<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Blog "Hrvatska numizmatika" posvećen je numizmatici, znanstvenoj disciplini i sakupljačkom području koje obuhvaća kovani i papirni novac, žetone, medalje i slične predmete.

Izdavač: Hrvatski numizmatički klub
E-mail: hnk.cnc@gmail.com

Vi ste posjetitelj broj:

Dnevne cijene srebra i zlata

Cijene su izražene u EUR za 1 gram (1 g) čistog zlata ili srebra.

Cijena zlata


Cijena srebra

Besplatni download!
Kovanice i Novčanice Kraljevine Jugoslavije [PDF, 6MB]

Otkup kovanica

Otkup kovanog novca

Otkup novčanica

Otkup odlikovanja, ordena, medalja, vojnih oznaka

Otkup papirnog novca

Otkup srebrnjaka

Otkup srebrnog novca

Otkup zlatnika

Otkup zlatnog novca

Otkup numizmatike

Otkup faleristike

Procjena kovanica

Procjena kovanog novca

Procjena novčanica

Procjena odlikovanja, ordena, medalja, vojnih oznaka

Procjena papirnog novca

Procjena srebrnjaka

Procjena srebrnog novca

Procjena zlatnika

Procjena zlatnog novca

Hrvatska numizmatika

srijeda, 30.11.2011.

