novčana jedinica grada države Vatikan, jednaka 100 centesima.
LIS D'ARGENT
(fr. srebrni ljiljan). Francuski srebrni novac tipa Lis d'or od 20 sua ili 1 livre. Kovanje obavljeno 1656. godine s težinom ođ 8,024 grama, a kovane su i vrijednosti od 1/2 i 1/4 L. Na reversu je štit sa ljiljanima, koji drže dva anđela.
LIS D'OR
(fr. zlatni liljan).
Francuski zlatni novac, sličan luis d'oru, kovan od 1655.-1657. godine.
LIVENI NOVAC
Novac napravljen livanjem rastopljenog metala u kalupe. Takav je na primjer bio antički rimski “aes grave”, veliki težak novac Olbije, a također i sitan novac, koji je liven u velikim količinama a potom jedan od drugog odvajan pilom. U novije vrijeme livani novac je upotrebljavan u Maroku (XIX st.). U Kini je liveni novac korišten od XII stoljeća prije naše ere pa do XX stoljeća naše ere.
LIT AS
Novčana jedinica bivše Republike Litve od 1918.-1940. godine. Na osnovi zakona od 20. lipnja 1924. L. je bio jednak 1/10 dolara SAD. 1 L = 100 centas. Kovane su vrijednosti od 10, 5, 2 i 1 L.
LITRA
je naziv za srebrnu nominalu u grčkim kolonijama Sicilije, a odgovarala je težini rimske libre. U početku je bila teška 109, a kasnije 219,70 grama.U Dubrovačkoj republici se za rimsku libru upotrebljava samo naziv litra, koja se kao i libra dijelila na 12 unca (uncija). Dubrovačka litra = 6 unca; 1 unca = 6 aksadža; 1 aksadža = 24 karata. U Dubrovniku su bile tf upotrebi dvije litre: tanka od 327,932 g - mjera za novac, i debela od 372,331 gr - mjera za robu.
LIVONEZ
Naziv specijalne serije srebrnog novca kovanog u 1757. g. za vrijeme carice Elizabete (1741.-1762.) za Litvu i Estoniju. Vrijednosti od 1,1/2 i 1/4 L bile su jednake 96, 48 d 24 kopejke. Na aversu je portret carice, na reversu dvoglavi orao i grbovi Litve i Estonije. Težina im je bila 26, 13 i 6,5 grama sadržajem 75%-tnog srebra. Na nominalama od 4 i 2 kopejke koje su kovane uz već spomenute nominale, na aversu je dvoglavi orao a na reversu grbovi provincija. Kovanice od 1756. g. jesu probne Kovanice.
LIVORNINO
Naziv za talir i dvostruki dukat vojvodstva Toskana za vrijeme Kozme III (1670.-1673.). Na reversu ovog novca uz razne predstave nalazi se natpis “LIBVRNI”. Novac je kovan u Firenci.
LIVRE
(franc. od rim. libra). Novčano obračunska jedinica Francuske, korištena od početka IX stoljeća pa do 1795. godine. L. se dijelila na 20 sua ili 240 deniera.
LIVRE DE LA COMPAIGNE DES INIDES
Naziv za livru kovanu u Francuskoj 1720. godine u vrijednosti 20 sua za vrijeme generalnog financijskog poduzetnika Johna Lawa. Na aversu je portret Luja XV i natpis “LUD XV D G FR ET NAV REX”. Na reversu je slovo “JL” s krunom i legenda “SIT NOMEN DOMINI BENEDICTUM” kao i oznaka kovnice “A” (Park). Težina mu je bila 3,7 grama srebra, a korišten je za trgovinu s prekomorskim zemljama.
LIVRE TURQUE
Turski zlatni novac “žuta medžidija” od 1844. godine za Abdul Medžida (1823.-1861.), skraćeno “Ltq”. 1 L = 100 pjastera. Težina je bila 7,216 gr. Od 1933. g. za Kemala Ata-turka (1923.-1938.). 1 L = 100 kuruša = 4000 para.
LIVRE STERLING
Vidi FUNTA STERLINGA.
LL
Oznaka za kovnicu Lille (Francuska).
LM
Oznaka za kovnicu Lima (Peru).
LOGORSKI NOVAC
Novčane oznake od metala ili papira ili nekog drugog materijala, koji su služili kao novac u logorima. Prvi L. N. se pojavio u vrijeme englesko-burskog rata (1899.-1902.) a mnogo su korišteni tokom prvog i drugog svjetskog rata. Metalni L. N. kovan je od cinka, željeza ili aluminija. Nerijetko je posebno kovan za obične logoraše, a poseban za specijalne logoraše (viši činovi, politički itd.).
LOCUMTENENS-TALER
Talir u obliku medalje, ili medalja s poprsjem kneza Saksonije Friedricha III (1486.-1525.) sa kružnom legendom “Imperique locumtenens generalis endet”. Ova titula je bila knezu podijeljena od cara Maksimilijana I (1493.-1519.) 1507. g. Na reversu je jednoglavi orao i ime cara s titulom. Kovan je i zlatni novac u vrijednosti od 15 do 1 dukata, te srebrni u vrijednosti od duplog talira do groša.
LORRAINE
Teston kovan u Škotskoj od 1558.-1559. g. i 1560.-1561. godine. Na aversu je okrunjeni grb Škotske i Francuske, na reversu okrunjeni inicijali kralja Franje I (1559.-1560.) i kraljice Meri Stuart (1542.-1567.) između dva lotaringijska križa.
LOSERTHALER
Srebrni novac veličine od 2 1/2 do 16 Reichtalera koji je kovao vojvoda od Branuchweig-Luneburga Julius između 1574.-1588. godine iz srebra njegovih rudnika. On je izdao naređenje da njegovi podanici trebaju otkupiti bar jedan novčić veličine prema svojim mogućnostima, te da ga moraju pokazati ako se to od njih zatraži. Podanicima nije bilo dopušteno da ih mijenjaju, daruju ili bilo kako otuđuju.
LOSUNGSDVKAT, GVLDENTALER
Naziv za novac koji je kovao Gustav II Adolf, krali Švedske poslije zauzimanja grada Wurzburga 1631./32. godine. Na novcu je preko švedskog grba lozinka “GOTT MIT UNS”. Kovane su vrijednosti od 10 dukata pa do 1/2 talira.
LOT
stara utezna mjera nastala u Njemačkoj. Upotrebljavala se i kod nas, kada je kao mjera za srebro uvedena marka. 1 marka = 16 lota; 1 lot = = 18 zma; 1 kolnska mafka = 233,75 gr.
LOTTERIEDVKATEN
Dukat Karla Theodora od Pfalza kovan 1767. u spomen osnivanja lutrije u Mannheimu, s poprsjem Karla Theodora (1772.- -1777.) na aversu. Na reversu je naga figura boginje sreće Fortune s globusom i natpis “HAC FAVENTE” i “INDUSTRIAE SORS”.
LOIS D'OR (franc. zlatni Luj).
Francuski zlatni novac, koji se počeo kovati za Luja XIII od 1640. godine po uzoru na španjolski pistol. U početku kovanja vrijedio je 10 livri, kasnije mu je vrijednost radi rastuće vrijednosti zlata rasla. L. kovan do 1709. g. bio je težak 7,28 gr, 1726.-1785. g. - 7,24 gr. Od 1785. g. kuje se “LOUIS NEUF” (novi Luj) s težinom od 6,78 gr. Konstitucionalni L. od 1791.-1794. g. bio je težak 6,84 gr i vrijedio je 25 livri.
LOUISDOR AUX HUIT
L Francuski Louis d'or sa 8 “L” (4 puta okrunjeni JL u obliku križa) na reversu kovan od 1709.-1726. godine u vrijeme kralieva Louisa XIV (1643.-1715.) i Louisa XV (1715.-1774.). U centru inicijala nalazi se sunce.
LUISANA CENT
Bakreni novac kovan u Francuskoj za Luisianu, francusku koloniju. Kovan je 1721.-1722. godine u vrijednostima od 18, 9 i 4 deniera. Na aversu ie okrunjeno duplo “L”, a na reversu je oznaka vrijednosti i napis.
LAVETTA
(tal. - vučica). Novac u vrijednosti pola đulia (giulio) ili esrossa. kovan 7a vriie-me pane Hadriana VI (1522.-1523.) u Piacenzi. Naziv je upotrebljavan i za kvatrino (quattrino) s vučicom na reversu. Novac kovan za vrijeme Aleksandra Farnese (1586.-1592.) u Piacenzi s vučicom na reversu nazvan je quattrino.
LUCRUM CAMERAE
Prihod od zamjene starog novca novim, koji je komora davala vladaru. Stari novac se poslije izvjesnog vremena, nekad i svake godine, zamjenjivao novo iskovanim novcem. Posebni službenici {compsori, monetarii, numularii) dolazili su na trgove, gdje bi za određeni broj starih novčića davali novi. Razliku dobivenu zamjenom dobivao je vladar (komora).
LUDWIGSDOR
Naziv za pistol landrafa i velikog vojvode Hessen-Darmstadta Ludwiga VIII (1739.-1768.), Ludwiga IX (1768.-1790.), Ludwiga X (1790.-1830.), te Ludwiga (I) i II (1830.-1848.).
LVFTPUMPENTALER
Talir Braunschvveiga, na kojem je na av. prikazana Magdeburška polu-kugla Otta Guerickea koju ne može razdvojiti niti snaga dvaju upregnutih konja. Povod za kovanje ovog novca je bilo razmimoilaženje između vojvoda Rudolfa Augusta i Antona Ulricha 1702. godine, koju je prouzročila žena Antona Ulricha. To je simbolično prikazano na reversu, gdje ženska ruka otvara pipac polukugle i time prouzrokuje razdvajanje kugle.
LUHLANGA
Starija novčana jedinica u Svazilandu, koja se dijelila na 100 centi, dok je 25 L bilo jednako 1 Lilangeni. U upotrebi je bila do 6. 9.1974. godine.
LUIGINO
Srebrni novac Genove kovan po uzoru na francuski novac od 5 sola Louisa XIII. Njegovo kovanje je otpočelo 1668. godine u vrijeme Cezara Gentilea. Na aversu je Štit s grbom koji drže dva nosača, na reversu je sv. Juraj. U Lucci je kovan sličan novac pod nazivom “LIGURINO” ili “GIUSTINO”, a taj tip novca je još nazivan i “OTTAVINO” ili “OTTAVETTO” zbog toga, Sto je vrijedio 8 (OTTO) solda.
LUNA
Rimska boginja Mjeseca, koja je poistovjećena sa starogrčkom boginjom Selenom. Na grčkom i rimskom novcu prikazivana je glava božice obično s malim polumjesecom (lat. lunula) u kosi. Na novcu rimskih careva je prikazivana s konjskim i bikovim zapregama i natpisom “L. LUCIFERA”.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Zamjena bugarskih leva - isplata odmah!
Telefon: 098 858 63 77 | E-mail: info@monetalis.hr
111
|
- 01:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 10.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „K“ (k - kyat)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
K
Oznaka za kovnicu Kremnitza 1760. - 1763. i Bordeauxa.
KABULSKA RUPIJA
Novčana jedinica u Afganistanu do 1927. g. 1 KR = 2 krana = 3 abasa = 6 sunara = 12 šaha = 60 pajsa.
KAISERTALER
Austrijski konvencioni talir kovan 1753. g. na temelju Bavarsko-austrijske novčane konvencije. 1 T = 120 krajcara.
KA-KIM
Srebrni novac prstenastog oblika, koji je bio u prometu u Sjevernom Tajlandu do kraja XVIII st. Kovan je od finog srebra u težinama od 1,2 i 4 tikala.
KALAKAU DOLLAR
Naziv havajskog dolara,koji je kovan u San Franciscu od 1881. do 1883. g. Na Av. je bista kralja Kalakaua I (1874. - 1891.), na Rv. je grb Havaja. Kovane su i vrijednosti od pola dolara, 25 i 10 centi.
KALUP
Valjkasti komad čelika, u kome je u negativu ugraviran lik novca, koji se pomoću njega kuje. Za izradbu novca potrebna su 2 kalupa: za avers i za revers. Jedan je stabilan a drugi pokretan, da bi se između njih stavila pločica iz koje se kuje novac.
KALUPAR
Naziv za rezača negativnog lika novca u kalupu.
KAMMERHERRNTALER
Pruski taliri iz 1816. i 1817. g. s napisom na aversu F.VVILH.III-K.V. PREUSS. Po pričanju, Friedrich VVilhelm je, kada je vidio kraticu na novcu rekao, da on nije “Kammerherr von Preuss”, kako se kratica K.V.PREUSS u tituli još mogla protumačiti. Kovanje je prekinuto, te su se dalje kovali taliri s kružnom legendom bez kratica.
KANU DOLLAR
Kanadski dolar kovan 1936. g. povodom srebrnog jubileja kralja Georga V.S malim izmjenama kovao ga je Georg VI do 1952, a Elizabeta II do 1972. godine.
KARBOVANEC
Ukrajinski naziv za rublju. Ovaj se naziv pojavio tijekom XVIII st. kada su bile kovane rublje s kosim zarezima na rubu (karbami). U 1917. i 1918. g. u Ukrajini je tiskan pod ovim nazivom papirnati novac različitih vrijednosti.
KARL D'OR
Zlatnik kovan od bavarskog kneza Karla-Alberta (1726. - 1745.) po ugledu na Louis d'or, težine 7,5 gr i vrijednosti 10 guldena. Mnoge njemačke države kovale su novac po ugledu na K.: Pfalz, Koln, Wurtemberg, Hessen-Darmstadt, Fulda, Ansbach, Baden, Durlaoh, Nassau, Valdeck, Bamberg itd. U 1753. g. vrijednost mu je bila 10 guldena i 30 krajcara, a poslije Sedmogodišnjeg rata (1756. - 1763.) i U guldena, ako nisu bili obrezani. K. se naziva i pistol vojvodstva VVurtem-berg, koji je kovan za Karla I (1735. - 1780.).
KARAT
(od arapski qirat). Mjera za dragocjene metale. Prvobitno težinska, a potom oznaka za finoću metala. Prema carskom zakonu iz 1524. g. jedna kolnska marka = 24 K; 1 K = 9,744 grana za srebro, a 4 grana za zlato, 1 K = 12 grana. Danas je K. oznaka finoće zlata, prema kome je 24 K = čisto zlato finoće 1000; zlato od 18 K ima 18 dijelova zlata a 6 dijelova primjese.
KARLOVAČKI PAPIRNATI NOVAC
Zbog novčanih neprilika u 1848./9. g. u Karlovcu je tiskan sitni papirnati novac. Postoje 3 emisije novčanica od 10 krajcara. Prva emisija nosi datum 6. studenoga 1848, druga 22. veljače 1849. a treća 31. ožujka 1849. g. U sredini novčanice nalazi se natpis: VALJA / 10 KRAJCARAH U SREBRU / I PRIMAT ĆE SE KOD SVAKE OBCINSKE PE / NEZNICE U KARLOVCU A ODKUPIT ZA BEČKE / BANKNOTE PO MESTNOJ MAGISTRATSKOJ KASI, / ŠEST OVIH KOMADA ZA FORINT. / U KARLOVCU (datum izdavanja). Gore lijevo iznad teksta je tintom upisivan broj, dok se ispod teksta nalazi pečat s grbom Karlovca. Ovaj je novac bio u opticaju do sredine 1850. g. Veličina novca je bila 105 mm : 81 mm, a tekst je štampan samo na jednoj strani. U Karlovcu je papirnati općinski novac tiskan i 1919. Emitirane su vrijednosti od 10, 20 i 50 filira, a u prometu je bio od 15. studenoga 1919. g. do lipnja 1920. g. Na njemu se nalazio tekst: SLOB. I KRALJ. GRAD KARLOVAC, te ispod grba oznaka vrijednosti u filirima.
KARTUŠ
(franc. cartouche svitak, uokvirenje; njem. Kartusche). Dekorativni ukras u obliku svitka oko nekog napisa, grba ili si. K. susrećemo na mnogim novcima i medaljama u doba renesanse, baroka i rokokoa kao dekorativni element, često u obliku polurazvijenog svitka.
KASSENANWEISVNG
Pruski papirnati novac, u vrijednosti 1, 5, 10, 50 i 100 talira, emitiran 1824. godine, a u upotrebi bio do 1871. g.
KASU
Naziv za bakreni novac vladara Musore (Indija). Od XVIII st. ovaj je novac dobio naziv “Elephant cash” zbog lika slona na prednjoj strani. K. je inače opći naziv Evrope jaca za različiti orijentalni novac male vrijednosti.
KATECHISMUSTALER
Naziv za više talira vojvodstva Sachen-Gotha za vrijeme kneza Ernsta der Fromme (1640. - 1675.) s religioznim stihovima i izrekama:
1. Religiozni talir (GLAUBENSTALER) iz 1665. g.
2. Predsmrtni talir (STERBENSTALER) iz 1668. i 1671. g.
3. Bračni talir (EHESTANDSTALER) s bračnim parom na Av. kovan prigodom stupanja u brak princa Friedricha 1669. g.
4. Talir kritenja (TAUFTALER) kovan 1670. g. u čast krštenja prve unuke s prikazom Kristova krštenja.
5. Talir blaienstva (SELJGKEITSTALER) iz 1672. g. s izrekama na temu vječnog blaženstva.
KATHARINENGROSCHEN
Pogrešni naziv za majsenski šildgroš s kružnom legendom i slovom K. Ovaj je groš pripisivan Katarini udovi Friedricha des Streitbaren (1381. - 1428.), koji je po predanju kovan 1440. - 1442. g. Kasnije je dokazano da je slovo “K” oznaka kovnice Freiberg. Uz oznaku na novcu se nalazi i oznaka majstora Mon-haupta (1451. - 1456.). U to vrijeme Katarina više nije bila živa.
KATZENGULDEN
(njem. mačji gulden). Posprdan naziv za nedovoljno lijepo izrađen novac (gulden) kneza Pfalza Ludvviga III (1410. - 1436.). Naziv dolazi od lika lava u grbu Pfalza.
KAURI
(ind. Kauri, engl. Cowrie). školjka morskog mekušca, koja je u staro vrijeme služila kao novac kod naroda na obalama Indijskog i Tihog oceana. Zbog širenja trgovine i K. se raširio po Srednjoj Aziji, pa zatim po Africi a i Evropi. Kao novac K. je korišten sve do početka XX st. na Cejlonu, u mnogim krajevima Indije, Indoneziji, Kini i na obalama Afrike. S obzirom da je imao malu vrijednost, radi lakše trgovine nanizan je na uzicu ili je stavljan u vrećice. Krajem XIX st. u Indiji je 1 rupija vrijedila tisuću tih školjki.
KAZBEKI
Perzijski bakreni novac od XVI do XIX st. u vrijednosti od 5 dinara. K. su, zavisno o vremenu i mjestu kovanja, kovani u raznim težinama i svoju punu vrijednost imali su samo u mjestu kovanja i neposredno oko njega. Na jednoj strani novca se nalazi oznaka mjesta i godina kovanja, na drugoj razne slike: životinje. Sunce, zvijezde i ornamenti. Kovane su vrijednosti od 1/2, 1 (težina oko 1650. g. bila je 5,66 gr), 2, 4 i 8 K. Ovi posljednji su vrlo rijetki.
K-B
Oznaka za kovnicu Kremnitza od 1553. g. pa sve do naših dana.
K-D
Oznaka za kovnicu Kremnitza za 1765. g.
KELCHTALER
Talir grada Zuricha kovan 1526. g. od srebra crkvenog posuđa. Na Av. je prikazan carski orao na štitu, koji pridržavaju dva lava, a na Rv. grb grada Zuricha okružen s 2 niza grbova ciriških okruga.
KENETA
Narodni naziv za samostalni sitni novac Havajskih otoka do 1871. g. Po vrijednosti je bio jednak centu.
KERZENDREIER
Naziv za žeton grada Nirnberga iz XVIII stoljeća, koji je služio za nabavku oltarskih svijeća (njem. Kerze = svijeća) pri crkvenim svečanostima. K. su izrađivani u različitim veličinama, no na svima su prikazane scene iz života Krista.
KESA
Stara turska računska jedinica. Jedna K. srebra vrijedila je oko 500 piastera, a 1 K. zlata imala je vrijednost 30.000 piastera. Plaćanje novcem u kesama javlja se već u starom Rimu (saccu-lum), a u Bizantskom carstvu bilo je ustaljeno. Naš je narod prihvatio takav način plaćanja preko Turaka. U pojedinim spisima se spominju velika i mala kesa, ali u čemu su se razlikovale nije poznato.
KEUTSCHACHTALER, RUBENTALER
Talir nadbiskupa od Salzburga Leonharda v. Keutschach (1495. - 1519.), kovan 1504. g. Na Av. je grb, a na Rv. su sv. Rudbert i sv. Virgilije. Drugi naziv ovog novca dolazi od prikaza obiteljskog grba Keutschacha, jedne repe (njem. Rube ¦” repa).
KEY
Novac u obliku ključa. Upotrebljavan je u vrijeme vladavine Wang Manga, 7. - 22. g. n. e. Donji dio novca je u obuku noža, ali je drška povećana kao prsten za nanizavanje, dajući oblik ključa.
KINA
Novčana jedinica Papue i Nove Gvineje, uvedena u opticaj 19. travnja 1975. g. 1 K = 100 toea.
KINZIGTALER
Opći naziv za rudarski novac kovan u XVIII st. od srebra dobivenog iz rudnika u Kinzigtalu, koji je bio u posjedu knezova Fiir-stenberg. Na jednoj strani novca je portret vladara, dok je na drugoj prikazan planinski predio ili grb zemlje. Poznata je klipa rudnika “Gute Gottes” iz 1705. g. u čast pobjede kod Hochsteina godinu dana ranije, pobjeda princa Eugena Savojskog i Mal-borao u ratu za španjolsko nasljedstvo 1701. - 1714. g.; talir iz 1729. g. iz rudnika “St. Josef”; talir iz 1762. g. iz rudnika “St. Sofia”, koji je kovan za kneza Josepha-Wilhelma-Ernsta (1704. - 1762.). Za Josepha-Venzela (1762. - 1783.) u 1767. g. kovane su vrijednosti od 1, 3, 4, 9 i 10 talira od srebra' dobivenog iz rudnika “St. Venzel”. Za Josephu-Mariju -Benedicktu (1783. - 1796.) u 1790. g. kovan je kon-vencioni talir od srebra iz rudnika “Friedrich-Christina”. Sav ovaj novac je predstavom ili nazivom pokazivao odakle srebro potječe.
KIP
Novčana jedinica u Laosu od stjecanja nezavisnosti 1955. g. 1 K = 100 ata.
KIPPERGROSCHEN
Naziv za njemački groš od malo srebra, koji je u nekim slučajevima kovan gotovo od samog bakra. K. je kovan u vrijeme novčane krize tijekom Tridesetgodišnjeg rata. Godine 1620. u jedan Reichstaler išlo je 250 ovih gro-ševa, a 1622. g. oko 420.
KIZIK
Novac od elektrona VI-IV st. pr. n. e. kovan u gradu Kiziku, koji se nalazio na južnoj obali Mramornog mora. Težina je novca bila 16 gr (32-52%> zlata). Kovane su također i vrijednosti od 1/6, 1/12, 1/24 i 1/48 K. Nanovcu je prikazana tuna.
KLAPPMVNTZENTALER
Saksonski guldengroš, prvi talirski novac kovan u značajnim količinama od 1500. g. od princa Friedricha dem Weisen (1486.- 1525.) zajedno s knezom Albrechtom i Johannom ili Johannom i Georgom. Naziv novca dolazi od plosnatih kapa, koje se nalaze na glavama likova.
KLEEBAUTALER
Nagradni novac u formi talira kovan od grofa Aleksandra od Ansbacha (1757.- 1791.) u 1775. g. Novac je dijeljen kao podsticaj za gajenje djeteline. Na Av. je portret, a na Rv. tekst.
KLIPPE
(šved. obrezati škarama). Novac, koji nije okrugao, na kojem je otiskivan okrugli ili drugačiji žig. Obično je oblika četvorokuta, šestorokuta rjeđe osmorokuta. Prve K. su se kovale iz nužde u skandinavskim zemljama već u XI stoljeću, ovako zbog nedostatka izučenih kovača novca. Kasnije su se upotrebljavale u njemačkim zemljama, te u Poljskoj. Kuju se sve do XVII st. u obliku probnih kovova, komada za darivanje ili za sakupljače.
KLIPPING
Skandinavski novac uglatog oblika, prvi put kovan 1519. - 1523. g. kao ratni novac danskog kralja Christiana II (1513. - 1523.). K. je kovan pomoću kalupa (matrica) šilinga, i to tako da je upotrijebljen samo srednji dio. Kovana su 3 tipa K.: od srebra vrijednosti 14 pfeniga, lošeg srebra vrijednosti 6 pfeniga i od bakra, vrijednosti 4 i 3 pfeniga.
K-M
Oznaka za kovnicu Kremnitza 1763.- 1765. g.
KNIFE
Novac u obliku noža. Poznat je još i pod nazivom “BRITVA” (RAZOR), “MAC” (SWORD) ili “KOSIR” (BILL-HOOK). Oblikom je sličan starim britvama, a imali su rupu za vezanje na uzicu. Najstariji primjerci ovog novca datiraju od oko 890. g. pr. n. e.
KNOPFBRAKTEAT
Numizmatički naziv za brakteat Heinricha Slavnog od Meissena (1221. - 1288.), koji se ističe dubokim kovanjem i dobrom kvalitetom srebra. Ovaj tip novca, promjera oko 40 mm, kovali su i Albrecht Poročni (1265. - 1308.), Dietrich III Diezmann (1282. - 1307.), Friedrich Smjeli (1274. - 1324.), češki kralj Vaclav (1278. -1305.) u Lužicama i drugi.
KOBAN
Japanski ovalni zlatni novac u opticaju od 1573. do 1860. g. Njegova su veličina i težina varirale, a vrijednost mu je iznosila 1 rio. Krajem XVII st. imao je promjer 68 mm, težinu 18 gr čistoće 564/1000, a Shin Koban (Novi Koban) od 1860. g. promjer samo 35,5 mm i težinu 33 gr čistoće 573/1000. U XVI st. kovane su veličine od 1/2 Ria (2 Bu) promjera 53 mm, te u XVII st. 1/4 Ria (1 Bu) promjera 41 mm. Najveći K. je kovan u vrijednosti od 10 Ria (Jiu Rio) veličine 145-175x85--101 mm i težak oko 165 gr čistoće 734/1000 a nazivan je Oban, Zatim je još kovana veličina od 5 Ria (Go Rio) oko 1837. g. veličine 89 mm. U raznim provincijama su kovani i srebrni Obani i Kobani za lokalne potrebe.
KOBO
Novčana jedinica Nigerije. 1 K = 100 najra. U opticaju je od 1. siječnja 1973. g.
KOLBENSCHILLING
Šiling Gotfrieda IV Schenk von Limburg, biskupa Wirzburga (1443.- 1455.). Nazvan je tako zbog palice, koja se nalazi u porodičnom grbu biskupa prikazanog na novcu.
KOLNSKA MARKA
Jedna od najrasprostranjenijih i najstarijih vrsta marke. Prvobitna joj je težina bila 229 grama, no kasnije je povećana na 234 grama.
KOLONIJALNI NOVAC
1. U antičkom Rimu naziv za novac koji su izdavale pojedine kolonije, gradovi (lat. colonia skrać. C ili COL i si.). Likovi na ovom novcu predstavljaju simbole stvaranja kolonije, ili je pak prikazan njen zaštitnik ili zaštitnica.
2. U novije vrijeme novac, koji su kovale kolonijalne sile za svoje kolonije. Ovaj se novac u mnogome razlikovao od novca matične zemlje. Otprilike do 1800. g. novac je kovan u samim kolonijama, da bi se kasnije kovao u metropoli.
KOMETENTALER
Talir u obliku medalje grada Strassburga iz 1681. g. u vrijeme predaje grada Francuzima. Na zadnjoj strani talira je prikazana kometa, koja se vidjela iznad grada prethodne godine, i, kako su tvrdili astrolozi, bila je predznak predaje grada Francuzima.