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „D“ (d - dyak) Glossary of Numismatic Terms This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. D Oznaka za kovnice: Aurich, Důsseldorf, Můnchen, Graz, Salzburg, Lyon. DAALDER (RIJKSDAALDER). Talirski holandski srebrni novac u vrijednosti od 1 1/2 guldena. Kovan je od XVI st. do 1816. g. DALDRE Lokalni naziv u južnim oblastima Holandije za novac kovan po ugledu na njemački Reichstaler. DAK Stariji sitni novac u Nepalu, u odnosu 32 paisa = 16 D = 1 mohur. DALA Novčana jedinica Havajskih otoka do 1871. g. Po vrijednosti je bila izjednačena s dolarom (v. Keneta). DALER Švedski komadi od 10 D. iz 1644. g. su najveći metalna novac koji je poznat. Također naziv za rani norveški novac, ustvari bakrene ploče, u koje je utiskdvan žig, koji je označavao vrijednost u dalerima. DALER HERCA Švedsiki novac kovan za pokrivanje ratnih troškova Karla XII (1697. - 1718.) za vrijeme Sjevernog rata (1700. - 1721.). Novac je kovao barun Herc, kovan je od bakra, dok je vrijednost označavana u srebru. Poznato je 10 tipova ovog novca. Na aversu je kruna (samo kod prve vrste), a kod ostalih tipova na aversu su prikazivana antička božanstva. Na reversu je kod svih tipova oznaka vrijednosti. Poslije Neštatskog mira 1821. g. njihova je vrijednost naglo pala i ubrzo su postali bezvrijedni. DALMATINSKI NOVAC Uopćeni naziv za novac, koji je kovan za gradove u Dalmaciji od XVIII do XIX st. Novac je kovan za Split, Zadar, Šibenik, Trogir, Hvar te za cijelu Dalmaciju. Postoji više vrsta novca. DALMATINSKI SOLDI Srebrni i bakreni novac, koji je kovan u Veneciji za potrebe trgovine u Dalmaciji. Starija vrsta ova novca je kovana tijekom 1410. - 1414. g. Na aversu novca je prikazan sv. Marko, dok je naokolo natpis .SANCTUS. MARCUS. Na reversu je prikazan štit s grbom od šahovskih kocaka te natpis +MONETA.DALMA-TIAE. Težina je novca bila 0,67 gr, a promjer 18 mm. U drugom periodu kovanja novca za Dalmaciju otkovano je više tipova od bakra i srebra. Ovaj period počinje 1626. g. i traje do 1797. g. Kovane su vrijednosti od bakra: 1/2 solda, promjera 22 mm i težine 2,48 gr; 1 soldo, promjera 25-21 mm i težine 4,97-3,05 gr; 2 solda, promjera 28-30 mm i težine 7,86-6,10 gr; od srebra: 4 solda, promjera 16 mm i težine 0,57 gr; 8 solda, promjera 20 mm i težine 1,15 gr; 20 solda, promjera 26 mm i težine 2,86 gr. Kod svih ovih kovanica na aversu je prikazan mletački lav s natpisom S.MARC.VEN. te ispod crte oznaka vrijednosti. Na reversu je natpis u 3 reda DALMA.E.T.ALBAN. Postoje mnoge varijante u natpisima. Posebnu seriju Dalmatinskih solda čini serija kovana za dužda Alvisa Moceniga, od 1700. do 1709. g. Kovane su vrijednosti od 10 solda, promjera 22 mm i težine 1,44 gr; 20 solda, promjera 25 mm i težine 2,8 gr; 40 solda, promjera 30 mm i težine 5,5 gr; 80 solda, promjera 35 mm i težine 11 gr. Sve ove vrijednosti kovane su od srebra. Na svim primjercima na ayersu je prikazan sv. Marko kako sjedi na prijestolju i blagoslivlje dužda, koji pred njim kleči. Naokolo je natpis S.M.V.ALOY. MOC. a u sredini uz štap DUX. Na reversu je uspravljeni lav, koji nosi maslinovu grančicu preko mora prema strmoj obali s utvrdom. Naokolo je natpis DALMAT.ET.ALB. Na aversu ispod crte je oznaka kovničara B.G. ili G.B. - Bernarde Grki, te B.C. ili C.B. - Benedetto Givran. Ispod crte na reversu je oznaka vrijednosti: X, XX, 40, 80. DANAKA Prvobitni naziv za mali srebrni novac na Istoku. Kasnije je naziv usvojen i za bakreni novac. U Perzijskom carstvu odgovarao je grčkom obolu. Naziv je sačuvan od srednjeg vijeka (arapski daneka, perzijski dangh, novosanskrtski tanka). DANARETTO (tal. DANARETTO, DENARETTO - mali denar). Mali novac tipa denara, koji je kovan u Veneciji od XII do XIV st. DANARO, DENARO U Italiji naziv za denar, koji se počeo kovati u sjevernoj Italiji po ugledu na karolinške denare. Od 962. g. oni su se kovali s monogramom te imenom i naslovom vladara u Veroni, Luki, Milanu, Paviji, Veneciji i Rimu. Prvobitno su imali istu težinu i čistoću srebra kao i karolinški denari, dok su kasnije kovani od slabijeg srebra i manje težine. U XIII st. kada su se počeli kovati groševi, značenje D. je opalo. DARDENNE Bakreni francuski novac, kovan od 1710. do 1712. g. za pokrajinu Provence. Vrijednost mu je bila 6 denara. DARIK (grč. Dareikos - Darijev novac). Stari perzijski zlatni novac, kovan za vrijeme Darija I (521. - 485. pr. n. e.). Težina mu je bila 8,385 gr. Na aversu je lik vladara, i to je prvi novac s vladarovim likom. Kovan je i dvostruki D. s težinom od 16,5 gr. I najstariji perzijski srebrni novac, medijski SIGLOS (šekel) nazivao se D. Ovaj novac je imao težinu od 5,37 gr. DAVIDSTUIVER (hol. Davidov stuiver). Dvostruki groš kovan 1477. g. od Davida Burgundskog, biskupa Utrechta. Ovim nazivom je prozvan i zlatni florin, koji prikazuje Davida i harfu. Taj tip novca je još nazivan i “Zlatna harfa”. DECENARIO Naziv za jednu vrstu malog groša (srednji groš), kovanog od grofova tirolskih u Meranu. Vrijednost je novca bila 10 piccola. Novac je težio od 0,6 do 0,78 gr. DECIME Bakreni novac Francuske revolucije 1794. g. Njegov je autor bio Karl Vilamdi, ženevski medaljer i graver. Kada je 1803. g. uveden sistem franka, D. je bio jednak 1/10 franka, mada više nije bio kovan. D. je kovan 1838. g. za Monako, a 1801. g. za San Domingo. DECUSSIS (lait. deset asa). Veliki starorimski novac od bakra, koji je kovan u III st. pr. n. e. u vrijednosti 10 asa. Na aversu se nalazila glava Rome ili Minerve. Na reversu pramac broda i oznaka vrijednosti “X”. DEKADRACHMA Srebrni novac Grčke (Atena i Sirakuza), kovan već 490. - 480. g. pr. n. e. u vrijednosti od 10 drahmi i težine 43,66 gr. DENAR (lat. DENARIUS). U starom Rimu srebrni novac, čija je vrijednost bila 10 bakrenih a”i, a kovanje je počelo 269. g. pr. n. e. U početku nu je težina bila 4,55 gr ili 1/72 dio funte. Kasnije, 217. g. pr. n. e. težina mu je pala na 3,9 gr (1/84 cvn funte). Za vrijeme Nerona težio je 3,41 gr (1/96 dio funte). Stalnim smanjivanjem postotka srebra u njemu vrijednost mu je opadala, pa je zamijenjen antoninijanom. Srebrni novac u nekim zapadnoevropskim zemljama u srednjem vijeku. Bio je rasprostranjen, a težina mu je bila 1,7-1 gr. U pojedinim zemljama vremenom je dobio posebne lokalne nazive: Engleska pennv, Njemačka pfennig, Francuska denier. DENARI DI MACIA Jedan od naziva za srpski srednjovjekovni novac u XIV st. Naziv se odnosi na novac, kod kojega vladar sjedi na prijestolju bez naslona s mačem preko koljena. DENARJNO Srebrni novac srada Modene, kovan u XVI st. Po vrijednosti je bio jednak polovici solda. DENARIUS AUREUS (njem. GOLDPFENNIG). Rijetki zlatni novac, koji se ponekad kovao u pojedinim zemljama tijekom ranog srednjeg vijeka. U Njemačkoj D.A. je kovan od kolnskog biskupa Hermana III (1809. - 1099.), težine 1,8 gr, kao i od cara Henricha II (1002. - 1004.), težine 1,8 gr i vrijednosti 7-8 pfenniga. U Engleskoj je D.A. kovan za kralja Etelarda (979. - 1016.) težine 3,34 gr, Edvarda Ispovjednika (1042. - 1066.), s težinom od 3,51 gr, Henrika III (1216. - 1272.) s težinom 2,93 gr. U Francuskoj je A.D. kovan za Luja I Pobožnog (814. - 840.), a težio je 4,42 gr. DENARIUS BANALIS (lat. - banski denar). Naziv za srebrni novac, koji je od 1260. g. kovao u Zagrebu ugarsko-hrvatski kralj ili njegov zastupnik ban. U slučajevima kada je novac kovan za kralja na aversu je natpis: MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA. Kada se novac kovao za bana, koji nosi titulu “Dux”, natpis na aversu je: MONETA DUCIS P(ro) SCLAVONIA. Kao i kod ostalih tipova banovaca na aversu je kuna, dok se na reversu nalazi dvostruki križ na postolju. DENARIUS CROATICUS Naziv posebne vrste sitna srebrna novca, koji se počeo upotrebljavati poslije “banskog denara” i čija je vrijednost bila 3 bečka pfenniga. Primjerci iz vremena Karla VI imaju težinu Od 0,72 gr i promjer od 16mm. Na aversu je lik Karla VI s lovorovim vijencem, dok je naokolo natpis: CAR.VI.D.GR.I.S.A.G.-H.H.B. REX. Ispod poprsja u krugu je oznaka vrijednosti “3”. Na reversu je Madona s djetetom i žezlom. Lijevo od Madone je slovo N, desno B, oznaka kovnice Nagy Banya. Cijela kompozicija je u zrakastom vijencu, a naokolo je natpis: PATRONA HUNGARIAE 17-14. Ispod Madone je ugarski grb. Postoje i primjerci s težinom 1,58 gr, dok im je promjer 21 mm. Vrijednost ovog novca je bila 4 1/2 bečka pfenniga. Upotreba te monete prestala je za vrijeme Marije Terezije (1740. - 1780.). DENARIUS GREACHENSES (lat. - grički denar). Ovaj naziv za banske denare počeo se koristiti od sredine XIV st. kada je kovnica novca u Zagrebu premještena iz Donjeg grada na Grič. DENARIUS MONETA USUALIS Naziv za banovac u povelji Bele IV iz 1258. g. DENARIUS ZAGREBIENSIS (lat. - Zagrebački denar). Jedan od naziva za banovce koji su se od 1260. g. kovali u Zagrebu, a kovnica je ovamo premještena iz Pakraca. DENEŽKA Naziv za bakreni novac u vrijednosti 1/2 kopejke, koji je kovan od 1849. do 1867. g. Na aversu se nalazi carev monogram, a na reversu oznaka vrijednosti i godina kovanja. Težina novca je bila 2,56 gr. DENGA Ruski srebrni novac, čije je kovanje počelo u Moskvi krajem XIV stoljeća, a od XV st. kuje se i u drugim ruskim kneževinama. Prvobitna mu je težina bila 0,92 gr. Osim jedne kovana je i polovica D. (poluška), a u Novgorodu i Psovsku i četvrtina. Reformom iz 1534. g. novčani sustav u Rusiji je centraliziran, i od tada se kuje nova D. dvostruko teža od ranijih, koja je kasnije dobila naziv kopejka. Naziv D. zadržan je za novac koji je bio po vrijednosti jednak 1 /4 vrijednosti kopejke, a težina mu je bila oko 0,34 gr. Od početka XVIII st. kovane su samo bakrene D. koje su se u periodu Od 1849. do 1867. g. nazivale “denežka”, a zatim pola kopejke. DENIER Francuski naziv za denar, koji se i poslije dinastije Karolinga nastavio kovati od kraljeva dinastije Capeta (987. - 1328.), kao i niza feudalaca. Prvi D. su imali težinu oko 1,2-1,3 gr. Sredinom XI st. iz čiste marke kovano je 240 komada D. Za vrijeme Luja VI (1108. - 1137.) na aversu je natpis “FRANCO (rum rex)” ili “FRA/ NCO” u dva reda, dok se na reversu nalazi križ. Ovaj je naziv korišten i za bakreni novac kovan 1758. g. u vrijeme Sedmogodišnjeg rata (1756. - 1763.) u kneževini Braunschvveig-Lunenburg za plaćanje francuske vojske. Na aversu je natpis “DENIER+HZ.BR.LU+L.M.”, na reversu je oznaka vrijednosti “13-EINEN-MATTIER-1758”. DENIER TOURNOIS Francuski tip denara, koji se počeo kovati za Filipa II poslije zadobijanja pokrajine Touraine 1205. g. s prikazom grada Toura na aversu. Težina je novca bila 1,6 gr. Karlo IX (1560. - 1574.) kovao je ovaj novac od billona, a Henrik III (1574. - 1589.) od bakra. Posljednji D.T. su kovani za Luja XIV u 1648. - 1649. g. DENNING Naziv za novac kovan od danskog kralja po ugledu na kopejku, a koji je trebao služiti za trgovinu s Rusijom. D. vrijednosti 4 i 2 šilinga po libečkoj stopi kovani su 1622. g. u Glůckstadtu od kralja Christdama IV (1588. - 1648.), Fridriha III od Schleswig-Holstein-Gottorp (1616. - 1659.), Johanna ml. od Schleswig-Holstein-Sonderburg (1564. - 1622.) i od biskupa Bremena Johanna Friedricha od Schleswig-Holstein-Gottorp (1596. - 1634.). Na jedinoj strani novca prikazan je konjanik. Ovaj je novac nazivan još i “REUTERPFENNIG”. Na nekim primjercima novca natpis je pisan ruskim slovima. DICKEN (DICKENPFENNIGE - debeli pfennig). U narodu uobičajen naziv za švicarski srebrni novac, koji je kovan po ugledu na talijanski teston. D. su bili rasprostranjeni u Gornjoj Njemačkoj. Naziv “debeli” su dobili za razliku od tankih i lakih kreuzera i pfenniga. 1 D = 1/3 zlatnog guldena. Najstariji tip ovog novca je bernski D. iz 1492. g. DIHALK Starogrčki bakreni novac vrijednosti 2 halka ili 1 /4 obola. DIME Srebrni novac od 10 centi, kovan u SAD od uvođenja decimalnog sustava 1792. g. pa do 1964. g. Od 1975. g. kuje se od nikla. DINAR (od latinske riječi denarius - desetak). Termin dinar dolazi s Istoka, gdje je bio naziv za zlatni arapski novac, koji se kovao krajem VII st. i prvobitne težine od 4,25 gr. U našim krajevima dinar se prvi put spominje 1330. g. Kovanje srebrnih dinara u Srbiji počinje za vrijeme kralja Milutina i Dragutina. Prvobitna mu je težina bfla 2,17 gr, da bi za despota Đurđa Brankovića pala ispod 1 grama. Dubrovnik kuje D. od XIII st. pa do 1761. g. Prvobitna im je težina bila oko 1,95 gr, da bi na kraju iznosila 0,43 gr. Dinar je osnovna novčana jedinica i slijedećih država: 1. ALŽIR - 1/100 centima 2. BAHREIN - 1 /1000 filisa 3. IRAK - 1 /1000 filisa 4. JEMEN -1/1000 filisa 5. JORDAN- 1/1000 filisa 6. KUWAIT -1/1000 filisa 7. LIBIJA - 1 /1000 dirhema 8. TUNIS - 1 /1000 milijama DINAR JUGOSLAVENSKI Prvobitno je dinar bio novčana jedinica Srbije od 1875. g. Godine 1918. formirana je kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja također od 1920. g. uzima za novčanu jedinicu dinar, i on je osnovna valuta sve do 1941. g. Po oslobođenju od okupatora 1945. g. obavljena je novčana reforma, a rezultat je bio nove kovanice. DINAR SRPSKI Novčana jedinica Srbije od 1875. do 1918. g. Od zlata je kovan u vrijednosti od 10 i 20 dinara, od srebra 5, 2, 1 i 1/2 dinara. DINARIĆ Prvi dubrovački novac, na kojem se nalazi godina kovanja. Kovao se od 1626. do 1761. g. od srebra. Promjer mu je bio 17 do 19 mm. S vremenom je opadala kvaliteta izradbe i srebra. Na aversu je prikazan sv. Vlaho, koji stoji i blagoslivlje jednom rukom, dok u drugo] ruci drži biskupski štap i maketu grada Dubrovnika. Naokolo je natpis: S BLASIUS RAGUSII. S lijeve i desne strane sv. Vlaha je označena godina kovanja. Na reversu je prikazan Krist u mandorli, desnom rukom blagoslivlje, a u lijevoj mu je kugla. Naokolo je natpis: TUTA SALUS. DINERO Španjolski malovrijedni novac, koji je prvi put kovao Sancho III Navarski (1000. - 1035.). U Kastilji je Alfonso VI (1073. - 1109.) počeo kovati D. u Toledu i Leonu s prikazom križa i kršćanskog monograma. Ovaj je novac još nazivan i “PAPION”. Jedan zlatni maravedi sadržao je 180 D. Posljednji D. je kovan za Henrika II (1369. - 1379.), težine 0,4-0,5 gr. Manje vrijedan srebrni novac Perua, uveden 1857. g. u vrijednosti pola pesete. 1D = 10 centava. Od 1890. g. počeo se kovati i novac vrijednosti pola D. DINERTALER Pruski talir od 1871. g. Na a- versu novca je poprsje princa Friedricha Karla Pruskog. Ovaj talir-medalja bio je kovan u malo primjeraka i bio je podijeljen prigodom jedne proslave u Magdenburgu. DINHEIRO Portugalski srebrni novac slabe kvalitete kovan prvi put za Alfonsa I (1128. - 1185.) težine 1 gr. Za Alfonsa IV (1325. - 1357.) uveden je tzv. “D.ALFONISINO” težine 0,75 gr. Posljednji D. kovan je za Ferdinanda I (1367. - 1383.). DIOBOL Grčki srebrni novac od 2 obola ili 1 /3 drahme. DIRHEM 1. Stari arapski srebrni novac. Kovanje je počelo 695. g. U različitim državama Kalifata težina im je bila različita: od 3,4 do 2,7 gr. 2. Srebrni novac Zlatne horde, kovan od kraja XIII st. pa do prve polovice XV st. Težina između 1,5 i 1,4 gr. DISAGIO Naziv, koji označava da nominalna vrijednost novčanice ili vrijednosnog papira premašuje njegovu tečajnu vrijednost. DIXAIN (franc. - deseti dio). Srebrni novac od niskoprobnog srebra, koji je bio deseti dio srebrnog franka, a zatim ecua. U vrijeme Luja XII (1498. - 1515.) kovan je D. s krunom (DIXAIN A COURONNE) i D. dofenski (DIXAIN DU DAUPHINE). Za vrijeme Franje I (1515. - 1547.) nazvani su “FRANSOA”. U 1791. g. kovan je D. od bakra, jednak 1/10 livre. DOBLADO 1. Drugi naziv za dublon. 2. Argentinski zlatni novac (6,7 gr) jednak 1 /4 oncie i vrijednosti 2 eskuda, koji se kovao od 1824. do 1890. g. 3. Zlatni novac Ekvadora, vrijednosti 2 eskuda, kovan od 1835. g. dalje. 4. DOBLER Bakreni novac otoka Mallorca, kovan do 1750. g. i vrijednosti 2 denaria. Na novcu je poprsje španjolskog kralja i latinski križ. DOBLON Meksički zlatni novac (oncia) u vrijednosti 8 eskuda. Ovaj je naziv upotrebljavan i u Čileu i Urugvaju do početka XX st. za novac od 10 pesosa. DOBRA Portugalski zlatni novac, koji ie prvi put kovan za Pedra I (1357. - 1367.). Kovan je po uzoru na francuski ecu d'or. Na aversu je kralj, koji sjedi na prijestolju, s mačem i štitom, naokolo je tekst: PETRUS DEI GRA: REX PORT.ET. ALG. Na reversu je križ. Težina mu je bila 4,6 gr, a vrijednost 82 solda. Kovan je također i novac od 1/2 D. Kralj Ferdinand I (1367. - 1383.) kovao je dvostruke D. kao i “D. GENTIL” raznih veličina. Njihova je težina iznosila 3,5 do 2,5 gr. U 1731. g. kovan je novac pod nazivom D. u vrijednosti 24 i 16 eskuda. Ivan V (1706. - 1750.) kovao je zlatni D. koji je odgovarao španjolskom dubkmu od 2, 4 i 8 eskuda. Od 1722. g. D. se nazivao novac od 8 eskuda, težine 28,69 gr. DOG (engl. pas). Naziv za novac od 1/6 bita ili 1/4 sou tape XVIII do XIX st. u Zapadnoj Indiji. Ovako je nazivan i dvostruki sou Luja XVI (1774. - 1792.) u Guavani. Ponekad je ovaj novac još nazivan i “BLACK DOGS” - “Crni psi” ili samo “NOIRS” (franc. “crni”). Naziv za holandski “Levendalder”, koji je bio u opticaju u Marvlandu (država SAD) oko 1700. g. Naziv mu dolazi od prikazivanja lava na reversu, za koga se mislilo da je pas. DOKTA Mala novčana jedinica u pojedinim indijskim kneževinama do 1947. g.: Kutsch, Ju-nagdh, Navanger itd. Vrijednost: 48 trambiv - 24 D. = 16 dhimglo = 1 kori. DOLAR SAD Novčana jedinica SAD, osnovne valute dolarske zone i glavna valutna rezerva mnogih zemalja. U opticaj je uvedena 1786. g. Od 1873. g. zlatna podloga dolara bila je 1,60377 gr zlata ili 24,057 gr srebra. Zakonom o zlatnom standardu od 1900. g. zlatna podloga mu je utvrđena na 1,50463 gr zlata. Velika svjetska ekonomska kriza iz 1929. - 1933. g. poljuljala je zlatnu stabilnost dolara, i 1933. g. SAD su bile prinuđene da odstupe od zlatnog standarda; posljedica je devalvacija u 1934. g. Od 1971. g. dolar je prestao da se mijenja za zlato, a 1972. i 1973. g. vrijednost dolara je devalvirana. Dijeli se na 100 centi. DOLAR (DOLLAR). Novčana jedinica mnogih zemalja. Naziv je izveden od riječi TALER, njemačke kratice od JOACHIMTALER, prvog talirskog novca, koji se počeo kovati 1519. g. u češkom gradu Joachvmov (njem. Joachimstai). D. je osnovna novčana jedinica slijedećih država: 1. AUSTRALIJA -1/100 centi 2. BAHAMA-1/100 centi 3. BARBADOS - 1 /100 centi 4. BELICE - 1/100 centi 5. BERMUDA - 1/100 centi 6. BRITANSKI HONDURAS - u opticaju je D. Belicea 7. BRUNE (sultanat) - 1/100 centi 8. ETIOPIJA-1/100 centi 9. FIĐI- 1/100 centi 10. GUAYANA - 1/100 centi 11. HONG KONG - 1/100 centi 12. JAMAICA- 1/100 centi 13. KAYMANSKI OTOCI - 1/100 centi 14. KANADA - 1/100 centi 15. LIBERIJA -1/100 centi 16. MALEZIJA -1/100 centi 17. NOVI ZELAND - 1 /100 centi 18. SINGAPUR -1/100 centi 19. TRINIDAD i TOBAGO - 1/100 centi. DOMINICANO Novčana jedinica Dominikanske republike, koju je trebalo uvesti na temelju zakona iz 1889. g. No, uvedena nije, zbog prevelike zavisnosti zemlje od SAD. Prema navedenom Zakonu trebalo je pustiti u opticaj vrijednost od 100, 50 i 25 D. u zlatu, te 5, 1 i 1 /2 D. u srebru. DONG 1. Sitan novac u Anamu i Kambođi, okruglog oblika sa četvrtastim otvorom u sredini. Kada se 60 D. nanižu na uzicu, imali su vrijednost jednog kvana. U opticaju su se nalazili od X do XX st. 2. Novčana jedinica DR Vijetnama od 1946. g. Jedan D. dijeli se na 10 hoa ili na 100 hua. Tijekom 1959. g. stari D. je zamijenjen novim. 3. DONJOELBSKI AGRIPINER (od rimskog imena grada Kolna - COLONIA CLAUDIA ARA AGRIPPINENSIUM). Naziv za novac, koji je kovan po ugledu na denar, i koji se uglavnom koristio u donjem dijelu Elbe tijekom XI do XII st. Na novcu kolnskog biskupa Piligrirma (1021. - 1036.) na aversu je prikazan hram, a na reversu natpis SANCTA COLONIA. Ovaj tip novca kovan je do vremena Heinricha Lavljeg (1139. - 1180.), a prethodio je pfennigu. Na njemu se nalazi križ i ime vladara. DOPPELCHEN Narodni naziv u Njemačkoj za novac od 2 pfenniga ili za polukrajcar kneževine Trier u XVIII st. Po ugledu na njemački naziv u Holandiji se je novac od 2 stuivera nazivao “DUPPELTJE”. DUPPELDUKATEN Naziv za zlatni novac u vrijednosti od 2 dukata. DUPPELKRONE Naziv za njemački novac od 2 krune ili 20 maraka. U opticaju se nalazio od 1873. do 1914. g. DOPPELSCHILLING U 1461. g. Lubeck, Hamburg, Wismar i Liineburg potpisali su dogovor (Vendenski novčani savez), prema kome je kovan srebrni D. težine 3,34 gr. U jedan zlatni gulden išlo je 12 D, u talir također 12, a kasnije 16 D. Prvi tip D. imao je na jednoj strarii Madonu, a na drugoj Ivana Krstitelja ili grb grada. Od 1492. g. na aversu se nalazi grb grada koji kuje novac, a na reversu grbovi ostalih gradova Saveza. Vremenom su se prikazi na novcu mijenjali. U prvoj polovici XVI st. D. su počeli kovati mnogi njemački gradovi i države (Braunschvveig, Magdenburg, Brandenburg). Posljednji D. kovani su u Hamburgu 1763. g. U Austriji je D. kovan od 1928. g., nakon što je uvedena nova novčana jedinica - Schilling. Težina mu je bila 12 gr (7,68 gr srebra). DOPPIA Dvostruki dukat kovan u Milanu, te- žine 6,9 gr. Kovan je također u Španjolskoj s težinom od 6,7 gr, i to je ustvari dvostruki eskudo. Tijekom XVIII i XIX st. u raznim talijanskim državama kovane su D. različite težine i razne finoće zlata. DOPPIETTA Mali zlatni novac kovan od sa- vojskih hercega tijekom 1768. i 1773. g. za Sardiniju, s težinom od 3,211 gr. Na jednoj se strani nalazi poprsje vladara, a na drugoj grb. DOPPIA ROMANA Papinski zlatni novac od 30 paola ili giiulija, kovan za pape Pia VI (1775. - 1799.). DORNENKRANZTALER (njem. - talir s trnovim vijencem). Naziv talira Marie von Jever (1536. - 1575.). Na aversu je prikazan jeverski grb, na reversu trnov vijenac. DOUBLE EAGL Zlatni novac SAD u vrijednosti 20 dolara. DOUZAIN (franc. - douzieme = dvanaesti). Francuski bakreni1 novac, koji je bio 1/12 srebrnog franka, a i eoua. Kovanje je počelo za Karla VIII (1483. - 1498.). Na aversu je uglavnom imao štit s ljiljanom, a na reversu križ i grb Francuske. Postoje mnogi tipovi: bretonski - s krunom, kovan za Luja XII (1498. - 1515.); sa salamandrom; s križem. U vrijeme francuske okupacije Holandije 1672. g. kovan je opsadni D. Težina mu je bila oko 2,5 gr. DOZZINA, DOZZENO Naziv za papinski novac tipa groša, koji se kovao u Avignomi. Vrijednost mu ie bila 12 francuskih deniera. U upotrebi je bio do XVI st. DRAHMA (grč. - pregršt). Naziv novca dolazi iz vremena prije pojave novca u klasičnom obliku. Kao novac služili su tada metalni četverouglasti štapići. Šest takvih štapića odgovaralo je vrijednosti drahme. Starogrčka novčana jedinica jednaka stotom dijelu mine, koja se dijelila na 5 obola; 6000 drahmi bili su jednaki jednom talentu. Kovanje D. počelo je u VI st. pr. n. e. u raznim državama, pa im je i težina različita, zavisno od težinske stope koja je korištena. Najrasprostranjenija je bila atička D. (4,25 gr). Kovana je također didrahma (dvije drahme), a također i semidrahma (1 /2 drahme). Novčana jedinica Grčke od 1843. g. Dijeli se na 100 lepta. DREIBATZNER (njem. - 3 batzena). Srebrni novac u Južnoj Njemačkoj od 3 batzena ili 12 krajcara, koji se kovao od XVI st. Tijekom XVII st. kovan je u velikim količinama u Austriji i Južnoj Njemačkoj. DREIBRUDERTALER (njem. - talir trojice braće). Narodni naziv za talire, na kojima se nalaze portreti trojice braće: Christiana II, Johanna-Georga I i Augusta (1591. - 1611.) iz Saksonije, pa Georga, Ludwiga i Christiana (1653. - 1669.) kovanim za Šleziju 1656. g. i sl. DREIER (GROSSUS TRICRUCIGERUS; njem. - trojak). Sjevernonjemački groš od 3 krajcara, kovan od billona. Novac u vrijednosti od 3 pfenni-ga ili obola. Počeo se kovati od XVI st. Tijekom XVIII st. kovan je od bakra. DREIFALTIGKEITSTALER (od njem. - Dreifaltigkeit = sv. Trojstvo). Spomentalir kovan 1679. g. od Heinricha I von Reuss-Schleiz (1640. - 1692.). Na aversu je štit s grbom. Na reversu postoje dvije varijante i obje prikazuju sv. Trojstvo. DREILING Tip sitna novca u vrijednosti od 3 pfenniga, koji se kovao od početka XV st. u Hamburgu i Liibecku. Oko 1570. g. u jedan raj hs talir išlo je 128 D, a od 1609. - 1710. g. 192 D. I u drugim je njemačkim oblastima po ugledu na libečki D. kovan sličan novac. Krajem XVIII st. D. je kovan od bakra. DREIPÔLKER (njem. - 3 polugroša). Naziv njemačkoga srebrnog novca u vrijednosti 11/2 groša. Po uzoru na ovaj novac u Poljskoj je od 1614. g. kovan jednakovrijedni novac. DRITTEL Naziv za novac u vrijednosti 1/3 talira, kovan po Zinajskoj i Leipziškoj novčanoj stopi. DRITTHALBER Narodni naziv, koji se pojavio tijekom XVIII st. za bremenski novac od 2 1/2 schwarena, frankovski novac od 2 1/2 krajcara, braunšvajgski bakreni novac od 2 1/2 pfenniga i 2 1/2 šilinga Schleswig-Holsteina. DUARIUS Novac u vrijednosti od 2 krajcara. Kuje se za područje Ugarske od 1693. - 1705. g. umjesto “ugarskih” denara. Po 6 takvih novčića čine 1 groš, kako je to Određeno kraljevskim patentom od 18. rujna 1693. DUBLONE (franc. - double = dvostruki). Evropski naziv za dvostruki zlatni pisto!, koji se počeo kovati u Španjolskoj 1573. g. Vrijednost mu je bila 2 eskuda. četvorostruki pistol se nazivao “QUADRUPEL”. Težina dublona bila je 12 gr zlata. U periodu 1848. - 1868. g. D. je nazivan “DOBLON DE ISABEL” i imao je težinu od 8,35 gr. Južnoamerički D. imali su različitu težinu. Naziv za zlatna novac više švicarskih kantona, ujedinjenih od 1798. g. u Švicarsku republiku. D. = 2 dukata ili 16 franaka. Neki od D. imaju natpis: 16 SCHWEIZER FRANKEN. Ponekad je kovan DOPPELDUBLONE (dupli dublon) kao i HALBE DUBLONE (pola D.). DUBROVAČKA KOVNICA NOVCA Točan datum početka kovanja u kovnici novca u Dubrovniku nije utvrđen. Najstariji posredni dokaz o radu kovnice je napis iz 1294. g. koji se nalazi u Statutu grada. To je naredba o zabrani kovanja i upotrebe starijih minci. Kovnica je radila do 1803. g. i u njoj su kovane mnoge vrste novca: minca, so-lad, dinar, poluddnar, dinarić, artiluk, perpera, polu-perpera, poluškuda, škuda, talir, polutalir, srebrni dukat te libertina. DUBROVAČKA MARKA Po M. Rešetaru ova težinska jedinica lokalnog karaktera postojala je od XVIII st. a iznosila je oko 217 gr. Kod nekih autora (Noback) se navodi da je ova marka bila lakša za 7% od mletačke, te da je iznosila oko 221 gr. DUCAT Srebrni novac Dubrovnika, koji se počeo kovati 1723. g. na osnovi odluke Senata iz 1720. g. Vrijednost mu je bila 40 dinarića, težina 20,1 gr, a promjer 40 mm. Sadržaj srebra u njemu je iznosio 11,39 gr. D. je kovan i 1797. g. s težinom od 13,78 gr (srebra 5,28 gr) i promjerom 36-38 mm. Na aversu je sv. Vlaho u biskupskom ornatu, u lijevoj ruci drži biskupski štap i maketu grada, dok desnom blagoslivlje. Lijevo i desno od njega je svečev monogram S-B i ispod slova godina 1797. Naokolo je natpis TUIS A DEO AVSPICIIS. Na reversu je grb grada i naokolo tekst DVCAT REIP RHACVSINAE. DUCATO Južno talijanski konkavni srebrni novac, koji se još nazivlje i “DUCALE”. Prvi- put je kovan 1140. g. u Palermu za Rogera II. Težina D. je bila 3,1-2,7 gr. Na aversu je prikazan Roger II sa sinom, a između njih križ. Na reversu je poprsje Krista i natpis IC XC RG IN AETERN. D. je također kovan i za Wilhelma I (1156. - 1160.). Od 1140. - 1144. g. kovan je i tzv. TERCIA DUCALIS s latinskim natpisom. Drugi naziv za prvi venecijanski matapan iz 1202. g. Venecijanski srebrni novac (DUCATO D'ARGENTO), koji je kovan od 1562. g. Na aversu je sv. Marko i dužd koji kleči, na reversu venecijanski lav i oznaka vrijednosti “124” (novac je vrijedio 124 solda). Naokolo je tekst DUCATUS VENETUS. Imao je težinu od 32,896 gr. Kovane su također i vrijednosti od 1 /2 i 1 /4 D. Za dužda Domenica Contarinia (1658. - 1675.) kovan je tzv. “DUCATO NUOVO” ili “DUCATELLO”, težine 23,4 gr, po vrijednosti jednak 124 solda. Srebrni D. je emitiran u cijeloj Italiji, posebno u južnim njenim dijelovima. Sredinom XVIII st. D. je ustupio mjesto pistolu. DUCATONE Mletački naziv za veliki srebrni talirski novac (Ducato d'argento; Scudo d'argento), koji je Karlo V počeo kovati u Milanu 1551. g. i čija je težina bila 33,5 gr (30,485 gr srebra). S vremenom (1604. g.) težina mu je smanjivana na 31,5 gr (28,665 gr srebra). DUCATONE Dl ORO Napolitanski zlatni novac Alfonsa I Aragonskog (1442. - 1458.), težine 10,5 gr. Na aversu je grb, dok je na reversu kralj na konju. Novac u vrijednosti 1/2 D. nazivan je “DUCATO DI ORO” (težine 5,25 gr) i kovan je vrlo mnogo za Ferdinanda I (1458. - 1494.), ali s poprsjem na reversu. DUETTO Talijanski bakreni novac XVI- XVIII st. kovan u Toscani i Lučci. DUIT (hol.-Duit; franc.-Doit; njem.-Deut). Najmanji holandski bakreni novac novijeg doba u vrijednosti 1 /8 stuivera ili 2 pfenniga. Postoje mnogi tipovi D. kovani u raznim pokrajinama Holandije približno od 1580. g. do početka XIX st. Kovan je i u BrandenbuTgu, a i u nekim drugim susjednim zemljama krajem XVII st. Holandska uprava kovala je i pustila u opticaj bakrene D. na Cevlonu od 1782. do 1792. g. a također i na Javi od 1764. do početka XIX st. U holandskoj Indiji je u XIX st. 100-200 D. bilo jednako 1 srebrnoj rupiji. Kasnije, kada je D. prestao biti sredstvo plaćanja, ovaj naziv je zadržan za holandski bakreni novac od 1 centa. DUKAT Zlatni novac, čije je kovanje počelo u Veneciji 1284. g. za dužda Ivana Dandola. Imao je težinu od 3,559 gr. Po vrijednosti je bio jednakovrijedan s već ranije kovanim zlatnicima (oko 1252. g.) Genove (đenovez) i Firenze (florin). Krajem XV st. težina mu je smanjena na 3,533 gr, a 1526. g. na 3,494 gr, i ova mu je težina ostala sve do pada Venecije. Naziv mu dolazi od latinske riječi ducatus (vojvodstvo) na reversu. Od polovice XVI st. dobiva naziv CEKIN (tal.-zecchio, od zecoa = kovnica). Zbog svoje solidnosti bio je rasprostranjen po cijeloj Evropi, potisnuvši florin. Po ugledu na D. mnoge evropske zemlje počele su kovati svoj zlatni novac. U Mađarskoj i Češkoj od. 1325. - 1326., Poljskoj 1320, Njemačkoj od 1559, Holandiji 1589, Švedskoj 1550. g. M. - U pojedinim talijanskim državama kovao se dobar srebrni novac prije pojave zlatnog dukata, koji se nazivao “DUCATUS”. Kasnije je ovaj srebrni novac kovan u Holandiji i u Dubrovniku (V. Ducat). DUKATON Srebrni novac kovan u Geldernu i Frieslandu već 1581. - 1582. g. Težina mu je bila 27,13 gr. U španjolskoj Holandmji D. je uveden oko 1618. g. kao ekvivalent zlatnom dukatu. Vrijednost mu je bila 3 guldena i imao je težinu od oko 30 gr, te bio jedan od najljepših i najvrijednijih sredstava plaćanja tog doba. Na aversu je prikazan konjanik, na reversu u početku bio je španjolski grb, kasnije austrijski grb između dva lava. Kovanje ovog lijepog i kvalitetnog novca nastavljeno je u južnoj Holandiji do 1755. g. a u Ujedinjenim Provincijama do 1792. g. Ovdje je službeno nazivan “Silberner Reiter” - srebrni konjanik. DUMP Mali debeli novac u vrijednosti od pola i četvrt penija, kovan za vladanja Georga I. Ovako se naziva i srebrni novac kovan u Novom Južnom Welsu za vrijeme vladanja Georga III. DUPONDIUS (lat. - dvostruka težina; dvije težine). Rimski brončani novac u vrijednosti 2 asa. U početku je liven, kasnije kovan. Na D. se ponekad stavljao broj “II” kao oznaka vrijednosti. U pravilu se na aversu novca nalazila glava Minerve ili Rome, a na reversu pramac broda. Težina novca je bila 1/2 unce (13,64 gr). Za cara Nerona (54. - 68.) povremeno se ponovno pojavljuje znak “II” kao oznaka vrijednosti. Posljednji D. kovan je za cara Aurelijana (270. - 275. g.). DURO DE CABEZA Španjolski srebrni peso, koji je kovan samo 1709. g. Na aversu je prikazana glava kralja Filipa V (1700. - 1746.), na reversu grb zemlje. Težina mu je bila 27 gr. DUX U starom Rimu prvobitni opći naziv za vojskovođu. Od cara Dioklecijana tako je nazivan vojni zapovjednik u provinciji. Od rimskih vladara samo je Vaballathus (271. - 272.) nosio naslov Dux Romanorum. U srednjem vijeku ovaj su naziv nosili članovi kraljevske obitelji. DVODINARIJ Srebrni novac od 2 denara, težine 0,5 gr, u opticaju se pojavio u Litvi Oko 1390. g. Kovan je zaitim od 1565. do 1570. g. u odnosu: D = 1/5 litvanskog ili 1/4 poljskog groša. Treći period kovanja D. je bio od 1606. do 1626. g. DVOGRIVNA Naziv za srebrni novac u Rusiji, u vrijednosti od 20 kopejki, uveden u opticaj 1760. DYAK Srebrni novac kraljevine Nepal. Vrijednost mu je bila 2 paisa, a u opticaju je bio oko 1750. g. Autor: Slavoljub Petrović Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi Keywords: numismatics, glossary, terms Otkup kovanica, novčanica i ostale numizmatike u celoj Srbiji. Gotovinska isplata.