KONSEKRACIONI NOVAC
Proglašenje bogom nekog čovjeka bilo je poznato već od starine, npr. u starih Grka, i tu ih nazivali heroima. Tako je već za života Aleksandar Veliki bio proglašen nasljednikom nekog od orijentalnih bogova kraljeva i kao takav bio proglašen bogom, te prikazan na prednjoj strani novca. Uglednike iz Rimske republike Flaminiusa, Pompeiusa i Caesara Grci su proglasili bogovima. U vrijeme carskog Rima proglašenje cara bogom, još za života, uvedeno je i propisano od Augustusa. Takav uvedeni kult cara-boga bio je zamišljen kao centralni dio nacionalne rimske religije. Formalno proglašenje cara bogom uslijedilo je tek nakon careve smrti i to zaključkom Rimskog senata putem državnog akta, kojim je car dobio naziv Divus a carica Diva. U vrijeme Rimskog carstva kovani su mnogi novci i medalje s natpisom Consecratio, Divus i Diva na Rv. novca s raznim prikazima: orlom, paunom, mjesecom, oltarom, mjesecom i zvijezdom, kometom i si. U Rimu je prvim bogom bio proglašen Caesar, zatim Augustus, i dobili su naziv Divus. Od carica je naziv Diva prva dobila Livia.
KONSTANTINOVA RUBLJA
Probni novac s portretom Konstantina Pavloviča kovan 1825. g. poslije smrti Aleksandra I, kojega je Konstantni trebao naslijediti na prijestolju. Novac ie kovan u radionici medaljara Reohela i izrađen je u malim količinama). Kako nije imao vrijednost pravog novca, nalazio se samo u zbirkama istaknutih ruskih numizmatičara.
KONTRAMARKA
Naknadno, na već iskovani novac, utiskivanje žigova raznih oblika, da se odredi njegova vrijednost, pripadnost te mogućnost daljnje upotrebe. Pojava zabilježena već u Antici.
KONTRIBVTIONSMVNZEN
(njem. kontribucioni novac). Novac, koji je kovan od srebra do; bivenog od građanstva ili od crkvenih posuda radi mogućnosti plaćanja vojnika. Na primjer: pruski talir ili 1/3 talira k 1813. g. kovan od dobrovoljno danog srebra u vrijeme oslobodilačkog rata protiv Napoleona I.
KONVENCIJSKA STOPA
20-guldenska stopa, koja je ustanovljena konvencijom između Austrije i Bavarske 20. rujna 1753. g. Talir, tada kovan, vrijedio je 2 guldena. U periodu do 1760. g. ovu su stopu prihvatile skoro sve države na jugu i zapadu Njemačke, a od 1763. g. i Saksonija. U upotrebi je bila sve do 24. siječnja 1857. g.
KONVENTIONSTALER
Talir kovan po 20 guldenskoj monetnoj stopi, suglasno austrijskobavarskoj novčanoj konvenciji iz 1753. g. Na osnovi ove Konvencije novac od 2 guldena jednak je 1 taliru. Težina mu je bila 23,386 gr.
KOPEJKA
Naziv za ruski srebrni novac, koji je bio 1/100 dio rublja, težine oko 1 gr a u upotrebi se pojavio oko 1534. g. Naziv dolazi od jahača na konju s kopljem, koji je prikazan na novcu. Srebrne K. su kovane sve do 1718. g. Od 1704. u upotrebi su i bakrene K, koje su kovane sve do 1918. g. U SSSR-u bakrene K. kuju se u periodu od 1924. do 1926. godine, a od tada pa do danas kuju se od brončane legure.
KORINTSKA STOPA
Novčana stopa, koja se koristila od VII st. pr. n. e. Osnovna jedinica je bila stater od 8,72 gr, koji se dijelio na 3 drahme, čija je težina bila po 2,90 gr, s likom Pegaza, kasnije Pegaza i Atene.
KORTLING
Donjosaksonska vrsta groša, koji je prema izvorima prvi put kovan u Gottingenu 1360. g. No, najstariji sačuvani primjerci su iz 1428. g. Primjerci imaju na obim stranama križ sa slovom G. Težina je bila 1,58 gr. 1 K = 6 pfeniga. Po ovom uzoru u XV su stoljeću K. počeli kovati mnogi sjevernonjemački gradovi; npr. grad Ein-beck sa slovom E, grad Hameln sa slovom H, Nord-heim sa N i drugi. Od 1480. g. vrijednost K. je pcv većana na 7 a zatim na 8 pfeniga, pa su ih počeli nazivati ACHTLING. U XVI st. K. su se nazivali 1/3 mariengroša (4 pfeniga). U Mindenu je 1579. g. kolnski novac od 6 helera nazvan K. On je kovan u velikim količinama s brojkom 6 kao oznakom vrijednosti. Prvobitna vrijednost K. od 1/3 pala je na 1/4 mariengroša, tj. 3 pfeniga.
KOTORSKA KOVNICA
Nije točno poznato kada je u Kotoru počela raditi kovnica novca. Po nekima to je bilo u XI st, što je teško dokazati. Ova je kovnica svakako jedna od najstarijih u Dalmaciji. Nalazila se na obali mora van gradskih zidina, sjeverozapadno od glavnih gradskih vratiju. U njoj su kovane vrijednosti od bakra: folar (1/30 groša) i polufolar (1/60 groša), te od srebra: perperi (12 groša) i groševi (1/12 perpera). Kovnica je prestala radom 1650. g. Silom prilika je opet proradila 1813. g. za vrijeme francuske okupacije, kada je u njoj kovan opsadni novac.
KOTORSKI NOVAC
U gradu Kotoru se od XI do XV st. kovalo više vrsta novca: folar i obol (1/2 folara) od bronce odnosno bakra, te groš od srebra. Od XV do XVII st, pod Venecijom, kovani su folari, soldi i gazzette od bronce, bakra ili mesinga, te groševi i grossetti od srebra. Autonomni novac kovan je od bronce ili bakra od XI do XV st. Na najstarijim primjercima na Av. je prikazan zaštitnik grada sv. Trifun u man-dorh s Uljanom ili palminom grančicom u ruci, oivičen biserima i naokolo natpis STRIPHON ili SANTUS TRIFON raznih varijanata, a na Rv. je prikazana gradska kula i naokolo natpis CIVIT-CATARI ili CATARI CIVITAS, također u raznim varijantama.Pod kraljem Srbije Stefanom Dušanom (1331. - 1355.) kuju se i folar i srebrni groš, a pod Stefanom Urošem (1355. - 1371.) kuje se uz srebrni groš i srebrnih pola groša. Na ovim je srebrnjacima na Av. prikazan lik vladara na prijestolju sa žezlom i jabukom u ruci i natpisom IMPERATOR STEFANUS ili IMPERATOR UROSIUS, a na Rv. sv. Trifun u mandorli s križem i palminom grančicom i natpisom S.TRIFON CATARENS(is).Pod Ludovikom I (1371. - 1378, 1379. - 1382.) kuju se folar, groš i pola groša, dok se pod bosanskim kraljem Tvrtkom (1385. - 1392.) kuje folar. U međuvremenu je pod Venecijom (prvi puta) kovano pola folara (obol) 1369. - 1370. i 1378. - 1381. g., te pod Ladishtvom I folar (1392. - 1405.). Pod kraljem Bosne Ostojom (1404. - 1405.) kuje se groš, da bi 1420. g. Kotor definitivno pao pod vlast Venecije, koja do 1640. g. kuje novac od raznih metala i veličina. Na kovanicama kovanim pod Venecijom na Rv. je prikazan mletački lav s natpisom S.MAROUS VENETUS.Od 1640. godine, kada je zadnji put kovan novac (za vrijeme providura Zorzia Morosini-a), pa do 1813. g. nije kovan novac. Francuska vojska, opsjednuta u Kotoru, 1813. g. dala je kovati od zaplijenjenog crkvenog srebra novac od 1, 5 i 10 franaka. Svaka od ovih kovanica izrađena je ručno i od srebra različite finoće, tako da se izradba može smatrati relativno grubom i nepreciznom, a na rubovi ma su stavljene zaštitne punce.
KOULA
Novčana jedinica otoka Tonga do 1967. g. 1 K = 16 engleskih funti.
KOVANJE ČEKIĆEM
(kovanje ručno), tehnika izradbe novca prije uvođenja kovanja mehaničkim čekićem. Kod ovog postupka jedan od kalupa (donji) je stabilan. Na njega se stavlja pripremljena pločica metala od kojeg će biti otkovan novac, a majstor drugi kalup, kojeg drži jednom rukom, stavlja na stabilni kalup s pločicom. Tada po kalupu udari čekićem, koji drži u drugoj ruci, i tako ostvaruje otkov utisnut na kalupima.
KOŽNATI NOVAC
U ranom srednjem vijeku služio je kao doznaka za buduća plaćanja. Takav je novac-doznaku izdao kralj Konstantni Kopronymus pri jednoj opsadi iz 743. godine, Ludvig IX, francuski vladar, za vrijeme zarobljeništva, a kralj Friedrich II u Faenzi 1241. godine, sa svojim likom, a te je komade kože kasnije otkupio sa zlatnim Augustalisom. Jedna vrsta sitnog novca iz kože na otoku Man od 1570. do 1580. g. Zatim, pored novca iz nužde od tvrdog papira pravljen je i novac od kože u Leyu 1574. g. U novije vrijeme kao novac iz nužde rađen je npr. u gradovima Eferding 1804. godine, pa Mattighofen 1920, Pariš 1790, Dorpat 1820, ili kao reklamni novac u Possnecku i Osterwiecku 1923. g.
KRAHENPLAPPART
Srebrni novac Ziiricha u vrijednosti 1 šilinga-halera. Kovan je u periodu od 1440. do 1450. g. Na Av. je grb Zuricha, a na Rv. jednoglavi orao.
KRAN
Stara novčana jedinica u Iranu do 1930. g. 10 K = 1 tuman, 1 K = 20 šaha, 1 šah = 50 dinara. Novac od 10, 5,2, 1, 1/2 i 1/4 K. kovani su od srebra. Na Av. je lav, na Rv. natpis perzijskim pismom. Novčana jedinica u Afganistanu do 1927. g.
KREDITNI NOVAC
Naziv za sav novac uključujući i sitan, novac iz nužde, bonove i papirnati novac, čija je nominalna vrijednost manja od vlastite materijalne vrijednosti. Razlika između nominalne i materijalne vrijednosti naziva se KREDIT (AVANS), koju izdavač dobiva emitiranjem novčane oznake.
KREMNIČKI HRVATSKI TALIR
vidi HRVATSKI TALIR.
KREUZER
Sitni srebrni novac. Naziv mu dolazi od dvostrukog križa, koji se nalazima njemu Gat. DENARIUS CRUCIATUŠ). U XIIMXIV st. kovan je u Meranu, Tirolu, Veroni, a od 1458. g. kuje se i u Austriji. U početku težina mu je iznosila oko 1,08 gr, a po vrijednosti je bio jednak 4 bečka pfeniga (60 K = 240 pfeniga - 1 florin). S vremenom mu je težina opadala, tako da se od vremena Marije Terezije pa sve do XIX st. kuje od bakra. Kao sitan novac bio je u upotrebi u Austriji do 1857. g. kao 60. dio groša, a zatim kao 100. dio sve do 1900. g. U Mađarskoj je do 1900. g. bio 100. dio forinte. U upotrebi se nalazio i u pojedinim njemačkim državama: Badenu, Prusiji, Wirtembergu (sve do 1871. g.).
KREUZGROSCHEN
Majsens groš kovan od Friedricha II Majsenskog (1428. - 1464.). Na Av. je prikazan grb s lavom i malim križevima sa strane, po čemu se i razlikovao od poznatijeg Fiirsten-groschena. Težina mu je bila 2,56 gr. 1 K = 12 halera.
KREUZHALBBATZEN, KREUZBATZEN
Naziv za švicarski polubatzen i batzen kovan u Neuen-burgu s imenom Friedrioha Wilhelma II i III, kraljeva Prusije, kovanog od 1788. do 1803. g. Na Rv. je veliki križ. K. je bio u upotrebi zajedno sa švicarskim batzenom i polubatzenom u odnosu 13:14. Finoća srebra je bila neujednačena. Kanton Nid-vvalden je 1811. g. sve ove batzene dao prekovati.
KRIEGSFVNFER
Njemačkih 5 pfeniga iz 1915. g. kovanih od željeza. Da bi se zaštitili od rdanja bili su za kovanja tretirani cinkom.
KRISGELD
Novac u obliku bodeža, koji je bio u upotrebi na Javi u XVI i XVII st. Ovaj je novac bio istodobno i staleška oznaka. Dužina mu je bila 10-12 cm.
KRISHNAL
Srebrni novac otoka Java. Na Rv. je prikazan lotosov cvijet.
KRISTOGRAM (CHRISTOGRAMM)
(grč. Christogramma, Chrisma, ChiRho). Monogram Isusa Krista, sastavljen od grčkih slova X i P. Ovaj se monogram viđao od IV st. n. e. i to najprije na rimskom, zatim na bizantskom te kasnije i na mnogobrojnom srednjovjekovnom novcu.
KRIVOTVORENI NOVAC
Nezakonito izrađen novac od pojedinaca, skupina pa i država u cilju obmane. Dva su osnovna razloga za izradbu ovakva novca: a) nanošenje štete nekoj državi ili narodu i b) obmana kolekcionara. Postoji više načina izradbe: livenje, kovanje, galvamoplastika. Kod papirnog novca se najčešće krivotvore rjeđe i viijednije novčanice, što nije ni jednostavno ni lako, dok su asignati u većini slučajeva izrađeni prilično jednostavno i lakše se krivotvore.
KRIŽANAC
denarius banalis, banski denar, banovac (CHRISANACH).
KRIŽAR
Bakreni novac kovan 1849. g. u zagrebačkoj kovnici, za vrijeme bana Jelačića. Na prednjoj je strani oznaka vrijednosti “jedan križar”, ispod koje je godina 1849, te 2 palmine grančice, ispod njih je Z - oznaka kovnice. Na Rv. se ispod krune nalaze grbovi Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, a naokolo je natpis TROJEDNA KRALJEVINA HERVAT.SLAV.DALM. Odmah nakon početka kovanja došla je od centralne vlade u Beču zabrana daljnjeg kovanja. Ostala su sačuvana samo 22 primjerka, a kalupi su odneseni u Državni arhiv u Beču.
KRIŽARSKI NOVAC
Novac, koji su u osvojenim zemljama kovali feudalci, učesnici križarskih ratova, kao i njihovi nasljednici, i to od 1100. g. do sredine XVI st. Od sedam križarskih ratova samo su I i IV interesantni za numizmatiku. Poslije I križarskog rata (1095.) u Siriji i Palestini stvoren je niz kršćanskih država, kojih su vladari bili francuski ili flamanski feudalci. Uz vladare 4 velike kneževine poznat je još 21 vazalni vladar, a svi su kovali svoj novac. Novac je kovan po ugledu na novac osvojenih zemalja ili po ugledu na novac iz postojbine. Poznat je novac slijedećih zemalja i feudalaca: Kraljevstvo Jeruzalema (1100. - 1268.), kneževina Antiohija (1098. - 1287.), grofovija Ede-sa (1097. - 1144.), grofovija Tripolitanija (1109.- 1287.) grofovija Jaga (1100. - 1268.), seniori Bej-ruta (1100. - 1236.), seniori Torona (1100. - 1291.), kneževina Tir (1124. - 1191.), seniori Maraša (1100.- 1148.), Kraljevina Cipar (1192. - 1571.), Rodos pod vlašću Ivanovaca (1309. - 1522.). Odnos malih sirijskih (baruna i seniora) nije poznat, te se ne zna da li su sami kovali novac ih su upotrebljavali novac osvojenih oblasti. Nema sigurnih podataka niti o novcu dviju glavnih država stvorenih na teritoriju Bizanta poslije IV križarskog rata (oko 1204. g.): Latinsko carstvo (1204. - 1261.) i Kraljevstvo Solun (1204. - 1222.). Osim navedenih država poslije IV križarskog rata novac su kovali: Ahajska kneževina (1205. - 1432.), kneževi Atene (1205. - 1311.), kneževi Neopatrasa (1205. - 1311.), seniori Negraponta (1205. - 1470.), baruni Korinta (1209. - 1299.), seniori Hiosa (1304. - 1329.), Miti-lene i Lesbosa (1355. - 1462.), posjedi Genove (1261.- 1451.), Napulja (1259. - 1386.) i još mnogi drugi, ukupno oko 20 raznih država, posjeda i porodica.
KROMSTAART
Belgijski novac, koji se počeo kovati za Filipa od sv. Pola od 1427. do 1430. g. Na novcu se nalazi lav s uvijenim repom. Po ovom detalju ubrzo je novac dobio naziv.
KRONENALBUS
Naziv za albus, koji je kovan od sredine 70. godina XV st. u Kolnu i za Koln. Na Av. je poprsje Krista u gotskom okviru, na Rv. je grb grada. 1 K = 11 helera.
KRONENTALER
Novčana jedinica austrijske Holandije, koja je 1755. g. zamijenila stari brabant-ski dukaton. Na njima je prikazan, kao i na Alber-tustaleru, Andrejin križ s 3 krune. Na Av. je do 1780. g. kraljevski orao s grbovnim štitom, a poslije 1780. g. portret kralja. K. je kovan u Austriji, Madžarskoj i Lombardiji. U vrijeme rata protiv Napoleona I (1792. - 1815.) K. je potisnuo konven-cioni talir i lauibtalir. Poslije osamostaljenja Holandije (1813. - 1815.) K. se počeo koristiti i u Južnoj Njemačkoj, pa je postao uzor za sličan novac koji se kovao u Bavarskoj, Wurtembergu, Badenu, Hessen-Darmstadtu, Nassau, Gothi, Valdecku. Do 1830. g. K. je bio jedinstven talir na tom području. Težina mu je bila 29,44 gr, od čega čistog srebra 25,9 - 25,7 gr.
KRONPRINZENTALER
Naziv za talir kovan u čast posjeta berlinskoj kovnici pruskog krunskog princa 1812. g. Na Av. je sve kao i kod običnog talira, a na Rv. je tekst GOTT SCHOTZE IHN / 1 TA-LER 1812 / A.
KROR
1. U Indiji naziv za 100 milijuna indijskih rupija
2. U Pakistanu naziv za 100 milijuna pakistanskih rupija.
KRUNA
(lat. CORONA). Naziv za mnogobrojni evropski novac u srednjem vijeku kao i u novije doba. Naziv dolazi od lika krune na novcu. Ova vrsta novca pojavila se u Francuskoj oko 1340. g. (Couronne d'or ili Ecu a la Couronne) sastava 5,4 - 3,5 gr zlata. Kasnije se kuje SUNČANA KRUNA (Ecu d'or au Soleil), težine 3,3-3,2 gr zlata. U Španjolskoj se kuje 1684. g. ESCUDO, a od 1540. g. u Holandiji zlatna COURONNE D'OR AU SOLEIL težine 3,22-3,08 gr zlata. U Engleskoj se kuju zlatne krune CR0WN 1526. - 1663. g. težine od 2,85-2,55 gr, a zamijenjena je gvinejom. Od 1551. g. u Engleskoj se kuju i srebrne krune vrijedne 5 Šilinga. Danska također kuje srebrne krune od 1618. g. (CORONA DANICA), težine 32,5 gr; težina je kasnije opala. U novije vrijeme, od 1857. g. kovana je u Njemačkoj Općenjemačka kruna (VE-REINS KRONE), težine 10 gr zlata, a potom od 1871. do 1914. g. njemačka zlatna kruna (3,5 gr) u vrijednosti od 10 maraka. Skandinavske zemlje od 1875. g. kuju novac u vrijednostima od 20 i 10 kruna (10 K = 4,03 gr zlata), a također i srebrne no-minale u vrijednosti od 2 i 1 krune. U Austro-Ugar-skoj monarhiji od 1892. g. kuju se krune umjesto guldena, i u opticaju su do 1918. g. Kovane su no-minale od 100, 20 i 10 K. u zlatu i 5, 2 i 1 K. u srebru. Poslije propasti Austro-ugarske monarhije Republika Austrija kuje krune do 1925. godine, kao i Madžarska. Estonija od 1928. do 1940. kuje vlastite K, dok Poljska također emitira K. od 1918. do 1924. g. Danas je K. novčana jedinica u više zemalja.
KRUNA ČEHOSLOVACKA
Novčana jedinica ČSSR, jednaka 100 helera. U opticaju se pojavila 1919. g. kada je zamijenila austrougarsku krunu. Od 1920. g. vrijednost K. je određivana u odnosu prema švicarskom franku i dolaru SAD. Poslije 1929. g. ustanovljena joj je zlatna podloga.
KRUNA DANSKA
Novčana jedinica Kraljevine Danske, djeljiva na 100 ora. U opticaj je uvedena 1873. g. umjesto rijkstalera. Kako je Danska bila članica Skandinavskog monetarnog saveza od 1872. g. na njenom teritoriju je bio u upotrebi i novac Švedske, a od 1875. g. i Norveške i obrnuto. Savez je ukinut 1924. g.
KRUNA ISLANDSKA
Novčana jedinica Republike Island, koja se dijeli na 100 ora. Prve banknote pojavile su se u opticaju 1885. g.
KRUNA MAĐARSKA
Novčana jedinica Mađarske od 1918. g. U studenom 1925. g. zamijenjena je pengo-om.
KRUNA NORVEŠKA
Novčana jedinica Kraljevine Norveške, jednaka 100 ora. U opticaj je uvedena 1875. g. umjesto talira (talir = 25,281 srebra).
KRUNA ŠVEDSKA
Novčana jedinica Kraljevine Švedske, djeljiva na 100 ora. U 1872. g. potpisan je ugovor između Švedske i Danske o stvaranju Skandinavskog monetarnog saveza, kome se kasnije pridružila i Norveška. Na osnovi ovog ugovora, banknote i kovani novac zemalja potpisnica imao je platežnu moć u svim zemljama članicama. U vezi s ovim uvedena je K. umjesto srebrnog rijks-daalera. Za vrijeme prvog svjetskog rata valute zemalja članica ovog saveza su znatno devalvirale i savez je 1924. g. ukinut.
KRUNIDBENI NOVAC
Novac kovan u spomen krunisanja vladara s odgovarajućim tekstom i prikazom. Poznato ga je vise vrsta kao: pruski 1701. i 1861, francuski Napoleona I iz 1804, ruski iz 1883. i 1896, engleski iz 1953, nepalski iz 1956. g. i drugi.
KUMSA
Novčana jedinica Mauritanije od svibnja 1973. g. Po vrijednosti je jednak 1/5 ouguiva.
KUNA
1. Metalna (srebrna) novčana jedinica u staroj Rusiji od VIII st. Naziv dolazi od kožice kune, koja je kao protuvrijednost imala 1 arapski dinar, a kasnije 1 zapadnoevropski denar. Kako je K. bila jedna od osnovnih jedinica, sistem je nazvan Kunski sistem. Prema tom sistemu odnos vrijednosti je bio: Grivna = 20 nogata = 25 kuna = 250 rezana = 100-150 koža vjeverice. Sistem je bio u upotrebi sve do kraja XIV st, kada se u Moskvi a i u drugim ruskim kneževinama počeo kovati novac.
2. Novčana jedinica tzv. Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. g. Vrijednosti: 1 K = 100 banica.
KUPFERKORTLING
Kortling, koji je kovan u Ravensbergu za Friedricha Wilhelma Brandenbur-škog (1640. - 1688.) bez godine kovanja i od skoro čistog bakra. Po vrijednosti je bio jednak 1/4 ma-riengroša. Iz marke je kovano 336 komada ovoga sitnog novca.
KUPON
Dio na vrijednosnom papiru, koji služi radi naplate kamata.
KURANTDUKATEN
Danski zlatni novac, koji se počeo kovati u vrijeme Sjevernog rata (1700. - - 1721.) od 1714. do 1717. $. u vrijednosti 2 rik-sdalera. Kovanje je obnovljeno za Friedricha V (1746. - 1766.) i težina mu je bila 2,728 gr. K. je kovan i za Christiana VII (1766. - 1808.) u vrlo malim količinama. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i
KURANTNI NOVAC
(lat. currens=trčeći). Novac od svih prihvaćen, obično je to novac, koji je u opticaju.
KURANTTALER
Novčano obračunska jedinica Donjorajnskih oblasti u XVII st. U 1624. g. je vrijedio 87, a 1658. g. 80 albusa = 1 1/2 guldena. Iako je zabranjen da se koristi 1688. g. i 1715. godine, u Komu je u XVIII st. bio vrijedan 78 albusa.
KURASSIERTALER
Spomen novac kovan povodom 25 godišnjice 6. pruskog kirasirskog puka “Car Nikola I” iz 1842. g. Na novcu su u vijencu carski inicijali i datum 1817-1842. Puk je nosio naziv po ruskom caru Nikoli I i dobio ga je u čast zajedničke borbe Prusije i Rusije, tijekom 1812. do 1815. godine, protiv Napoleona.
KURFVRSTENPFENNIG
Novac tipa pfeniga od vrlo dobrog srebra, koji je kovan na osnovi novčane konvencije zaključene između 4 prirajnske provincije: nadbiskupije Koln, Mainz, Trier i Pfalzgro-fa rajnskog. Konvencija je bila sklopljena 1609. g. i po njoj su 3 nova K. bila jednaka 4 stara pfeniga. Novac je kovan samo nekoliko godina. Na jednoj strani novca je štit s grbovima Kolna, Mainza, Triera i Pfalza, iznad štita je oznaka kovnice (npr. T na novcu Triera).
KURRENT
Sitan novac Saksonije do 1841. g.
KURS NOVCA
(lat. cursus, franc. cours - tok). Vrijednost, po kojoj se kupuje i prodaje novac, vrijednosni papiri i si. K. N. podliježe slobodnom kretanju ponude i potražnje, a utvrđuje se na sastancima burze i o njemu se izdaje kursna lista. U nekim socijalističkim zemljama K. N. određuje države.
KWACHA
1. Novčana jedinica u Zambiji. 1 K = 100 Ngvvi.
2. Novčana jedinica u Malaviju. 1 K = 100 tam-bala.
KWANZA
Novčana jedinica Angole, kojom je zamijenjen portugalski eskudo. 1 K = 100 beina.
KWARTNIK
Srebrni poljski novac, koji se počeo kovati 1337./1338. g. Bio je u opticaju sve do 1403. g. Vrijednost mu je bila 1/96 poljske grivne. Poljska grivna u XIV st. težila je oko 200 gr.
KYAT
Novčana jedinica Burme, u opticaju od 1952. g. 1 K = 100 pja.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup ordenja - isplata odmah!
|
- 00:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 09.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „J“ (j - justo)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
J
Oznaka za kovnicu Hamburg od 1871. godine.
JAFFNA
Metalni novac kraljevine Jafna iz XIII st. i početka XIV st. (u Aziji), na kojem je prikazan ležeći bik s polumjesecom i točkom.
JAGDGROSCHEN
(Lovački groš). Groš sa scenom iz lova ili lovačkim simbolima, a također i s lovačkim izrekama, npr. iz Braunschweiga iz XVIII st.
JAGDDUKATEN
(Lovački dukat). Dukat sa scenama iz lova, lovačkim simbolima ili izrekama, uglavnom kovan kao spomen ili nagradni novac. Na primjer: sokolov dukat, jelenov dukat i dr. Vrlo mnogo vrsta takvih dukata kao i medalja kovao je grof Ludwig VIII (1739. - 1768.) od Hessen-Darmstadta.
JAITAL
Sitan bilonski novac sultana od Delhija u XIII i XIV st. Takva 64 komada išlo je u 1 tankah.
JAKOBSTALER, JAKOBUSTALER
Novac kovan od srebra dobivenog iz rudnika sv. Jakoba u Lautenthalu (Harz) od 1633. do 1634. g. Kovao ga je knez Friedrich-Ulrich od Braunschvveiga (1613. - - 1634.). Na jednoj strani novca je sv. Jakob, dok je na drugoj grb. Kovane su nominale od 1/4, 1/2, 1, 2, 3, 4, 6, 8, 10 i 16 talira. Promjer kovanice od 16 talira bio je 94 mm.
JANAUSCHEKTALER
Srebrni talir sa ženskom glavom na aversu. Talir je modelirao A. von Nordheim, a kovan je u Frankfurtu 1857. g. Nazvan je po glumici Fany Jaonauschek, koja je poslužila kao model za lik.
JEDINICA NOVČANA
Osnovna novčana veličina nekoga monetarnog sustava. U našoj zemlji novčana jedinica je dinar.
JEFIMOK (JEFIMKA)
Ruski naziv za talir koji se uvozio u velikim količinama u Rusiju u XVI i XVII stoljeću, a koji je korišten kao sirovina za izradbu ruskoga srebrnog novca. Pojedine vrste talira nazivane su po zemlji kojoj pripadaju (npr. LIBSKIJE po Liibecku za sve njemačke talire), ili prema slici koju prikazuju (npr. KRYŽOVYE za Kreuztalir, LEVOK za Lowentaler i si.). Godine 1653/1654. učinjen je pokušaj prekrivanja tih talira, a 1655. g. na njih su udarani žigovi, kako bi ih učinili ruskim novcem. Žig na aversu je prikazivao okrunjenog jahača, a na Rv. dvoglavog orla s godinom 1655. i natpisom RUBL. Vrijednost im je bila 64 kopejke. Stavljanje žigova na J. prekinuto je 1656. godine, no u upotrebi su ostali do 1659. g<> dine, kada je stanovništvo bilo dužno zamijeniti ih za kopejke.
JELAČIĆEV ASIGNAT
JELAČIĆEV NOVAC vidi ASIGNAT. vidi KRIŽAR.
JEN
vidi YEN.
JEROME D'OR
Naziv za pistol i polupistol (10 i 5 talira) kralja Jeromea (Hieronvmusa) od VVestfalije, koji je vladao od 1807. do 1813. g. Je-rome je bio brat Napoleona I a novac je kovao od 1810. do 1813. g. u Braunschweigu. Na Av. je poprsje kralja ili grb, dok se na Rv. nalazi oznaka vrijednosti.
JERUZALEMSKI KRIŽ
Jednakokraki križ s po 4 manja križa u kutovima. Tih 5 križeva treba da podsjete na 5 rana Kristovih. Ovaj križ susrećemo na bivšem grbu Sardinije kao i na njenu novcu.
JETON
vidi ŽETON.
JIRMILUK
Turski novac s vrijednošću od 20 para
JOACHIMSTALER
Naziv za guldengroš kovan 1518. g. Kovao ga je grof Schlick u Joahimovoj dolini u češkoj, i to od srebra koje je tamo vađe-no. Kasnije je nazivan skraćeno TALIR, te je ovaj naziv ostao za sve guldengroševe uopće. Schlickov talir prikazuje na jednoj strani lava, a na drugoj sv. Joahima. Težina mu je bila 27,2 gr, a od 1534. g. 26,39 gr srebra pri ukupnoj težini od 29,5 gr.
JOAO
Zlatni portugalski novac, koji se počeo kovati za kralja Joaoa u 1722. g. i kovao sve do 1835. g. Vrijednost mu je bila 6400 reisa, a težina 14,3 gr od toga 13,148 čistog zlata. Kasnije je korišten kao obračunski novac. Bio je vrlo popularan u zapadno-indijskim posjedima Portugala.
JODOCUSTALER
Naziv za talir Marije Jeverske (1536. - 1575.). Na Av. je lik sv. Jodocusa, a na Rv. jeverski lav.
JOE
Engleski naziv za JOAO na zapadno-indijskim otocima, gdje je zbog svoje popularnosti falsificiran od Engleza krajem XVIII st. Na francuskim posjedima je bio kontramarkiran.
JUBILARNI NOVAC
Opći naziv za sav novac koji se kuje povodom nekog događaja.
JULIUSLOSER
Srebrni spomen novac kneza Juliusa od Braunschweiga (1574. - 1588.), kovan u vrijednostima od 2 1/2 do 16 talira. Na jednoj je strani portret kneza, a na drugoj je grbovni štit okružen znacima zodijaka i planetarna.
JUSTIRANJE NOVCA
Pomoću justiranja (struganja turpijama) su metalne pločice, iz kojih se trebao kovati novac, dovedene na onu težinu, određenu za predviđenu veličinu. Za razlikovati je justiranje komad po komad, što iziskuje mnogo truda i vremena, od justiranja al marco, količine, koja je vagala jednu marku. Ovdje je posao obavljen brzo ali neprecizno za pojedine komade, tako da je poslije bilo komada s više ili pak manje težine, no u svemu je težina bila kako je predviđeno. Ova metoda je nekada upotrebljavana zbog nepreciznih alata za pravljenje pločica. Lakši komadi su tada nanovo topljeni, dok su oni teži justirani.
JUSTO
Zlatni portugalski novac iz 1485. g. kovan za vrijeme vladavine Joaoa II (1481. - 1493.), a vrijednost mu je bila 2 cruzadosa. Nazvan je po natpisu na reversu JUSTUS UT PALMA FLOREBIT. Komadi od polovice J. nazvani su espadim.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 00:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 08.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „I“ (i - iuventvs)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
I
Oznaka za kovnicu Limoges.
IANUS
Starorimski bog početka; po njemu su svi ulazi na građevinama bili sveti, svi vremenski počeci kao npr. prvi dan u mjesecu ili prvi mjesec u godini (prema njemu je i Januar dobio ime) i si. Na novcu je prikazivan kao glava s dvostrukim licem, naprijed i natrag gledajućim. Dvostruka Ja-nusova glava prikazana je od samog početka kovanja rimskih bronci na Aes grave i Asu, pa sve do I st. naše ere, te na srebrnom denaru Rimske republike, kovanog od M. Fouriusa. Od rimskog Asa prenijet je Janusov lik na bronce raznih grčkih gradova (Amphipolis, Thessalonika, Athena, Lam-psakos itd.). U početku je Janusova glava prikazivana s bradom, kasnije na quadrigama Rimske republike, kao i na denaru C. Fonteiusa, bez brade. U doba Rimskog carstva prikazivana je uz natpis IANO CONSERVAT(ori) i IANO PATRI od Hadri-jana pa sve do Gallijena. Janus su se nazivali i gradski prolazi i gradska vrata. Zatvaranje vratiju bio je znak da stanovnici nisu napuštali grad, što je bio i simbol mira. Na Neronovom denaru prikazana su gradska vrata s natpisom IANUS CLUSIT.
IČLUK
Turski srebrni novac, čija je vrijednost bila 3 groša.
IKILIK
Turski srebrni novac vrijednosti 2 piastra ili 80 para.
IMADI
Monetarna jedinica Jemena, koja se dijelila na 40 bogacha, a ova na 2 halala. I. je po vrijednosti jednak srebrnom taliru Marije Terezije, koji se u Jemenu zbog svoje težine i čistoće srebra vrlo dugo koristio kao platežno sredstvo.
IMPERATOR
U starom Rimu nosilac vrhovne vlasti, kasnije sinonim za najviše, kraljevsko dostojanstvo. U starom Rimu ovu titulu nose vladari od Augusta nadalje pokraj svog imena, kao oznaku najviše vlasti, npr. Galba (68. - 69.): SER (vius) GALBA IMP(erator) CAESAR AVG(ustus) P(onti-fex) M(aximus) TR(ibunicia) P(otestate). Poslije podjele Rimskog carstva ova se titula i nadalje upotrebljavala u Zapadnom dijelu do 476. godine, a u Istočnom do 1463. g. Na Zapadu se titula opet počela upotrebljavati poslije 800. g. od Karla Velikog i glasi: IMPERATOR AUGUSTUS, REX FRAN-CORUM ET LANGOBARDORUM ili samo IMPERATOR AUGUSTUS. Njemački su carevi nosili titulu IMPERATOR AUGUSTUS ili ROMANORUM IMPERATOR AUGUSTUS sve dok su se krunili u Rimu za cara. Od Maksimilijana I (1493. - 1519.), koji je titulu cara dobio bez ceremonijalnog kru-njenja u Rimu, njemački carevi nose titulu ELEC-TUS ROMANORUM IMPERATOR, SEMPER AUGUSTUS, GERMANIAE REX. Od 1804. do 1918. g. car Austro-ugarske je nosio titulu imperator (Kaiser von Oesterreich). U Rusiji je od 1721. g. titulu imperator nosio Petar I Veliki. Ovu titulu su nosili i ostali carevi, sve do 1918. g. U Francuskoj su Napoleon I (1804. - 1814/15.) i Napoleon III (1852. - 1871.) također nosili titulu imperator, kao i britanski kralj, koji je nosio titulu imperator Indije od 1877. g. do 1947. g Od 1936. do 1941. g. i talijanski kralj je pretendirao na titulu imperator Etiopije.
IMPERATORSKI NOVAC
1. Antički novac s likom ili imenom rimskog imperatora za razliku od novca Rimske republike ili autonomnog gradskog novca.
2. Novac srednjeg vijeka, koji je u raznim kovnicama kovan od njemačkog cara (imperatora).
IMPERIAL
Uobičajeni naziv za zlatnik od 10 rubalja, čije je kovanje počelo 1755. g. za vrijeme Elizabete I. Petrovne. Kovan je I. težine 11,61 gr i POLUIMPERIAL težine 5,85 gr. Na Av. je prikazano poprsje vladara, na Rv. grb. Od 1796. g. pa do 1886. g. I. su kovani bez poprsja vladara. Zbog opadanja vrijednosti papirnata novca vrijednost I. je rasla, tako da mu je krajem XIX st. vrijednost iznosila 15 rubalja, a poluimperiala 7,5 rublja. Kovanjem I. se prestalo 1899. g. kada je postupno i povlačen iz prometa.
IMPERIALIS
Kraljevski denar najprije kovan za vrijeme Friedricha Barbarose (1150. - 1199.) u Milanu, a zatim je nastavljeno u ostalim gradovima Lombardije 1254. g. Takav denar je nakon toga kovan također od Friedricha II, Heinricha VII (1310. - 1313.) i Ludvviga Bavarskog, s vrlo malim izmjenama. Kovanje I. nastavljeno je sve do početka
INCHIO.VIN M0NEY
Jedna vrsta srebrnog irskog privremenog novca kovanog 1642. g. od lorda Inchiquina, potpredsjednika provincije Munster. Kovane su vrijednosti od 2 i 1 pistola te vrijednosti od krune, pola krune, šilinga, 9 i 4 (groat) penca. Srebro za kovanje prisilno je dalo stanovništvo.
INDIO
Portugalski srebrni novac kovan za kralja Emanuelsa (1495. - 1521.). Iz marke srebra kovano je 70 komada, težine 3,3 gr, a vrijednosti 33 reala. Na Av. je okrunjeni štit, na Rv. križ. I. je posebno bio rasprostranjen u portugalskim kolonijama.
INDULGENTIA
(lat. obazrivost, milost, oproštenje). Rimska personifikacija u liku žene, koja sjedi i ima ispruženu desnu ruku, dok joj je u lijevoj žezlo. Pojavila se na rimskom novcu u vrijeme Hadrijana (117. - 138.), a javlja se s dodacima I. Augusta, I.pia, I.fecunda itd.
INFLACIJA
Poremećaji u odnosu robnih i novčanih fondova, što dovodi do općeg porasta cijena uzrokovanih izdavanjem sve više novca sve većih nominala. Ovi poremećaji mogu nastati iz više uzroka, a često ih više djeluje zajedno. Kao monetarni termin ovaj je izraz prvi put upotrijebljen tijekom građanskog rata u SAD 60-tih godina prošlog stoljeća. Jedna od najvećih svjetskih inflacija bila je ona u Njemačkoj nakon prvog svjetskog rata.
INKUNABELNTALER
Stari naziv za pojedine talire s tekstom pisanim rukopisnim ili gotskim slovima, kovanih tijekom prve četvrtine XVI st. Ovaj se naziv u prvom redu odnosi na KLAPP-MONTZENTALER, URSULATALER i JOACHIMS-TALER.
INKUZNI NOVAC
Naziv za novac, kojeg je lik na aversu udubljen, dok je na reversu taj isti lik ispupčen u negativu. Pojavio se u grčkim gradovima od 550. do 475. g. pr. n. e. I pojedini tipovi brak-teata spadaju u ovu vrstu novca.
INTERIMSTALER
Satirični talir kovan 1549. g. u Magdeburgu, kojim se ismijava odluka augsburškog vjerskog sabora iz iste godine. Na Av. je scena krštenja Krista, na Rv. je Krist, koji zaklinje čudovište. Postoje mnoge varijante ovog talira. Na Av. je legenda PACKE Dl SATHAN DU INTERIM. a na Rv. natpis DIT IS MIN LEVE SON, DEN S(olt) GI HO(ren).
ISABELL
Narodni španjolski naziv za zlatni novac od 100 reala, kovan u vrijeme kraljice Isa-bele II u 1864. g. ISARGOLD DUKATEN Bavarski zlatni novac kovan od zlata dobivenog iz rijeke Isar. Prvi put je ovaj novac kovan 1756. g. za Maksimiliana - Josefa III (1745. - 1777.). Na Av. je poprsje vladara i tekst D.G.MAX.IOS.U.B.D.S.R.I.A.E.L.L. a na Rv. je rječno božanstvo, grbovni štit i tekst EX AURO ISA-RAE, u odsječku je MDCCLVI (tj. 1756).
ISHU GIN
Mali četvorouglasti japanski novac od srebra iz feudalnog doba. Po vrijednosti je bio jednak 1/4 bu. Kovani su i u XIX st. u epohi Bun-sai (1818. - 1830.) i Kaei.
ISIS
Staroegipatska boginja neba i utjelovljene majčinske ljubavi, gospodarica mora i zemlje, sestra i žena Ozirisa a majka Horosa. Posebno se poštovala u epohi Ptolomeja (323. - 30. g. pr. n. e.). Njen kult se kasnije proširio na Grčku i Rim. Na novcu Aleksandrije i mnogih gradova zapadnog i istočnog Sredozemlja, a također i na novcu rimskih careva od Hadrijana (117. - 138.) dalje, ona je prikazivana sa svojim atributima: žezlom, rogovima izobilja, sunčanim diskom između rogova krave, ponekad i između urejskih zmija, kao i sa sistru-mom i situlom.
ITSIBU GIN
(jap. gin = srebro). četvorouglasti srebrni novac u vrijednosti 1 bu (japanska težina od oko 8,64 gr.). Ovaj je novac kovan od 1337. do 1869. godine.
IUNO
vidi HERA.
JUSTITIA
(lat. pravednost). Ova se personifikacija počela prikazivati na novcu od rimskog cara Nerve (96. - 98.) pa do Alexandra Severusa (222. - 235.). Oblikovana je kao žena, koja u jednoj ruci drži posudu ili vagu, dok joj je u drugoj rog izobilja. Kasnije se, od Magnusa Maximusa (383. - - 388.) na dalje uz njeno ime javljaju i drugi likovi.
IUVENTVS
(lat. mladost). Na novcu cara Marka Aurelija (160. - 182.) prikazivana je u liku mlade žene, koja drži kadionicu, dok je kasnije prikazivana u liku Herculesa ili drugog.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 12:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 07.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „H“ (h - hyperpyron)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
H
Oznaka za kovnicu Hall 1760. - 1780, Gunzburg 1765. -1805, La Rochelle, Darmstadt 1872. -1882, Dresden 1804.- 1812. g.
HAGENAUER RATSGELD
(Gradski novac Hagenaua). Visokokvalitetan sitni novac kovan u gradu Hagenau oko 1667. g. poslije novčane krize izazvane Tridesetogodišnjim ratom. Kovan je samo batzen s ružom na jednoj strani, dok je na drugoj grb.
HAHNENKAMM, HAHNENFEDER
(njem. kokotova krijesta; kokotoyo pero). Posprdni narodni naziv za brandenburški jednostrani novac od 2 pfeniga kovan od 1670. do 1700. g. u Mindenau. Novac je tako nazvan zbog palminih grana koje okružuju skeptar na njemu, a koje liče na koko-tovo perje. Prvobitno je svaki komad novca sadržavao 0,15 gr srebra, da bi se količina srebra kasnije smanjila.
HALAL
Novčana jedinica Saudijske Arabije, jednaka 1/100 riala ili 1/5 kerša.
HALLER
1. Pfenizi, kojih naziv dolazi od njemačkog imena grada Halla, gdje se ova vrsta novca počela kovati pod carem Friedrichom I oko 1200. g. (DENARI HALLENENSES ili HALLERI). U početku im je težina bila 0,55 gr i sadržavali su 0,371 gr srebra. Zbog standardne težine ubrzo su se proširili po cijeloj Njemačkoj. S vremenom je kovan od bilona i na kraju od bakra vrijednosti od 1/2 pfeniga.
2. Početkom XV st. njemački H. počeo se koristiti i u Češkoj, a kasnije mu se vrijednost podudarala s vrijednošću domaćeg Pervusa (mali groš). Postupno su prihvaćeni u cijeloj Češkoj kao vrijednost od 1/12 groša. Oko 1330. g. u šles-koj je kovana velika količina H. s težinom od 0,25 gr, a njegov odnos prema grošu najprije je bio 1 :12 a zatim 1:13. Kovanje H. nastavljeno je do prve polovice XVI st.
3. Naziv H. pojavio se 1892. g. kao 1/100 austrougarske krune. Kovan je od jeftinog metala, nikla (20 i 10 H), te bakra (2 i 1 H). H. je po vrijednosti bio jednak polovici krajcara. Poslije propasti Austro-ugarske monarhije u opticaju se nalazi do 1924. g. u samoj Austriji.
4. Novčana jedinica Lichtensteina do 1921. godine, 1/100 krune.
5. Novčana jedinica u Poljskoj (Hallerzy) u periodu 1918. -1924. g. i jednaka 1/100 krune.
6. Sitan novac ČSSR. 1H= 1/100 krune.
HALFCROWN
Jedna polovica engleske krune, jednaka 2 1/2 šilinga, najprije kovana od zlata, a zatim do 1946. g. od srebra. Oko 1949. g. izrađuje se od legure bakra i nikla. Kovanje je prestalo 1971. g. s uvođenjem u Engleskoj decimalnog su-stava.
HALF DIME
Polovica dajma, vrijednosti 5 centi. Od 1794. do 1873. g. kovan je od srebra, od 1866. do 1942. g. od slitine bakra i nikla, od 1942. do 1945. g. od bilona, a od 1946. g. opet od slitine bakra i nikla.
HALF MARK
Novac, koji je kovan u Škotskoj za vrijeme Jakova VI (1567. -1603.) od bilona u vrijednosti od 6 šilinga i 8 penca. Na jednoj se strani nalazi grbovni štit, a na stražnjoj cvijetni križ. Novac je kovan od 1572. do 1576. i imao je težinu od 6,803 gr.
HALK
(grč. bakren).
Stari grčki bakreni novac. U Ateni je u 1 obol išlo 8, a u drugim gradovima od 12 do 16 H.
HAO
Novčana jedinica DR Vijetnam. 1 dong = 10 H = 100 sua.
HARDHEAD
Škotski bakreni novac iz vremena kraljice Mary (1555. -1588.), kovan po ugledu na francuski Hard. Novac je vrijedio 1 1/2 penca, a za Jakova VI vrijednost mu je porasla na 2 penca. Težina mu je bila 1,5 gr.
HARDI
Zlatni i srebrni novac kovan u Francuskoj u XIV-XV st. Srebrni H. prvi puta je kovan za Eduarda III (1330.-1376.) u Aquitaniji, težine 1,09 gr i vrijednosti 3 denara tournois. Na Av. je lik Eduarda III, na Rv. križ, leopard i liljan. Srebrne H. kovao je i francuski kralj Luj XI u 1467. g. s težinom od 1,27 gr, a u 1478. g. težine 1,14 gr. Isti su novac kovali i kraljevi Karlo VIII, Luj XII i Franjo I. Zlatne H. kovao je Eduard III s težinom od 4 gr. Zatim je kovan za Richarda II (1372. -1399.) i Henrika IV (1399. -1413.). Ric-hard II kovao je i polovicu H. s težinom od 1,88 gr.
HARP
Narodni naziv za dva tipa novca:
1. Irskog grota i polu grota, kovanih u 1536. g. Na njima je prikazana harfa.
2. Bakrenog novca kovanog 1820. g. Na Av. je prikazana glava kralja Georga IV (1820.-1830.), na Rv. harfa.
HARRINGTON FARTHINGS
Engleski bakreni novac (farting) kovan od lorda Haringtona na osnovi privilegije, koju je dobio od kralja Jakova I. Kovanje je počelo 1613. g. Na Av. su dva skeptra ispod kraljevske krune, na Rv. je irska harfa. Godine 1615. pravo kovanja je bilo prodano vojvodi od Lennoxa, a 1624. g. prešlo je na njegovu udovicu vojvotkinju od Richmonda. Lord Maltra-vers je kupio pravo kovanja ovog novca 1634. g. Godinu dana kasnije, tj. 1635. godine, harfa je zamijenjena ružom Tudora. Kovanje ovog novca je 1643. g. ukinuto aktom Parlamenta.
HAT
Novac u obliku šešira. “Ingot” novac poznat u numizmatici kao “šešir novac” zbog svog oblika sličnog šeširu. Nekada je ovaj novac često upotrebljavan u Malaji, u različitim težinama i vrijednostima.
HAUSKNECHTSTALER
Talir, na kojem je prikazan divljak, koji ispred sebe drži jelku. Ovu vrstu novca je kovao Ernst August mlađi od Braunschweig-Wolfenbiittela. Novac je izrađivan u kovnici Zellerfeld od 1653. pa do 1666. godine. HEAUME Zlatni i srebrni novac, na kojemu je prikazan šljem, kovan je u XIV i XV st.
Zlatni H. (HEAUME D'OR) počeo je kovati Ludwig, grof Flandrije (1346.-1386.), od 1367. g. do 1368. g. težine 6,94 gr zlata. Na Av. je grb s lavom i šljemom, a na Rv. križ i orao. Kovano je također i 1/3 H. U Francuskoj Karlo VI (1380. - -1422.) kovao je 1417. g. Z. H. vrijednosti 2 zlatna mutona. Na Av. je grb s liljanima a ispod njega šljem s krunom, na Rv. je križ.
Srebrni H. (HEAUME D'ARGENT) kovao je Karlo VI od 1420. g. i vrijedio je 20 denara tournois. Težina mu je bila 2,84 gr. Na Av. je grb s liljanima i šljemom, na Rv. je križ i natpis: SIT NOMEN DOMINI BENEDICTUM. Johann od Heinsberga (1419. -1455.) kovao je dvostruki H. težine 3 gr, i polovicu H. težine 1,01 gr.
HEBRAERMVNZEN
(Jevrejski novac). Danski ratni novac iz 1644. i 1645. g. Na prednjoj strani je monogram kralja Christiana IV (1588.-1648.). Na stražnjoj strani novca nalazi se tekst JUSTUS JUDEX. S ovim tekstom protestirao je kralj protiv dolaska Šveđana u Jiitland. Novac je izrađivan pod nadzorom dvorskog majstora Ulfeldta u vrijednosti od 2 i 1 marke i 4 skilinga. Kvaliteta metala je bila vrlo loša. U komadu od 2 marke, koji su imali težinu od 11,136 gr, nalazilo se samo 0,591 gr srebra. I u drugim zemljama kovan je novac s natpisom “JEHOVA”, kao u Švedskoj u vrijeme Karla IV (1598. -1611.).
HEILANDSTALER
Vrsta talira, koji se još naziva i JEVER, kovan od Marije od Jevera 1536. - 1575. g. Švedski SALVATORTALER sakupljači često također nazivaju H.
HEITJE
Narodni naziv i oznaka za holandski novac u vrijednosti 25 c. Također se ponekad naziva i quartje.
HEKSADRAHMA
(grč. šest drahmi). Antički srebrni novac, kojega je vrijednost bila 6 drahmi.
HEKTA
(grč. jedna šestina). Naziv za novac od elektrona ili zlata kovan u Kvzikosu, Miletu, Mvtileni, Fokaidi i u drugim grčkim kolonijama u vrijednosti i težini jednog sechtela, tj. težini 2,6 gr zlata. Ovaj je novac kovan od 600. do 400. godine pr. n. e. Sredinom V st. pr. n. e. H. je vrijedio 8 atenskih obola. U upotrebi su također bile i vrijednosti od 1/2 (hemihekton).
HELIOS
(lat. sol = sunce). U starogrčkoj mitologiji bog sunca, bog koji sve vidi i sve čuje. H. se svako jutro uzdiže na istoku u kočiji iz mora da bogovima i ljudima podari svjetlost novog dana. U rimsko doba je bio zaštitnik i cirkuskih igara. H. se često susreće na grčkom i rimskom novcu na primjer na ranom srebrnom novcu otoka Rodos, glavnom mjestu kulta H. Na rimskom novcu je prikazivan sa zrakastom krunom na kva-drigi kako stoji s podignutom desnom rukom, dok u lijevoj drži kuglu. Postoje razni prikazi.
HELLER
vidi HALLER.
HEMIASSARION
Starogrčki novac, kasnije rimski, u vrijednosti 1/2 assariona ili 1/2 asa.
HEMIDRAHMA
Grčki srebrni novac u vrijednosti 1/2 drahme = 3 obola, još nazivan i TRIOBOL. Poslije drahme bio je najrasprostranjeniji novac. U rimskoj epohi H. je kovan u aleksandrij-skoj kovnici kao brončani novac.
HEMIHEKTON
Novac od elektrona u vrijednosti 1/2 hekta u grčkim pokrajinskim oblastima. 1 H = 1/12 statera od elektrona. HEMILITRON Mali srebrni novac grčkih kolonija na Siciliji. Vrijednost mu je bila 1/2 litre. Kovan je u različitim gradovima i državama u vremenu 413. - 412. g. pr. n. e. Kasnije je kovan od bronce promjera 25-24 mm, a s vremenom je više puta reduciran.
HEMIOBOL
Srebrni novac u vrijednosti 1/2 obola, koji su dale kovati mnoge grčke države. Težina mu je zavisila od osnovne težinske stope. Kasnije je H. izrađivan od bronce.
HEMITETARTEMORION
Grčki mali novac u vrijednosti 1/2 tetartemoriona = 1/8 obola. Od srebra je vrlo rijetko kovan, npr. u Ateni. Po atičkoj stopi težina mu je bila samo 0,094 gr.
HENRI D'OR
Francuski zlatni novac kovan od Henrika II (1547. -1559.) od 1549. g. umjesto.
ECU D'OR AU SOLEIL.
Značajno je to, što je to prvi francuski novac s datumom. Težina H. je bila 3,653 gr. Na Av. je portret kralja s krunom, na Rv. grb s Uljanima, iznad kruna, a sa strane dva slova “H”. Kovane su također i vrijednosti od 2 i 1/2 H.
HERA
(lat. IUNO). Vrhovna boginja grčko-rimske mitologije. Supruga Zeusa (Iupi/tera), zaštitnica braka i tena. Njene su svete životinje guska, paun, zmija i koza. U Rimu je njoj na Kapitolu bio posvećen hram luno Moneta. Na pojedinim grčkim novcima (Samos, Elida) prikazana je glava H. često se susreće na rimskom novcu carica, u dugoj haljini s vijencem ili dija-demom na glavi.
HERALDIKA
Pomoćna povijesna nauka, koja se bavi izučavanjem postanka, razvitka i umjetničke obradbe grbova, od njihova postanka u XI st. pa sve do današnjih dana.
HERAKLES
(lat. HERCULES). Najslavniji starogrčki junak, sin Zeusa i Alkiene. Kult mu je njegovan i u starome Rimu. Lik mu se javlja još u VI st. pr. n. e. na grčkom novcu. Prikazivan je kao bradati muškarac naoružan batinom i ogrnut kožom lava. Rjeđe je prikazivan kao dječak ili mladić. U rimskoj numizmatici njegov se lik prvi puta javlja na novcu od 1/4 kvadransa rimskih AES GRAVE. Kasnije je prikazivan u različitim scenama iz njegova života.
HERING
Narodni naziv za novac virtemberškog kneza Ulricha (1498. -1519.), koji je kovan u velikim količinama i bio vrlo popularan u švab-skoj oko 1509. g. Naziv je dobio zbog dviju riba prikazanih u grbu, koji se nalazi na novcu.
HESSENALBVS
Hesenski groš, čije je kovanje počelo 1510.- 1538. g. po ugledu na majsenski groš. Na Rv. je križ i grobovi Mainza, Triera, Kolna i Pfalza. Na Av. je prikazan lik sv. Elizabete. Od 1575. g. na prednjoj je strani grb Hessena, a na stražnjoj šljem i tekst ALBUS NOVUS HASSIAE, težine 1,84 gr. Od 1592. g. na jednoj strani novca je hesenski lav, šljem ili monogram grofa Hessena. Eto kraja XVII st. 1 H = 1/32 talira. Od XVIII st. kuju se u manjim količinama, da bi se početkom XIX st. prestali kovati. Od 1750. g. emitirane su nominale od 8, 4 i 2 H. Poslije 1761. g. na novac je stavljan tekst HESSENALBUS.
HEXAGRAMMON
Bizantski srebrni novac, čije je kovanje uveo car Heraclius (610. - 641-)- Težina mu je bila 6 scripula (oko 6,7 gr), a vrijednost 2 miliarense. Izgled mu je grublji od prijašnjeg bizantskog srebrnog novca, a kovan je do Justini-ana II.
HIBRIDNI NOVAC
Novac, kod kojeg su upotrijebljeni kalupi od drugih tipova novca, tako da je avers kovan s jednim a revers s drugim kalupom. Ovakav se novac susreće u antici i u srednjem vijeku.