utorak, 29.11.2011.

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „Č“ (čejtrum - čvorak) Glossary of Numismatic Terms This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. ČEJTRUM Novčana jedinica kraljevine Butan. 1/100 nultrama. ČEK (engl. check, franc. chaque). Vrijednosni papir u strogo određenoj formi, s kojim izdavalac, vlasnik čeka nalaže banci da po donošenju čeka s njegova računa isplati ili prenese određenu svotu donosiocu, na koga glasi ček. Postoji više vrsta čekova. ČERVONJEC Prvobitni naziv u Rusiji za strani zlatni novac. Do cara Petra I kovani su zlatnici, ali su oni imali funkciju nagrade. Prvi zlatni novac se pojavio 1701. g. i bio je težak 3,4 gr. Č. je ponekad kovan i u dvostrukoj vrijednosti. Od 1775. g. pa do I svjetskog rata (1914. g.) kovani su zlatnici od 10 i 5 rubalja (v. Imperial). Poslije Revolucije, tijekom 1922. g. emitiran je papirnati novac od 25, 10, 5, 3, 2 i 1 Č. Tijekom 1923. g. kovan je zlatni Č, a također su emitirane i vrijednosti od 5, 3 i 1 C. u papiru. Odnos rublja prema papirnom Č. je bio 10 R = 1 Č. Novčanom reformom iz 1947. g. Č. je zamijenjen novčanicama u rubljama. ČETVRTAK (polupaltina). Ruski novac od 25 kopejki (=1/4 rublje) iz srebra, kovan od 1827. do 1896. i 1900. do 1901. g. Do 1885. g. na novcu je bio prikazan dvoglavi orao i oznaka vrijednosti, a od 1885. g. glava cara i dvoglavi orao. ČVORAK Naziv za srebrni novac, koji se od 1565. do 1569. g. upotrebljavao u velikoj kneževini Litvi. Vrijednost mu je bila 4 litvanska groša, ili 5 poljskih groša. Ovaj se novac još nazivao i “BARTHES” - “bradati”, jer je na aversu prikazan knez s bradom. Autor: Slavoljub Petrović Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi Keywords: numismatics, glossary, terms Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com

ponedjeljak, 28.11.2011.