HILARITAS
Rimska personifikacija radosti, veselja, vedrine. Prikazivana je likom žene, koja u desnoj ruci drži palminu granu a u lijevoj žezlo. Ponekad je prikazivana i s rogom izobilja ili sa “djelom okružena djecom. Natpisi su bili različiti: H. Augusti, H. populi Romani, H. Temporvm itd. Na novcu se nalazi od Hadrijana (117. -138.) do uzurpatora u Britaniji Alectusa (293. - 296.).
HIRSCHGULDEN
Naziv za virtemberški novac od 1 i 1/2 guldena, kovan za vrijeme novčane krize tijekom Tridesetgodišnjeg rata. Na Rv. je jelen s grbom i oznakom vrijednosti 60 ili 30 (krajcara). Stolbergški novac od 2/3 talira s jelenom, i novac od 24 Mariengroša jednak 2/3 talira također je nazivan H.
HIRSCHDUKATEN
Naziv za lovački novac Ludvviga VIII od Haissen-Darmstadta {1739. -1768.) s prikazom jelena na reversu.
HISTAMENON
Nakon solidusa glavni zlatni novac u Bizantu. Uveden je u opticaj za vladavine Nikifora II kao bolji novac od tetarterona, a izrađivan je kao ravan i kao ispupčen-udubljen (Ski-fat). Koristio se do novčane reforme Alekseja I Komnena (1081. -1118.) u 1092. godini.
HOBBY HORSE (STECKENREITER).
Zlatni i srebrni četverouglasti novac kovan od carskog ambasadora u Nurnbergu 1650. g. u čast VVestfalskog mira. Na prednjoj strani novca prikazana je omladina Niirnberga kako jaše drvene konjiće prigodom ovacija, koje su priređene ambasadoru.
HOG MONEY
Naziv za bakreni prvi novac Bermuda u XVII st. Na Rv. je prikazana divlja svinja i tekst SOMMER ISLANDS, na Av. jedrenjak. Kovan je s malim postotkom srebra u nominali od 1 šilinga te od 6, 3 i 2 penija.
HOLANDSKI LAVLJI TALIR
(hol. Leeuvveendaalder). Holandski talir, koji se počeo kovati od 1575. g. Na Av. je ratnik u oklopu, s grbom provincije, dok je na Rv. lav uspravljen na zadnje noge. Dijelio se na 32 stuivera, a težina mu je bila 27,68 gr.
HOLEY DOLLAR
Naziv za španjolski peso, kod kojega je tijekom 1813. do 1829. g. vađena sredina. Ovaj se novac koristio u Novom Južnom Velsu. Oko otvora je bio tekst NEW SOUTH WA-LES, a na drugoj strani utisnuto Five Shilling. Ova vrsta novca je korištena u Dominiku, Tobagu, Trinidadu i u još nekim engleskim kolonijama s i bez teksta oko otvora.
HONOS (HONOR).
Rimska personifikacija časti, osobito vojničke. H. je u Rimu 233. g. pr. n. e. posvećen hram. Glava H. prikazana na novcu, ovjenčana je vijencem, sama ili zajedno s glavom Virtvsa. H. je prikazivana i kao stojeća ženska figura, koja u desnoj ruci drži grančicu ili žezlo, dok joj je u lijevoj rog izobilja. Na novcu se viđa od Galbe (68.-69.) do Vespazijana (69.-79.) kako stoji naspram Virtusa. Od Antoniusa Pinsa (138.-161.) pa do Luciusa Verusa (161.-180.) prikazivana je je sama.
HORNGROSCHEN
Groš majsenskog tipa kovan od 1465. g. do 1469. g. od knezova Ernsta i Albrechta zajedno s majkom Margaretom i ujakom VVilhelmom III od Thiiringije u Freibergu i Koldit-zu. Na Av. je grb Saksonije sa šljemom, a na Rv. tirinški šljem s rogovima, zbog čega je tako i nazvan. 1 H = 9 pfeniga, a težina mu je bila 2,66 - -2,92 gr.
HOYM-MUNZEN
Naziv za Friedrichsdor, talir i novac od 3 krajcara iz 1781. g. Na Av. je lik pruskog kralja, a na Rv. pruski orao i datum D. 20. AUGUST i godina kovanja. Navedeni datum je dan rođenja ministra Šleske Karla Georga Heinricha von Hoyma. Po njemu je novac i dobio naziv.
HRVATSKI TALIR
Talir, koji je kroz 4 godine (1613. do 1616.) kovao hrvatsko-ugarski kralj Matija II (1608. -1619.). Kovan je u dvije varijante: prva od 1613. -1615. i druga 1616. godine. Naziv H. T. dobio je taj novac u numizmatičkoj literaturi stoga, što se na reversu talira nalazi dvoglavi orao pod carskom krunom sa štitom na prsima, a u štitu se nalaze grbovi Češke, DALMACIJE, HRVATSKE i SLAVONIJE, dok se u sredini nalazi mali štitić s grbom Austrije i Burgundije. Grb Ugarske, sasvim malen i neugledan, nalazi se u tekstu na rubu talira. Zbog takva prikazivanja ugarskog grba pobunilo se plemstvo u Ugarskom saboru, zahtijevajući da se taj talir povuče iz prometa i kuje novi, gdje će ugarski grb dominirati u carskom grbu. Godine 1615. povlače se taliri iz prometa, a 1616. g. kuju se novi, koji su doveli do još žešće reakcije ugarskog plemstva. Naime, talir s godinom 1616. ostao je na reversu isti sa češkim, dalmatinskim, hrvatskim i slavonskim grbom, dok je grb Ugarske premješten na avers novca ali također u tekst, dakle njegov periferni dio. Vladar je morao udovoljiti zahtjevima ugarskog plemstva, i taj je talir povučen iz prometa i više se nije kovao. H. T. kovani su s oznakom kovnice K - B, dakle u Kremnici. Poznati su otkovi od pola talira, dva talira kao i otkovi talira u zlatu.
HVARSKI NOVAC
Bagatini, koji su za Hvar kovani u Veneciji od 1493. g. na osnovi odluke Vijeća desetorice iz iste godine. Na Av. je prikazan sv. Stjepan s natpisom naokolo S STEPHANUS. PONT.LESINENSIS te sigle V-0 (Vicenzo Orio), glavnog kovničara u državnoj kovnici u Veneciji. Na Rv. je mletački lav i natpis SANCTUS MAR-CUS VENET. Veličina novca je bila 17 mm a težina 1,5 gr. To je vrlo rijedak novac, poznat u svega desetak komada.
HUBERTUSMVNZEN
Naziv za goldgulden i guldengroš kneza Johanna III od Julich-Cleve-Ber-ga (1511. - 1531.), na kojem je prikazan sv. Hu-bertus. H. se naziva i Reichstalir Pfalza iz 1709. godine, na kojem se nalazi lanac Ordena sv. Huberta, obnovljenog 1708. g.
HUSSITENPFENNIG
(Husitski pfenig). Jednostrani lavlji pfenig iz vremena Husitskih ratova (1419. -1434. g.).
HVID
Danski novac kovan po ugledu na libečki novac u vrijednosti 4 pfeniga. Prvi put je kovan u Flensburgu 1380. g. s težinom od 1,27 gr. Na Av. je holštajnski list od koprive s kružnim natpisom MONETA HOLSACI, na Rv. križ s imenom mjesta kovanja. Kasnije je na aversu prikazan grb Južnog Jutlanda, dva lava. Za Ericha Pomeranskog (1412. - 1439.) H. su kovani s krunom i kraljevom titulom na aversu te biskupskim štapom i nazivom kovnice na reversu. Tijekom vremena težina je novca opala na 0,5-^0,7 gr. Ponekad je H. nazivan i Wittenpfenning (bijeli pfenig). Fridrich III Danski (1648. - 1670.) kovao je od 1651. g. bakrene H. (kobberhvid) težine 0,95 gr. Posljednji puta H. je u Danskoj kovan 1686. g. H. je također kovan u Švedskoj za kralja Albrechta Meklemburškog te u Norveškoj za Hansa i Friedricha I.
HWAN
Novčana jedinica Južne Koreje od 1953. do 1963. g. 1 H = 100 čona. U lipnju 1963. g. zamijenjen je sonom.
HYPERPYRON
(grč. plemenit, presvijetli). Bizantski standardni zlatni novac. U opticaj je uveden reformom Alekseja I Komnena 1092. g. Težina mu je bila otprilike oko 4,3 gr. 20-karatnog zlata.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Otkup ordena, odlikovanja, medalja i sl. predmeta. Isplata odmah!
|
- 12:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 06.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „G“ (f - gyllen)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
G
Oznaka na novcu za kovnicu Graz 1731.-3, Giinzburg 1764. - 79, Geneve, Poitiers, Goias (Bra-sil), Guatemala 1733. - 6, Stettin 1750. - 1806., Gratz (Silesia) 1807. - 9, Karlsruhe 1872., Dresden 1833.-44.
G-A
Oznaka za kovnicu Guadalajara (Meksiko).
GABELLONE
Veliki srebrni novac Bologne s kraja XVI i početka XVII st. u vrijednosti od 26 bolonjina. Pod papom Urbanom VIII (1623. - 1644.) imao je vrijednost 3 bianka ili 1 1/2 Kre (30 bolonjina).
GALAZI
Novčana jedinica Republike Gambije, dijeli se na 100 bututa. U opticaju je od 1. lipnja 1971.
GALLEY HALFPENCE
Novac od pola penija, koji je bio tanji ali zato veći od kraljevskog novca, za koji se pretpostavlja da je donesen iz Genove i koji je unesen u Englesku preko Galleyjkeja blizu Tower hilla, gdje su pristajali brodovi. Aktima Henrika IV i Henrika V oglašeni su nevažećima, ali su u opticaju bili sve do 1519. g. kada su konačno zabranjeni.
GALVANOPLASTIKA
Kopija novca ili medalja izrađena metodom G. Ovo se izvodi elektroli-tičkim taloženjem metala na električno vodljiv kalup. Na podlogu (katodu), koja je obično izrađena od voska, gipsa, plastilina ili nekoga drugoga materijala, nanosi se tanak sloj provodnika (grafit), te se uslijed elektrolize na ovu podlogu tijekom procesa nanosi određeni sloj metala, koji postaje točna kopija originala. Kada se izrade kopije jedne I druge strane, one se spajaju. Na takvu se kopiju nanosi sloj nekoga drugog, obično plemenitog metala. Za razliku od originala, kopija ima mukli, dubok zvuk.
GANCA
Novac, mješavina olova i bakra, u bivšoj britanskoj koloniji Pegu u Indiji, vrijednost 1/4 penija.
GAZZETA
Narodni talijanski naziv za srebrni novac u vrijednosti 2 solda, koji se kovao u Veneciji od 1539. pa do polovice XVII st. Za Dalmaciju i Albaniju kuje se bakrena G. u XVII i XVIII st. Kovanica od 10 G. naziva se “Urone” ili “lirazza”. Prve venecijanske novine u XVII st. koštale su jednu gazzetu, te su od toga i dobila ime. GAZZETA DALMATA mjedeni novac, koji se u doba mletačke vladavine kuje za područje Dalmacije. Vrijednost mu je 1/10 libre, tj. po 10 ga-zeta činilo je libru. Na početku XIX st. po 12 dalmatinskih libra vrijedilo je 5 mletačkih. Za francuske vladavine vrijedila je dalmatinska gazeta jedan mletački soldin.
GEBURTSTAGSTALER
(rođendanski talir). Talir, koji je iskovan povodom 88. rođendana vojvode Augusta od Braunschweig-Wolfenbiittela 1966. godine.
GEHELMTER RIJKSDAALDER
Talir pušten u opticaj 1583. g. u Dordrechtu (Nizozemska) s likom princa Wilhelma Oranskog, ubijenog 1584. g. u Delfu. U narodu je ovaj talir još nazivan i PRINZENDAALDER za razliku od kraljevskog talira Filipa II. Od 1583. do 1603. g. G. je također kovan i u drugim sjevernim provincijama Holandije. Vrijednost mu je bila jednaka Rijksdaalderu. Na Av. dopojasni portret u oklopu, na Rv. grb provincije. Ovaj tip novca je kovan sve do 1699. g.
GENEVOISE
Novčana jedinica kovana u Ge-nevi po uvođenju decimalnog sustava 1794. g. Na Av. je prikazana glava, na Rv. je natpis. Kovanje G. je obustavljeno već 1795. g.
GENIUS
U starom Rimu duh uspjeha, pratilac čovjeka, mjesta, vojske, uopće zajednice. Prikazivan je u obliku dječaka ili mladića. Od vremena Nerona (54. - 68.) pojavljuje se s dodacima “Augusti”, “Caesari”, “Genius populi Romani” i dr. Na novcu se pojavljuje do Konstantina I. (306. - 337.). G. se ponovno počeo prikazivati na medaljama za Renesanse.
G-G
Oznaka za kovnicu Guatemala.
GEORG D'OR
Naziv za hanoverski pistol, a kovali su ga engleski kraljevi koji su upravljali Hannoverom. Novci su bili kovani od 1758. do 1803. g. u malom broju, a bili su teški 6,05 gr. Poslije Rata za slobodu nastavljeno je njihovim kovanjem, ali s manjim sadržajem zlata (5,95 gr) nego uobičajene pistole u Njemačkoj. Kovani su i dvostruki G.
GEORGE NOBLE
Zlatni engleski novac, koji je kovan samo 1530. g. za Henrika VIII (1509. - - 1547.). Na Av. je brod, a na Rv. sv. Juraj, koji ubija zmaja. Težina mu je bila 4,61 gr.
GEORGTALER
Narodni naziv omiljela talirskog novca, na kojem je prikazan sv. Juraj, koji ubija zmaja. G. je bio vrlo popularan tijekom XVI-XVIII st. Vrlo je često služio i kao amajlija, i zbog toga je još više bio cijenjen. G. je kovan u Engleskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i u drugim zemljama do XVIII st. Kao amu-leti su posebno cijenjeni oni G. kovani od grofova Mansfeld od 1521. do 1523. g. s legendom ORA PRO (nobis) i oni od 1606. do 1625. g. s legendom BEI GOT IST RATH UND THAT.
GERSH
Bakrena jedinica novčana sustava Abesinije (Etiopije). Za vrijeme cara Menelika II (1889. - 1913.) G. je vrijedio 1/10 talara. Komadi od 2, 4 i 8 G. kovani su od srebra.
GESCHICHT- SKONVENTIONSTALER
(njem.povijesni konvencioni talir). Naziv serije talira kovanih za Ludwiga I Bavarskog (1825. - 1848.) u spomen različitih povijesnih događaja u cilju veličanja kraljevske vlasti. Taliri su kovani po kon-vencionoj monetnoj stopi prigodom mnogih proslava; npr.: u 1827. g. povodom osnivanja Ordena Ludvviga, u 1836. g. u čast sv. Otta, u 1846. g. s kanalom Ludwiga i si.
GESSNERTALER
Izuzetno rijedak talir grada Ziricha, rađen po nacrtu pjesnika i slikara Sala-mona Gessnera. Pošto je iskovano samo 36 komada kalup je pukao. Talir je kovan 1773. g.
GHURUSCH
Veliki srebrni novac, koji je 1687. g. stavljen u opticaj u Turskom carstvu za vrijeme sultana Sulejmana II. Ime mu potječe od “groša”, ali je bio veći i teži (otprilike kao talir). Težina mu je bila 19,5 gr, a vrijednost oko 40 para.
GIGLIATO
(giglio - tal. liljan). Srebrni groš Karla II Anžuvinskog (1285. - 1309.), prvi put kovan u Napulju oko 1303. g. Na Av. je kralj koji sjedi, a na Rv. križ ukrašen Uljanima, odakle i naziv. Kasnije je G. kovan u velikim količinama i kao platežno sredstvo bio je vrlo popularan. Težina mu je bila oko 4 gr.
GIGOT
Južnoholandski bakreni novac XVII st., težine 2,4 gr. Na Av. je grb zemlje, a na Rv. je Andrijin križ, kruna i lanac Ordena zlatnog runa.
GIORGINO
Tip talijanskog groša XVI-XVIII st, s likom sv. Jurja. U Ferrari je uveden od Alfonsa II (1559. - 1597.), a u Modeni od vojvode Caesara (1597. - 1618.). Težina mu je bila oko 2 gr.
GIOVANNINO
Novac od 1/2 groša (jednak 5 solda), kovan u Republici Genova oko 1670. g. s likom sv. Ivana Krstitelja.
GIRSH
Sitan novac Saudijske Arabije od 1925. godine, kada je uvedena u opticaj nacionalna valuta RIJAL. Vrijednost mu je bila 20. dio rijala ili 5 halala.
GIULIO
Srebrni groš pape Julija II (1503. -- 13.), težine 3,87 gr. U jedan dukat Mio je 10 G. Kasnije je naziv G. prešao i na druge papinske i razne talijanske groše. Na Av. je portret ili grb pape, na Rv. stojeći apostoli Petar i Pavao.
GIUSTINA
Naziv za različiti venecijanski srebrni novac, na čijem je Rv. lik sv. Justina. U 1472. g. za vrijeme dužda A. Mocenigo zaključeno je kovati novac od 40, 20 i 10 solda s likom sv. Marka i dužda koji kleči na Av., te sv. Justinom na Rv. Dužd Nicolo da Ponte (1585. - 1595.) kovao je 2 vrste:
1. G. MAGGIORE (Velika Justina), vrijednosti 8 venecijanskih lira (160 solda), težina 36,38 gr, i
2. G. MINORE (Mala Justina), vrijednosti 6 lira i 4 solda, tj. 124 solda, težine 28,103 gr.
Sve G. imaju na Rv. oznaku vrijednosti u soldi-ma.
GLOCKENTALER
Serija od 7 raznolikih talira hercoga Augusta Mlađeg od Braunschvveig-Ltineburga, koje je ovaj 13. studenoga 1643. g. povodom o-slobođenja tvrđave VVolfenbiittel dao kovati u Ze-llerfeldu. Na prednjoj strani je poprsje hercoga, na stražnjoj su različite scene podizanja zvona; na prva 3 talira zvono je bez klatna, na 4. taliru je samo klatno, dok su na 5. i 6. taliru slike zvona s klatnom, a na 7. taliru je scena zvonjenja. Zvono pokreću 3 ruke na suncem obasjanom pejzažu VVolfenbiittela. Sedmi talir je najčešći, a postoje i brojne njegove varijante. Kod prvih šest talira na zadnjoj strani nalazi se i natpis ALLES MIT BE-DACHT (Sve s razmišljanjem), a kod sedmog natpis TANDEM PATIENTIA VICTRIX (Na kraju strpljenje pobjeđuje). Kovane su polovice i četvrtine ovih talira.
GLORIA
(lat. slava). Personifikacija slave, koja se nije prikazivala na novcu, ali se zato sretala u natpisima. Na novcu se ovaj naziv počeo upotrebljavati, i to vrlo rijetko, od cara Proba (276. - 282.) uz dodatak “Avgvsti”, “Orbis”, “Constantini Avg” itd. Kasnije je naziv korišten sve do Ju-stinijana I (527. - 565.).
GLUCKHENNENTALER
Spomen talir grada Basela (Švicarska), kovan 1691. g. Na Av. je panorama grada, na Rv. kvočka sa šest pilića i natpis AUT ET PROTEGIT. Talir je kovan u povodu bratimljenja građana i vijećnika.
GLUCKSLOSER
Naziv za široki talir i njegove dijelove s likom Fortune. Na primjer, dupli talir biskupa Rateburga (1610. - 1636.) s kružnom legendom KUM GELUCK ERLOS HOFFNUNG.
GLUCKSTALER
(Talir sreće). Taliri s likom božice sreće Fortune na stražnjoj strani. Ovaj su motiv izabrali razni kneževi početkom XVII st. kada su se pojavile sklonosti za prikazivanje alegorijskih scena. Prvi G. je kovao hercog Adolf od Mecklenburg-Schwerina 1612. i 1613. g. u Gadebuschu. Na prednjoj strani nalazi se lik hercoga. Danski kralj Kristijan IV dao je u Gliickstadtu (Holstein) 1620. - 1646. g. kovati talire s likom Fortune. Vrlo su interesantni komadi od 4 i 1 1/2 talira, koje je hercog Friedrich Ulrich od Braunschweig-Wolfenbiittela dao kovati s likom Fortune 1623. g. u Andreasbergu. Na ovom taliru prikazana je na Av. Fortuna kako stoji na kugli i drži jedro, a na Rv. su prizori iz lova, ribolova, poljoprivrede i si.
GNACKEN
Naziv za loš srebrni groš kovan u XV-XVI st. u Saksoniji, Stolbergu, Braunschweig--Grubenhagenu. Vrijednost mu je često mijenjana udaranjem žigova, npr. u Wurzburgu 1496. g. na 4 pfeniga. Porijeklo naziva je nejasno.
G-O
Oznaka za kovnicu Guanajuato (Meksiko).
GODLESS FLORIN
Naziv za prvu emisiju florina iskovanih za kraljicu Viktoriju 1849. g. Na ovim florinima greškom su izostavljena slova D.G. (Dei Gratia). Ubrzo po stavljanju u promet ovi su florini povučeni iz opticaja.
GOLDE
Velika novčana jedinica od zlata u Siera Leoneu. 1 G. = 50 leona. Kovane su nominale od 1/4, 1/2, 1 i 5 G.
GOLDGULDEN
(njem. zlatni gulden). Poslije uvođenja od franačkih vladara Pipina (752. - 768.) i Karla Velikog (768. - 814.) srebrnoga novčanog standarda, kovanje zlatnog novca u Centralnoj i Zapadnoj Evropi skoro je prestalo. Nakon križarskih ratova (1096. - 1291.) i razvitka trgovine s Bliskim Istokom, u Italiji se pojavila potreba za kovanjem zlatnog novca. Godine 1252. u Genovi i Firenzi se ponovno počeo kovati zlatni novac Ge-novino i Fiorino, koji je kovan skoro od čistog zlata. Početkom XIV st. ovaj se novac počeo koristiti i u Južnoj Njemačkoj i uskoro je postao glavno platežno sredstvo pod domaćim nazivom GULDEN. Od sredine XIV st. G. se počeo kovati i u Njemačkoj, Češkoj i Mađarskoj s različitim likovima na njemu. S pojavom talira, koji se dijelio na srebrne guldene (Reidhgulden), zlatni se gulden od sredine XVI st. počeo nazivati GOLDGULDEN.
GOLDPFENNIG
(lat. denarius aureus; zlatni pfenig). Rijetki zlatni novac ranoga srednjeg vijeka tipa denara. Ovaj je novac često kovan kao dar ili nagrada za zasluge ili radi plaćanja specijalnih crkvenih izdataka. U Njemačkoj je kovan od nadbiskupa Kolna Hermana III (1089. - 1099.), težine 1,6 gr, i od cara Heinricha II (1002. - 1004.) težina 1,8 gr. G. je kovan i u Engleskoj za kralja Ethelreda II (979. - 1016.) težine 3,34 gr, zatim Eduarda Ispovjednika (1042. - 1066.) težine 3,51 gr i Henrika III (1216. - 1272.) težine 2,93 gr. U Francuskoj je G. kovan za Luja Pobožnog (814. - 840.), težine 4,42 gr.
GORIOBAN
Japanski zlatni novac u vrijednosti od 5 ria, kovan 1835. g.
GOSLER
Prvobitno naziv za novac od 1 šerfa grada Goslara. Tijekom XVI st. ovaj je naziv dobio vestfalski sitni novac, koji je bio 16. dio marien-groša.
GOSSELER
Srebrni novac kovan od 1543. g. u holandskim gradovima Deventeru, Campanu i Zwo-leu. Na Av. su tri grba i prvo slovo jednog od gradova. Na Rv. je grbovni štit. Težina mu je bila 3,97 gr. Od 1561. g. ova su tri grada kovala i novac od 10 G.
GOTHIC CROWN
Naziv za vrstu krune, koja je kovana za vrijeme kraljice Viktorije 1847. i 1853. g. u neogotskom stilu i s tekstom ispisanim gotskim slovima.
GOURDE
(od španj. gordo = debeo). Francuski naziv za peso, koji se u Zapadnoj Indiji sjekao i koristio kao sitan novac. Na ove komade utiskivan je žig, slovo G s krunom ili bez nje. Kao stvarna nominala G. se prvi put kuje kao srebrni novac na Haitiju u vrijeme Henri-Christopha “Crnačkog kralja” u 1814. g. Na novcu je njegov portret i oznaka vrijednosti 5 franaka. Danas je također u upotrebi na Haitiju i dijeli se na 100 centima.
GRADSKI NOVAC
Opći naziv za novac, koji je kovan od gradskih vlasti na osnovi privilegija dobijenih od vladara ili oblasnih gospodara, ili pak od okupacionih vlasti. U periodu razvijenog feudalizma borba gradova da dobiju pravo kovanja novca bila je jako izražena, a bila je i važan faktor borbe građana protiv feudalaca. Prvi G.N. je kovan u Italiji u IX st. u Veneciji, a zatim u Ge-novi (1139.), Milanu (1183.) te u Rimu i Firenzi. U Njemačkoj je 1111. g. Spever počeo kovati svoj novac, a zatim 1188. g. Liibek, 1189. g. Hamburg, 1219. g. Goslar, 1230. g. Regensburg itd. U zavisnosti od privilegija gradovi su kovali različit novac: Liibek zlatni i srebrni novac; Niirnberg helere; Ulm, Meinz, Frankfurt na Odri srebrni novac. U pojedinim slučajevima gradovi su osnivali i novčane saveze. Za G^N. tijekom XVIII st. je karakteristično, da je na njemu obično panorama grada, posebno na krupnijim nominalama, npr. talirima Ulma, Niirnberga, Regensburga, Frankfurta na Majni, Erfurta, Augsburga, Kolna i dr. Krajem razdoblja feudalizma pravo kovanja G.N. je ograničavano. U Njemačkoj je 1803. g. kovanje G.N. ograničeno samo na gradove Liibek, Hamburg, Bremen, Frankfurt na Majni, Niirnberg i Augsburg. Poslije 1814. - 1815. g. ovo je pravo ostalo samo Liibeku, Hamburgu, Bremenu i Frankfurtu na Majni. Kod nas je G.N. kovan u mnogim gradovima, osobito na obali Jadrana: Ulcinj, Bar, Kotor, Split, Šibenik, Zadar, Trogir, Hvar itd. Tijekom revolucionarnih događaja 1849. g. pojedini su naši gradovi štampali sitni papirnati novac: Rijeka, Bakar, Ljubljana itd. Novac je štampan zbog nedostatka kovana sitnog novca.
GRAIN
Bakreni novac kovan u Londonu od 1866. do 1899. g. za Maltu. Vrijednost mu je bila 1/3 farthinga (1/240 skuda).
GRAN
Mjera za težinu novca, različita u zavisnosti od mjesta i vremena. U VIII st. u Engleskoj je bio jednak 0,0455 gr, a 1526. g. 0,0648 gr (= = 1/5760 funte). U Holandiji mu je težina bila 0,0534 gr, u Njemačkoj oko 1524. g. 1/288 marke odnosno 0,812 gr. Bečki G. u 1766. g. težio je oko 0,0582 gr (= 1/4824 bečke marke).
GRANO
Južnotalijanska mjera za težinu novca, u upotrebi je bila od 1222. g. i iznosila je 1/600 unce (0,0445 gr). U vrijeme Ferdinanda II Aragon-skog 1460. g. pod ovim se nazivom u opticaju pojavio mali bakreni novac. Kovan je za Siciliju i Napulj i imao je vrijednost jednoga stotog dijela dukata. U vrijeme Filipa II Španjolskog (1556. - - 1598.) G. je kovan od srebra težine 035 gr. Filip IV (1621. - 1665.) kovao je u Napulju u velikim količinama bakreni novac u vrijednosti 1 i 2 G. Njihovo je kovanje nastavljeno do 1825. g.
GRČKO-DALMATINSKI NOVAC
Opći naziv za novac koji je kovan u grčkim kolonijama gradovima u Dalmaciji: Issa (Vis), Pfaros (Hvar), Korkvra (Korčula) i Heraclea od IV-II st. pr. n. e. Likovi na novcu uglavnom karakteriziraju privredu ovih krajeva: koza, grozd, kantaros, srna, amfora i si. Nalazi ovog novca su uglavnom vezani na neposrednu blizinu imenovanih mjesta.
GREENBACKS
(zelena leđa). Papirni novac SAD, a naziv mu dolazi od zelene boje poleđine. Prvi G. glasili su na 1, 2, 5, 10, 50, 100, 500 i 1000 dolara, a izdani su radi financiranja građanskog rata (1861. - 1865.). Uslijed prevelikog broja emisija vrijednost im je brzo opadala. Po završetku rata G. su povučeni iz opticaja.
GRENADINO
Novac u vrijednosti 8 reala, koji je kovan u Kolumbiji, kovnica Bogota, od 1847. do 1858. g. Naziv mu dolazi od nekadašnjeg španjolskog vice-kraljevstva “Nova Grenada”.
GRIFFON
Nizozemski zlatni i srebrni novac u XVI st, s likom jednog ili dva grifona. Srebrni G. je po vrijednosti odgovarao stuiveru. Biskup Ivan Bavarski (1390. - 1418.) kovao je zlatni novac od 1 G. (3,77 gr zlata) i 1/2 G. (1,93 gr), a također i srebrni u vrijednosti 2 G. (3,9 gr srebra), 1 G. (2,39 gr) i 1/2 G. (1,32 gr). Od 1482. g. kovan je novac od 2 G. s težinom od 3,89 gr srebra. Vrijednost od 1 G. često ima tekst DENARIUS SIMPLEX NOMINATUS GRIFONUS na Av, a na Rv. natpis DEUM PLUS AMA quam ARGENTUM.
GRIPENHIELMSDUKAT
Švedski dukat iz 1695. g. nazvan po kapetanu iz Dalarne Nilsu Gripenhielmu, koji je u starom rudniku srebra kraj Grabergsvapena pronašao srebro pomiješano sa zlatom. Od dobivenog zlata kovao je komade u vrijednosti 100 dukata, na kojima je natpis EX AURO SVEC. REPERTO IN DALIA OST: SILV-BERGH A.D. 1695. A. N. GRIPENHIELM.
GRIVENIJ
Narodni naziv za ruski bakreni novac od 3 kopejke. Ovaj naziv uveden je poslije novčane reforme 40-ih godina XIX st.
GRIVENIK
Srebrni ruski novac vrijednosti 10 kopejki, koji se pojavio u prometu za vrijeme Petra Velikog 1699. g. Naziv grivenik se nalazio na novcu do 1796. g. Od pred kraj XVIII st. pa do 1838. g. kovani su G. od bakra. U SSSR-u je ovaj naziv zadržan za novac vrijednosti 10 kopejki, koji je kovan od 1924. g.
GRIVENKA
Staroruska težinska jedinica, koja je korištena od XIV do XVIII st. kao mjera za dragocjene metale. Upotrebljavane su dvije vrste: teška, s težinom od 409,32 i laka, jednaka 1/2 grivne težine 204 gr.
GRIVNA
Težinska, novčano-težinska i novčano obračunska jedinica u Rusiji. Naziv G. dolazi od zlatnih i srebrnih obruča, koji su se nosili oko vrata kao ukras. Kasnije je ovaj naziv zadržan za određenu težinu plemenitog metala. U Kijevskoj Rusiji XI st. u upotrebi je bila Kijevska grivna šestouglastog oblika i težine 140-160 gr. Novgorod-ska grivna je bila dugačka srebrna šipka težine 204 gr. Od XIII st. usporedo s nazivom “grivna” za novgorodske poluge srebra počeo se upotrebljavati i naziv “rublja”, s kojim je postupno zamijenjen stari naziv. U XV st. poluge “grivne” ili “rublje” prestale su se koristiti kao platežno sredstvo zbog povećana broja kovanog novca u opticaju. Od tog doba rublja se učvrstila kao novčano-•obračunska jedinica, a kasnije kao osnovna jedinica ruskoga monetarnog sustava.
GROAT
Srebrni novac u Engleskoj u vrijednosti 4 penija, koji se kovao od Edwarda I 1279.g. Od 1662. g. ovaj se novac još nazivao i MAUNDY novac. Kralj Vilim IV kuje BRITANNIA GROAT, koji su bili u prometu do 1887. godine, iako je kraljica Viktorija prestala njegovim kovanjem 1856. g. Emisija iz 1888. g. kovana je za upotrebu u kolonijama.
GROOT
Nizozemski srebrni groš. Prvi put je kovan za vrijeme kneza od Brabanta Ivana II (1294. -1312.) i grofa Flandrije Roberta Betunskog (1303. - 1322.). G. je kovan oblikom i čistoćom srebra po uzoru na francuski Tournosen i težio je 4.14 gr. S vremenom mu je kvaliteta opala, a posebno je loš bio flandrijski G. grofa Ludviga od Cresva (1322. - 1346.). Kovane su također i nomi-naleodl/2il/3 G.
GROS AU LION
Francuski srebrni novac, koji je prvi put kovan u XIV st. u Flandriji, za Luja I (1322. - 1346.). Na Av. je lav, koji stoji na zadnjim šapama okrenut nalijevo. Okolo je legenda MONETA FLAND. Na Rv. je križ s dvostrukim kružnim opisom.
GROSCHEL, GROSCHLEIN
(“mali groš”). Njemački novac od 1/4 groša, koji se kovao tijekom XVI-XVII st. 1G=4 pfeniga. Sleski G. u XVIII st. odgovarao je vrijednosti 1 1/3 krajcare. Prusko-šleski G. u 1752. g. težio je 0,5777 gr. Kovan je također i dvostruki G.
GROSSPFENIG
(lat. grossus denarius). Prvobitni naziv za višestruke pfenige, kao npr. za groš turnoa, praški groš, šleski kvartnik itd. Na aversu je najčešće poprsje ili inicijali kralja, na reversu je orao i oznaka vrijednosti. U Južnoj Njemačkoj tijekom XVI st. G. je nazivan polu-batzen.
GROSSETTO
Deminutiv za groš. Najprije je upotrebljavan u Veneciji krajem XV st. za polu groševe, kasnije, kada je kvaliteta srebra u novcu opala, i za same groševe. Ovaj je naziv upotrebljavan i za venecijanski novac u Dalmaciji i na Levantu.
GROSSI DE BANDERA
Naziv za najstariji srpski novac, koji se kovao od druge polovice XIII st. za kralja Uroša I (1243. -1276.). To je novac, koji prikazuje vladara bez krune i Spasitelja, a oni između sebe drže zastavu. Novac je kovan u Brskovu.
GROSSI DELA CROCE
Naziv za groše s križem, srpskih vladara. U arhivskim dokumentima se ovaj termin javlja u prvoj polovici XIV st. Novac je kovan u vremenu od kralja Dragutina (1276. -1282.) pa do cara Uroša (1355. -1371.).
GROSSO
Talijanski naziv za srebrni groš, koji se počeo kovati krajem XII st. u gradovima sjeverne Italije: Genovi (od 1172.) s težinom od 1,46 gr, u Firenzi (1182.), Cremoni, Padovi, Milanu, Pizi, Veneciji matapan (oko 1200. g.). Tijekom vremena kovani su mnogi tipovi G: Ambrosino, Anco-netano, Bolognino, Gigliato itd. Neki tipovi G. bili su u opticaju do XVIII st, a kovane su nominale od 1 do 8 G. kao i 1/2 G. (Mezzanino), 1/4 G. (Quatro), 1/6 G. (Šestino).
GROSSO AQVILINO
Talijanski naziv za groš s orlom, koji je prvi put kovan od Meinharda II od Gorz-Tirola (125”. -1296.) i njegova brata Albe-ta, u Meranu 1258. g. Težina novca je bila 1,2 do 1.15 gr. U sjevernoj Italiji kovane su mnoge imitacije G. A, tako u Padovi, Mantovi, Trevisu, Vi-cenzi i Veroni.
GROSSO ROMANINO
Groš Rimskog senata prvi put kovan za senatora Brancaleonea d'Andola (1252.-1255.), a kovanje je nastavljeno do 1417. g. kada je G. R. zamijenjen papinskim grošem. Na Av. je prikazana sjedeća Roma, koja u jednoj ruci drži zemaljsku kuglu a u drugoj palminu grančicu, dok je okolo tekst ROMA CAPUT MUN-DI. Na Rv. je lav u pokretu. Kasnije je na novac stavljan grb senatora. G. R. se po težini dijele na 2 vrste: starije s težinom od 3,1 gr ili manje, i novije (1275. -1279.) s težinom od 4 - 3,8 gr.
GROŠ TOVRNOIS
Francuski srebrni novac, prvi put kovan u gradu Toursu 1266. g. za vrijeme Luja IX (1266. -1270.). Na Av. je simbol grada (gradska vrata) s tekstom TURONIS CIVIS, na Rv. je križ uz kružni napis u dva reda: u unutrašnjem je krugu ime vladara a u vanjskom BENE-DICTUM SIT NOMEN DOMINI NOSTRA JHESU CHRISTI. G. T. je kovan od dobrog srebra s težinom od 4,22 gr, veličine 25 mm i vrijedio je 12 turnskih denara. Ovaj se tip novca zadržao u opticaju do Karla V (1364. -1380.), kada se težina novca smanjila na 2,55 gr.
GROŠ
(lat grossus debeo, veliki; grossus nummus; grossus denarius). Srebrni novac, koji se krajem XIII st. kovao po ugledu na Groš Tournois. Težina mu je bila oko 4,22 gr i promjer 25 mm. Oko 1300. g. u Češkoj se počeo kovati srebrni Praški groš (GROSSUS PRAGENSIS), težine oko 3,5 gr i promjera 28 mm. Po ugledu na ove dvije vrste počeo se kovati sličan novac u Italiji (Genova, Milano, Venecija), u Mađarskoj se kuje Garas od 1329. godine, a u Poljskoj od 1338. g. kuje se Krakovski groš. G. se kovao i u našoj zemlji, u Bosni od 1436. do 1461. g. s težinom od 2 gr i promjerom od 23 do 25 mm. U Dubrovniku se 1801. g. kuje poluperpera s natpisom GROSS-SETTI-VI. S vremenom je groš dobio mnoge lokalne nazive: Silbergroschen u Pruskoj 1821. godine, Neugroschen u Saksoniji oko 1840. g. U Turskoj je srebrni novac u vrijednosti 40 para nazvan Ghurusch. Ođ 1844. g. ovaj je novac kovan od bakra. U nekim je zemljama i danas u opticaju: u Austriji 1 G = 1/100 šilinga; u Poljskoj 1 G= 1/100 zl
ota.
GROTEN
Donjonjemački naziv za groš, koji dolazi od skraćenog Groten Turnos. Oko 1330. g. 1G je vrijedio 4 majsenska pfeniga, a oko 1370. g. mu je vrijednost porasla na 5 pfeniga. U Bremenu prvi G. je kovan oko 1423. g. s grbom i carskim orlom. Oko 1499. g. kovani su četverostruki G. a od 1653. g. i od 12 i 24 G. U XVIII st. carski talir u Bremenu se dijelio na 72 G. Od 1797. g. kuju se povremeno bakreni G. Posljednji srebrni G. kovani su 1870. g. U Oldenburgu G. težine 2,77 gr kuje grof Nikola (1423. -1447.). Tijekom XVI do XVIII st. G. se kovao u velikim količinama.
GVARANI
Novčana jedinica Paragvaja, koja se dijeli na 100 centavosa. U opticaju se nalazi od 5. listopada 1943. g.
GVINEA
Engleski zlatni novac, prvi put kovan 1663. g. od zlata nabavljenog od Afričkog društva iz Gvineje, pa mu odatle i naziv. Težina mu je bila 8,47 gr, dok mu je težina 1670. g. smanjena na 8387 gr. Vrijedio je tada 20 šilinga. Kovane su vrijednosti od 5, 2, 1 i 1/2 G. Od 1717. g. G. je vrijedila 21 šiling i kao takva je kovana sve do 1813. g. kada je zamijenjena zlatnim Sovereign-om.
GUINEADTJKATEN, SCHIFFSDUKATEN
Dukat, koji je svoj naziv dobio po zemlji (Gvineja) odakle je nabavljano zlato. Na Av. je prikazana glava vladara, na Rv. brod. Prvi G. su kovani u Danskoj 1657. godine, a kasnije od 1683. do 1696. g. u Berlinu, nakon što je Friedrich VVilhelm Bran-denburški 1682. g. osnovao koloniju Grossfried-richsburg na obali Gvineje.
GULDEN
Prvobitni naziv za zlatni novac, koji se počeo kovati od sredine XIV st. po ugledu na florin. Od XVI st. vrlo je rasprostranjen, naročito u Njemačkoj, gdje je nazvan rajnski gulđen (RHEINISCHE GULDEN), a čija je težina bila oko 3,5 gr, da bi kasnije bila smanjena na 2,5 gr. Od 1559. g. pojavio se ekvivalent u srebru, koji je nazvan GULDENGROSCHEN ili talir, dok je zlatni gulden nazivan GOLDGULDEN. Vrijednost srebrnog G. bila je 60 krajcara a težina mu je bila 24,62 gr. Bio je osnovno sredstvo plaćanja u jugozapadnoj Njemačkoj sve do 1753. g. kada je uveden gulden ili polutalir po novoj konvencionoj stopi, koja je s izmjenama vrijedila sve do 1857. g. Novom monetarnom konvencijom, koja je potpisana između Austrije i njemačkih država 1857. g. kovan je novi gulden, koji je u Austriji imao vrijednost 1/2 talira ili 20 srebrnih groševa, a u južnonjemač-kim državama 1/7 talira ili 17,5 groševa. Austrijski gulden dijelio se na 100 krajcara. Od 1892. g. novčana jedinica Austrije postala je kruna, i od tog vremena u Austriji se prestaju kovati G. No, u opticaju ostaju do 1899. g. u odnosu 1 G = 2 krune.
GULDEN ANTILA
Novčana jedinica Antilskih otoka, jednaka 100 centi.
GULDEN (FLORIN) HOLANDSKI
Srebrni novac, kovan u XVII st. u Ujedinjenim holandskim provincijama, težine 19,6 gr. Od 1679. g. kuje se G. težine 9,65 gr čistog srebra, a od 1839. g. težine 9,45 gr. Prije 1816. g. G. se dijelio na 20 stuivera ili 320 pfeniga, a poslije 1816. g. dijeli se na 100 centi
GULDEN JAVANSKI (INDONEŽANSKI)
Od 1854. g. novčana jedinica Nizozemske Indije, koju je u veljači 1950. g. zamijenila indonežanska rupija.
GULDENGROSCHEN
Tijekom XVI st. rasprostranjen naziv za rajhstalir i rajhsguldiner. Ovaj je naziv naročito u upotrebi u Bavarskoj, Franačkoj i Švabskoj.
GULDENTYMPF
Naziv za guldene (= 30 groša), koje je kovao Andreas Tympf u Poljskoj od 1663. do 1665. g. Novac je rađen od lošeg srebra, tako da je njegova realna vrijednost bila 12 - 13 groša.
GULDRIDDER
Suvremeno ime za danski zlatni novac iz 1611.-1613. g. i 1627. -1629. g. Nešto je lakši od rosenobla, oko 8,994 gr. Ime mu dolazi od holandskog GULDEN RIJDER. Sačuvani komadi prikazuju na Av. poprsje kralja, a na Rv. slona s ratnikom.
GUTEN GROSCHEN
(dobar groš). Naziv za groš koji se pojavio krajem XVI stoljeća, a koji je bio 1/24 talira ili 12 pfeniga. Nazivao se još i KNEŽEVSKI GROŠ, jer je bio vrjedniji od Marien-groša, koji je bio 1/36 dio talira. U upotrebi je bio do 1858. g.
GYLLEN
švedski lokalni naziv za gulden ili guldengroš, koji je najprije kovan povodom krunidbe kralja Gustava I Wasa 1518. godine, zatim u Upsali 1523. g. i u Stockholmu 1628. g. Poznat je vrlo mali broj primjeraka ovog novca.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 11:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 05.12.2011.
Varijante novčanice Kraljevine Srbije od 10 dinara 01.11.1885.
Varieties of Banknote of the Kingdom of Serbia 10 Dinars 01.11.1885
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Kraljevina Srbija, 10 dinara 01.11.1885. - ref: Viščević #12.6
U postojećoj numizmatičkoj literaturi, a osobito u numizmatičkim katalozima jako su slabo obrađene varijante novčanice Kraljevine Srbije od 10 dinara 01.11.1885. Često je slučaj da su u katalozima varijante potpuno krivo predstavljene. To djelomično proizlazi iz činjenice da se radi o vrlo rijetkoj novčanici koja se ne javlja često na tržištu, pa je vrlo teško doći do informacija o svim postojećim varijantama.
Postojeće varijante su najpreciznije prikazane u katalogu: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, NDC, 2. izdanje, Rijeka, 2011.
Prema navedenom katalogu postoje dvije skupine varijanti:
1) broj znamenki u oznaci serije (1 ili 2)
2) potpis člana uprave (13 mogućih)
Varijante s obzirom na broj znamenki u oznaci serije
Oznaka serije na ovim novčanicama sastoji se od jednog ćiriličnog slova i broja s točkom na kraju. Oznaka serije smještena je u prozorčiću u donjem lijevom dijelu novčanice i u gornjem desnom (pored vojnikove glave).
Na novčanicama se javljaju dvije varijante u oznaci serije:
a) samo jedna znamenka
b) dvije znamenke
Jedna znamenka u oznaci serije - ref: Viščević #12.1, 12.2, 12.3
Dvije znamenke u oznaci serije - ref: Viščević #12.4, 12.5, 12.6
Varijante s obzirom na potpis člana uprave na novčanici
U svojoj knjizi Hadži Pešić navodi: „... Kao guverner je potpisan Filip Hristić. Što se tiče potpisa člana Uprave, u literaturi se novode razni podaci. Prema jednom izvoru - potpisan je član Upravnog odbora dr Mih. Vujić, a prema drugom - na svakoj seriji je bio potpis drugog člana Upravnog odbora...” .
Točno je da se na novčanicama nalaze različiti potpisi tadašnjih članova uprave, a ne samo dr. M. Vujića.
Dakle postoje sljedeće varijante potpisa člana uprave:
a) Mihailo Vujić
b) Tihomilj Marković
c) Kosta Mesarović
d) Manojlo Klidis
e) Đorđe Vajfert
f) Jovo Krsmanović
g) Marko Stojanović
h) Jevta Pavlović
i) Jovan Antula
j) Nikola Rašić
k) Milan Branković
l) Jakov Bajloni
Član uprave: Mihailo Vujić (jedna znamenka) - ref: Viščević #12.1
Član uprave: Tihomilj Marković (jedna znamenka) - ref: Viščević #12.2
Član uprave: Kosta Mesarović (jedna znamenka) - ref: Viščević #12.3
Član uprave: Manojlo Klidis (dvije znamenke) - ref: Viščević #12.4
Član uprave: Đorđe Vajfert (dvije znamenke) - ref: Viščević #12.5
Član uprave: Jovo Krsmanović (dvije znamenke) - ref: Viščević #12.6
Potpisi Marka Stojanovića, Jevte Pavlovića, Jovana Antule, Nikole Rašića, Milana Brankovića i Jakova Bajlonija nisu prikazani u katalogu, jer autor nije bio u mogućnosti doći do posjeda slika novčanica s tim potpisima.
Međutim, na nedavnoj aukciji aukcijske kuće Spink koja se održala 7. i 8. prosinca 2011. ponuđena novčanica s potpisom Milana Brankovića (jedna znamenka) – lot.br. 1099.
Član uprave: Milan Branković (jedna znamenka)
Pozivaju se i mole ovim putem svi čitatelji ovog bloga koji posjeduju novčanice s potpisima Marka Stojanovića, Jevte Pavlovića, Jovana Antule, Nikole Rašića ili Jakova Bajlonija da pošalju skenove svojih novčanica kako bi se i te varijante potpisa mogle predstaviti numizmatičkoj javnosti. Skenovi se mogu slati na e-mail: zviscevic@gmail.com
Autor: Zlatko Viščević
Izvori: Jovan Hadži-Pešić, Novac Srbije 1868-1918, Narodna banka Jugoslavije, 1. izdanje, Beograd, 1995., Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, NDC, 2. izdanje, Rijeka, 2011.
Slike: Serbia-money.ru, Aukcija Spink
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Kraljevina Srbija, 10 dinara, 1885., varijante
Keywords: paper money, banknotes, Kingdom of Serbia, 10 Dinars, 1885, varieties
It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!
|
- 21:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 04.12.2011.
Novčanica Kraljevine Srbije od 10 dinara 01.11.1885.
Banknote of the Kingdom of Serbia 10 Dinars 01.11.1885
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Kraljevina Srbija, 10 dinara 01.11.1885. - ref: Viščević #12.6.
Veće slike novčanice pogledajte ovdje.
Već od samog početka svog rada, Narodna banka se suočila sa određenim teškoćama zbog nekih odredaba Zakona o Narodnoj banci od 6. januara 1883. godine. Među njima, najozbiljnija teškoća je bila u neprilagođenosti zakonom propisanih veličina apoena banknota sa stvarnim potrebama platnog prometa u Srbiji onog vremena. Prva novčanica koju je Narodna banka pustila u promet, 1884. godine, bila je od 100 dinara, a sledeća, od 50 dinara, inače po zakonu najmanja moguća, puštena je u opticaj februara 1885. godine. Obe ove novčanice bile su odviše krupne za plaćanja manja od njihove nominalne vrednosti, a takva plaćanja su bila najčešća, pa se za razliku („kusur") vraćao kovani srebrni i nikleni novac koji je - smatralo se - vredeo manje od zlatnog novca, pa i od njihovog reprezentanta, banknote razmenljive za zlato. I to je bio, između ostalih, jedan od razloga nepredviđenih teškoća oko probijanja tih krupnih banknota u platni promet.
U želji da se stvore što bolji uslovi za ostvarivanje ciljeva radi kojih je Narodna banka i osnovana, Glavni odbor Narodne banke (koji su sačinjavali guverner i svi članovi Upravnog i Kontrolnog odbora), već od pojave prvih teškoća na koje se naišlo u radu zbog nekih ograničenja, praznina i nedorečenosti u Zakonu o Narodnoj banci od 6. januara 1883. godine, smatrao je da bi u Zakonu, a i u Statutima Banke od 17. avgusta 1883. godine, trebalo izvršiti određene izmene i dopune.
Predlog za izmene i dopune u Zakonu o Narodnoj banci, među kojima i predlog za dopunu kojom bi se omogućilo Narodnoj banci da emituje i jednu manju novčanicu, i to od 10 dinara, Glavni odbor Narodne banke je sačinio na osnovu izvštaja koji mu je početkom 1885. godine podnela komisija, sastavljena od članova Upravnog i Kontrolnog odbora (Ilija Margetić, Marko Stojanović i Jovan Antula), kojoj je, kao stručnjak, bio pridodat Šarl Bošman, organizator Narodne banke. Taj svoj predlog, pre no što ga je izneo pred glavni zbor akcionara, Glavni odbor je stavio na uvid javnosti, objavivši ga, sa obrazloženjem u „Srpskim novinama".
Pored ostalih predloga za izmene i dopune u Zakonu, predloženo je i da se član 9. Zakona dopuni tako što bi se Narodnoj banci omogućilo i da izdaje banknote od 10 dinara. U obrazloženju ovog predloga veoma oštro se kaže da je postojećom zakonskom odredbom „da najmanja banknota glasi na 50 dinara može se reći ... u stvari poništena povlastica Narodnoj banci, data za izdavanje banknota, jer banknote tako krupne apsolutno je nemoguće održati u obrtu kod našeg naroda i sa njima upoznati ga, jer poslovi se u nas svršavaju ponajviše u sitnim sumama". U obrazloženju predloga dalje se kaže da su u komisiji i u Glavnom odboru bila podeljena mišljenja „da li banknote od 10 din. treba da predstavljaju zlatnu ili srebrnu monetu". To pitanje je, bar što se tiče Narodne banke i njenih akcionara, rešeno na Prvom redovnom glavnom zboru akcionara, održanom 29. marta i 2. i 3. aprila 1885. godine. U predlogu Glavnog odbora za izmene i dopune Zakona o Narodnoj banci, podnetom zboru akcionara, to pitanje je ostalo otvoreno. Kontrolni odbor, u svom izveštaju zboru, opredeljuje se da banknota od 10 dinara bude u srebru, ali potpredsednik Kontrolnog odbora, Manojlo Klidis, izdvaja svoje mišljenje, jer smatra da ova banknota treba da bude plativa u zlatu. U raspravi o tom pitanju mišljenja akcionara su bila podeljena. Pri glasanju, međutim, većina akcionara (241 akcionar sa 364 glasa protiv 106 akcionara sa 159 glasova) izjasnila se za Klidisov predlog, pa je zbor zaključio „da banknote od 10 dinara imaju predstavljati vrednost zlata".
Predlozi Prvog redovnog glavnog zbora akcionara Narodne banke za izmene i dopune u Zakonu o Narodnoj banci od 6. januara 1883. godine, među kojima je bio i predlog da se Narodnoj banci omogući da može emitovati i novčanicu od 10 dinara u zlatu, dostavljeni su ministru narodne privrede, koji je obećao da će ove predloge dostaviti prvom narednom zasedanju Narodne skupštine na rešavanje. Narodnoj banci je bilo veoma stalo da se izvrši ova dopuna u Zakonu o Narodnoj banci jer je njen položaj bio veoma ozbiljan. Nema plasmana kredita u novčanicama koje se zadržavaju u opticaju, prihodi su mali, očekuje se poslovni gubitak i u 1885. godini. Najveći deo izdatih banknota od 100 i od 50 dinara bio je u bančinom trezoru, a ne u opticaju, uplaćeni kapital u zlatu se smanjivao, a vlada ne preduzima mere da se predložene izmene i dopune u Zakonu o Narodnoj banci i ozakone. Zato se Upravni odbor Narodne banke, posle svoje sednice od 25. aprila 1885. godine, obraća ministru narodne privrede predstavkom sa pitanjem šta je vlada učinila da se predlozi Narodne banke i ostvare. Ministar na to odgovara Narodnoj banci da predloge zbora akcionara Narodne banke nije podneo Narodnoj skupštini na rešavanje zato što se vlada sa tim predlozima ne slaže. Pored toga što se ne slaže sa nekim drugim predlozima, npr., što predlogom nije određen delokrug budućim agencijama Narodne banke, ili što je predloženo da Narodna banka može eskontovati „espapnice" i za strane proizvode, vlada se ne slaže sa predlogom da buduća novčanica Narodne banke od 10 dinara bude u zlatu, jer smatra da predlozi za izmene i dopune u Zakonu o Narodnoj banci, među kojima i onaj o desetici u zlatu, „nisu ni u koliko koristi po Narodnu banku, niti u narod. - ekonomnom pogledu odgovaraju onom zadatku, rad koga je Narodna banka ustanovljena".
Primivši ministrov odgovor, Narodna banka mu se ponovo obraća, iznosi svoje razloge i ukazuje na neophodnost da se propisi dopune i izmene, ali i svoje žaljenje što je vlada zauzela takav stav. Ministar odbija da primi ovaj dopis Narodne banke, jer smatra da je ton preoštar. Banka je, međutim, životno zainteresovana da do izmena u Zakonu dođe, pa Upravni odbor, na sednici od 10. juna 1885. godine, zaključuje da uputi delegaciju kod ministra sa zadatkom da pokuša da ga ubedi u potrebu predloženih izmena. Ministar je delegaciju primio, izrazio joj svoju i vladinu naklonost prema Narodnoj banci i izjavio da upravo zbog velike ljubavi prema Banci ne može da pred Narodnu skupštinu iznese predloge Narodne banke za izmenu zakona, jer smatra da je naročito predlog o desetici štetan, no da će obavestiti vladu o željama Narodne banke. Na to je u Narodnoj banci sazvana sednica Glavnog odbora, na kojoj je podnet izveštaj o razgovoru delegacije sa ministrom. Ministar narodne privrede, koji je i sam prisustvovao ovoj sednici, ponovio je da se srpska vlada slaže sa izdavanjem desetice, ali pod uslovom da ona bude plativa u srebru, a ne u zlatu. Zaključeno je da Narodna banka zatraži i pismeni odgovor vlade i da sazove vanredni zbor akcionara, od koga bi trebalo zatražiti saglasnost da banknota od 10 dinara bude u srebru.
Svesna da bez sitnijih novčanica teško može išta učiniti u pogledu povećanja opticaja banknota („bolje je imati deseticu makar i u srebru, nego nikakvu nemati“), Narodna banka saziva vanredni zbor akcionara. Na zboru, održanom od 14. do 18. septembra 1885. godine, usvojen je stav da se u Zakonu o Narodnoj banci predloži dopuna, kojom bi se dalo pravo Narodnoj banci da emituje i novčanice od 10 dinara, „koje je Narodna banka dužna da razmeni u srebro kada se od nje to zatraži".
Posle toga, u vanredno kratkom roku, vlada podnosi Skupštini predlog za izmene i dopune u Zakonu o Narodnoj banci iz 1883. godine, što Narodna skupština prihvata. Zakon o izmeni i dopuni Zakona o Narodnoj banci od 6. januara 1883. godine potvrđen je 23. septembra 1885. godine.