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „C“ (c - czjao) Glossary of Numismatic Terms This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. C Oznaka na novcu za kovnice Kleve, Frankfurt na Majni, Klaustahl, Prag, St. Lo i Caen. CC (ili CL); oznaka na novcu kovnice Genova. CACHE Novčana jedinica bivše Francuske Indije. 1 C = 1/24 fenona ili 1/192 rupija. C. je korišćen i u okolnim kneževinama, kao npr. u Travanskoreu, gdje je bio 1/280 rupija. CAESAR Prvobitno prezime rimske porodice (gens) Julia. Adoptacijom je ovaj nadimak prešao na Oktavijana, a s njim i na sve ostale članove Julijsko-Klaudijevske kuće. Nakon Nerona ovaj nadimak dolazi redovno iza imena imperatora na novcu. Od Hadrijana daje se nasljednicima prijestolja. Prvi put se ovaj naziv nalazi kod Aeliusa (138. g.), a zadnji put na novcu Julia Apostate (363. g.). Kasnije je od imena C. nastao u talijanskom “cesare”, njemačkom “Kaiser”, te kod Slavena “Car”. CALDERILLA Španjolski bakreni novac, koji se kovao za Filipa IV od 1636. do 1654. godine. U početku mu je vrijednost bila 8 maraveda, da bi mu kasnije porasla na 12 maraveda. CANDARIN Novčana jedinica u Kini tijekom XIX stoljeća. C. je 1/100 tala. CAPUTIA Najstariji dubrovački novac od bakra, kovan je prije 1294. godine i odmah zabranjen, a od 1403. do 1436. godine ponovno u upotrebi. Narod ga je tako nazvao zbog toga, jer se na aversu nalazi prikazana glava s dijademom, što se je činilo kao da je na glavi kapa. Na reversu je veliko gotsko slovo R. CARANTANO, CARANTANUS (Carintano, Charantano - karantanski). U sjevernoj Italiji opći naziv za groš Tirola i Karantanije u XIV stoljeću, kada su tirolski grofovi ujedno “Duchi della Carinzia”. Tijekom XVI stoljeća i kasnije u sjevernoj Italiji i Veneciji C. je mjedeni novac - krajcar, kovan od Austro-Ugarske u Milanu. Na području Dalmacije i Istre još polovicom XIX stoljeća u značenju “novčić”. CARITAS (lat. blagostanje). Ovo božansko biće prikazuje se kao mlada žena, koja je desnu ruku uzdigla na pozdrav, dok je ispred nje oltar. Na novcu se pojavljuje u vrijeme Tetricusa (270. - 273.). CARLINO Talijanski zlatni i srebrni novac XIII-XVIII st. Zlatni C. prvi puta je kovan oko 1279. g. od kralja Napulja i Sicilije Karla II Anžu-vinskog (1285. - 1309.). Na aversu je prikazana Djevica Marija s anđelom, na reversu grb. Ponekad se zlatni C. nazivao i “salut”. Težio je oko 4,4 gr. zlata. Kovana je i nominala od 1/2 C. Poslije smrti Karla II zlatni C. se prestao kovati. Zlatni C. ponovno se počeo kovati za Karla Emanucla III (1730. - 1773.) s vrijednošću od 35 lira. Njsgov nasljednik Viktor Amedeo III (1773. - 1796.) kovao je 1790. godine Novi C. (Carlino nuovo). Vrijednost ovog C. je bila oko 120 lira. Srebrni C. bio je kovan za Karla II imitirajući turski groš. Težina mu je bila 3,43 gr. Vrijednost: 1 C. srebrni - 1/12 dukata = 1/3 zlatnog tara. Kasnije je srebrni C. nazvan “GIGLIATO”, za A'lfonza I “ALFONSINO”, a za Ferdinanda I “CORONATO”. Srebrni C. kovan je i kasnije. Njegova je težina postupno opadala. U donjoj Italiji je kovan sve do 1859. g. CAROLIN Švedski srebrni novac u vrijednosti 1/2 švedskog dalera ili 2 švedske marke. Počeo se kovati 1664. godine i težio je 10,4 gr. Na aversu je portret Karla XI, otuda i naziv, a na reversu 3 krune i oznaka vrijednosti. U 1718. godini Karlo XII (1697. - 1718.) kovao je 4, 2 i 1 C. s oznakom vrijednosti 8, 4 i 2 marke, no sa znatno manje srebra u novcu. U tom periodu kovan je i zlatni C. U 1868. godini Karlo XV je također kovao zlatni C. u vrijednosti od 10 franaka. Ovai novac je kovan na osnovi Latinske monetarne unije. CAROLUS D'ARGENT Prvi holandski talir kovan 1543. godine od Karla V (1516. - 1556.) kao srebrni ekvivalent Carolus d'oru. Težina mu je bila manja od guldengroša i vrijedio je 20 patarda. CAROLUS D'OR Zlatni holandski smlden, uveden u opticaj 1517. godine za Karla V. Na aversu je prikazan kralj kako kleči, na reversu vladarski orao sa štitom na kojem je grb. Prvobitna mu ie težina bila 3,24 gr, od 1521. godine 2,93 gr. Vrijednost: 1 C. = 20 patarda. CAROLUSDOLLAR (CAROLUS, KAROLUS PIASTER). Naziv za španjolski pjaister široko rasprostranjen putem trgovine od Levanta do Kine, gdje je bio vrlo cijenjen. Emitiran je od Karla IV (1788. - 1802.). C. je na jednoj strani imao oznaku “IIII” (4), po ovome je dobio arapski naziv “ABUARBA” - otac četiri. U Kini se C. nalazio u opticaju pod nazivom “šangajski dolar”, i tamo je on vrijedio 30-40% više od svoje stvarne vrijednosti. Tijekom XIX stoljeća C. je potisnut od meksičkog pesosa. CASH Engleski naziv za kineski okrugli bakreni novac CH'IEN, koji je u početku imao okrugao, a zatim četvrtast otvor u sredini, i koji se počeo kovati u XII stoljeću pr. n. e. U 1621. godini pojavio se novac težine 3,5 gr, u vrijednosti 1 C. Do početka XX stoljeća kovane su vrijednosti od 10, 5, 3, 2 i 1 C. Sredinom XIX stoljeća C. je povremeno kovan i od željeza. Veliki pad vrijednosti C. u drugoj polovici XIX stoljeća doveo je do novčane reforme 1889. godine. Poslije reforme povremeno je kovan novac u vrijednosti 5, 2 i 1 C. od srebra. CART WHEEL (engl. kotač taljiga, kola). Narodni naziv za bakreni novac velikog opsega, koji je kovan u 1797. godini za Georga III (1760. - 1820.), vrijednosti 2 penia, težine 28,70 gr, i promjera 40,8 mm. Na aversu je glava kralja, a na reversu Britanija. CEDI Novčana jedinica Gambije, uvedena u opticaj u srpnju 1965. na mjesto ganskog franka. Od 23. veljače 1967. emitiran je “novi” C. koji se dijeli na 100 peseva. CEKIN (tal. ZECCHINO, od zecco - kovnica; arapski SIC-CAH - kovani novac). Naziv od XIII stoljeća za zlatni novac - dukat, kovan u Veneciji. CENT (lat. centum - stotina). 1. Sitan novac SAD, stoti dio dolara. Kuje se od 1793. godine. Od 1851. godine kuje se vrijednost od 3 centa, a od 1866. godine i od 5 centi. 2. Sitan novac Holandije 1/100 dio guldena (florina). Od 1816. godine kuje se od bakra, a od 1872. godine kuje se od bronce. 3. Sitan novac Kanade, Liberije, Singapura, 1/100 dio nacionalnog dolara. Sitan novac Kenije, Tanzanije i Ugande, stoti dio šilinga. 4. Novac Namibije i Južnoafričke Republike, 1/100 dio randa. 5. Sitan novac Antila i Surinama, 1/100 guldena. 6. Sitan novac Šri Lanke, Mauriciusa, Sejšel-skih otoka, Maldivskih otoka (do 1951. godine), stoti dio rupije. 7. Sitan novac Etiopije, stoti dio bira. CENTAVO (od lat. centum - stotina, portugalski). Sitan novac u nekim državama Srednje i Latinske Amerike: 1. Meksika, Argentine, Bolivije, Kolumbije, Dominikanske Republike, Kube, 1/100 peso-a. 2. Portugala, 1/100 eskuda. 3. Brazila, 1/100 cruseira. 4. Gvatemale, 1/100 quetzala. 5. Nikaragve, 1/100 cordoba. 6. Hondurasa, 1/100 lempira. 7. Perua, 1/100 sola. 8. Salvadora, 1/100 colona. 9. Ekvadora, 1/100 sukra. CENTENIONALIS Tip kasnorimskog novca, od IV stoljeća n. e., kovanog od bakra s neznatnim sadržajem srebra. Promjer novca je bio 17-19 mm, a težina 2-3 grama. CENTESIMO (lat. centesimus - stoti). 1. Sitan novac Italije, gdje se počeo kovati 1826. godine: stoti dio lire. 2. Sitan novac San Marina, 1/100 lire. 3. Sitan novac Paname, 1/100 balboa. 4. Sitan novac Urugvaja, 1/100 pesoa. 5. Sitan novac Čilea, 1/100 eskuda. CENTIME (franc. cent = stotina). Sitan novac Francuske od 1795. godine, kada je franak postao nacionalna valuta, i njegov je stoti dio. Od 1832. godine C. je također sitan novac Belgije, kao i Luksemburga i Švicarske. Švicarski cent se još naziva i “RAPEN”. Osim u ovim zemljama C. je stoti dio nacionalnih valuta, franaka, i u: Burundiju, Đibutiju, Ruandi, Gaibonu, Kamerunu, Kongu, Maliju, Malgaškoj Republici. On je stoti dio alžirskog dinara i marokanskog dirhema. CENTIMO Stoti dio nacionalne valute: 1. Španjolske, 1/100 pesete; 2. Venezuele, 1/100 bolivara; 3. Paragvaja, 1/100 gvarana; 4. Costarica, 1/100 colona. CENTIN Naziv za španjolski Alfonso d'oro. Na osnovi zakona od 1871. godine težina mu je bila 7,2585 gr čistog zlata pri ukupnoj težini od 8,065 gr. U novije vrijeme ovaj se naziv koristi za novac od 25 peseta. CHAISE (franc. ehaise - naslonjač; Chaise d'or - zlatni naslonjač). Prvi, vrlo lijepi francuski zlatni novac u gotskom stilu, kovan od Filipa IV (1285. - 1314.) u 1303. godini. Novac je imao težinu od 7 gr, a vrijednost mu je bila 62 1/2 turska sua. Na aversu je prikazan kralj na prijestolju sa žezlom u ruci, na reversu križ i tekst: XPC VIN-CIT, XPC REGNAT, XPC IMPERAT. Filip VI (1328. - 1350.) kovao je C. od 1346. godine s težinom od 4,7 gr i vrijednošću 20 turskih sua. Edvard III, kralj Engleske, kovao je C. po ugledu na francuske. U Holandiji je novac, kovan po ugledu na C, nazvan CLINKAERT. CHEUN Novčana jedinica nekih zemalja: 1. NDR Koreje - 1/100 vona; 2. Južne Koreje, od 1953. godine - 1/100 hvana CHIAO Novčana jedinica u kineskoj pokraji- ni Manchukuo, za vrijeme japanske okupacije 1932. - 1945. godine. Vrijednost: 10 fen = 1 C. Chiao je korišten i na Tajvanu od 1949. godine do novčane reforme, u odnosu 10 centi = 1 C. CHRISTIAN D'OR Naziv za danski zlatni novac (pistol), prvi puta kovan 1771. godine za Christiana VII (1766. - 1808.). Tijekom 1775. godine kovano je 35 komada iz marke zlata. Zadnji C. kovani su za Christiana IX (1863. - 1906.). CHRISTINER Novac od 8 maraka kovan u Švedskoj za vladanja kraljice Christine (1632. - 1654.). Na aversu je poprsje kraljice, na reversu grbovni štit, oznaka vrijednosti i poslovica “Colu-mna Regni sapientia”. Novac je imao težinu od 34,3863 gr. srebra. Komadi, čija je vrijednost bila polovica navedene (4 marke), nazivani su “CHRISTINCHEN”. CHRISTUSGULDEN Zlatni gulden, koji je kovan od biskupa Davida Burgundskog (1456. - 1496.) u Utrechtu. Na aversu je prikazan Krist na prijestolju. Novac je mnogo imitiran u Kolnu i Trieru. CHUKRAM Novčana jedinica bivše indijske kneževine Travankor. Vrijednost: 1 rupija = 28 C. - 280 cache. CINQUANTINA Naziv za najveći španjolski srebrni novac, vrijednost 50 reala. Kovan je u XVII stoljeću za Filipa III, Filipa IV i Karla II. Promjer mu je bio 73 mm, a težio je 166-172 gr. CISTOPHORUS (grč. nosač košare). Srebrni novac, koji se pojavio u II st. pr. n. e. u Maloj Aziji. Naziv mu dolazi od Bakhove ciste (CISTA MYSTICA) sa zmijama, koje se iz nje izvijaju. Težina mu je bila 16 gr, a vrijednost 3 drahme. Kasnije su ovaj novac kovali i pojedini kretski gradovi. CLEMENTIA (lat. milostiva). Ova vrlina je prikazana kao žena, koja u desnoj ruci drži posudu s klasjem ili grančicu, dok joj je u lijevoj ruci žezlo ili s njom pridržava haljinu. U nekim slučajevima ona kleči a pridržava ju car, ili je naslonjena na stup. Ova personifikacija se pojavljuje na novcu od Tiberija do Maximiana Herkulija (14. - 305. g.). CLINCKAERT Flandrijski i holandski zlatni novac, koji je kovan u XIV-XV stoljeću po ugledu na francuski Chaise., Naziv mu vjerojatno dolazi od holandskog clinckaert - zvoniti. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i 1/3 C. COB (cob money - novac od grudve). Rani meksički i južnoamerički novac. Naziv mu dolazi od načina kovanja. Unatoč tome što su to komadi šipke spljošteni udaroima čekića, iznenađuje kako je ovaj novac brižljivo iskovan. Rijetko odstupa od zakonom predviđene težitne i razlika je obično samo za nekoliko grejna (grejn = 0,06 gr.). Ovaj se novac pojavio oko 1770. g. CONCORDIA (lat. sloga). Ova personifikacija prikazivana je bila u liku žene, koja u jednoj ruci drži zdjelu a u drugoj rog izobilja. U nekim slučajevima u njenim rukama je cvijet, snop klasja,grančica ili žezlo, a pokraj nje je kip Nade (Spes), oltar ili stup. Ova personifikacija se pojavljuje na novcu od Nerona do Cripsusa (54. - 326. godine). Uz napis C. javljaju se i drugi natpisi kao: Augusti, Aeterna, Militum, Perpetuum, Felix, Populi Romani ili Provinciarum. Poslije smrti Konstantina I (337. godine) pokraj riječi C. javljaju se natpisi AVGG i AVGGG s personifikacijom Rima ili Constantinopolisa na prijestolju. Ovaj način prikazivanja C. javlja se na novcu do smrti Honoriusa (423. g.). Kada se uz natpis C. dodaj'e “EXERCITVVM”, onda personifikacija u ruci drži božanski znak. COLOMBIANO Kolumbijski peso kovan po zakonu od 14. svibnja 1872. godine, težine 25 gr. Od 1907. godine kovan je od legure bakra i nikla. Od 1913. vrijednosti od 2 1/2, 5 i 10 pesoa kovane su od zlata. COLON - Novčana zlatna jedinica Costarice, jednaka 100 centimosa. U opticaju je od 1896. godine. - Novčana jedinica Salvadora, jednaka 100 centavosa. U opticaju se nalazi od 1919. godine. COLONATO Na Bliskom Istoku naziv za španjolski peso, na čijem se reversu nalaze dva stupa s krunom, tzv. Herkulovi stupovi, koji su u staroj Grčkoj smatrani granicom naseljenog svijeta. Španjolski kralj Karlo I stavio je na novac natpis “Plus ultra”, podvlačeći time da se njegova vladavina prostire izvan “Herkulovih stupova”. CONDOR Zlatni i srebrni novac, koji je bio u opticaju u nekim južnoameričkim zemljama do ukidanja zlatnog standarda. C. je prvi put kovan u Čileu 1861. godine, gdje je usporedo s novcem od 1 C. (10 pesosa) bio i dvostruki C. (20 pesosa), a također i novac od 10 i 5 C. U Kolumbiji C. je težio 14,52 gr, a u Ekvadoru 7,32 gr. zlata. CONOB Postoji više tumačenja ove kratice na reversu zlatnog novca kovanog od Konstantina I Velikog (306. - 337.) pa do kraja VIII stoljeća. Jedno tumačenje mu je da CON označava kovnicu Constantimopolis, a slova O i B su brojčane oznake (0=70, B=2), koje pokazuju da je zlatnik kovan u zakonski određenoj težini od 1/72 libre. Drugo je tumačenje da kratica CONOB znači “Constantinopolis obrusum” - u Constantinopolisu zlato pročišćeno i iskovano. CONTO Naziv u Brazilu za 1000 mi I reisa (1 milijun reisa) do 1942. godine. COPKIN (hol. glava). Holandski pfennig, kovan od Florensa IV Holandskog (1223. - 1234.). Na aversu je glava (otuda naziv), na reversu je stilizirani križ. S težinom od 0,53 gr. kovan je do početka XIV stoljeća. Bio je popularan u zemljama Donje Rajne, sve do Kolna, gdje je nazivan “KOPFCHEN”. CORDOBA Novčana jedinica Nikaragve, jednaka 100 centavosa. U opticaju se pojavila 1912. godine. COROA (port. kruna). Portugalski zlatni i srebrni novac. 1. C. d'oro. Zlatni novac kovan od 1822. godine, težine 9,56 gr, vrijednosti 5000 reala. Kovana je i vrijednost' od 1/2 C. Kada je u Portugalu 1854. godine u opticaj uveden milreis, zlatna C. od 10 mil-reisa imala je težinu od 17,735 gr. Kovane su također i vrijednosti od 1/2, 1/5 i 1/10 C. 2. C. de prata (srebrna kruna). Portugalski talir vrijednosti 1000 reala, kovan 1835. godine u-mjesto krusada de prata (Crusado de prata). Težina mu je bila 29,612 gr. Poslije 1854. godine nije više kovan. CORONA (CORONAS). U doba kraljice Marije Anjou (1382. - 1392.) kuju se novi denari, koji na naličju nose krunu, odakle im naziv “corona” ili “coronas”. Takav se novac kuje u kraljevskoj kovnici u Zagrebu. Po 100 takvih denara sadržava 1 floren toga doba. CORONA DANICA Naziv za novi tip novca krunu, koja je uvedena za kralja Christiana IV (1588. - 1648.) u 1618. godini. Prvobitna vrijednost C. D. je bila 11/2 Reichstalira. Težina novca je bila 38,7 gr. srebra. Kasnije je težina novca opala na 32,5 gr, a i vrijednost na 1 1/3 Reichstalira. COS, COSS Kratica za consul. Konzuli su bila dvojica najviših državnih službenika u republikanskom Rimu. Ovu službu su kasnije često u časti obnašali i carevi. Dobivanje ovog zvanja ili ponavljanje zvanja ovjekovječavano je na novcu (npr. Cos, Cos II, Cos III). Poslije Dioklecijana označavanje konzulske časti na carskom novcu je rjeđe, da bi nakon smrti Konstantina I sasvim nestalo, izuzev kod Teodosiusa II (408. - 450.). CONSECRATIO (lat. posvećenje). U starom Rimu naziv za čin, kojim je prethodni car ili neki član carske porodice uvršten među bogove od Senata ili od novog cara. Vrlo je često povodom ovog događaja kovan novac s prigodnim natpisom. Ličnost, koja je uvrštena među bogove, dobivala je epitet “Divus”. CONSTANTIA (lat. postojanost). Ova personifikacija se javlja samo na novcu cara Klaudija I i njegove majke Antonije (41. - 54.). Prikazana je kao žena, koja ima kacigu na glavi, dok joj je u desnoj ruci baklja, ili ruku prinosi ustima. U lijevoj ruci drži žezlo. CORNUTO Srebrni novac Savoye-Piemonta (Italija), čija je vrijednost bila 5 grossia. Ovaj se novac počeo kovati 1543. godine za Karla II. Na aversu je štit s grbom, dok je na reversu sv. Mauricius. CRAZIA Novčana jedinica talijanskog vojvod- stva Toscana. Vrijednost: 1/5 lire ili 3 quatrina. CROWN (engl. kruna). Engleski srebrni novac, koji se po uzoru na talir pojavio početkom XVII stoljeća. Naziv, koji se odnosi na krunu na kraljevoj glavi na aversu, sačuvao se do danas za novac u vrijednosti od 5 šilinga. CRUCIFERUS (CRUCIGERUS). Vrsta sitnog novca. Uopće novac označen križem. Od XV stoljeća njem. “Kreutzer”, krajcar. Javlja se na području Hrvatske u prometu u doba Ljudevita II i Ferdinanda I. U jedan ugarski florin ide 75 krajcara, koji je u Hrvatskoj računski novac sve do 1770. godine, dok 60 njih ide u rajnsku forintu, koja je također računski novac. U odnosu prema sitnijem novcu po 3 krajcara čine 1 obični groš, a po 4 njih čini 4 “horvacka novca”. U XVIII st. po 3 krajcara čine 5 ugarskih denara. Na 1 krajcar idu, konačno, 4 “feniga” ili “obula”. CRUSADO Portugalski novac s krizom na reversu. Prvi put je kovan za Alfonsa V (1438. - 1481.). Ovaj novac je još nazivan i “ALFONSINO DE OURO”. Imao je težinu od 3,99 gr. Sredinom XVI st. težina C. je opala na 3,03 gr. U godinama vladanja Manuela III (1495. - 1521.) C. je nazivan “MANUELOM”, a za Juana III (1521. - 1557.) “CRUSADO CALVARIA”. C. je vrijedio 400 reala, a kao novčano-obračunska jedinica upotrebljavan je do XIX st., kao vrijednost od 480 reala. Srebrni C. (“Crusado de prata”), portugalski talir kovan je od 1643. godine za Juana IV (1640. - 1656.). U početku je imao vrijednost 400 reisa, a od 1663. godine 500 reisa. Prvobitna mu je težina bila 22,95 gr, a za Alfonsa VI (1653. - 1683.) opala je na 18,35 gr. srebra. Od 1688. godine C. je imao težinu 17,32 gr. i nazivan je “CRUSADO NUOVO”. Od 1722. godine težina mu je smanjena na 14,69 grama. Od 1835. godine umjesto C. kuje se srebrna kruna “COROA DE PRATA”. CRUSADIHO Mali portugalski zlatni novac, koji je kovan u Lisafoonu za Juana V (1705. - 1750.). Vrijednost ovog novca je bila 400 reisa. Na aversu je veliki križ, dok je na reversu kruna u lovorovom vijencu i ime kralja. CRUZEIRO Novčana jedinica Brazila, jednaka 100 centavosa, u opticaju je od 1942. godine. Od 13. veljače 1967. godine u opticaju je novi C, koji je jednak 1000 starih. CUARTILLO (španj. četvrt reala). španjolski bilonski novac, koji se kovao od 1566. godine i čija je vrijednost bila 1/4 reala ili 8 1/2 maraveda. Ovaj naziv je korišten i u mnogim zemljama Centralne i Južne Amerike za bakreni novac, tijekom XIX st. CUARTINO (španj. cuarto - četvrt). Tijekom XIX st. u Meksiku, Gvatemali, Nikaragvi i Kolumbiji naziv za srebrni novac u vrijednosti 1/4 reala. U Venezueli od 1822. godine kovan od bakra. CUATRO (španj. četiri). Glavni novac Bolivijanske republike od 1830. do 1863. godine. Po vrijednosti je bio jednak pola pesoa ili 4 reala. Imao je težinu od 13,47 gr. CVANCIK, CVANCIKA U našim krajevima naziv za novac, čija je vrijednost bila 20 krajcara. Vidi Zwanziger. CZJAO Novčana jedinica NR Kine. Reformom od 1889. godine C. je bio 1/10 dio Juana, a 1 C. se dijelio na 10 fena. Do 1935. godine kovan je srebrni novac u vrijednosti od 5, 2 i 1 C. Danas se u opticaju nalaze blagajnički bonovi od 5, 2 i 1 C. Autor: Slavoljub Petrović Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi Keywords: numismatics, glossary, terms Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

nedjelja, 27.11.2011.