Tehnički podaci i opis
Pošto su se rasprava i postupak oko ozakonjenja nove banknote Narodne banke od 10 dinara u srebru prilično odužili, a potrebe za takvom novčanicom su bile hitne, nije bilo vremena da se obave sve potrebne pripreme za izdavanje novog tipa banknote redovnog izdanja (idejni nacrt, klišei, izbor štamparije i sl.). Zato je odlučeno, na predlog Narodne banke i uz saglasnost ministra narodne privrede, da se u Državnoj štampariji u Beogradu štampa privremena banknota sa crtežima kao na nameravanoj novčanici od 10 dinara državnog izdanja iz 1876. godine, uz neophodne izmene u tekstu, a na hartiji koju je Ministarstvo finansija nabavilo za štampu državnih novčanica iz 1876. godine.
Hartija ove novčanice je bela, sa vodotiskom oznake vrednosti („DESET DINARA " - ćirilicom). U literaturi se navodi da je hartija prevučena žutom mrežicom), a tehnolozi objašnjavaju da je u pitanju impregnacija hartije.
Boja crteža je „berlinsko" plava. Crtež za ovu novčanicu (ustvari za neemitovanu novčanicu od 10 dinara državnog izdanja iz 1876. godine) izradio je, po mišljenju prof. dr Nenada Simića, poznati srpski slikar Đorđe Krstić (1851-1907).
Graver za novčanicu od 10 dinara iz 1876. godine bio je L. Dumont iz Pariza, a nije poznato ko je izvršio prepravke klišea za ovu novčanicu iz 1885. godine.
Veličina novčanice je 131 x 96 mm.
Na licu banknote su crteži i tekstovi.
Crteži su: u sredini gornjeg dela je crtež poprsja kralja Milana Obrenovića (knjaz srpski 1868-1882., kralj Srbije 1882-1889); u sredini donjeg dela je grb Kraljevine Srbije; sa leve strane je crtež žene u narodnoj nošnji, sa snopom žita i srpom; sa desne strane je crtež srpskog vojnika onog vremena sa puškom.
Ispod ženske figure je ovalni okvir, u kome je tekst „Zakon od 23. Septembra 1885." (što će reći Zakon o izmeni i dopuni Zakona o Narodnoj banci od 6. januara 1883. godine), a ispod crteža vojnika je takođe ovalni okvir u kome je tekst „§ 145 kr. zak. falsifikovanje banknota kazni se robijom". Ispod grba je uokvirena cifra „10".
Glavni tekst se nalazi na sredini lica i glasi:
Svi tekstovi na licu ove banknote ispisani su srpskom ćirilicom.
Kao guverner je potpisan Filip Hristić. Što se tiče potpisa člana Uprave, u literaturi se novode razni podaci. Prema jednom izvoru - potpisan je član Upravnog odbora dr Mih. Vujić, a prema drugom - na svakoj seriji je bio potpis drugog člana Upravnog odbora.
Numerisanje ove novčanice je ovakvo: oznaka serije (dvocifreni broj arapskim ciframa - kod prve serije, a kod daljih serija veliko slovo ćirilice i dvocifreni broj) nalazi se u gornjem delu lica banknote desno, između crteža poprsja kralja Milana i vojnika, kao i u donjem delu, levo od grba; redni broj novčanice u seriji (arapskim ciframa) nalazi se u gornjem delu lica banknote između crteža žene i poprsja kralja Milana, kao i u donjem delu, desno od grba; kontrolni broj (sedmocifreni, arapskim ciframa) nalazi se iznad glavnog teksta, a ispod crteža poprsja kralja Milana.
Numerisanje ove novčanice i stavljanje faksimila potpisa izvršeni su u samoj Narodnoj banci.
Na naličju ove banknote nalaze se crteži, cifre i tekst.
Crteži su: na sredini gornjeg dela je crtež poprsja kneza Miloša Obrenovića (knjaz Srbije 1815-1839. i 1858-1860.); na sredini donjeg dela je crtež poprsja Ljubice, žene Miloša Obrenovića; sa leve strane je crtež poprsja Mihaila Obrenovića (mlađi Milošev sin, knjaz Srbije 1839-1842. i 1860-1868.); sa desne strane je crtež poprsja Milana Obrenovića (stariji sin Milošev, knjaz Srbije od 1. do 26. juna 1839.). Svi ovi crteži su uokvireni i međusobno povezani ukrasnim motivima.
Cifra kao oznaka vrednosti (10) nalazi se u donjem delu površine naličja, ispod levog i desnog crteža poprsja.
Tekst na naličju je na francuskom jeziku i glasi:
Opticaj
Privremenih banknota Narodne banke od 10 dinara u srebru iz 1885. godine izrađeno je i numerisano 800.000 komada, u ukupnoj nominalnoj vrednosti od 8 miliona dinara, koliko je i predato trezoru Narodne banke.
U oglasu u „Srpskim novinama", Narodna banka je objavila da će ove „privremene banknote od 10 dinara koje glase na srebro" pustiti u opticaj 18. novembra 1885. godine. Međutim, u preporuci (naredbi) ministra finansija svima načelstvima i carinarnicama da ove banknote od 10 dinara primaju po punoj nominalnoj vrednosti kao srebrni novac, kaže se da je „g. ministar narodne privrede pismom svojim od 17 ov. m-ca PBr. 2476 izvestio da je uprava privilegovane narodne banke pustila u tečaj njene privremene banknote od 10 dinara, glaseće u srebru", iz čega bi se moglo zaključiti da je ova banknota puštena u opticaj najkasnije 17. novembra 1885. godine, ako ne i koji dan ranije.
Nade koje su polagane u ovu sitnu banknotu pokazale su se opravdanim. Ove novčanice, puštene u opticaj i putem odobravanja kredita u srebru za eskontovane menice koje su glasile na srebro ili u kojima nije bilo označeno da li glase u zlatu ili srebru - nisu se uvek odmah zamenjivale za zvečeći srebrni novac, kao što je to bio slučaj sa banknotama od 100 i od 50 dinara u zlatu, već su se zadržavale u opticaju. U narodu je banknota od 10 dinara ubrzo dobila i ime „banka", koje se dugo, pa i danas, zadržalo u upotrebi za svaki novac od 10 dinara, pa i za metalni.
Da je nova novčanica od 10 dinara u srebru bolje primljena od ranije emitovanih novčanica od 100 i do 50 dinara u zlatu, dokaz je u podatku da je krajem 1885. godine, dakle samo tri i po meseca po njenom puštanju u opticaj, istih bilo u prometu za 1,931.340 dinara, dokje u isto vreme u opticaju bilo novčanica od 100 i od 50 dinara ukupno samo za 1,568.700 dinara (banknota od 100 dinara za 866.700 dinara i banknota od 50 dinara za 702.000 dinara).
Međutim, valja ipak reći da ni ova sitna banknota od 10 dinara u srebru nije u svim sredinama odmah i rado prihvaćena. Zastupnik ministra narodne privrede izveštava početkom 1886. godine ministra finansija da „mnoge sreske i opštinske vlasti, a i druge držav. i pod nadzorom drž. stojeće kase, čine izvesne teškoće pri primanju banknota priv. narodne banke, a naročito onih od 10 dinara, koje glase na srebro, pa s toga ih i narod nerado prima i one se teško odomaćuju u narodu". Ministar finansija Vuk. J. Petrović na to izdaje 20. februara raspis svim načelstvima i carinarnicama o obavezi primanja banknota Narodne banke po njihovoj nominalnoj vrednosti, sa preporukom vlastima da „svakom danom prilikom objašnjavaju narodu vrednost i korist banknota".
Povlačenje iz opticaja
Iako izrađena i gtuštena u opticaj samo kao privremena, do izrade stalne novčanice ove vrednosti, novčanica Narodne banke od 10 dinara u srebru iz 1885. godine zadržala se u prometu punih 14 godina, mada je nova banknota od 10 dinara u srebru, i to stalnog izdanja, puštena u opticaj već nepune dve godine posle pojave „privremene" novčanice iste nominale.
Iz nepoznatih razloga, ali verovatno upravo zbog naglašavanja privremenosti ove novčanice od 10 dinara iz 1885. godine, „Šabački glasnik" u br. 96 iz 1888. godine objavio je članak „Rastanak sa starim deseticama", u kome se kaže da ove novčanice prestaju da važe 1. decembra 1888. godine. Kako o tome nije bilo prethodnih zvaničnih obaveštenja, to je izazivalo izvesnu pometnju, građani su dolazili na državne blagajne i tražili da im se te novčanice zamene za nove, pa su sreska načelstva tražila od ministra finansija objašnjenja. Narodna banka je odmah protivdejstvovala, pa je objavom u „Srpskim novinama" opovrgla ovu vest kao neistinitu i neosnovanu. Narodna banka se obratila i ministru finansija i zamolila ga da obavesti okružna načelstva o neosnovanosti ovakvih vesti, što je on i učinio telegrafski.
Stvarno povlačenje ove novčanice iz opticaja je obznanjeno oglasom Narodne banke od 1. marta 1894. godine, u kome je rečeno: „Ko takvih novčanica ima, valja da ih donese na blagajnicu Narodne Banke da mu ih ona isplati, po zahtevu, metalom ili novom novčanicom, inače one po isteku pet godina od dana, koga ovaj poziv treći put u zvaničnim novinama izađe, neće više vredeti i neće biti plaćene." Kako je ovaj oglas objavljen treći put u „Srpskim novinama" od 29. juna 1894. godine, to znači da je banknota iz 1885. godine od 10 dinara u srebru prestala da bude zakonsko sredstvo plaćanja 29. juna 1899. godine. Od cele emisije od 800.000 komada ovih novčanica, iz opticaja nije povučeno zamenom samo 1356 komada, čime se i objašnjava činjenica da je ova banknota danas prava numizmatička retkost. Novčanice povučene iz opticaja spaljene su.
Falsifikat
Prvi falsifikat jedne banknote Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, i to ove privremene banknote od 10 dinara u srebru iz 1885. godine, pojavio se 1891. godine. Već sama ova privremena banknota bila je izrađena dosta primitivno, ali je falsifikat bio još lošiji, tako da je ubrzo otkriven. Falsifikovane banknote pojavile su se u Šapcu i okolini, ali i u susednom Sremu, tada pod Austro-Ugarskom. Falsifikatori su uhvaćeni, suđeno im je u Šabačkom prvostepenom sudu i osuđeni su po zakonu.
Još jedan pokušaj emitovanja državnog papirnog novca
Videli smo kako je postupak oko izmene Zakona o Narodnoj banci dugo trajao. Koji su razlozi rukovodili ministra narodne privrede i srpsku vladu da se ne saglase sa predaogom Narodne banke da njena buduća banknota od 10 dinara bude plativa u zlatu? I zašto ministar izjavljuje da će bančine predloge podneti Skupštini samo ako Narodna banka pristane da njena novčanica od 10 dinara bude u srebru?
U prepisci između Narodne banke i ministra narodne privrede povodom datih predloga za izmene i dopune u Zakonu o Narodnoj banci od 6. januara 1883. godine obelodanilo se da nije bilo nimalo slučajno što je u tom zakonu bilo određeno da najmanja banknota Narodne banke bude od 50 dinara, jer je država još prilikom donošenja tog zakona nameravala da ona sama emituje neku vrstu novčanice od 10 dinara u zlatu.
O čemu se, zapravo, radilo? Država je još 1881. godine raspisala upis lutrijskog 3%-tnog zajma u zlatu za pokriće budžetskih potreba, ali je veliki broj obveznica tog zajma ostao neplasiran. U traženju puta i načina da se obveznice, koje su glasile na 100 dinara u zlatu, ipak plasiraju, u vladi se razmišljalo da se na podlozi tih neplasiranih obveznica izdaju državne novčanice od 10 dinara u zlatu. Imajući u vidu tu ideju, srpska vlada je u Zakonu o Narodnoj banci iz 1883. godine namerno odredila da najmanja banknota Narodne banke bude od 50 dinara. Kasnije, kada su sazreli uslovi da Narodna banka emituje i novčanicu od 10 dinara, vlada je insistirala da ova bude u srebru, kako ne bi konkurisala budućoj državnoj novčanici od 10 dinara u zlatu. Ova vladina ideja je dugo bila samo ideja, da bi se tek 1888. godine uobličila tako što je ministar finansija podneo Narodnoj skupštini zakonski predlog da se na osnovu lutrijskih obveznica od 100 dinara iz 1881. godine, koje nisu plasirane, a koje bi se deponovale i imobilizovale, emitovali državni vrednosni papiri koji bi glasili na 10 dinara u zlatu, a koji bi imali seriju i broj onih neplasiranih obveznica, čiju 1/10 vrednosti predstavljaju.
Čim je Narodna banka saznala za ovaj zakonski predlog odmah je reagovala, jer je uočila da bi ozakonjenje ovog predloga unelo pometnju u novčani sistem u Srbiji i dovelo do ozbiljnih poremećaja u valutnim prilikama, koje ionako nisu bile regulisane. Sve svoje bojazni u tom smislu, Narodna banka je izložila ministru finansija pismeno, a posebna delegacija Narodne banke je zbog toga posetila ministra. Ove akcije Narodne banke, međutim, nisu urodile nikakvim plodom, pa je vladin zakonski predlog uzet u razmatranje u skupštinskom Finansijskom odboru. Tom prilikom je Odbor odlučio da ovaj zakonski predlog podnese Skupštini, s tim što je sam predložio da se u zakonskom projektu izvrši izmena utoliko da ove državne novčanice od 10 dinara ne budu u zlatu, kao što je to predložila vlada, već plative u srebru. Drugim rečima, Odbor je predlagao da se u opticaj puste i državne novčanice od 10 dinara u srebru, iako su u opticaju već od 1885. godine bile banknote Narodne banke istog apoena i plative u srebru, što bi bilo još opasnije od prvobitnog vladinog predloga. Time bi ozbiljno bila ugrožena i privilegija Narodne banke da jedino ona može emitovati papirni novac u Srbiji. Ako bi država, kojoj je novac stalno bio potreban, nastavila sa ovakvom praksom, to bi moglo da dovede u pitanje opstanak Narodne banke kao emisione ustanove. Zato se Narodna banka hitno ponovo obraća pismeno ministru finansija, iznoseći sve razloge protiv nameravane emisije državnih novčanica. Nameravala je da takvo pismo uputi i samoj Skupštini. Međutim, u međuvremenu je Narodna skupština raspuštena, pre no što je i uzela u razmatranje i pretres projekt ovog zakona, tako da takav zakon nikad nije ni donet.
Autor: Jovan Hadži-Pešić
Izvor: Novac Srbije 1868-1918, Narodna banka Jugoslavije, 1. izdanje, Beograd, 1995.
Slike: Serbia-money.ru
Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Kraljevina srbija, 10 dinara, 1885.
Keywords: paper money, banknotes, Kingdom of Serbia, 10 Dinars, 1885
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
- 20:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 03.12.2011.
Početak kovanja slavonskih banovaca
Start of Minting of Slavonian Denarii Banalis
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Za ocjenu državnopravnog odnosa sredovječne Hrvatske prema Ugarskoj od osobite je važnosti posebno kovanje hrvatskog autonomnog novca. Hrvatska je i politički i ekonomski bila posebna jedinica, povezana s Madžarskom osobom zajedničkog kralja. Na čelu hrvatske samouprave stajao je kao predstavnik kraljevske vlasti ili koji član dinastije (dux - herceg) ili ban - sa širokim političko-upravnim ovlaštenjima i pravima. Jedno od tih prava hrvatskog hercega ili bana bilo je i kovanje autonomnog novca. Značajno je, da na teritoriju Hrvatske nije imao prava optjecaja kraljevski novac kovan za Madžarsku. I upravo iz te činjenice može se uočiti sva veličina i opseg hrvatske samouprave.
Danas je poznato i naučno utvrđeno, da je u Hrvatskoj prvi kovao autonomni novac herceg Andrija (1196.-1204.) za vladanja ugarsko-hrvatskog kralja Emerika. Poznato je nadalje, da se je taj autonomni novac kovao u neprekinutom slijedu i dalje za vladanja Andrije II. (1205.-1235.), Bele IV. (1235.-1270.) i ostalih ugarsko-hrvatskih kraljeva sve do Ljudevita Vel. (1342.-1382.)
U vremenskom razmaku od dobrih 150 godina izišao je iz autonomne kovnice velik broj raznih emisija hrvatskog novca. Taj se novac, što treba naročito naglasiti, razlikovao od kraljevskog madžarskog i oblikom i vrijednošću svojom. Dok je madžarski novac za Emerika i Andrije II. bio neugledan, malen i bez velike unutrašnje vrijednosti (finoća srebra u dinarima je varirala između 0.144 i 0.673), dotle je hrvatski novac imao veliki ugled i svuda se je rado primao, jer mu je veličina i težina daleko nadilazila veličinu i težinu madžarskog novca, a finoća srebra od 0.972 odgovarala je najboljem tadanjem savremenom novcu, dinaru iz Friesacha. Uz to su bili hrvatski novci i tehnički bolje rađeni i kovani nego li madžarski. Te svoje odlike sačuvao je hrvatski novac kroz čitavo vrijeme svoga kovanja i ubrajao se među najsolidnije tadašnje novce.
Solidnost hrvatskog novca potvrđuje i način, kako se je njime u trgovini i prometu računalo i plaćalo. U Madžarskoj se je kraljevski novac radi svoje nesolidnosti nerado primao, pri isplatama se je novac opreza radi vagao, ili se je plaćalo čistim vaganim srebrom, a jedinica mjere bila je utezna marka, teška 233,3533 g., (kölnska marka). U krajevima Hrvatske između Drave i Gvozda, koji se teritorij od 13. vijeka počinje nazivati i imenom Slavonija, obavljalo se plaćanje brojanjem domaćeg novca, ili i solidnog frizaškog, koji je u početku toga vijeka bio također u opticaju kod nas, a kod većih svota računalo se i plaćalo računskim markama i penzama. Baš s toga razloga, što se je u Hrvatskoj ili Slavoniji u doba, kada se je počeo kovati domaći novac, upotrebljavao uz domaći još i frizaški novac, moramo doći do zaključka, da je s frizaškim novcem došla k nama i frizaška marka, teška 224,4917 g. Penza je bila manja računska jedinica, upravo peti dio marke, a svojom je vrijednošću odgovarala jednom bizantskom zlatniku, solidusu, koji se tada upotrebljavao kao internacionalni zlatni novac. U to doba izgradilo se i formiralo specifično hrvatsko, odnosno slavonsko računanje i brojanje novca. Kao osnovica uzeta je marka, koja je tada u različitim krajevima Europe imala različitu težinu. Već smo spomenuli, da je u Madžarskoj marka težila 233,3533 g., dok je marka u kovnici salcburškog nadbiskupa u Friesachu u Koruškoj bila teška 224,4917 g. Da je kod nas bila u upotrebi frizaška varijanta marke pod imenom „marca Sclavonica“, potvrđuje i vaganje našeg novca, i naročito i prosječna i prava težina banovaca. Međutim i sama marka se distingvirala na uteznu (marca ponderole) i na brojčanu, odnosno novčanu marku (marca pagamenti). Utezna se marka (224,4917 g.) dijelila na 4 fertona (ferton = 56,1229 g.) i 48 pondusa (pondus = 4,6769 g.). Novčana marka, koja je označivala izvjesnu, zakonom određenu novčanu vrijednost, imala je u Slavoniji 5 penza po 40 dinara, odnosno brojila je svega 200 dinara (1 marka = 5 penza = 200 dinara; - 1 penza = 40 dinara). Kod nas se je, dakle, novac brojao i plaćanje domaćim novcem vršilo, kad se radilo o većim svotama, u markama i penzama. Taj i takav način brojanja i računanja vrijedio je kod nas u Slavoniji kroz dobru stotinu godina i može se javnim ispravama zajamčiti i potvrditi sve od godine 1242. s karakterističnim i izričitim navodom, da jedna marka vrijedi pet penza: marcas, quamlibet 5 pensae denarioruin Zagrabiensium persolvendo; - pro 25 pensis, quanim singule 5 pense marcam faciebant; - marcas denariorum banalium, singulas cum singulis 5 pensis computatas; - 40 marcas solummodo in usuali moneta, cuiusquidem mo-nete ducente pense predictarum 40 marcarum valorem contingunt; - pense denariorum bainalium quorum singule 5 pense marcam tune temporis faciebant. U ovim citatima upadaju u oči još i posebni nazivi za slavonski novac kao denarii Zagrabienses, denarii banales, moneta usualis.
Kao što je već napomenuto, računanje novcem u Madžarskoj bilo je drugačije i na bazi druge jedne utezne marke, a upotreba pense u ono se doba tamo u javnim ispravama skoro i ne spominje. U valutnom pitanju nalazila se je Slavonija u 13. vijeku u drugačijim i povoljnijim prilikama nego li Madžarska.
Postoji još jedna značajna i važna razlika između hrvatskog i madžarskog novca. Oko početka 12. vijeka počelo je u Europi periodično obnavljanje novca. Princip, da se faktična vrijednost metala u jednome novcu mora slagati s njegovom zakonski određenom vrijednošću, počeo se napuštati. U želji, da povećaju svoje prihode, počeli su pojedinci vladari i osobe, koje su imale pravo kovanja novca, mijenjati u duljini ili kraćim vremenskim razmacima stari novac novo iskovanim. U tu svrhu bio je određen jedan dan u godini, na koji je bila znatno snižena vrijednost novca, koji se je nalazio u optjecaju. Taj se je novac morao onda zamijeniti novim, kojemu se jedinom od toga dana priznavala zakonska vrijednost. Na taj je način vladar dobivao srebro u starome novcu mnogo jeftinije i kovao je od njega novi novac, koji je uz to bio još lakši nego prijašnji. Tim postupkom postajao je novac svakogodišnjim mijenjanjem sve lošiji, a prihodi vladara gdjekada pretjerano veliki. Promet i trgovina su trpjeli velike štete, a o kakovu stvaranju kapitala u gotovu novcu nije moglo biti ni govora. I u Madžarskoj je prihvaćen ovaj način obnavljanja novca, a posljedica je bila, da je vrijednost madžarskog novca u 12. vijeku pala na najniže grane, naročito za Bele II. (1131.- -1141.). Te zdvojne valutne prilike, uz neka časomična poboljšanja, trajale su sve do smrti Andrije II. i bile su direktnim povodom, da se je po Madžarskoj počeo širiti i upotrebljavati inostrani bolji i solidniji novac, naročito frizaški dinari.
Neposredna blizina kovnice i odličan sadržaj i vrijednost (težina 0.98 g.) bili su razlogom, da se je u 12. vijeku novac iz Friesacha proširio i po hrvatskim krajevima. Da spriječi nesmetano kolanje frizatika i da od kovanja sam povlači prihode, počeo je god. 1196. herceg Andrija kovati auotnomni novac za Hrvatsku imitirajući oblik novca iz Friesacha. Iza njega su nastavili taj posao hrvatski banovi i herceg Bela zamjenjujući svake godine stariji novac novim emisijama. Tako se samo može protumačiti postanak brojnih tipova hrvatskog novca iz početka 13. vijeka kao i postepeno i polagano opadanje težine njihove. Dok je naime težina hrvatskih frizatika u razdoblju 1196.-1209. iznosila poprečno 0.846 g., pala je ona u razdoblju 1209.-1226. na 0.604 g.
Čim je stupio na ugarsko-hrvatsko prijestolje Bela IV. (1235.-1270.), odmah je energično počeo raditi na tome, da madžarski novac poboljša. U vezu s time moramo dovesti i značajne promjene u novčarstvu Hrvatske. Kao što je izloženo, od mijenjanja novca imao je vladar stalne prihode. Prvi je kovnički prihod bio t. zv. pisetum, a sastojao se je u razlici između faktične i nominalne vrijednosti novca. Tako je na pr. slavonska novčana marka sa svojih 224, 4917 g. brojala 200 dinara, t. j. svaki je dinar imao nominalnu vrijednost od 1,1224 g. Ali kovalo se novac uistinu iz utezne marke i to 240 dinara, pa je tako faktična težina dinara iznosila samo 0.9353 g. Na toj razlici između nominalne i faktične težine dinara zarađivala je kovnica okruglo 16%; taj se prihod zvao pisetum. Drugi kovnički prihod bio je lucrum camerae. Taj je prihod dolazio od svakogodišnjeg mijenjanja novca i sastojao se u razlici između finoće srebra i težine starog i novo kovanog novca. Veličina toga prihoda je bila različita i ovisila je o postotku, u kojemu je novom novcu smanjena finoća i težina, odnosno količina srebra.
Glavna promjena, odnosno reforma u novčarstvu Slavonije na početku vlade kralja Bele IV. sastojala se u tome, da se autonomni novac više ne mijenja svake godine, i da mu se time osigura trajna i nepromjenljiva vrijednost. Ali s tom i takvom reformom izgubio bi herceg, odnosno ban svoj stalni godišnji prihod iz kovnice, bio bi lišen svakogodišnjeg lucruma camerae, dok bi mu pisetum ostao i nadalje. Da se zadovolji jednome i drugome, t. j. i da se novac sitalnošću svojom poboljša, i da herceg, odnosno ban ne gube lucruma camerae, zaveden je u vezi s tim kovanjem novog tipa slavonskog novca, banskog dinara, i novi porez, zvani: collecta septum denariorum racione lucri camerae, t. j. porez od 7 dinara u ime prihoda kovnice. Taj porez, t. j. sedam dinara, plaćala; je odsada svaka kuća u Slavoniji kao odštetu za ukinuto mijenjanje novca, ali je zato narod odahnuo, jer se je tim riješio svakogodišnjeg davanja katkada i povelikog dijela svoga imutka, što ga je stekao i posjedovao u kovanom novcu. Odahnula je i trgovina, jer se je mogla s pomoću dobrog i solidnog novca slobodno da razvija. Počelo se dizati i blagostanje, jer se je sada mogao da stvara i trajno sigurni kapital u kovanom novcu.
Doba zavođenja sedamdinarskog poreza čini granicu, prema kojoj se dijeli autonomni hrvatski novac u dvije glavne skupine. Prvu skupinu sačinjavaju sve one različite emisije koje su izišle iz slavonske kovnice u vremenu između 1196. i 1235. godine. Značajka je toga novca, što se on javlja u najrazličitijim varijacijama tipa, veličine, težine i finoće srebra. Kako je bio kovan po ugledu na savremeni frizaški novac, zovemo ga zajedničkim imenom: hrvatski frizatici. Drugu skupinu čine novi dinari, koji se kuju u Slavoniji od početka vlade kralja Bele. Izgled njihov pa i veličina i težina ostaju kroz stotinu godina skoro isti. Na pločici s promjerom od 15 mm nacrtana je na licu u sredini između dvije zvijezde kuna u trku kao znak i grb Slavonije, a naokolo teče natpis u latinskom jeziku. Na naličju ucrtan je dvostruki križ, ispod njega dvije okrunjene glave, okrenute jedna prema drugoj; u visini donje prečke križa stavljene su sigle, koje označuju ili kovnicu, ili emisiju, ili ime kralja, hercega ili bana, a u visini gornje prečke križa vidi se polumjesec i zvijezda, također grbovni znak Slavonije. Prema natpisu dijele se ovi dinari u dvije grupe. U prvu spadaju oni s imenom kralja i s natpisom: MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA, a u drugu oni s imenom hercega: MONETA DVCIS P(ro) SCLAVONIA. Prvu grupu su kovali banovi, a drugu hercezi Slavonije. Uz neke tipove dinara javljaju se i tipološki srodni poludinari sa skraćenim naslovima: REX SCLAVONIE ili DVX SCLAVONIE. Ova se druga skupina spominje u pisanim spomenicima pod nazivima: denarii Zagrabienses, denarii banales, moneta usualis, a danas se u našoj nauci nazivlje: slavonski banovci.
Tko je i kada zaveo u Slavoniji sedamdinarski porez, danas se ne zna. Tek analizom sačuvanih pisanih isprava iz 13. vijeka i dedukcijama iz njih može se u to tamno pitanje ubaciti neko svijetlo. Tako prvi put doznajemo iz jedne povelje kralja Bele IV. iz god. 1255., da je te godine postojao u Slavoniji sedamdinarski porez. Madžarski numizmatičar Höman iznio je na temelju te listine mišljenje, da je taj porez zaveo ban Stjepan Gutkeled, jer je on banovao u to vrijeme, t. j. od 1248. do 1260. Ali to se mišljenje ne može prihvatiti, jer protiv njega govori čitav smisao iste te listine. Naime, iz tog dokumenta doznajemo, da je god. 1255. došao u Peštu pred kralja neki Ugreša sa čitavim svojim rodom iz županije dubioke (de comitatu Dubicensi) i potužio se, da pobirači poreza traže od njih, što nisu nikada morali davati ni plaćati (que ipsi quidem nullo unquam tempore dare seu solvere tenerentur). Prisutni na dvoru ban Stjepan, pozvan pred kralja, izjavio je (dixit et fideliter respondit), da rečeni Ugreša i cio njegov rod nisu nikada plaćali poreze marturinu i sedam dinara (quod dictus Vogrysa et tota generatio sua nullo unquam tempore marturinas nec septem denarios dare tenerentur).
Kad se pomnije pregleda tekst ove isprave, vidi se, da ban Stjepan tvrdi i svjedoči, da su Ugreša i njegov rod oslobođeni među ostalim daćama i od sedamdinarskog poreza i da ga, što više, nisu nikada (nullo unquam tempore!) morali davati. Iz te izjave slijedi samo jedan logičan zaključak, da sedamdinarski porez nije zaveden tek te iste godine 1255., nego mnogo ranije, jer riječi „nullo unquam tempore“ upućuju na neku dalju prošlost.
Međutim poznato je, da je u susjednoj Štajerskoj god 1237. bila uvedena slična uredba, naime, da se novac ne mijenja svake, nego tek svake pete godine, i to zato, da se stanovništvo zaštiti od prevelikih gubitaika pri mijenjanju. Sva je prilika, da je prema ovom štajerskom uzoru zaveden i u Slavoniji sedamdinarski porez, iza god. 1237., dakle na početku vladanja kralja Bele IV. A kako se znade, da je Bela još za vladanja svog oca Andrije II. kao „mladi kralj“ mnogo radio na tome, da se vrijednost mađarskog novca poboljša i da je došavši na vlast svu pažnju uložio baš u to važno pitanje, vrlo je vjerojatno, da je to njegovo nastojanje našlo odjeka i u novčarstvu Slavonije, pa su ovdje ubrzo iza njegova dolaska na prijesto zaveli dobru i korisnu ustanovu posebnog poreza u ime difamiranoga mijenjanja novca. To bi odgovaralo i navodu u povelji Stjepana V. od 6. VIII. 1272., gdje se izričito kaže, da je sedamdinarski porez zaveden za vladanja Bele IV.
Na temelju spomenute listine kralja Bele IV. iz god. 1255. stvorio je Höman još jednu tvrdnju, naime, da se je te iste godine počeo u Slavoniji kovati banski novac. Prije njega tvrdio je Truhelka, da su se slavonski banovci počeli kovati oko god. 1256., i to na osnovu listine Bele IV. od 16. XII. 1256., u kojoj se prvi put spominje slavonska kovnica, camera ultra Dravam.
Ali ova dva mišljenja iako se međusobno podudaraju, nikako se ne mogu uzeti i prihvatiti kao zajamčeno dokazana i utvrđena.
Hömanovo mišljenje, koje dovodi početak kovanja banovaca u vezu sa zavođenjem sedam-dinarskog poreza i to u godini 1255., obara analiza i smisao citirane povelje iz god. 1255.
I Truhelkino mišljenje pobija i opet analiza i tekst baš iste povelje kralja Bele IV. od 16. XII. 1256., na kojoj je on to svoje mišljenje zasnovao. U toj je povelji Bela riješio spor, koji je nastao između ostrogonskog nadbiskupa i zagrebačkog biskupa radi slavonske kovnice. Naime, od starine je pripadala ostrogonskom nadbiskupu desetina od komorskog prihoda u svim kovnicama čitave države. Ali zagrebački je biskup počeo zahtijevati tu desetinu za sebe, jer je on faktično vodio zajedno s banom nadzor nad radom kovnice „ultra Dravam“, odnosno - prema drugoj suglasnoj povelji - u kovnici u Pakracu, in camera de Puchruch. Saslušavši obje stranke kralj je do-sudio pravo ostrogonskom nadbiskupu i naglasio, da je u prekodravskoj komori čovjek ostrogonskog nadbiskupa uvijek ubirao i sada da ubire desetinu od prihoda kovnice (quam decimationem ipsius archiepiscopi et ecclesiae Strigoniensis homo in camera praefata de ultra Dravam residens plene et pacifice eorum nomine percepit semper et percipit).
U tekstu se ove povelje naročito ističe kraljeva konstatacija, da je čovjek nadbiskupa u Ostrogonu uvijek primao (semper percepit!) desetinu od prihoda komore prekodravske. Upotreba prošloga vremena (percepit!) jasno kazuje, da je preko dravska kovnica davala desetinu od prihoda kovanja novca ne samo te godine 1256. nego i još mnogu godinu ranije. Drugim riječima, ova nam povelja sigurno svjedoči, da su se u slavonskoj kovnici kovali novci mnogo ranije od god 1256., odnosno 1255., kako tvrde Truhelka i Höman.
I povelja kralja Bele od 5. VII. 1258. protivi se rečenom mišljenju. Tu je kralj odredio, da grad Zagreb plaća banu u ime godišnjeg poreza 200 penza monete usualis. Budući da je dokumentima zajamčeno postojanje slavonske kovnice već u godini 1256., novci, kojima je određeno Zagrebu da plaća bana, morali su biti samo i jedino banski dinari. Značajno je, da kralj te dinare nazivlje: uobičajeni novac, novac, koji je u običaju, moneta usualis. Čudno je, kako je kralj mogao nazvati uzualnom monetom novac, koji se, prema Hömanu i Truhelki, počeo kovati tek pred 2-3 godine. Da su pod „moneta usualis“ mišljeni ovdje baš slavonski banovci, dokazuju brojni slučajevi iz javnih isprava kasnijih godina, gdje se tim imenom označuje domaći novac, na pr. god. 1266.: 40 marcas solummodo in usuali moneta, cuiusquidern monete ducente pense predictarum 40 marcarum valorem contingunt, t. j. ima se isplatiti 40 maraka u uobičajenom novcu, u kojem novcu 200 penza imaju vrijednost rečenih 40 maraka. A to je banski novac! Prema svemu ovome, smisao je naziva „moneta usualis“ u tome, da su banski dinari bili već odavno u prometu, običaju ili ususu, i da prema tome početak njihova kovanja pada u mnogo ranije vrijeme, nego što su ustanovili napomenuti numizmatičari.
Protiv Truhelkina i Homanova mišljenja govori i sadržaj povelje Stjepana V. od 6. VIII. 1272. Tim je aktom riješen spor, koji je izbio između ostrogonskog nadbiskupa i bana Loranda radi slavonske kovnice. Ban je naime uskratio davanje desetine od prihoda kovnice ostrogonskom nadbiskupu, jer je kralj njemu dao prihode od sedamdinarskog poreza. U parnici pred ikraljem tvrdio je nadbiskup, da njemu pripada desetina od prihoda prekodravske kovnice od davnine: i po privilegiju i po starom običaju, kojemu se ne pamti početak (turn ex privilegio, turn ex antiqua consuetudine cuis non extat memoria). Ban je to pobijao, ali je nadbiskup dokumentima dokazao svoje pravo. (Ouis venerabilis pater per litteras papales et per litteras felicis recordationis genitoris nostri luce clarius probavit et ostendit šibi et archiepiscopi Strigoniensi deberi decimam lucri carnere ultra Dravam).
Iz sadržaja ove listine slijedi, da je i god. 1272. dokazano i dokumentarno utvrđeno, da desetina od prihoda slavonske kovnice pripada ostrogonskom nadbiskupu po starom običaju (ex asntiqua consuetudine), t. j. od davnine. Pita se sada, ako je slavonska kovnica osnovana tek prije 16 ili 17 godina (t. j. 1256. ili 1255.), kako je mogao ostrogonski nadbiskup starim dokumentima dokazati, da ubire desetinu od prihoda te kovnice po starom običaju, kojemu se ne pamti početak (cuius non extat memoria)?!
Ali, poznato je, da se je u slavonskoj kovnici počelo kovati još za hercega Andrije (1196. -1204.). Ostrogonska je nadbiskupija sigurno već onda ubirala rečenu desetinu jer joj je to pravo bilo priznato u svim kovnicama čitave države, dakle i tadašnje Hrvatske, odnosno kasnije Slavonije. Tek na temelju te konstatacije postaje potpuno jasna i logična tvrdnja nadbiskupova, da mu rečena desetina pripada od starine, jer je međutim proteklo 76 godina od početka rada slavonske kovnice, - razdoblje, koje opravdava upotrebu riječi: ex antiqua consuetudine.
Da su se slavonski banovci kovali mnogo prije, nego što misle Hornan i Truhelka, svjedoči i povelja Bele IV., izdana u Virovitici 16. XI. 1242., kojom su Zagrebu podijeljeni privilegiji kraljevskog slobodnog grada. U toj su povelji uz navod mnogih prava i dužnosti građana određene i novčane kazne za prolijevanje krvi i ubijstvo. Tako, ko koga rani nožem, mačem ili sličnim kakvim načinom, ima da plati ranjenome, ako potpuno ozdravi, 25 penza, a 5 penza u gradsku blagajnu (leso viginti quinque pensas, quinque vero ad usus civitatis persolvat). Ako li ranjeni ne ozdravi potpuno, ima mu napadač da plati deset maraka, a u gradsku kasu 10 penza (leso decem marcas et ad usus civitatis decem pensas). Napokon, ako ko koga ubije u igri i zabavi bez smišljene namjere, platit će rođacima ubijenoga 100 pensa, a u gradsku blagajnu 20 penza (centum pensas cognatis interfeoti, viginti vero pensas ad communes usus refundat interfector).
Kad se navedene kazne pomnije promotre, vidi se, da su sve određene u odnosu 5:1, t. j. grad dobiva uvijek pet puta manje nego li oštećenik. Kako su kazne određene u penzama, a penza je brojala 40 dinara, to je u prvome slučaju ranjeni dobivao 25 penza ili 1000 dinara, a grad 5 penza ili 200 dinara. U trećem slučaju rođaci ubijenoga imali su da dobiju 100 penza ili 4000 dinara, a gradska blagajna 20 penza ili 800 dinara.
U drugom slučaju kazna je određena u mar-kama i penzama i baš taj momenat nam pruža zanimljive podatke o valuti, kojom su sve te kazne imale biti plaćane. Naime, u ovom je slučaju ranjeni dobivao 10 maraka, a grad 10 penza. Kako se i u ovom slučaju očekuje ista relacija, t. j, 5:1, mora 10 maraka biti pet puta veće od 10 penza. A tako uistinu i jeste, jer jedna marka ima 5 penza, a 10 penza iznosi 2 marke. Dakle je ranjeni dobivao 10 maraka ili 2000 dinara, a grad pet puta manje, t. j. 10 penza ili 2 marke, odnosno 400 dinara.
Ovaj i ovakav način računanja (1 marka - 5 penza - 200 dinara) u godini 1242. od velikog je značenja, jer nam nedvojbeno svjedoči, da se je već u početku petog decenija 13. vijeka u Slavoniji plaćalo i računalo isto onako, kao i u drugoj polovici tog stoljeća, kada se je slavonski novac uzdigao na glas dobre i solidne valute. Dokaz je to, nadalje, da je i novac 1242. morao biti po svojoj vrijednosti i kvaliteti isti, kao i onaj iz druge polovice toga vijeka. Da je novac iz god. 1242. bio drugačiji ili makar slabiji, ne bi se njime računalo i plaćalo na citirani specifični slavonski način. Drugim riječima, sve nas ovo upućuje, da je god. 1242. u Slavoniji bio u upotrebi ne samo rečeni način računanja i plaćanja, već da se je plaćanje obavljalo istim novcem, koji se izričito napominje u javnim ispravama od god. 1261. do 1275. i dalje, a to su bili solidni slavonski banovci.
To mišljenje potkrepljuje naročito povelja Bele IV. od 23. XI. 1266., kojom je on proširio povlastice grada Zagreba. Među ostalim i u toj se povelji ponavljaju iste kazne u istom omjeru kao i u listini od god. 1242., i istom novčanom jedinicom, markom. Šta više, u toj se povelji na jednome mjestu izričito tumači pojam marke, naime, grad ima da plaća hercegu Beli u ime godišnjeg poreza 40 maraka i to „samo u običnom novcu, u kojemu novcu 200 penza imade vrijednost od 40 maraka“ (40 marcas solummodo in usali moneta, cuius quidem monete ducente pense predictarum 40 marcarum valorem contingunt). A to je slavonski banski novac.
Da su se god. 1242. u Slavoniji upotrebljavali banski dinari, indirektno svjedoči i povelja Bele IV. od 14. X. iste godine. Tom je ispravom kralj potvrdio gradu Varaždinu privilegije, koje je već ranije potvrdio i njegov brat herceg Koloman, a podijelio ih je još god. 1209. kralj Andrija II. Među ostalim određeno je u toj povelji, da se na gradskoj malti ima u korist grada plaćati za natovarena kola 3 dinara, za konja 2 dinara, za dva vola 1 dinar, a za poreznikov pečat pola dinara. Pitanje je, kakav je to bio poludinar. Tada se je u Slavoniji uz domaći upotrebljavao još samo frizaški novac. No kako se u Friesachu nisu tada kovali poludinari, očito je, da je ovaj poludinar bio domaći novac, jer je poznato, da su se za Bele IV. u slavonskoj kovnici kovali poludinari, a kovali su se i u razdoblju od 1204. do 1226. Stoga se može tvrditi, da su i dinar i poludinar ove varaždinske isprave uistinu slavonski autonomni novac.
Početkom 1241. počele su prodirati u Madžarsku čete Tatara. Kralj Bela IV. pošalje palatina Dionizija s nešto vojske, da brani karpatske klance. Ali već sredinom ožujka doleti palatin u Budim i javi, da mu je vojska uništena. Kralj počne sada sakupljati nove čete, a u pomoć mu dođe i brat herceg Koloman s hrvatskom vojskom. Ali u kobnoj bitci na rijeci Šaju potuku Tatari kraljevsku vojsku hametice, kralj pobjegne, a isto tako i teško ranjeni herceg Koloman, koji se vrati u Slavoniju i doskora umre od rana u gradu Čazmi. Bježeći Bela IV. pred Tatarima boravio je u svibnju 1241. u Zagrebu, gdje su ga građani lijepo primili, a odavde pobjegne u južne hrvatske krajeve, u Split, Klis i Trogir. Tatari pohite u ožujku 1242. za njim, ali ne mogavši ni osvojiti dobro utvrđene hrvatske gradove na moru, ni uhvatiti kralja Belu, vrate se najzad preko Bosne u Rusiju. Tek pod jesen 1242. vrati se Bela u Zagreb, koji su Tatari tako razvalili i opustošili, da u njemu nije mogao ostati. U Slavoniji je kralj proveo nekoliko mjeseci, pa je svojom već spomenutom poveljom iz god. 1242. proglasio Zagreb slobodnim gradom, da mu se zahvali i oduži za usluge iskazane mu prilikom provale tatarske.
Kroz te dvije godine, 1241. i 1242., sigurno se nije u Slavoniji kovao novac, jer u onim teškim i nesigurnim prilikama nije to bilo ni moguće. Ali kako se u povelji gradu Zagrebu navodi računanje u markama i penzama, a u povelji gradu Varaždinu napominje upotreba dinara i naročito poludinara, sa sigurnošću se može tvrditi, da su se autonomni novci kovali i prije provale tatarske, t. j. još za vladanja hercega Kolomana pod Belom IV. (1235.-1241.).
Koloman je postao hercegom još za Andrije II., kada je 1226. tu čast napustio brat mu Bela, i ostao je na tom položaju sve do svoje smrti, 1241. Iz sačuvanih se dokumenata razabire, da je Koloman kroz petnaest godina herceške vlasti igrao vrlo važnu ulogu ne samo u Hrvatskoj, odnosno Slavoniji, nego i u susjednoj Bosni. Kako su i hercezi i banovi prije njega kovali autonomni novac i povlačili od toga velike prihode, i kako je u Slavoniji već postojala uređena kovnica, ne može biti, da jedan tako moćan i ugledan herceg, kao što je bio Koloman, nije kovao svoga novca i da se je bez razloga odrekao prihoda, što ih svakogodišnje donosi kovnica. Poteškoća je tek u tome, što to kovanje nije dokumentarno posvjedočeno i što su najstariji hrvatski novci, izuzevši neke tipove hercega Andrije i Bele, kovani samo s grbovnim oznakama Slavonije, bez imena odnosnog hercega i bana, a prema današnjem poznavanju toga novca nismo u stanju, da odredimo, koje je od tih vrsta dinara kovao herceg Koloman u doba između 1226. i 1235. godine. Dok se kakvim pisanim dokumentom ili kakvim pronađenim novcem ne osvijetli, ostat će to pitanje još dugo vremena u mraku.
Ali citirane povelje kralja Bele IV. Varaždinu i Zagrebu s izloženim načinom novčanog računanja i s napominjanjem poludinara, - a sve to u god. 1242., nakon dvije godine tatarskog razaranja i ratovanja - odlučno svjedoče, da se je i za hercega Kolomama u doba kralja Bele IV. (1235.-1241.) u Slavoniji i računalo i kovalo isto onako, kao što je bio običaj kroz dobrih stotinu godina kasnije.
Prema svemu rečenome slavonski su se banovci počeli kovati pod hercegom Kolomanom iza god. 1237. Čim je došao na prijesto, počeo je mladi ali razboriti kralj Bela IV. raditi na tome, da madžarski novac poboljša i da mu digne vrijednost i ugled. Istu tu akciju, možda i pod utjecajem brata, poveo je u Slavoniji herceg Koloman. Da je bilo među kraljem i hercegom u to doba zajedničkog smišljanja i raspravljanja o poboljšanju javnih prilika i o popravljanju neurednog stanja, u kojemu se nalazila cijela država iza smrti Andrije II., nalazimo dokaza u povelji hercega Kolomana iz godine 1237., gdje se izričito kaže, da su njih dvojica na zajedničkom vijećanju (de communi consilio regni) odlučili, da isprave neke nepravilnosti u kraljevskoj donaciji posjeda još iz doba njihova oca. Tako je Koloman odlučio i odredio, da slavonska kovnica odsele kuje novac solidan, stalne veličine, težine i dobre finoće srebra. Da se novome novcu osigura željena solidnost i naročita trajnost, ukinuto je svakogodišnje mijenjanje starijeg boljeg s novim i slabijim novcem, kao što je to do tada bio i u Slavoniji običaj. Da pak herceg i ban ne ostanu bez uobičajenog prihoda kovnice, zaveden je sedamdinarski porez kao kompenzacija. Tom je reformom udaren siguran temelj trajnoj solidnosti banskih dinara i pribavljen ugled, koji su oni kroz stotinu godina imali svuda, i u Slavoniji i izvan njezinih granica. A svojom valjanošću i vrijednošću istisnuli su onda banski dinari iz prometa i optjecaja u Slavoniji tuđi novac frizaški, tako da se on iza godine 1239. u našim ispravama više i ne spominje.
Početnikom kovanja slavonskih banovaca, a sasvim krivo i osnivačem slavonske kovnice, proglasili su Truhelka i Höman bana Stjepana Gutikeled (1248.-1260.) i to ne samo na osnovu toga, što je on banovao god. 1256., kada se prvi put dokumentarno spominje prekodravska kovnica, nego osobito na temelju jedne rečenice u povelji ikralja Karla Roberta od 6. I. 1323.23) U želji, da popravi svoj kraljevski novac, odredio je Karlo Roberto da se u Madžarskoj kuju novi dinari i to: u težini starih banovaca, koje je nekoć kovao ban Stjepan za vladanja kralja Bele IV. (ad pondus denariorum banalium antiquorum, quos Stephanus quondam banus tempore domini Bele regis cudi fecerat). Kad se prouči smisao ove rečenice, može se samo zaključiti, da je ban Stjepan kovao jedan od poznatih tipova banskih dinara iz vremena Bele IV., koji se odlikovao svojom vrijednošću, pa je i Karlo Roberto odlučio, da se tako dobar novac sada i u Madžarskoj kuje, ali u toj rečenici nema apsolutno ništa, po čemu bi se moglo i smjelo govoriti i zaključivati o kakovom osnivanju kovnice ili o započinjanju kovanja nekog novog novca. Prema tome da se ne može ni ban Stjepan smatrati ni osnivačem slavonske kovnice, ni začetnikom kovanja banskih dinara.
Danas se smatra definitivno utvrđenim i dokazanim, da su se slavonski banovci počeli kovati za vladanja Bele IV. Poznate su iz toga vremena četiri glavne vrste banskog novca u više neznatnih varijacija. Te se vrste razlikuju između sebe siglama, postavljenim na reverzu. Dinari s malim kružićima ili točkama s obje strane donje prečke i križa čine 1. vrstu, 2. vrsta ima na istome mjestu ljiljane, 3. je vrsta obilježena slovima h-R, a 4. vrsta pokazuje na istome mjestu ptice. Prva, druga i treća vrsta se javlja u dvije varijante prema svojim natpisima i to 1.) MONETA REGIS P SCLAVONIA, 2.) MONETA DVCIS P SCLAVONIA.
Već je Nuber proučavajući banovce s tipološkog gledišta utvrdio, da su prvi i najstariji oni s kružićima (1. vrsta), iza njih su kovani oni s ljiljanima (2. vrsta), a kasnije ostale dvije vrste. Jedino nije Nuber pokušao odrediti i vrijeme, kada je koja vrsta kovana. Da se i to pitanje osvijetli, uz pažnju na finoću srebra i težinu pojedinih vrsta, izvjesnu pomoć pružaju i natpisi na samom novcu. Truhelka je proučavajući sve tada poznate banovce načinio preglednu tabelu finoće srebra i težine pojedinih vrsta. Kako su se međutim Truhelki podmakle neke pogreške naročito u izračunavanju poprečne težine, donosimo korigirani pregled.
Kad se u tabeli prouči prosječna težina pojedinih vrsta, vidi se da, postoje tek neznatna kolebanja u vagi. Ako li se izračuna prosječna težina sve četiri vrste, dobiva se prosjek od 0.93 g. a to potpuno odgovara pravoj težini jednoga banovca, koji je težio 240. dio jedne marke od 224,4917 g. (224,4917 : 240 = 0.9353). To nam je ujedno svjedočanstvo, da je u Slavoniji bila u upotrebi drugačija utezna marka (marca sclavonica), nego li u Madžarskoj.
Ali prije nego što se pokuša odrediti doba kovanja pojedinih vrsta banovaca, potrebno je najprije ustanoviti, koji su hercezi i banovi upravljali Slavonijom za Bele IV. Već je poznato, da je brat Belin herceg Koloman vladao od 1235. do 1241., a za njegova su vremena bili banovi Opoj (1237.-1239.) i Nikola (1240.). Iza provale Tatara vršio je službu nesamo bana već i hercega Dioniz (1242.-1245.), prvi herceg nekraljevskog roda. Njega je naslijedio kao herceg sin Belin Stjepan, dijete od pet godina, ali je obnašao tu čast samo kratko vrijeme (1246.-1247.). Od god. 1248. do 1260. upravljao je Slavonijom sposobni i energični ban Stjepan Gutkeled, koji je ostao u ugodnoj uspomeni i u kasnije vrijeme. God. 1260. imenovao je Bela IV. hercegom Slavonije svoga mlađeg sina Belu, koji je bio još dječak pa je stajao pod skrbništvom svoje majke kraljice Marije, a pravnim poslovima Slavonije ravnao je ban Roland (1261.-1267.). Herceg Bela je tek koncem 1267. počeo samostalno upravljati svojom zemljom. Imao je uređen svoj herceški dvor i svoga kancelara, kninskog biskupa Vladislava, a u poveljama se je nazivao: herceg čitave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske. Uz njega je bio novi ban Henrik Gisingovac (1267. do 1269.). Herceg Bela je za kratko vrijeme dospio do tolikog ugleda, da su neki dalmatinski gradovi počeli u javnim ispravama navoditi njegovo ime umjesto imena njegova oca, kralja Bele. Ali herceg Bela nije dugo poživio, umro je negdje u ljeto 1269. Sada je preuzeo upravu Slavonije sam ban Henrik i vladao je njome sve do smrti kralja Bele IV. (1269.-1270.).
Za utvrđivanje vremenskog reda kovanja poslužit će nam već spomenuto Nubertovo tipološko proučavanje banovaca, zatim historijsko poznavanje hercega i banova, koji su upravljali Slavonijom za Bele IV., napokon sve ostalo gradivo, koje je u ovoj radnji obrađeno i izneseno, naročito podatci o težini i finoći srebra slavonskog novca.
I na temelju sastava najvažnijih nalaza slavon. banovaca i na temelju tipološkog proučavanja golemog broja toga novca utvrdio je Nuber, da je najstarija vrsta banskih dinara ona, koja je na averzu obilježena kružićima kao znakom kovnice (si. 1. i 2.). Poznate su tri varijante te vrste, jedna s napomenom i kralja u natpisu (Moneta Regis) i druga s navodom hercega (Moneta Duels), dok treća imade u natpisu i kraticu imena kralja Bele (Moneta B(ele) Regis P Sclavonia). Vrlo je vjerojatno, da je baš ova treća varijanta pratip banskog novca i da je to prva emisija slavonske kovnice poslije novčane reforme, provedene u početku vladanja Bele IV. Uz dinare poznati su i poludinari ove vrste i to u dvije varijante s natpisima: Rex Sclavonie i Dux Sclavonie. Finoća srebra ove 1. vrste iznosi 0.918 hiljadnina, a težina 0.905 g. U poredbi s autonomnim slavonskim dinarima iz vremena hercega Bele (1220.-1226.) s finoćom od 0.900 i težinom od 0.62 g. vidi se u novom, banskom dinaru poboljšanje naročito u težini za 31,5%. Domaći je novac dobio time znatno veću vrijednost i počeo je ozbiljno konkurirati frizaticima, koje je doskora i posve istisnuo iz optjecaja u Slavoniji. Kako smo u ovoj radnji na temelju kraljevskih povelja utvrdili, da se je u Slavoniji upotrebljavao domaći novac (i dinari i poludinari) još prije provale Tatara 1241. god., smatramo, da je 1. i najstarija vrsta banovaca kovana za hercega Kolomana između 1237. i 1241., a možda i za hercega i bana Dioniza (1242.-1245.). Gdje se je kovnica Kolomanova nalazila, danas još ne znamo. Možda je bila u gradu Čazmi, kamo se je Koloman teško ranjen pred svoju smrt sklonuo i gdje je i umro.
II. vrstu banovaca sačinjavaju oni dinari, koji imaju na averzu ikao sigle ljiljane. Nuber drži, da su oni kovani drugi po redu u slavon. kovnici. S obzirom na to, što se i ova vrsta javlja u dvije varijante, t. j. s natpisima: Moneta Ducis i Moneta Regis, pada njeno kovanje u doba hercega Stjepana (1246.-1247.) i bana Stjepana Gutkeleda (1248.-1260.). Finoća srebra u dinarima ove vrste je bolja nego u onima 1. vrste, iznosi 0.928 hiljadnina, a i težina je veća 0.93 g. Prema tome je vrijednost banovaca s 2. vrstom još porasla. To je jamačno razlog, što su dinari bana Stjepana uživali i sačuvali velik ugled i dobar glas još i u kasnija vremena, pa je čak i kralj Karlo Roberto svojom poveljom iz god. 1323. odredio, da se i njegovi novi dinari kuju: u težini starih banskih dinara, koje je nekoć ban Stjepan dao kovati. I Homan je mišljenja, da su se dinari s ljiljanima kovali za bana Stjepana Gutkeleda. Zanimljivo je, da je ban Stjepan, kujući kao kapetan Štajerske (1254.-1258.) posebni novac za tu pokrajinu, stavio na averzu između dva grba ljiljan. Sigurno je taj motiv prenio iz svoje slavonske kovnice. Mjesto, gdje se je nalazila kovnica, dokumentarno je utvrđeno. Povelja Bele IV. iz god. 1256. spominje komoru u Pakracu i u vezi s njom spominje i samog bana Stjepana i upravitelja kovnice Benedikta (Magister Benedictus, comes camerae). Utvrđeni grad Pakrac spadao je tada u križevačku županiju, u kojoj je ban Stjepan imao svoje posjede sa gradovima Garićem i Bršljancem i u kojoj je rado boravio. To će valjda biti razlog, da je u Pakrac smjestio bansku kovnicu.