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „B“ (b - butut) Glossary of Numismatic Terms This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. B Oznaka na novcu za kovnice Breslau, Hannover, Kremnica, Bern, Bruxelles, Bologna. BA Oznaka na novcu za kovnicu Basel. BB Oznaka na novcu za kovnicu Strassbourg. BAGATIN (lat. BAGATTINUS, DENARIUS PARVUS, PARVULUS). - Najstariji mletački novac, u prvo vrijeme od srebra a kasnije od bakra. U mletački soldo išlo je 12 B. - Dubrovačka “minca”, “follarus”, “obolus” ili “mjed” imala je istu vrijednost kao i B. Split također kuje vlastite bagatine od prve polovine XIII stoljeća pa do 1357. godine. Poslije pada pod mletačku vlast, niz gradova u našem primorju kuje u mletačkoj kovnici autonomne bagatine, da bi ublažili nestašicu sitnog novca, Šibenik od 1485. godine, Split i Zadar od 1491. godine, Trogir 1492. godine, Hvar 1493. godine. - “Bagatinus” ili “parvus bagatinus” je temeljna novčana vrijednost slavonskih banovaca. Svaki banovac sadrži 12 bagatina. Dr Ćiro Truhelka u djelu “Slavonski banovci” str. 38, ističe, da se zbog toga banska valuta nazivala “valor bagatinorum”. “Bagatinus” je ovdje u prvom redu računski novac, preuzet po uzoru talijanskih gradova, što razjašnjuje njegovu vrijednost. Truhelka i Rengjeo drže da se ipak novac i efektivno kovao. - Naziv “bagattinus” se izvodi po svoj prilici od “bagattelle”, što u tal. i franc. znači stvar od najmanje vrijednosti. “Bagattinus” je u prvom redu oznaka za mali denar, “đenarius parvus”, koji je temeljna novčana jedinica novčanog sustava talijanskih gradova. Bagatini grada Verone i Vicenze su za 1/3 yrjedniji od mletačkih bagatina. Uz njih se spominju i bagatini drugih talijanskih gradova (Padova, Bergamo, Brescia, Treviso, Friuli). BAHAGANI U prošlosti bakreni novac Kašmira (Sjeverna Indija). U srednjovjekovnom novčanom sustavu Kašmira 80 B. = 1000 dinara. BAIOCCO Od sredine XV stoljeća naziv za pa- pinski srebrni bolonjino. Od 1720. godine B. je kovan od bakra.. Od 1800. godine pa,do 1866. godine B. se kovao u velikim količinama. Vrijednost: 1 B. = 1/10 paola = 1/100 skuda. BAIZA Sitan novac Muškata i Omana. Vrijednost mu je jednaka 1/64 rupije Perzijskog zaljeva (do 1966. godine). Kasnije je 1/200 i najzad 1/1000 dio riala. BALASTRACA Naziv za peso kovan u Brazilu tokom rata s Paragvajem (1866. - 1869.). Na njemu se nalazi žig-punca “400”, kao znak povećane vrijednosti. Novac vrijednosti 1/2 i 1/4 pesosa imaju žigove “200” odnosno “100”. BALBOA Srebrna novčana jedinica Republike Panama od 1906. godine. Dijeli se na 100 centesima. Zlatna podloga ista je kao i kod USA dolara. BANKDOLLAR Naziv za španjolsko-američki peso, kojeg je Engleska banka puncirala u 1797. godini sa ciljem, da se osigura dosta kurentnog srebrnog novca. Punca je bila ovalna, s bistom engleskog kralja Georga III (1760. - 1820.). U 1804. godini umjesto ovalne korištena je osmorokutna punca. U 1818. godini B. su bili povučeni iz opticaja. BANI Sitan novac Rumunjske; 100 B. = 1 lej. BANICA Stari narodni naziv u Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj za austrijski sitan novac od 10 krajcara ili 20 filira, prvobitno od srebra a potom od nikla. BANKNOTA (engl. Bank-Note). Posebna vrsta vrijednosnog papira, koji služi kao zakonsko sredstvo plaćanja a izdaju ga notne banke (narodne banke) u zakonom određenom obliku. Pojavile su se kao zamjena za plemenite metale u opticaju. BANKOTALER Obračunska jedinica u srednjem vijeku u zapadnoj Evropi. Primjenjivala se u bankarskim operacijama i trgovini. Npr.: u Ham-burškoj banci 1619. godine B. je odgovarao količini srebra koju je sadržavao stari carski talir (Reichstaler), tj. 25,98 grama srebra. BANKOZETTEL Prvi austrijski papirni novac, emitiran od Bečke gradske banke 1762. godine. B. su bili zamjenljivi u srebro i služili su za pokrivanje budžetskog rashoda. Kako su emitirani u neograničenim količinama, dovelo je to do opadanja niihove vrijednosti. U opticaju su se nalazili do 1811. godine. BANOVAC (lat. Moneta banalis). Srebrni autonomni novac hrvatskih banova ili hercega, kovan po ugledu na novac salzburških nadbiskupa. Pouzdano je utvrđeno da su se prvi banovci pojavili za vladanja Bele IV (1235. - 1270.). Kovani su sve do kralja Ludovika I (1342. - 1382.). Na aversu nalazila se kuna u trku i natpis “MONETA REGIS P SCLAVONIA+” ili “MONETA DVCIS P SCLAVONIA+”. Na reversu je patrijarhalni križ s dvjema okrunjenim glavama i raznim siglama i slovnim oznakama. Prva kovnica B. od 1256. godine nalazila se u Pakracu, a od 1260. godine, pa do prestanka kovanja ovog novca, u Zagrebu. BARBARSKI NOVAC Opći naziv u numizmatici za novac, koji su po ugledu na novac kulturno razvijenijih susjeda kovala barbarska plemena. Vrlo je poznat keltski novac, koji je kovan po ugledu na grčki. Glavni uzorci za ovaj njihov novac bio je novac Filipa II, Aleksandra Makedonskog, Audoleana te Lizimaha, a također i nekih grčkih gradova. Ove imitacije se nalaze od Pirineja pa do donjeg Dunava. U Pomeraniji su tamošnji Slaveni kovali svoj novac po ugledu na njemački i češki novac. Sav ovaj novac, iako je kovan po ugledu na drugi, sadrži pojedina lokalna obilježja i znatno je primitivnije izrađen od uzora. BARBONE (tal. bradonja). Naziv za groše Republike Lucca (Italija) od XV stoljeća do sredine XVIII. st. B. je bio jednak 12 solda. Naziv mu dolazi od prikaza bradatog Krista na aversu. Kada mu je vrijednost 1806. godine pala na 6 solda, B. je u narodu prozvan “BARBONACCIO” (tal. čovjek s bradicom). BARSKI NOVAC Samostalni i autonomni novac grada Bara. Kovanje novca počelo je u gradu oko 1360. godine, i to od srebra i bakra. Na aversu je lik sv. Jurja, koji ubija zmaja, i natpis “DAN-TIVAR”, na reversu je svetac na konju i slova S G. (Sanctus Georgius). Drugi tip je s aversnim natpisom “A(n)-TI-BAR”, a na reversu slovo “G”, ili “G-E-OR-GIVS”. Promjer im je bio 20 mm, težina srebrnog 0,55 a bakrenog 2,66-2,14 grama. Kada je Bar pao pod mletačku vlast (1441.) u Veneciji je kovan autonomni bagatin s natpisom “S. GEORG. ANTIVAR” i sv. Junem na aversu, te na reversu mletački lav i natpis “S. MARCUS. VENETI+”. Novac za Bar kovan je sve do 1517. godine, kada je grad pao pod tursku vlast. BAT (ili TIKAL). Novčana jedinica u Tajlandu, dijeli se na 100 satanga. U opticaju se nalazi od 1928. godine umjesto tikala. BATZEN Srebrni novac u vrijednosti od 4 krajcara, koji se od XV i XVI stoljeća kuje u Švicarskoj i južnonjemačkirn državama, a potom u Sleziji i Prusiji. Emitirane su vrijednosti od 1, 1/2 i 1/4 B. BAUERNGROSCHEN (njem. seljački groš). Narodni naziv za novac iz Goslara, kovan 1477. godine. Na aversu je štit sa carskim orlom, na reversu su dva apostola, Simeun i Juda s batinom i pilom. Svojim izgledom podsjećaju na seljake, i odatle naziv novca. Težina mu je bila 2,92 grama i vrijedio je 12 goslara ili Hildenhajmskih pfeniga. BAUSCHEN Bakreni novac vrijednosti 12 i 4 helera,, kovan u carskom gradu Aachenu. Prvi B. su se pojavili 1597. godine. Novac od 4 B. redovito se kuje od 1604. godine, a od 12 B. u velikim količinama od 1757. do 1798. godine. Na aversu je orao, na reversu jedno ili dva slova B. BAWBEE škotski malo vrijedni srebrni novac koji je prvi put kovan za Jakova V u 1542. god. U vrijeme Marije Stuart (1560. - 1568.) novac je imao težinu od 1,91 gr, i vrijedio je 1 1/2 penca. Za Karla II (1660. - 1685.) kovani su bakreni B. težine 1,108 gr. i vrijednosti 6 škotskih penca ili 1/2 engleska. BAZARUCCO Stari novac portugalske koloni- je Goa i Diu u Indiji. Ovaj novac je kovan od 1515. godine iz legure bakra i olova. U početku težina im je bila 12,8 gr. Stariji tipovi B. imaju na aversu slova “BC/CO”, na reversu grb. Na kasnijim tipovima novca je kastiljanski grb i zemaljska kugla, od 1722. godine na B. je portugalski grb na štitu i nominala. BEČKA MARKA Težinska jedinica, koja je uglavnom korištena u oblastima Austrijske carevine. Težina joj je do 1767. godine bila 281 gram, a poslije 280 grama. BEICHTTALER (njem. ispovjednički talir). Naziv za široki talir, a također i novac od 1 1/2 i 2 talira, koji je kovao Johann-Georg II. Saksonski (1656. - 1680.). Ovu vrstu novca kao i slične, ispovjednički groš, pfenig, u početku dobrovoljno, a zatim obavezno, davali su svećeniku prigodom ispovijedanja. BELG Naziv za novčanu jedinicu u vrijednosti od 5 franaka, koja je uvedena u opticaj 1926. godine u Belgiji. Po zakonu iz te godine strana se valuta preračunavala u B., a emitirane su i novčanice s oznakom vrijednosti u B. ali i u francima. Od 1946. godine B. je ukinut, a novčanice s dvojnom oznakom vrijednosti su povučene iz prometa. BERGISCHER KASSENTALER malo vrijedni oblasni novac emitiran 1807. god. u Diisseldorfu od kneza Berga Joachima Murata (1802. - 1807.), koji je bio šurjak Napoleona I. Vrijednost novca je bila 21 groš, za razliku od pruskog talira, koji je vrijedio 24 groša. Na aversu novca je glava kneza, na reversu je u početku oznaka nominale a kasnije grb zemlje. BERNER, PERNER Stari tanjurasti novac, pfennig, kovan od 1039. do 1125. godine kao DENARIUS VERONENSIS u carskoj kovnici u Veroni (staronjemački Bern, odatle i naziv novca). Na obim stranama prikazani su mali križevi, što je poslužilo za dobivanje još jednog naziva toga novca - DENARIUS CRUCIATUS. Težina mu je bila 0,456 gr. I pored postojanja vlastitog novca B. je mnogo kovan u Veneciji od 1172. do 1205. godine. Težina mu je bila u to vrijeme 0,362 gr. B. je poslužio kao uzor za tirolski novac “ZWANZIGER”, koji je vrijedio 20 B. BESA, BAIZA Bakrena novčana jedinica u Etiopiji od 1909. do 1945. godine. Vrijednost: 2 B. -- 1 gersch. B. je bila u upotrebi i u talijanskoj Somaliji do 1925. godine kao sitan novac. Vrijednost: 100 B. = 1 rupia. Kovane su vrijednosti od 1, 2 i 4 B. BESHLIK Početkom XVIII stoljeća u Turskoj carevini počeo se kovati i od groša razni sitniji novac, kao npr. B. Po vrijednosti je B. bio osmina groša i vrijedio je 5 para. Težina B. je bila 3 gr. BETTLERTALER (njem. KROPELTALER, PRACHERTALER). Naziv za talir Schvvarzburga, Maimza, Schwyza i Lucce. Na reversu je sv. Martin s prosjakom (njem. Bettler, donjonjem. Pracher - prosjaik, njem. lok. Kropel! - bogalj). Kao uzor za B. moguće je da je poslužio Colmarski debeljak iz 1499. godine. BEZANTIVS (lat. BISANTIUS, BYZANTIUS). Naziv za bizantski zlatni solidus, koji se u zapadnoj Evropi rasprostranio poslije križarskih ratova. Do pojave florina i dukata bio je osnovna zlatna trgovačka moneta, posebno u razmjeni sa zemljama Bliskog Istoka. BEZZO Sitan venecijanski novac, čija je vrijednost bila pola solda. Na aversu je inače oznaka vrijednosti “6”, tj. 6 bagatina. Težina mu je bila 1,89 do 2,5 gr, a promjer 20-21 mm. Za Dalmaciju je B. kovan 1626. godine i poznat je po narodnom nazivu “PEČA”. BEZENSTUIVER (hol. Bezen - metla). Narodni naziv za holandski stuiver. Na reversu je snop strijela, koji liči na metlu. Otuda i naziv. BIANCO (lat. albus; franc. blanc - bijeli). Naziv za bijele denare i groševe. U XVI stoljeću talijanski grosso bio je jednak francuskom franku. Na savojskom B. 1563. - 1583. godine prikazan je na jednoj strani štit s grbom, a na drugoj križ u četvrtastom okviru. Gospodar Ferare Ercole d'Este (1524. - 1559. g.) kovao je B. u veličini polutestona s poprsjem Iustitiae, a u Modeni s poprsjem i štitom s križem u vrijednosti 10 solda. BIGATUS (lat. BIGATUS DENARIUS, NUMMUS BIGATUS, od lat. bigae - dvopreg). Republikanski rimski novac od finog srebra, koji je na aversu imao glavu Rome s krilatom kacigom, a na reversu Dioskure u dvopregu. BILLON Legura od bakra i srebra, s većim postotkom bakra. U XIII stoljeću od ove je legure kovan novac u Splitu. U Francuskoj se ovaj termin upotrebljava za sitan novac. BIR Novčana jedinica Etiopije od 1977. godine. Dijeli se na 100 centi. U opticaju se nalaze novčanice od 100, 50,10, 5 i 1 B. BISTI Bakreni novac kovan u Azerbejdžanu od pojedinih feudalaca u XVIII-XIX st. Vrijednost: 40 B. = 1 abas. BIT Novčana jedinica u periodu 1905. - 1917. godine danskih Antila, sada Virđinijski otoci. U XVIII stoljeću ovaj je naziv korišten za mali španjolski srebrni novac na Zapadmo-indijskim otocima. Vrijednost im je bila različita, od 9 do 7 1/2 penia. BIZANTSKI NOVAC Naziv za sav novac, koji je kovan od 395. godine pa do 29. svibnja 1453. godine u Bizantu. Razvitak bizantske numizmatike može se podijeliti u više perioda, u zavisnosti o promjenama u njenom novčarstvu ili u društvenu uređenju. Za cijelo to vrijeme kovane su mnoge vrste novca kao što su: solidus ili stamenon nomisma, od zlata; miliarense, siliqua, hexagramon od srebra, te follis i nummus od bakra (bronce). Kroz svo doba postojanja Carstva radila je kovnica u glavnom gradu Constantiinopolisu. U njoj je kovan velik broj raznih vrsta novca od svih metala. Postojao je i velik broj kovnica u provincijama (Nicomedia, Cvzicus, Antiochia, Cvprus itd.). U našoj zemlji postojala je privremena kovnica kraj Solina (Salona), koja je radila oko 540. godine za cara Justinijana I, i u kojoj su kovani samo folisi i polufolisi. Denominacija i težina bizantskog novca se mijenjala s vremenom. U svim periodima kovanja zlatni novac je dominantan, dok je srebrni uglavnom rijedak. BLAFFERT (hol. blaf - širok). Naziv za široki, promjera 18-20 mm, sjevernonjemački srebrni brakteat u XIV-XVI st. Kovanje ovog novca, koji prikazuje orla, počela je sredinom XIV st. u Lii-becku, Hamburgu, Luneburgu, Wissmaru. Težina mu je bila oko 0,88 gr. i vrijedio je 2 pfenniga. Oko 1400. godine B. je težio 0,60-0,50 gr. i imao je promjer 20-21 mm. Po uzoru na ove B. sličan je novac kovan u Danskoj, Švicarskoj i južnoj Njemačkoj, no ovi su nazvani PLAPPART ili BLAPHART. Njihovo kovanje je počelo i u Francuskoj u drugoj polovici XIV stoljeća. B. emitiran u Sent Gallenu (Švicarska) od 1424. godine javlja se kao rani primjerak novca datiran arapskim brojkama. Tokom XV stoljeća termin B. je postupno nestao iz upotrebe, ustupivši mjesto batzenu. BLAGAJNIČKI BONOVI Priznanice ili obligacije, koje u mnogim zemljama izdaju državne blagajne i emisione banke, koje i garantiraju za njihovu vrijednost. Služe izdavačima da bi došli do potrebnih sredstava. Izdaju se na kratak rok, a u pojedinim zemljama donose i kamate. BLAMVSER, BLAUMVSER Narodni naziv u Holandiji za novac kovan od 1527. godine u Nym-vvegenu u vrijednosti pola stuivera. U Njemačkoj je naziv B. prešao na Adlerschilling, koji je kovao Karlo V od 1536. godine u vrijednosti od 4 stuivera. Od 1586. godine ovaj je novac po vrijednosti bio izjednačen sa Schillingom i vrijedio je 6 stuivera. Novac ovog tipa je kovan u velikim količinama u zapadnoj Njemačkoj početkom XVII stoljeća kao ACHTELTALER - 1/8 talira (od 1665. do 1668. u Koblenzu, 1670. - 1676. u Mindenu, od 1678. godine u Miinsteru). BLANC (BLANQUE, GROSSBLANC). Malo vrijedni srebrni novac, groš, koji se kovao u Francuskoj u XIV-XV st. usporedo s turskim grošem. Naziv mu dolazi od metala, od kojeg je novac kovan (franc. blanc - bijeli). Karakteristično za taj novac je ravnostrani križ na aversu, vijenac od ljiljana i tekst “BENEDICTUM SIT NOMEN DOMI NI” itd. na reversu. Uveden je u opticaj za kralja Ivana II Dobrog (1350. - 1364.) s težinom od 3,2 gr. Po ugledu na francuski B. sličan je novac kovao u Engleskoj Henrik V od 1417. godine. U Metzu, Koblenzu, Deutzu i Rheinbergu B. je emitiran skoro do kraja XV stoljeća. U Kolnu je B. nazivan dupli bijeli pfennig. Kasnije je B. postao opći naziv za različiti francuski novac od bijelog metala. BLANCA Najmanji španjolski novac od billona u vrijednosti 1/2 maraveda. Kovan je od kraja XV st. Naziv mu dolazili od bijele boje metala. Na novcu se obično nalazio kraljev monogram. Od XVII st. nije više u upotrebi. St. BLASIUSTALER Njemački naziv za dubrovački talir “BRADAN”, koji na aversu prikazuje sv. Vlaha, zaštitnika grada. Kovan je od 1725. godine do 1743. Poznat je i jedan primjerak kovan 1747. godine. Veličina talira bila je u raznim godinama raznolika i kretala se od 41,5 mm do 45 mm. Težina mu je u prosjeku bila oko 28,3 gr. BLOB Naziv za bakreni novac od 5 centi, koji se kovao na Cevlonu (Sri Lanka) od 1870. godine, promjera 34 mm. Od 1909. do 1971. godine B. se nalazio u opticaju kao četvrtasti novac, kovan od legure mesinga i nikla. BLUTZGER (BLUZGER) Mali srebrni novac biskupije i grada Chur (Švicarska), a također i porodice Haldensteim. B. je kovan od sredine XVI st. pa do kraja XVIII st. Na aversu je prikazan križ, a na reversu Djevica Marija. Na B. u XVIII st. prikazan je na aversu križ, a na reversu štit s grbom. BOCKSTALER, BOCKSPFENNIG Naziv za novac grada i kantona Schaffhausen (švicarska), s grbovnim štitom, na kojem je prikazan jarac (njem. Bock). U stvari to je ovan, koji iskače iz gradskih vratiju. BODLE vidi TURNER BOGASH (perz. BUGACHES). Sitan novac Jemena (od 1962. Jemenska Arapska Republika), jednak 1/40 riala. Poslije novčane reforme 1953. godine 1 Rial = 100 B. BOLIVAR Zlatna i srebrna novčana jedinica južnoameričkih država Urugvaja i Venezuele. U Urugvaju je u opticaju do 1910. godine, kada je zamijenjen reisom. U Venezueli je još u opticaju i dijeli se na 100 centimosa. Novac je nazvan po Simonu Bolivaru (1783. - 1830.), vođi bune u borbi za nezavisnost južnoameričkih zemalja protiv španjolskog kolonijalizma (1810. - 1826.). BOLIVIANO Novčana jedinica Bolivije od 1864. do 1963. godine. Vrijednost: 1 B. = 100 centavosa. Uslijed stalnog opadanja vrijednosti, B. je 1963. godine zamijenjen Bolivijskim pesom. BOLOGNINO Srebrni novac kovan u Bologni (Italija). Na osnovi privilegije cara Henrika VI (1190. - 1197.) od 1191. godine kovan je srebrni denar pod nazivom B. piccolo težine 0,648 gr, kao 1/12 dio solda. Od 1236. godine kovan je B. grosso s težinom od 1,57 gr, jednak 12 B. piccola. Na oponašanja ovog novca nalazimo u cijeloj srednjoj Italiji, gdje su oni kovani do XVIII st. Na teritoriju pod papinskom upravom kovani su razni tipovi B. Npr.: u XV st. srebrni B. romano (1,26 gr.), od 1621. godine do sredine XVIII st. Mezzo B. (8,5 gr, od bakra), a od 1783. godine kovani su bakreni B. s natpisom “UN BOLOGNINO”. BON Obveznica ili uputnica izdana od privatnika, poduzeća ili bilo koga na određenu sumu, i ima ulogu novca. Može glasiti na ime ili donosioca. Kod slučajeva raoionirane raspodjele robe B. je doznaka za njenu nabavku. BONK Naziv za bakrene šipke ,koje su uslijed nedostatka novca korištene na Javi kao novac tijekom 1796. - 1799, 1803. - 1804, 1808. - 1810. i 1818. godine. U upotrebi su bile do 1826. godine. Postojale su vrijednosti od 8, 2, 1 i 1/2 stuivera s godinom kovanja na jednoj i oznakom nominale na dragoj strani. BONNET PIECE Zlatni novac, koji je kovao Jakov V u Škotskoj od 1539. do 1542. godine. Značajno je to, da je to jedan od najranijih škotskih novaca s datumom. Naziv, mu dolazi od prikaza kralja s kapom na glavi. Težina mu je bila 5,73 gr, i vrijedio je 40 škotskih Shillinga. Emitirane su također i nominale od 1/2 i 1/3 B. BONVS EVENTVS (lat. uspješno završen posao). Personifikacija u obliku mladića ili genija na rimskom novcu. Kada je personifikacija u obliku mladića, tada on drži zdjelu ili klasje, a kada je to genij, on drži rog izobilja ili grančicu. Na novcu su ovi likovi u upotrebi od Tita do Galliena (79. - 286. godine). BORATNIK Naziv za mali bakreni novac Poljske i Litve, koji je kovan od 1659. do 1663. godine prema nacrtu T. L. Boratina. Težina mu je bila 1,35 gr. Kovan je u kovnicama Varšava, Krakov, Brest i Kaunas. Vrijednost mu je bila 3 za 1 groš, ili 90 za zlot ( 1 poljski zlot = 30 groša). Emitirana su dva tipa B. - krunski (poljski) i litvanski, koji se razlikuju prikazom i natpisom na reversu. Uslijed nedostatka sitnog novca B. je bio u opticaju sve do druge polovice XVIII st. BORISFEN Naziv za novac od bronce starogrčkog grada Olbia. Novac je kovan u periodu 330. - 240. pr. n. e. Prvobitna mu je težina bila 11 gr, a kasnije je opala na 5-6 gr. Jedan zlatni sta-ter sadržavao je 400 komada B. Na aversu se nalazi glava božanstva rijeke Dnjepar (Borisfen), a na reversu luk i tobolac, sjekira i natpis “OLBIO”. Na novcu se također nalazi i monogram magistra (službene osobe), izabranog na godinu dana. BORZA (tal. BORSA, lait. BURSA, Frane. BOURSE). Naziv za tursku kesu. Ovaj izraz se često susreće u raznim putopisima i drugim izvještajima iz Turske, u vezi s plaćanjem poreza Porti. Dubrovnik je 1695. godine platio zaostali porez Porti u borsama. Vidi BURSA. BOSANSKI NOVAC Novac bosanskih vladara kovan u periodu samostalnosti srednjovjekovne bosanske države. Svoj novac kovali su vladari od bana Pavla Subića (1302. - 1304.) do kralja Stjepana II Tomaševića (1461. - 1463.), ali bez kontinuiteta, jer svi vladari nisu koristiti svoje regalno pravo kovanja novca. Bosanski se novac tipološki oslanja na novce Venecije (imitacija matapana Pavla Šubića), Srbije (kratko pod S. Kotromanićem), Dubrovnika i Ugarske (široki groš po uzoru na groš Ludovika I), a kod novčane stope uglavnom se koristi dubrovačka. B. N. kovan je u 3 srebrne no-minale: poludinar, dinar i groš, dok su legende na novcima pisane latinskim i hrvatskim jezikom. BOTDRAGER Narodni holandski naziv za novac koji je kovan u Brabantu i Flandriji tokom XIV-XV st. Vrijednost mu je bila jedan ili dva groša. Naziv mu dolazi od šljema na glavi lava, kojeg je narod usporedio s loncem (hol. bot). Težina mu je bila oko 4,2 gr. BRABANTSKI (Burgundski) TALIR Talir u opticaju za španjolsku Holandiju, koji je počeo kovati kralj Filip II od 1559. godine pod nazivom “DALDRE PHILIPPUS”. Težina mu je bila 34,46 gr. Emitirane su također vrijednosti od 1/2, 1/5, 1 /IO i 1/20 talira. Od 1567. godine emitiran je “DALDRE DE BURGOGNE” težine 29,595 gr. Kovane su također i vrijednosti od 1/2 i 1/4 talira. Ovaj talir je 1612. godine zamijenjen Albertustalirom. Na svim talirima se na jednoj strani nalazi Andrijin križ (Brabantski križ). BRADAN Talirski novac Dubrovačke Republike kovan između 1725. i 1743. godine. Nazvan je po zaštitniku grada sv. Vlahu, koji je na aversu novca prikazan s bradom. Na reversu je grb Dubrovačke Republike. Težina mu je bila 28-29 gr, a promjer 41,5-45 mm. Vrijednost mu je bila 1,5 dukata ili 60 dinariea, a sadržao je 15,626 gr srebra. BRAGONE Talijanski narodni naziv za mađarski dukat kovan u velikim količinama tijekom XVI stoljeća, a bio je vrlo popularan na stranom tržištu. Naziv mu dolazi od iskvarenog “BRACHE” (gaće, hlače). Na novcu je prikazan čovjek u širokim hlačama. BRAKTEAT (Lat. BRACTATUS NUMMIS, BRACTEA ili njem. BRAKTEAT, HOHLPFENNIG). Srebrni novac od tankog lima, kovan samo s jedne strane te je zato lik na aversu ispupčen, a na reversu udubljen (NUMMUS CAVUS). Ovaj se novac pojavio oko 1130. godine u Njemačkoj, a zatim se počeo kovati i u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Danskoj, Skandinaviji kao i kod nas u Sloveniji (Kostanjevica). Neobično visoka kvaliteta kovanja B. bila je u XIII st. U XIV stoljeću emitiranje B. je prestalo, iako su se oni pojavljivali u Šleskoj i tijekom XV stoljeća ,a u pojedinim slučajevima čak i u XVIII st. U srednjovjekovnim pisanim izvorima ovaj se novac ne razlikuje od denara. Tek od XVII st. termin B. se počeo upotrebljavati u numizmatičkoj literaturi. Brakteat je od denara imao znatno veći promjer, često i 40 do 45 mm, iako je njegova težina bila manja od denarove. Prijelazni oblik od rano srednjovjekovnog denara k brakteatu je polubrakteat (njem. HALBBRAKTEATEN), kovan u zapadnoj i srednjoj Evropi tijekom IX i početkom XII stoljeća, također od tankog lima, samo s dva kalupa. BRANDTALER (njem. Brand - požar). Naziv za talir ,na kojem je prikazan u plamenu grad Torn (danas Torunj) u Poljskoj. Talir je kovan u spomen obrane grada od Šveđana 1629. godine za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata. BRASPFENNIG (hol. Bras = mala vrijednost). Narodni naziv tijekom XV-XVI stoljeća za malo vrijedan srebrni novac Brabanta i Flandrije od 1/4 stuivera. Vremenom se novac od 10 duita počeo nazivati B. BREZJAK “denarius frisacensis”. Naš naziv za frizatik. BRILLENMÜNZE (njem. novac s očalama). Naziv za novac, na kojem se nalaze očale. Većina B. je kovana tijekom XVI-XVII stoljeća, kada je optičarski pribor bio novina. Poznat je B. Herzoga Juliusa od Braunschweig-Wolfenbiittela (1568. - 1589.) iz 1586. godine kovan u Goslaru i Wolfenbiittelu. Danski kralj Christian IV kovao je 1647. godine “Brillendukat”. BROAD (engl. BROADPIECE - široki novac). Engleski zlatni novac u vrijednosti 20 šilinga, kojeg je kovao Cromvvell 1656. godine. Također je kovan i za vrijeme Karla II (1660. - 1662.), na kojem prikazuje glavu na aversu i štit s grbom na reversu. Težina mu je bila 9,1 gr. BRONCA Legura bakra (95%), olova (4%) i cinka (1%) boljih osobina i lakša za kovanje novca nego čisti bakar. Sličnu leguru su upotrebljavali Grci i Rimljani. U srednjem vijeku skoro da i nije upotrebljavana. U 1850. godini švicarska je vlada počela kovati novac od bronce. Kasnije su leguru počele upotrebljavati i druge zemlje (Francuska 1852, Engleska 1860, Belgija 1861. godine). BRSKOVO Rudarsko naselje na rijeci Tari, koje je u srednjem vijeku bilo značajno zbog velike proizvodnje srebrne rude. U njemu se od druge polovice XIII stoljeća nalazila kovnica novca srpskih vladara (GROSSI DE BRESCOA). BRUMMER, BROMBERGER Njemački naziv poljskog novca od 1 1/2 gjroša kovanog od početka XVII stoljeća u gradu Bidgošću (njem. naziv grada Bromberg). Njemački naziv za B. je i DREIPÖLKER. BU Naziv za japanski stari novac (ICHIBA, ITZEBA) najprije kovan od zlata a kasnije (1830. -1870.) od srebra. BUMIA Tuniski zlatni novac vrijednosti 100 pijastera, kovan između godina 1872. i 1892. Težina mu je bila 19,492 gr. Vrijednost: 1 B = 2 bukhamsina = 10 bu'ašra. BURIGOZZO Naziv za teški milanski teston, vrijednosti 32 solda, koji je kovan za Karla V (1516. - 1556.). Na aversu je poprsje Karla V, a na reversu stojeći lik sv. Ambrozija. BÜRGERZEICHEN (njem. - građanski znak). Srebrni ili bakreni žeton, koji su građani Hamburga davali na gradskim vratima prigodom prolaza. Na aversu su ruke sklopljene kao pri molitvi, naokolo je legenda “Biirgerzeichen” te godina “1652”. Na reversu je grb grada Hamburga. BURGTALER (KASTELLTALER). Talir, koji je kovala Marija Everska (1517. - 1575.). Na licu novca je prikazan everski lav, a na naličju zamak (njem. Burg, Kašteli). BURSA “500 aureorum summa apud turcas”. U Turaka računski novac od 500 zlatnika. Hrvatski “kesa”. Vrijedi 500 turskih groša ili 2000 para. B. je u XIV st. sadržavala 30.000 pijastera, a kasnije samo 500 pijastera. BUTUT Novčana jedinica Gambije. Vrijednost: 1 B. = 100 galazi. U opticaju od 1. srpnja 1971. Autor: Slavoljub Petrović Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi Keywords: numismatics, glossary, terms Zamjena bahreinskih dinara, Zamjena novozelandskih dolara, Zamjena korejskih wona - isplata odmah! | 095 858 6377 | info@monetalis.hr