S razloga, da očuva tipološki red, Nuber je kao treću (po slijedu kovanja) vrstu banovaca odredio onu s pticama kao siglama. Iz važnih razloga ne možemo se složiti s tim mišljenjem. U razdoblju od 1260. do 1269. obnašao je čast hercega Slavonije kraljev sin Bela, pa se je 1267.-1269. digao i do silnog ugleda u zemlji i sigurno je kovao herceški novac, jer se god. 1263. spominje upravitelj njegove kovnice Mojsije (Moys, summus camerarius Bele ducis). Uz njega se je isticao za njegove maloljetnosti ban Roland (1261.-1267.) i iza ovoga ban Henrik Gisingovac (1267.-1269.), koj i su kovali banske dinare s natpisom Moneta Regis. Što više, novci bana Henrika vrijednošću svojom (finoćom srebra 0.908, tež. 0.96 g.) došli su naglas kao i novci bana Stjepana, pa se i oni spominju još u kasnije vrijeme, god. 1320., kao uzoran novac. Iz navedenih razloga smatramo banovcima III. skupine one dinare, koji imaju na averzu sigle h-R, jer su oni kovani i kao herceški i kao banski novac, što nije slučaj kod dinara sa pticama kao siglom, a i za to, što naročito težinom svojom (0.96 g.) spadaju među najteže banske dinare. Bili su, dakle, novac, koji se još god. 1320. smatrao uzornim, a Truhelka ih naročito ističe kao „novac najsavršeniji od sviju banovaca u svakom pogledu“. Kovnica III. vrste banovaca bila je u Zagrebu, o čemu nam svjedoče brojne javne isprave počevši već od godine 1260. i 1261., gdje se novac označuje obično nazivom: denarii Zagrabienses, zagrebački dinari. Značenje sigla h-R do danas još nije objašnjeno.
Iza smrti hercega Bele nije u Slavoniji imenovan novi herceg. Zemljom je upravljao i dalje ban Henrik Gisingovac (1269.-1270.) sve do smrti kralja Bele IV. U to se doba nije kovao herceški novac već samo banski i to i kao dinar i kao poludinar. Tim upravnim prilikama odgovaraju banovci IV. vrste s pticama kao siglama, koje je kovao samo ban, a varijanta s hercoškim natpisom samo u ovoj vrsti ne postoji. Ovi novci dolaze na zadnje mjesto, t. j. u IV skupinu i zato, što su po finoći srebra najslabiji sa 0.884 hiljadnine, a i težina im je manja sa 0.91 g. nego li u prijašnjih vrsta. S dinarima ove vrste počinje polagano ali ne prejako opadanje finoće i težine slavon. banovaca, koje se postepeno javlja kod kasnijih vladara. Truhelka drži, da se razlog tom postepenom pogoršanju banskoga novca ne može naći u domaćim prilikama, već u prilikama, koje su vladale u novčarstvu Madžarske, i koje su silile i slavonsku kovnicu da promijeni kurs na gore. Svakako dinari ove 4. vrste s obzirom na opadanje svoje težine pokazuju naravan prijelaz od najtežih i najsolidnijih banovaca, kovanih u doba kralja Bele IV. prema sve lakšim novcima kasnijih banova i kraljeva.
Veliko i do sada najbolje djelo o slavonskim banovcima napisao je ugledni naš senior dr. Ćiro Truhelka još prije punih 40 godina. Međutim su se na tu materiju otvorili mnogi novi pogledi, koji traže reviziju nekih tvrdnja i mišljenja o njoj. I pitanje početka kovanja slavonskih banovaca trebalo je još jednom pretresti, jer su u novije doba izgrađeno naslućivanje, da se je u Slavoniji moralo kovati u neprekinutom slijedu od hercega Andrije II. (1196.- 1204.) sve do ukinuća kovnice pod kraljem Ljudevitom Velikim, i važni podatci, koje pruža pomnija analiza nekih kraljevskih isprava iz polovine 13. vijeka, motivirano upućivali na to, da su se banski dinari ipak morali početi mnogo ranije kovati, nego što tvrdi dr. Truhelka.
Pokušali smo, da to zanimljivo pitanje ponovno obradimo i da ga prikažemo u novom shvaćanju, za koje smo nastojali da dademo što jaču argumentaciju i iz povijesnih vrela i iz dosadašnje literature.
Autor: Ivan Rengjeo
Izvor: Obol, broj. 30, Zagreb, 1977.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, Slavonija, srednji vijek, slavonski banovci
Keywords: coins, Croatia, Slavonia, medieval, Slavonian Denarii Banalis
|
- 15:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 02.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „F“ (f - fyrk)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
F
Oznaka za kovnice Magdeburg, Stuttgart, Hall, Angers.
FALKENDUKATEN
(njem. sokolski dukat). Dukat kovan bez oznake godine sredinom XVIII st. od Markgrofa Ansbacha Karl-Wilhelm-Friedricha (1729. - 1757.). Na aversu je Markgrof na konju u lovu s dva sokola. Na reversu je soko s kapom.
FANON
Novčana jedinica Francuske Indije od 1892. do 1954. g. Po vrijednosti je bila jednaka 1 /3 rupije ili 24 cacha.
FARTHING
Naziv dolazi od staroengleske Feorthung - četvrtina. Sitan novac u Velikoj Britaniji, Irskoj i Malti do 1971. g. a čije je kovanje počelo u XIII st. Po vrijednosti je jednak 1/4 penija. Prvobitno je kovan od srebra, zatim od bakra a potom od bronce.
FECUNDITAS
(lat. - plodnost). Rimska per- sonifikacija plodnosti u liku žene s djetetom. Atributi F. jesu žezlo, kaducij, rog izobilja. Ova personifikacija se isključivo sreće na novcu carica od Faustine Junior, žene Marka Aurelija (161. - 180.) do Salonine, žene Galliena (253. - 268.).
FELICITAS
(lat. - sreća). Prvobitna rimska boginja sreće, u čiju je čast sagrađen hram već 146. g. pr. n. e., i boginja svakog uspjeha. U doba Rimskog carstva često se spominje u službenom kultu. Ona postaje simbol sreće rimskog naroda (F. POPULI ROMANI) i carskog doma (F. AUGUSTA). Na rimskom se novcu prikazuje s paterom, rogom izobilja i kaducejem. Na novcu se javlja od Galbe (61. - 69.) do Severa II (305. - 307.).
FELS
(od lat. Follis). Opći arapski naziv za bakreni novac tijekom mnogih vjekova (VII do XIV st. a u nekim zemljama do XIX st.). Prvi novac je kovan po ugledu na bizantski, no s arapskim i grčkim tekstom. U vrijeme novčane reforme Abu-al-Malika (695. g.) F. kao i dirhem imaju samo natpis, izreke iz Korana, mjesto kovanja, godinu i ime kalifa. Težina novca je bila 1-9 gr. Od XV st. naziv F. na novcu se sreće rijetko (na novcu kalifa Bagdada do 1258. g.). Bakreni novac perzijskih šahova i buharskih emira figurira pod nazivom “FULUS”. Taj naziv srećemo također na novcu velikog mogula (XIV st.). U Egiptu termin F. upotrebljavan je do kraja XIV st. U Tunisu i Maroku naziv F. sreće se na bakrenom novcu do XIX st.
FEN (FIN, FEJ).
Novčana jedinica NR Kine, gdje je 1 /100 juana Mi 1 /10 czjao.
FENIG
Novčana jedinica, koja je trebalo da bude u opticaju u Poljskoj, a koju je kovala Njemačka tijekom 1917. - 1918. g. Novac je kovan od željeza i cinka, i na njemu je kružni tekst: KROLESTWO POLSKIE. Kovane su vrijednosti od 1, 5, 10 i 20 F. Uslijed promjene političke situacije ovaj novac nikad nije bio u opticaju.
FERDING
(Šved. - četvrt). Švedski srebrni novac od 1/4 marke kovane od 1528. g. od biskupa Tartua a također i od kralja Erika IV (1560. - 1568.) poslije osvajanja Estonije. Na jednoj su strani novca inicijali kralja, grb Švedske ili grada Revala (danas Talin). Ovaj je novac kovao i danski kralj Friedrich II (1559. - 1588.) a i biskup Magnus od Osela. Novac je kovan približno do godine 1570. g.
FIDES
Rimska boginja date riječi, za koju se vjerovalo da je sijeda od starosti i starija od Jupitera. Na novcu je prikazivana kao starija žena, s klasjem i rogom izobilja. Kada se uz njeno ime nalaze dodaci COHORTIVM, MILITVM, EOUITVM, tada drži bojne znakove. U pojedinim slučajevima uz natpis F. se umjesto personifikacije stavljaju dvije ruke u stisku. Na novcu se nalazi od Galbe do Galerija (68. - 312. g.).
FILIBERTO
Zlatni ili srebrni novac savojskog hercega Emanuela Filiberta (1553. - 1580.) kovan od 1561. g. Zlatni F. je imao težinu od 28 gr i vrijednost 9 lira. Kovan je također i trostruki F. Srebrni F. je kovan u vrijednosti 1/2 i 1/4 lire. Težina im je bila 3,173-2,84 gr. Srebrni i zlatni F. imaju na reversu slona, dok je na aversu kod zlatnog F. poprsje vojvode, a kod srebrnog poprsje vojvode ili grb.
FILIP
Zlatni stater Grčke. Kovanje novca je počelo za kralja Makedonije Filipa II (358. - 336. g. pr. n. e.), oca Aleksandra Makedonskog. Kovanje je nastavljeno i poslije smrti Filipa. Težina je novca bila 8,6 gr. Na aversu je glava božanstva s lovorovim vijencem (Apolon), na reversu dvopreg (biga) i ime kralja. Novac je bio vrlo popularan, pa je postao sinonim za dobar, visokokvalitetni zlatni novac. Postoje mnoge barbarske imitacije ovog novca.
FILIPPO
Španjolski talirski novac, kovan u Milanu u vrijeme Filipa II (1556. - 1598.), težine 27,5 gr. Na aversu je poprsje kralja, a na reversu grbovni štit i ispod njega broj “100” (soldo). Do 1700. g. kovani su u velikim količinama.
FILIPPONE
Srebrni novac (pikolo) Filipa Savojskog (1301. - 1334.). Na aversu je križ i natpis PHILIP.PRICES, a na reversu zvijezda i natpis TORINUS CIVIS.
FILLER
(njem. HALLER). Kovanje je počelo u XIII st. u njemačkom gradu Hallu, a odatle mu i potječe naziv. Od 1858. g. bio je 240-ti dio krune ili 1/4 krajcara. Od 1892. g. je stoti dio krune. Kovan je od bronce u nominalama od 1 i 2 F. Od propasti Austro-ugarske monarhije on se upotrebljava u Mađarskoj, gdje je od 1924. - 1946. g. stoti dio penga, a potom od 1946. g. stoti dio forinte.
FINFER (OUINARIUS, PETAK ili PETICA).
Do 1693. g. vrijedi 5 groša ili 15 krajcara, odnosno 20 “novaca” (denarios). Te godine povišen mu je tečaj na 17, a prolazno na 18 krajcara. Hrvatski mu Sabor određuje samovoljno tečaj s 23 “novca”, premda mu je zaključeni tečaj 22 i 2/3 “novca”. U prometu se prima za 22 takva “novca”. FINOĆA METALA Uobičajeni pojam pri određivanju kvalitete metala. Izražava se u promilima zavisno o dijelovima primjese ostalih metala na tisuću dijelova osnovnog metala.
FISKA
Mali srebrni novac Kanairskih otoka, kovan od 1823. g. u vrijednosti 1/10 pesosa. Od 1868. g. se više ne kuje.
FLEUR DE COIN
(franc. - cvijet kovanja). Drugi stupanj u označavanju kvalitete očuvanosti kovanog novca. Umjesto ovog izraza često se upotrebljava i izraz KOVNIČKI SJAJ. Novac ovako očuvan nije bio u opticaju.
FRIEDRICH-FRANZ D'OR
Naziv zlatnog novca Mecklemburg-Schiverina kovan u obliku pistola za velikog hercega Friedricha Franza I (1785. - 1837.) i za Friedricha Franza II (1842. - 1883.).
FRIEDRICHS D'OR
Zlatni novac Prusije, pistol, kovan od 1740. do 1855. g. U početku mu je težina iznosila 6,055 gr zlata, a od 1770. g. 6,032 gr. Na aversu je uvijek prikazana glava kralja, a na reversu orao i trofejno oružje.
FRIEDRICH-WILHELMS D'OR
Pistol, zlatni novac pruskih vladara Friedricha-Wilhelma II, III i IV, koji je najčešće nazivan FRIEDRICHS D'OR.
FRIZATICI HRVATSKI
Naziv za srebrni novac, koji je kovan od 1196. do 1237. g. u Hrvatskoj, po ugledu na pfennige iz Friesacha. Kovanje ovih frizatika počelo je za vrijeme hercega Andrije (1196. - 1204.). Na reversu je prikazan crkveni portal s dva tornja, dok je na aversu hrvatski grb, polumjesec i zvijezda Danica. Naokolo je natpis ANDREAS D(ux) CR(oatiae). Težina ovog srebrnog novca je bila 0,9 gr. I nasljednici Andrije su kovali sličan novac, te je poznato oko 30 vrsta ovog novca.
FRIZATIK
Srebrni novac, čije ime dolazi od imena grada Friesach u Koruškoj, gdje se ovaj novac prvi put počeo kovati oko 1130. g. i kovao se sve do XIV st. Prvobitna mu je težina bila oko 1,22 gr. F. su se postupno proširili po Sloveniji, Hrvatskoj, Ugarskoj, Koruškoj.
FUGIO CENT
Prvi službeni novac SAD, kovan 1787. g. od bakra. Na aversu je 13 zvijezda, simboli 13 država SAD. Na reversu je sunce iznad sunčanog sata i kružni natpis FUGIO 1787, ispod je deviza MIND-YOUR-BUSINESS.
FUN
Novčana jedinica u Koreji do 1902. g. 100 F. = 1 yang.
FÜNFER
Narodni naziv za novac od 5 jedinica. U prvo se vrijeme ovaj naziv odnosio na švicarski novac od 5 halera, koji je kovan u Bernu, Luzernu, Ziirichu i u drugim gradovima od XIV do XVI st. F. se naziva i teški Bamberški batzen, koji je vrijedio 5 krajcara; pruski i saksonski novac od 1/12 talira u Rigi, gdje su vrijedili 5 ferdinga. F. se nazivao i švedski novac od 5 ora u Pomeraniji, u doba švedske okupacije (1648. - 1720.).
FÜNFKREUZER
(pet krajcara). Naziv za dvanaesti dio imperatorskog guldena (Reichsguldiner) od 60 krajcara, uvedenog na osnovi Ukaza iz 1559. g. Već 1566. g. je povučen iz prometa, jer se nije uklapao u dvanaestni sustav (12, 6, 4, 2 krajcara). Poslije konvencije iz 1753. g. F. se počeo ponovno kovati u velikim količinama.
FÜNFKONIGSTALER
(talir pet kraljeva). Spomen novac povodom 100 godina kraljevine Prusije iz 1801. g. s likovima svih pet pruskih kraljeva: Friedricha I (1701. - 1713.), Friedricha-Wilhelma I (1713. - 1740.), Friedricha II (1740. - 1786.), Friedricha-Wilhelma II (1786. - 1797.) i Friedricha-Wilhelma III (1797. - 1840.). Kovana su dva tipa ovog novca s različitim prikazima na reversu:
1. Helios s bogovima i genijima (medaljer Loos);
2. Iustitia (medaljer Abramson).
FÜNFLING
(petačić). Narodni naziv za saksonski šiling iz 1460. - 1461. g. Novac je kovan od srebra i vrijedio je 5 pfeniniga, ili 1/36 rajnskog guldena.
FÜNFZEHNKREUZER
(15 krajcara). Austrijski novac u vrijednosti 15 krajcara ili 1/6 talira, čije je kovanje počelo za Leopolda I (1658. - 1705.) radi plaćanja vojnih rashoda. Imperatorski F. sadržavao je 3,59 gr srebra. Ovaj je novac bio rasprostranjen u južnoj Njemačkoj, Saksoniji, Bradenburgu. Poljskoj, Mađarskoj. Poslije 1750. g. F. se nije kovao. Na aversu se nalazi portret imperatora koji kuje novac, na reversu grb zemlje s brojem XV pod njim. Od 1656. do 1677. g. F. je kovan i u Švicarskoj (Schaffhausen, Schwyz, Zürich).
FUNTA
Prvobitno težinska i novčano-obračunska jedinica. U početku težina joj je iznosila 327,46 gr. Za vrijeme Karla Velikog, težina F. je povećana na skoro 408, gr, i nazvana je “funta Karla Velikog”. Dijelila se na 20 solida, 240 denara ili 480 obola. Kao novac kovane su samo vrijednosti u de-narima i obolima. Poslije raspada carstva Karla Velikog došlo je i do raspada ovog novčanog sustava, ali je on u pojedinim zemljama zadržan sve do naših dana, u Engleskoj npr. do 1971. g. F. se od XI st. počela u zapadnoj Evropi zamjenjivati markom.
FUNTA STERLINGA
(engl. POUND STERLING). Novčana jedinica Velike Britanije, prvobitno dijeljena na 20 šilinga ili 240 pensa. Kao novčano-težinska jedinica poznata je od X st. U XII st. počelo je kovanje novca tipa penija nazvanog “sterling”, te je i funta nazvana “funta sterlinga”. Papirni novac s ovim nazivom prvi je put emitiran 1694. g. Od 22. lipnja 1816. g. novčana jedinica ie postao SOVEREIGIN, koji je za podlogu imao 7.322 gr zlata, isto kao i funta sterlmga. Početkom I svjetskog rata prestaje zamjena papirnog novca za plemenite metale, što je označilo početak kraja zlatnog standarda, koji je 1931. g. ukinut. Od 15. veljače 1971. g. Engleska je prešla na decimalni sustav.
F. je osnovna novčana jedinica još slijedećih država:
1. EGIPAT - 1/1000 milijema
2. CIPAR-1/100 mila
3. IRSKA -1/100 pensa
4. IZRAEL -1/100 agora
5. LIBANON - 1/100 piastera
6. MALTA - 1 /240 penia
7. SIRIJA - 1/100 piastera.
FÜRSTENGROSCHEN
Tip groša kovanog od Balthasara von Thüringen (1346. - 1406. g.), koji je postao obrazac za groševe kovane u nekim drugim njemačkim državama. Težina je novca iznosila 1,6 gr čistog srebra. Groševi su kovani na osnovi rješenja Donjesaksonskog novčanog saveza iz 1555. g. i jednaki 12 majsenskih pferaniga, koji su se također nazivali F. Na novcu je brojka “12” i u 1 gulden išlo je 21 F. Težina novca je bila 2,24 gr. Od 1572. g. na novcu je prvo oznaka “21” a kasnije “24”, tj. u 1 Reichstaler išlo je toliko F.
FYRK
Švedski novac u vrijednosti 1 /4 ore. Od 1575. g. F. je kovan od srebra, težine oko 1 gr. Od 1624. g. počelo je kovanje bakrenih F. s težinom 7-8 gr. Kovan je u obliku klipa i okrugao. Kasnije su bakreni F. kovani u Seteru, Nikdpmgu, Arbor-gu do 1660. g. s težinom 10-12 gr.
Vrijednosti: 1 F = 1/4 ore, 48 ora = 1 riksdaler, 32 ore = 1 švedski daler.
na vrh
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
|
- 11:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 01.12.2011.
Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „E“ (e - eyrir)
Glossary of Numismatic Terms
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
E
Oznaka za kovnice Königsberg, Dresden. Karlsburg, Tours.
EAGL
(engl. - orao). Narodni naziv za zlatni novac u vrijednosti 10 dolara SAD, koji se počeo kovati 1792. g. Prvobitna mu je težima bila 17,495 gr, a od 1834. g. 16,533 gr. Od 1837. g. sadržaj zlata u novcu je pao na 15,046 gr. Poslije 1933. g. E. se više ne kuje. E. je kovan u raznim varijantama, koje prikazuju orla i glavu Slobode, dok je kasnije na novcu prikazan orao i glava Indijanca. S prikazom orla i glave Indijanca kovani su komadi od 20, 10,5, 3, 2 1/2 i 1 dolar.
ECU
1. Zlatni novac Francuske, koji se počeo kovati za Luja IX 1266. g. Prvobitna mu je težina bila 4,00 gr. Naziv mu dolazi od štita, koji je na njemu prikazan (lat. - AUREUS SCUDATUS). U 1290. g. težina mu je smanjena na 3,54 gr i izjednačena sa florinom. Kada se na arversu počeo prikazivati kralj na prijestolju, nazvan je “ROYAL D'OR”. Od 1296. g. počeo se kovati novac dvostruke težine (7,00 gr), ali sa slabijim postotkom zlata, te je nazvan “MASSE D'OR”. U 1303. g. pojavio se E. pod nazivom “CHAISE D'OR”, kovan ponovno od vrlo finog zlata, s težinom od 7,00 gr. Tijekom 1311. g. kuje se novac težine 4,00 gr s prikazom anđela, i ova je vrsta zato nazvana “ANGE D'OR” ili “MOUTON D'OR”. Tijekom 1340. - 1474. g. kuje se E. s likom krune “EĆU A LA COURONNE” ili “COURONNE D'OR”, prvobitne težine 5,44 gr, a kasnije (od 1386. g.) 4,08 gr, i od 1436. g. 3,5 gr. U periodu 1475. - 1683. g. kuje se E. s likom sunca iznad krune, zato je nazvan “ECU D'OR AU SOLEIL”, s težinom od 3,3-3,6 gr. Ova vrsta E. nazivana je još i “HENRI D'OR” po Henriku II (1547. - 1559.). Kasnije je ovaj novac zamijenio “LOUIS D'OR”.
2. Naziv za srebrni novac, koji se počeo kovati 1641. g. Nazivan je još i “ECU D'ARGENT”, “ECU BLANC”, “LOUIS D'ARGENT”. Prvobitna mu je težina bila 25,98 gr, od toga 23,73 gr čistog srebra. Kasnije je sadržaj srebra smanjen. U XIX st. ovaj je naziv zadržan za novac u vrijednosti od 5 franaka.
ECU BLANC
Prvi srebrni novac Francuske, kovan po ugledu na talir. U opticaj je uveden 1641. g. istodobno s Louis d'orom. Vrijednost mu je bila 60 sola a težina 25,98 gr.
EINTRACHTSTALER
(njem. - Eintracht - sloga, jednodušnost). Naziv za talire kovane u spomen zajedničkog vladanja nekoliko vladara. Zajedništvo je naglašeno odgovarajućim tekstom. Npr.: talir Bernharda i Ernsta Badenskog iz 1533. g., talir herzoga Kashnira Koburskog i Johanna-Emsta iz 1598. g., a također i tri talira Braunschvveiga: herzoga Henricha-Juliusa s trojicom braće iz 1599. g., herzoga Miusa-Ernsta i Augusta iz 1617. g. i herzoga Rudolfa-Augusta i Antana-Urlicha iz 1667. g.
EKPIVELE
Novčana jedinica u Ekvatorijalnoj Gvineji od 19. travnja 1975, kada je zemlja stekla nezavisnost.
ELEKTRON, ELEKTR
Prirodna legura zlata i srebra, od koje je kovan novac u Lidiji i Joniji, a kasnije od VI do IV st. pr. n. e. u Riziku, Fenikiji, Mitileni, Lesbosu a također i u Sirakuzi i Kartagi. Iako je količina zlata u novcu od ove legure kolebljiva, vrijednost mu je bila svuda jednaka, bez obzira na odnos zlata i srebra.
EMISIJA
Emitiranje i stavljanje u promet novca. U slučajevima kada novac neposredno izdaje država, što je u većini zemalja slučaj, to je državni novac i iza njega stoji država. Iza novca, koji izdaju pojedine banke, ove garantiraju njegovu vrijednost.
ENGELTALER
(talir s anđelom). Saksonski novac iz manje vrijednog srebra, koji se kovao od 1621. g. do 1623. Vrijednost mu je bila 3, 2, 1 1/2, 1 i 1/2 guldena ili 60, 40, 30, 20 i 10 groša. Na aversu je anđeo s grbom, a na reversu dva anđela i tri grba.
ENGELHOSO
Portugalski zlatni novac, koji je kovan od 1561. do 1563. g. za kralja Sebastiana (1557. - 1578.). Težina mu je bila 3,8 gr i vrijedio je 500 reala. To je prvi portugalski novac kovan strojno, te ujedno prvi portugalski novac s godinom kovanja.
ENRICUS
Zlatni španjolski novac kralja Kastilje Henrika IV (1454. - 1474.), težine 4,6 gr. Na aversu je kralj na prijestolju, a na reversu dva lava, dvije kule, križ i natpis ENRICUS. Novac je kovan u vrijednostima od 1/2, 1, 2, 5, 10, 20 i 50 E. Vrijednost od 50 E. je najveći španjolski zlatni novac koji je ikad kovan.
EQUIPAGA
Naziv za bakreni novac od 1 /4 makuta kovan za Angolu, dok je bila portugalska kolonija.
ERNST D'OR
Naziv za zlatni novac tipa karolina, koji je prvi put kovao Landgrof Hessen-Darmstata Ludwig (1678. - 1737.) u 1733. g.
EROTIČNE MEDALJE
Medalje, na kojima su prikazane ljubavne scene. Poznate su antičke “Spintriae” - rimski žetoni za igru ili za ulazak u javne kuće.
ESCUDILLO
(španj. - mali eskudo). Španjolski mali zlatni novac u vrijednosti 1/2 eskuda ili 1/16 oncie. Novac je u 1730. g. težio 1,58 gr, u 1772. g. 1,56 gr. E. je još poznat i pod nazivom “CORONILLA” - mala kruna.
ESCUDO
1. Zlatni novac Španjolske. Kovanje je počelo 1537. g. s težinom od 3,38 gr. Također su kovani i dvostruki E, koji su zajedno s pesom bili osnovna novčana jedinica. Težina mu je bila 12,9 gr i po vrijednosti je odgovarao polovini pesosa. U 1868. g. E. je zamijenjen pesosom.
2. Zlatni novac Portugala, kovan od XV st. s težinom od 4,5 gr, kasnije 3,5 gr. Od 1911. g. E. je postao osnovna novčana jedinica Portugala i dijeli se na 100 centavosa.
3. Novčana jedinica Čilea uvedena u opticaj 1. siječnja 1960. umjesto pesosa. Dijeli se na 100 centimosa ili 1000 milesima.
ESPADIN
(port. - mač). Portugalski srebrni novac, kovan za Alfonsa V (1438. - 1481.) težine 2 gr i vrijednosti 4 dinera. Kovan je na uspomenu osnivanja Viteškog reda mača. Na aversu je ruka koja drži mač, a na reversu grb. Portugalski zlatni novac, koji je kovao Joao II (1487. - 1495.), težine 3 gr.
ETALON
Normativni težinski komad za neku vrstu novca. Od XVII st. ima oblik cilindra, na čijim se krajevima nalazi utisnut lik novca za koji je etalon.
ETSCHKREUZER
Srebrni novac, koji je prvi put kovan u 1271. g. od grofa Gorz-Tirola Meinharda II (1271. - 1295.) u Meranu. Naziv mu dolazi od prikazanog križa na reversu (njem. Kreuz - križ) i od njemačkog naziva rijeke Adige (Etsch).
EULENDUKATEN
(od njem. Eule - sova). Naziv za dukat prvi put kovan 1710. g. od zlata dobivenog u češkom rudniku “Zur Eule”, kovan je u Pragu. Na aversu je prikazan vladar koji stoji, a na reversu je dvoglavi orao i sova iznad sunca. E. kovan od 1713. do 1715. g. ima na reversu zemljanu kuglu (globus) ili sv. Nepomuka iznad sove. Od 1715. do 1725. g. kovan je i u vrijednosti 2 i 5 E.
EXCELLENTE
(EXCELLENTE DE LA GRANADA). Španjolski zlatni novac kovan od 1497. g. od Ferdinanda i Isabele. Po dimenzijama i vrijednosti to su bili dukati. 1 E = 11 reala i 1 maravedi, tj. 375 maraveda. Na jednoj strani novca je portret Ferdinanda i Isabele, na drugoj grbovni štit i orao. Kovane su vrijednosti od 4, 2, 1 i 1/2 E. Dvostruki E. je kovan u Holandiji. Od 1537. g. umjesto E. kuje se eskudo.
EYRIR
Sitni novac Islanda, koji je do 1944. g. bio u personalnoj uniji s Danskom. Od 1918. do 1914. g. na jednoj strani novca je monogram kralja, a na drugoj je oznaka nominale. Od 1944. g. na aversu je grb Islanda u vijencu, a na reversu je nominala.
Autor: Slavoljub Petrović
Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net
Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi
Keywords: numismatics, glossary, terms
It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!
Što i kako radimo - pogledajte naš promotivni YouTube video.
|
- 11:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