subota, 26.11.2011.

Novčanice grčke republike u Jugoslaviji (3) - Papirni novac prognanih Grka u mjestu Buljkes (Maglić) u Jugoslaviji Banknotes of the Greek Republic in Yugoslavia (3) – Paper Money of Greek Refugees in Bulkes (Maglić) in Yugoslavia This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Već smo ranije objavljivali postove o novčanicama „grčke republike“ u Jugoslaviji (1 i 2) u kojima su numizmatičkoj javnosti malo bolje predstavljena ova rijetka izdanja. Ovaj put donosimo sažetak originalnog članka: „Das Papiergeld der Exil-Griechens im jugoslawischen Bulkes (Maglic)“ objavljenog u časopisu Münzen & Papiergeld. Prikaz veće karte Mjesto Maglić (Buljkes) u današnjoj Vojvodini Mjesto Buljkes (danas Maglić) je u početku bilo pod mađarskom vlašću i u 13. stoljeću se spominje pod imenom Koszi. Kasniji naziv je Savoljkesszi, dok je se njemačkom i srpskom koristio naziv Buljkes (Bulkes). Za vrijeme Jozefinske kolonizacije Vojvodine, ovaj prostor su naselili Nijemci. 1786. godine u ovo mjesto doselilo se 1100 ljudi iz Lorrainea, Pfalza, Švapske i Austrije i podiglo 230 kuća. Do 1900. u Buljkesu je živjelo oko 3000 stanovnika, mahom Nijemaca. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Nijemci iz ovog mjesta su protjerani ili ubijeni. Iza sebe su ostavili dobro opremljena imanja koja će kasnije dobro poslužiti novim stanovnicima. Buljkes 40ih godina prošlog stoljeća Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Grčkoj je bjesnio građanski rat između vladinih snaga i pobunjenih komunističkih gerila. Komunistička Jugoslavija podržavala je u ovom sukobu komunističku gerilu. Izbjeglice iz Grčke koje su došle u Jugoslaviju, a mahom su to činili pripadnici Oslobodilačke vojske ELAS zajedno sa svojim obiteljima, smještene su u Buljkes. U Buljkesu je, dakle, u ljeto 1945. osnovan grčki izbjeglički kamp. Na zamolbu Grčke komunističke partije, Josip Broz Tito i komunističko rukovodstvo Jugoslavije proglasili su Buljkes za ekstrateritorijalno grčko područje u Jugoslaviji. Stalnim doseljavanjem Grka, njihov broj se povećao na 3500, a 1946. ih je službeno bilo 4023. Od tog broja, bilo je samo 161 žena i 30 djece. Do raspušenja ove zajednice 1949. u Buljkesu je živjelo 4500 stanovnika. Glavni trg u današnjem Magliću Grčki stanovnici bili su vezani uz naselje i nisu smijeli bez dozvole napustili grad. Svako neovlašteno udaljavanje se kažnjavalo. U Buljkesu su bile radionice, bolnice, sirotište, knjižnice i škole. Potojala je i tiskara koja je tiskala novine i školske udžbenike. Ista tiskara tiskala je i novac koji se koristi samo u Buljkesu, što predstavlja osobitu zanimljivost za numizmatičare. Grčki numizmatički katalozi navode postojanje novčanica od 5, 10 i 100 dinara. Dodatno je potvrđeno i postojanje primjeraka od 20, 50 i 500 dinara. Postojanje novčanica od 1 i 1000 dinara nije potvrđeno. Grčki grob u Magliću (Buljkesu) podsjeća na „grčko razdoblje“ grada U jesen 1948. dolazi do sukoba između Tita i Staljina (rezolucija Informbiroa), a paralelno s time do sukoba između jugoslavenskih i grčkih komunista koji su poduprli Staljina. Sukoba je bilo i unutar zajednice, jer je većina Makedonaca u zajednici podržavala KPJ. Nakon neizbježnih konflikata, pa brojnih smtnih slučajeva pristupilo se rasformiranju zajednice. Jugoslavenska državna komisija utvrdila je niz kriminalnih aktivnosti u zajednici, kao što su špekulacije i nanošenje štete jugoslavenskom gospodarstvu. Isto tako, rukovodstvo zajednice optuženo je za svojevrsni „elitizam“ i nebrigu za ostale stanovnike zajednice i ostale slične aktivnosti. Zaključak komisije je bio da se navedena zajednica prema Jugoslaviji ponaša neprijateljski. Grčki komunisti uspostavili su kontakt s Čehoslovačkom i Mađarskom, tako da je zajednica u konačnici preseljena u Mađarsku. Stanovnici su preseljeni u četiri navrata, a navodno su prilikom odlaska iz Jugoslavije kroz prozore vagona bacali potrgane novčanice iz Buljkesa. Moguće je da je to i jedan od razloga za današnju veliku rijetkost ovih novčanica. Prikaz novčanica 1 dinar Postojanje nije potvrđeno. 5 dinara Lice: nominala Naličje: kantina 10 dinara Lice: nominala Naličje: tvornica 20 dinara Lice: nominala Naličje: nominala 50 dinara Lice: zidari Naličje: pilana 100 dinara Lice: žetva Naličje: traktor 500 dinara Lice: kovač i kosac Naličje: majka s djetetom 1.000 dinara Postojanje nije potvrđeno. Autori: Jürgen Klotz i Darko Berger Izvori: Münzen & Papiergeld, br. 2, 2005.; Jürgen Klotz, Darko Berger i Ranko Mandić: Das Papiergeld der Exil-Griechen im jugoslawischen Bulkes (Maglic), 1. izdanje, Klotz Papermoney Publications, 2005. Slike: Jürgen Klotz, Darko Berger i Ranko Mandić: Das Papiergeld der Exil-Griechen im jugoslawischen Bulkes (Maglic), 1. izdanje, Klotz Papermoney Publications, 2005. i Serbia-money.ru Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Grčka, Jugoslavija, ELAS, Buljkes, Maglić Keywords: paper money, banknotes, Greece, Yugoslavia, ELAS, Bulkes, Maglic Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com

petak, 25.11.2011.

Neke manje varijante kod novčanice FNR Jugoslavije od 50 dinara 01.05.1946. Some Smaller Varieties on Banknote of FPR Yugoslavia 50 Dinars Dated 01.05.1946 This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Poznato je da se novčanica FNR Jugoslavije od 50 dinara 01.05.1946. javlja u nekoliko varijanti: s osmeroznamenkastim i deveteroznamenkastim serijskim brojem; na papiru s vodoznakom, s vlaknima, sa zaštitnom niti i sl. Gotovo da nije poznato da postoje i manje varijante u samom dizajnu. Slovenski numizmatičar i autor Vitomir Čop otkrio je da postoji jedna takva varijanta i to u ukrasnom elementu u pozadini ispod oznake nominale „50“. Naime, navedeni element javlja se u sljedećim varijantama: a) element je ispunjen crvenim točkicama na narančastoj podlozi b) element je ispunjen narančastim kosim linijama Varijanta (a) - element je ispunjen crvenim točkicama na narančastoj podlozi – veća slika Varijanta (b) - element je ispunjen narančastim kosim linijama – veća slika Za sada je evidentirano da se prva varijanta (a) javlja na novčanicama s vodoznakom, te zaštitnom niti koje imaju osmeroznamenkasti serijski broj. Druga varijanta (b) se javlja na novčanicama sa zaštitnim vlaknima i deveteroznamenkastim serijskim brojem. Raspravu na forumu „Hrvatska numizmatika“ možete pogledati ovdje. Autor: Zlatko Viščević Izvor: Vitomir Čop na forumu “Hrvatska numizmatika” Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Jugoslavija, 50 dinara, 1946., varijante Keywords: paper money, banknotes, Yugoslavia, 50 Dinars, 1946, varieties Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

četvrtak, 24.11.2011.

Srebrnjak SFR Jugoslavije 200 dinara 1977. - 85. godišnjica rođenja Predsjednika Republike Josipa Broza Tita i 40. godišnjica njegovog dolaska na čelo Komunističke partije Jugoslavije 85th Anniversary of the Birth of the President of the Republic Josip Broz Tito and 40th Anniversary of his Coming at the Head of the League of Communists Of Yugoslavia This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Jugoslavija, 200 dinara 1977., ref: Viščević #93, Mandić #P12, KM #64 Prema Odluci o osnovnim obilježjima srebrnog kovanog novca od 200 dinara u povodu 85. godišnjice rođenja predsjednika Republike Josipa Broza Tita i 40. godišnjice njegovog dolaska na čelo Komunističke partije Jugoslavije (SI. List 56/77) težina je srebrnjaka 15 grama s dozvoljenim odstupanjem od ±1%, a promjer 32 mm. Odlukom (SI. List 60/77) o puštanju u opticaj određeno je da ukupna količina ovih srebrnjaka bude u svoti od 100 milijuna dinara. Tekst „SFR Jugoslavija“ teče po obodu novca jednom gledano s aversa drugi put s reversa (...). Komplet je pušten u promet 1977. godine po nominali, a razaznaje se po tome što mu je cijela površina polirana, tj. sjajna, no ipak nešto lošijeg sjaja od naknadno izdanog kompleta. Obodni je tekst kod ovog kovanja nešto jače otisnut i bolje vidljiv. Finoća mu je 75%o, a remedijum nije propisan. Varijante kod proof otkova Ova kovanica je otkovana u običnoj (300.000 kom.) i proof (500.000 kom.) tehnici. Postoje dvije varijante kod proof kovanica: a) jači otkov, ravnopravno matirano (slika lijevo), ref: Viščević #93.3, #93.4) b) slabiji otkov, portret matiran, pozadina polirana (slika desno), ref: Viščević #93.5, #93.6) Prema Mandiću 88.780 primjeraka je pretopljeno 1992 godine. Autori: Nenad Gvodzanović (uvodni dio), Zlatko Viščević (Varijante kod proof otkova) Izvori: Gvozdanović, Nenad, Jugoslavija 1918-1990 – izdanja u metalu, Numizmatički vjesnik, br. 13, Split, 1992.; Viščević, Zlatko, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, NDC, 2. izdanje, Rijeka, 2011.; Mandić, Ranko, Metalni novac Srbije, Crne Gore i Jugoslavije sa dodatkom: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i Slovenija, SND, 4. izdanje, Beograd, 2006. Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Jugoslavija, Tito, 1977., srebrnjaci Keywords: coins, bullion, silver coins, Yugoslavia, Tito, 1977 Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

srijeda, 23.11.2011.

Jugoslavenski prigodni zlatni i srebrni kovani novac u povodu 25. obljetnice II. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu Yugoslavian Gold and Silver Coins - 25th Anniversary of 2nd Assembly of AVNOJ (Anti-Facist Council of National Liberation of Yugoslavia) This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Narodna banka Jugoslavije pustila je 09.06.1969. u prodaju prigodne zlatnike i srebrnjake iskovane u povodu 25. obljetnice II. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. U prodaju su pušteni srebrnjaci od 20 i 50 dinara, te zlatnici od 100, 200, 500 i 1.000 dinara. Ova prigodna izdanja kovana su na temelju odluka objavljenih u Službenom listu SFRJ br. 50/68 i 23/69. Likovno oblikovanje izradio je Miodrag Petrović, a alate (kalupove) su gravirali Nebojša Mitrić i Stanko Jančić. Kovanice su otkovane u dvije serije. Prva serija je kovana u kovnici Gori e Zuchi u Arezzu (Italija) i nosi na sebi oznaku „NI“ (Numismatica Italiana). Druga serija je kovana u ZIN-u u Beogradu nema nikakvih oznaka. Na kovanicama se javljaju pored državnog grba - dva osnovna motiva: partizani sa zastavama s gradom Jajacem u pozadini i portret Josipa Broza Tita. Ovdje valja spomenuti da je zlatnik od 1.000 dinara, do sada najveći iskovani jugoslavenski zlatnik. Ima promjer od 55 mm i teži 78,38 g. Isto tako, to je jedini jugoslavenski zlatnik koji na sebi ima serijski broj (samo „NI“ serija). 20 dinara 1968. ref: Viščević #71, Mandić #P1, KM #49 sastav: 92,5% Ag promjer: 27 mm masa: 9 g (0,2676 oz ASW) obod: nazupčan rotacija: latinska u prodaji: od 09.06.1969. opis: državni grb / partizani sa zastavama Emisija: 13.297 (Arezzo); 8.000 (Beograd) 50 dinara 1968. ref: Viščević #75, Mandić #P2, KM #50 sastav: 92,5% Ag promjer: 34 mm masa: 20 g (0,5948 oz ASW) obod: nazupčan rotacija: latinska u prodaji: od 09.06.1969. opis: državni grb / Josip Broz Tito Emisija: 13.297 (Arezzo); 8.000 (Beograd) 100 dinara 1968. ref: Viščević #78, Mandić #P3, KM #51 sastav: 90% Au promjer: 22 mm masa: 7,82 g (0,2263 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: latinska u prodaji: od 09.06.1969. opis: državni grb / partizani sa zastavama Emisija: 7.433 (Arezzo); 2.000 (Beograd) 200 dinara 1968. ref: Viščević #92, Mandić #P4, KM #52 sastav: 90% Au promjer: 30 mm masa: 15,64 g (0,4526 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: latinska u prodaji: od 09.06.1969. opis: državni grb / Josip Broz Tito Emisija: 6.645 (Arezzo); 1.000 (Beograd) 500 dinara 1968. ref: Viščević #104, Mandić #P5, KM #53 sastav: 90% Au promjer: 45 mm masa: 39,1 g (1,1315 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: latinska u prodaji: od 09.06.1969. opis: državni grb / partizani sa zastavama Emisija: 2.293 (Arezzo); 800 (Beograd) 1.000 dinara 1968. ref: Viščević #113, Mandić #P6, KM #54 sastav: 90% Au promjer: 55 mm masa: 78,2 g (2,2630 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: latinska u prodaji: od 09.06.1969. opis: državni grb / Josip Broz Tito Emisija: 2.308 (Arezzo); 300 (Beograd) Uredio: Zlatko Viščević Izvor: Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija, AVNOJ, 1968. Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia, AVNOJ, 1968 Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

utorak, 22.11.2011.

Jugoslavenski zlatnici Yugoslavian Gold Coins This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. 1.000 dinara 1990., 29. Šahovska olimpijada u Novom Sadu - ref: Viščević #122 Jugoslavija kao država je za svog postojanja izdala malen broj različitih zlatnika. S aktivnijim izdavanjem zlatnika krenulo se rek potrkaj 60ih godina 20. stoljeća. Do raspada Jugoslavije izdano je ukupno 21 različitih tipova zlatnika. Novonastala država SR Jugoslavija izdala je svega 6 različitih vrsta zlatnika. Veličina zlatnika varirala je od izdanja do izdanja, pa tako 1968. zlatnik od 1000 dinara teži 78,2 grama, da bi 1989. zlatnik od čak 2.000.000 dinara težio samo 8 grama. Najveći promjer među svim zlatnicima ima upravo navedenih 1000 dinara 1968. (AVNOJ), dok je najmanji 1.000 dinara 1990. (Šahovska olimpijada). Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 20 dinara 1925. sastav: 90% Au, 10% Cu; promjer: 21 mm; masa: 6,45 g (0,1867 oz AGW) Ref: Viščević #7, Mandić #7, KM #7 Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1931., 1932., 1933., 1934. sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu; promjer: 19,75 mm; masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) Ref: Viščević #19, Mandić #11, KM #12 4 dukata 1931., 1932., 1933. sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu; promjer: 39,5 mm; masa: 13,96 g (0,4425 oz AGW) Ref: Viščević #21, Mandić #12, KM #14 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 25. obljetnica II. zasjedanja AVNOJ-a 100 dinara 1968. sastav: 90% Au; promjer: 22 mm; masa: 7,82 g (0,2263 oz AGW) Ref: Viščević #78, Mandić #P3, KM #51 200 dinara 1968. sastav: 90% Au; promjer: 30 mm; masa: 15,64 g (0,4526 oz AGW) Ref: Viščević #92, Mandić #P4, KM #52 500 dinara 1968. sastav: 90% Au; promjer: 45 mm; masa: 39,1 g (1,1315 oz AGW) Ref: Viščević #104, Mandić #P5, KM #53 1.000 dinara 1968. sastav: 90% Au; promjer: 55 mm; masa: 78,2 g (2,2630 oz AGW) Ref: Viščević #113, Mandić #P4, KM #54 29. Šahovska olimpijada u Novom Sadu 1.000 dinara 1990. sastav: 90% Au; promjer: 20 mm; masa: 3,5 g (0,1013 oz AGW) Ref: Viščević #122, Mandić #P77, KM #147 8. Mediteranske igre u Splitu 1.500 dinara 1978. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8,8 g (0,2546 oz AGW) Ref: Viščević #123, Mandić #P20, KM #72 2.000 dinara 1978. sastav: 90% Au; promjer: 27 mm; masa: 11,8 g (0,3414 oz AGW) Ref: Viščević #127, Mandić #P21, KM #73 2.500 dinara 1978. sastav: 90% Au; promjer: 30 mm; masa: 14,7 g (0,4254 oz AGW) Ref: Viščević #129, Mandić #P22, KM #74 5.000 dinara 1978. sastav: 90% Au; promjer: 38 mm; masa: 29,5 g (0,8536 oz AGW) Ref: Viščević #132, Mandić #P23, KM #75 Zimska olimpijada u Sarajevu 5.000 dinara 1982. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #133, Mandić #P49, KM #95 5.000 dinara 1983. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #134, Mandić #P50, KM #104 5.000 dinara 1984. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #135, Mandić #P51, KM #111 Svjetsko prvenstvo u skijaškim letovima na Planici 10.000 dinara 1985. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #139, Mandić #P57, KM #123 Sinjska Alka 10.000 dinara 1985. sastav: 90% Au; promjer: 20 mm; masa: 5 g (0,1447 oz AGW) Ref: Viščević #140, Mandić #P61, KM #124 20.000 dinara 1985. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #141, KM #125, Mandić #P62 Viščević #141, Mandić #P62, KM #125 40.000 dinara 1985. sastav: 90% Au; promjer: 30 mm; masa: 14 g (0,4083 oz AGW) Ref: Viščević #142, Mandić #P63, KM #126 200. obljetnica rodenja Vuka Karadžića 50.000 dinara 1985. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #143, Mandić #P69, KM #130 9. summit Nesvrstanih zemalja u Beogradu 2.000.000 dinara 1989. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8 g (0,2315 oz AGW) Ref: Viščević #146, Mandić #P73, KM #138 Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) 110. obljetnica Narodne banke 150 dinara 1994. sastav: 90% Au; promjer: 22 mm; masa: 7,77 g (0,2257 oz AGW) Ref: Viščević #175, Mandić #P78, KM #166 800. obljetnica manastira Hilandar 600 dinara 1998. sastav: 90% Au; promjer: 20 mm; masa: 3,45 g (0,1000 oz AGW) Ref: Viščević #179, Mandić #P83, KM #175 1.500 dinara 1998. sastav: 90% Au; promjer: 25 mm; masa: 8,64 g (0,2500 oz AGW) Ref: Viščević #181, Mandić #P84, KM #176 3.000 dinara 1998., 1999. sastav: 90% Au; promjer: 30 mm; masa: 17,27 g (0,4999 oz AGW) Ref: Viščević #182, Mandić #P85, KM #177 6.000 dinara 1998., 1999. sastav: 90% Au; promjer: 40 mm; masa: 34,55 g (0,9999 oz AGW) Ref: Viščević #183, Mandić #P86, KM #178 140. obljetnica rođenja Nikole Tesle 1.000 dinara 1996. sastav: 90% Au; promjer: 24 mm; masa: 8,64 g (0,2500 oz AGW) Ref: Viščević #180, Mandić #P82, KM #172 Uredio: Zlatko Viščević Izvor: Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

ponedjeljak, 21.11.2011.

Hrvatske, srpske i crnogorske novčanice na 42. aukciji aukcijske kuće Aurea Croatian, Serbian and Montenegrin Banknotes on 42nd Aurea Auction This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Aukcijska kuća Aurea iz Praga (www.aurea.cz) na svojoj 42. aukciji nudi među ostalom i nešto hrvatskih, srpskih i crnogorskih novčanica. Ponuda ove aukcijske kuće se poboljšava iz aukcije u aukciju, osobito kada je riječ o materijalu s porstora bivše Jugoslavije. Aukcija se održava 04.12.2011. u Pragu (Češka Republika). Ovdje donosimo pregled najzanimljivijih lotova. Hrvatska 20 kuna 15.01.1944., jedno slovo, UNC, ref: Viščević #7.1 Lot br. 4463 Početna cijena: 40 EUR Postignuta cijena: 88 EUR 2 x 20 kuna 15.01.1944., dva slova, UNC, ref: Viščević #7.2 Lot br. 4464 Početna cijena: 80 EUR Postignuta cijena: 128 EUR 50 kuna 15.01.1944., bez serijskog broja, UNC, ref: Viščević #9.2 Lot br. 4465 Početna cijena: 160 EUR Postignuta cijena: 880 EUR 100 kuna 26.05.1941., specimen (MUSTER), UNC, ref: Viščević #10.2 Lot br. 4455 Početna cijena: 160 EUR Postignuta cijena: 680 EUR 500 kuna 26.05.1941., UNC - ref: Viščević #12.1 Lot br. 4456 Početna cijena: 16 EUR Postignuta cijena: 44 EUR 500 kuna 26.05.1941., specimen (MUSTER), UNC, ref: Viščević #12.2 Lot br. 4457 Početna cijena: 160 EUR Postignuta cijena: 300 EUR 1000 kuna 26.05.1941., specimen (MUSTER), UNC, ref: Viščević #14.2 Lot br. 4459 Početna cijena: 160 EUR Postignuta cijena: 880 EUR Srbija 10 dinara 01.07.1876., tri znamenke, XF-, ref: Viščević #8.1 Lot br. 5143 Početna cijena: 240 EUR Postignuta cijena: 1250 EUR 20 dinara 05.01.1905., dvije znamenke, VG -, ref: Viščević #15.2 Lot br. 5148 Početna cijena: 160 EUR Postignuta cijena: 280 EUR 50 dinara 01.03.1886., bez potpisa, UNC-, ref: Viščević #17.3 Lot br. 5144 Početna cijena: 800 EUR Postignuta cijena: 4400 EUR 20 dinara 01.05.1942., plavi Vuk, UNC-, ref: Viščević #28 Lot br. 5157 Početna cijena: 200 EUR Postignuta cijena: 760 EUR 100 dinara 01.05.1942., VF -, ref: Viščević #32 Lot br. 5158 Početna cijena: 100 EUR Postignuta cijena: 240 EUR Crna Gora 50 perpera 01.10.1912., normalna numeracija - poništeno s dvije rupe, VG-, ref: Viščević #13.2 Lot br. 4161 Početna cijena: 120 EUR Postignuta cijena: 640 EUR 100 perpera 01.10.1912., normalna numeracija - poništeno s dvije rupe, G-, ref: Viščević #16.2 Lot br. 4162 Početna cijena: 120 EUR Postignuta cijena: 1680 EUR 100 perpera 25.07.1914., žig “Podgorica”, G, ref: Viščević #29.14 Lot br. 4174 Početna cijena: 32 EUR Postignuta cijena: 64 EUR 50 perpera 20.11.1917., UNC-, ref: Viščević #36 Lot br. 4180 Početna cijena: 80 EUR Postignuta cijena: 184 EUR 100 perpera 20.11.1917., UNC-, ref: Viščević #37 Lot br. 4181 Početna cijena: 60 EUR Postignuta cijena: 320 EUR Uredio: Zlatko Viščević Izvori: Aukcija Aurea i Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: papirni novac, novčanice, aukcija, Aurea.cz Keywords: paper money, banknotes, auction, Aurea.cz Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

nedjelja, 20.11.2011.

Rječnik numizmatičkih pojmova – slovo „A“ (a - avo) Glossary of Numismatic Terms This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. A Oznaka na novcu za kovnice Beč, Berlin,Paris. AA Oznaka na novcu za francusku kovnicu Metz. AB Oznaka na novcu za kovnicu Strassbourg. ABBAS Srebrni novac Irana do 1927. godine. Nazvan je po imenu šaha Abbasa I (1587. - 1629.). 1 A - 1/3 rupije - 6 senada - 12 taha. Abas je bio novčana jedinica i u Gruziji od 1804. do 1833. ABUNDANTIA Personifikacija izobilja, često prikazivana na rimsku novcu, u razdoblju od Trajana do Carausiusa. Atribut A. je rog izobilja. Rjeđe je prikazivana s klasjem u ruci ili kako baca novac rimskom narodu. Uokolo je obično legenda “ABUDANTIA AUGUSTI”, “ABUNDANTIA TEMPORUM” itd. ACHTBRUDERTALER (Talir osmoro braće). Naziv za srebrni talir kovam u Saksoniji (Sachsen-Weimar) 1605. - 1619. godine s portretima kneza Johanna Ernsta i njegovo sedmoro braće Friedricha, Wilhelma, Alberta, Johanna Friedricha, Ernesta, Wilhelma i Berharda, po četiri na svakoj strani novca. Postoje i primjerci sa svih osam portreta na jednoj strani. Kovane su i vrijednosti od 1/2 i 1/4 talira. ACHTELTALER Naziv za srebrni novac od 3 groša, a također i za 1 1/2 groša. Ovaj naziv je korišten tokom XVII i XVIII stoljeća. ACHTELHALBER (njem. osam polovina). Narodni naziv za brandenburški novac od 1/12 talira, koji je suglasno odluci Vlade od 1722. godine bio jednak 7 1/2 pruskih groša. U Istočnoj i Zapadnoj Prusiji A. je bio u opticaju do 1873. godine. ACHTENWINTIG Holandski srebrni novac od 28 stuivera, čije je kovanje počelo 1601. godine u Frieslandu. Od 1617. kuje se u Deventeru, a od 1618. godine u Zwoleu. Težina mu je bila 19,584 gr srebra. S nešto manjim sadržajem srebra A. je emitiran do 1693. godine i u drugim provincijama Holandije. Od 1693. službeno su bili zabranjeni za upotrebu. Na aversu se nalazi grb grada ili provincije, ispod je broj 28. Na reversu je vladarski orao s brojem 28 na grudima ili bez njega, legenda i ime vladara. ACHTPFENNIGER Naziv za različiti novac, koji je imao vrijednost od 8 pfeninga. Na primjer: Mariengroš ili Južnonjemački polubatzen. ACHTZEHNGROSCHER Srebrni novac u Poljskoj i Prusiji, čija je prvobitna vrijednost bila 1/4 talira, da bi kasnije, zbog rata sa Švedskom 1654.- 1660. godine, opala na 1/5 talira. Novac vrijednosti 30 groševa (1/3 talira) kovan od Andreasa Tympfa tokom 1652. - 1667. godine stvarno je vrijedio samo 18 groševa, te se na novcu i nalazi oznaka vrijednosti “XVIII”. Po ugledu na poljski A. i u Prusiji je od 1749. godine kovan sličan novac, koji je izrađivan do početka Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.). ACHTZENPFENNIGER Srebrni novac u vrijednosti 1/16 talira kovan u Bremenu, Schleswig-Holsteinu i Lubecku tokom XVII stoljeća. ACKEY Srebrni novac veličine šilinga kovan u Engleskoj od 1796. godine za koloniju Zlatnu Obalu. Na aversu je monogram GR s krunom kralja Georga III, na reversu je grb Engleske. Kod A. iz 1818. godine na reversu je poprsje kralja. ADLERDOLLAR, ADLERPIASTER (njem. orlovski dolar, orlovski pijaster) Naziv za peso, koji se dijelio na 8 reala, a koji je kovan u Meksiku poslije stjecanja nezavisnosti od Španjolske (1823. godine). Na aversu je orao, koji stoji na kaktusu i kružna legenda “Republica Mexicana”, na reversu frigijska kapa kao simbol slobode. ADLERPFENNIGE (pfenig s orlom). U šireni smislu naziv za sve pfenige na kojima se nalazi lik orla. U užem smislu brandenburški brakteat iz XIV-XV stoljeća. ADOLPHIN Švedski novac u vrijednosti 2. marke, na kojem je lik kralja Adolfa Frederika (1751. - 1771.) AES (lat. bakar, ruda, bronza). Prvobitno naziv za bakar u antičkoj Italiji, kasnije je ovaj naziv preuzet za novac. AES GRAVE Prvi stvarni novac Rima, koji se počeo kovati oko 300. godine pr. n. e. Jedinica označena kao AES kovana je po novoj težinskoj stopi, čija je težina bila 272,88 gr. Forma ovog novca je okrugla. Na aversu je lik božanstva, dok je na reversu pramac galije. Na obim stranama novca nalaze se oznake vrijednosti: AES glava Jupitera i oznaka vrijednosti “I”, SEMIS (pola Aesa), glava Jupitera i oznaka “S”, TRIENS (trećina Aesa), lik Rome i 4 kuglice (4 uncie), QUADRANS (četvrt Aesa), lik Herkula i 3 kuglice (3 uncie), SEXTANS (šestina Aesa), glava Merkura i 2 kuglice (2 uncie), UNCIA (dvanaestina Aesa), lik Belone i 1 kuglica. Ovaj nepodesan novac je vrlo brzo pretrpio cijeli niz reformi, s kojima mu se i težina mijenjala. AES RUDE Nepravilni komadi bakra grubo izrađeni ili izliveni u šipke, koji su se počeli upotrebljavati s prestankom upotrebe stoke u razmjeni. Vrijednost ovih komada je određivana mjerenjem svakog komada posebno. Ovaj novac se još naziva i AES INFECTUM. Težina mu se kreće od nekoliko grama pa do jednog i više kilograma. AES SIGNATUM Pravokutne ploče ili jajoliki komadi od bakra, koji su se počeli tokom IV stoljeća pr. n. e. koristiti kao novac u Rimu. U prvo vrijeme na ovim komadima bakra su utiskivani znakovi u obliku riblje kosti, u početku samo s jedne strane a kasnije s obje. Vremenom se na ovom novcu pojavljuje lik orla, bika, pšenice, slona, koplja, sidra, trozupca itd. Upotreba je bila nepodesna, jer je novac bio dosta težak, između 1000 i 1830 gr. AETERNITAS (lat. vječnost). Na novcu je ova božanska vrlina prikazana kao žena, ispred koje je globus, desnom rukom drži Feniksa ili posudu, ponekad i kormilo, koje stoji na globusu, a u lijevoj ruci joj je žezlo ili rog izobilja. Na novcu se ova personifikacija javlja od Vespazijana do Maxentiusa (61. - 312. godine). AEQUITAS (lat. pravednost). Personifikacija u liku žene, koja u desnoj ruci drži vagu, a u lijevoj žezlo. Ovaj se lik na novcu pojavljuje od Galbe do Dioklecijana (68. - 305. godine). AFGANI Novčana srebrna jedinica Afganistana, kojom je 1926. godine zamijenjena Kabulska rupija. Stoti dio A. je pul. AGIO (tal. aggio, franc. agio, njem. aufgeld). Izražena u postocima veća vrijednost novca, deviza ili vrijednosnog papira, nego što je naznačeno. AGNEL, AGNELET, AGNELOT vidi Mouton d'or. AGOROT Sitan novac Izraela, uveden u opticaj 1960. godine, jednak 1/100 izraelske funte. Zamijenio je prut, koji je bio tisući dio izraelske funte. AGRIPPINER Naziv za kolnski dinar, a kasnije i za sličan novac, koji je po uzoru na njega kovan u Friziji, Vestfaliji, Donjoj Saksoniji i u državama, koje su s njima graničile. Naziv novca dolazi od starorimskog naziva Kolna “Colonia Claudia Ara Agrippinensis”. Na aversu je hram s pet stupova ili crkveni portal. Težina novca je bila oko 1,51 do 1,62 gr. U Kolnu se A. počeo kovati početkom XI stoljeća. U drugoj polovini XI stoljeća u Friziji se po ugledu na kolnski A. počeo kovati sličan noyac, ali mu je težina bila 0,75-0,89 gr. Na aversu je glava okrenuta udesno s točkicama okolo i natpisom. Na reversu je križ u krugu od točkica i tekst. AKČA (turski ak znači bijeli, bijeli novac). Sitni srebrni turski novac, kovan počevši od sul-inna Orhana pa do kraja XVII stoljeća. U početku mu je težina bila 1,07 gr. Kasnije mu je težina opala na 0,13 gr. Ova vrsta novca je kovana u brojnim kovnicama širom Turskog carstva. Kod nas je kovan u Sarajevu, Srebrenici, Čajniću, Novom Brdu, Skopju, Beogradu. AKSA Novčana jedinica Tuvinske Narodne Republike od 1936. do 1944. godine, kada je Republika postala Tuvinska Autonomna Oblast u sastavu SSSR-a. Jedna A. je 100 kopejki. AKVILEJSKI NOVAC Opći naziv za novac, koji je kovan od patrijarha iz Akvileje. Pravo da kuje novac dobio je Poppo (1019. - 1045. godine) od cara Konrada II u 1028. godini, no ovo se pravo počelo koristiti tek od Piiligrama Spanheima (1130. - 1161. godina), koji je počeo kovati novac po ugledu na novac nadbiskupa iz Salzburga. Na novcu je natpis “P(atriarche) A(quiileiensis), kasnije “AQUILEGIA” ili “ERIACENSIS”. S ovakvim natpisom te sa crkvenim pročeljem s dva tornja na reversu i likom patrijarhe na aversu kovao se ovaj novac do XII stoljeća. Od Wolfgera (1204. - 1218. godine) na novac se stavlja i ime patrijarha. Lik dostojanstvenika se počeo prikazivati drukčije. Zadnji je A. novac kovan za patrijarha Lodovika II de Tech (1419. - 1437.) i to 1423. godine, kada je Venecija zauzela grad. ALBANSGULDEN Naziv za novac, koji je kovao viteški red sv. Albana kod Mainza. Red je ovo pravo kovanja novca dobio od cara Maksimilijana I 1518. godine. Na novcu je prikazan sv. Alban kako drži svoju glavu u rukama. Ovaj novac se dijelio na dan sv. Martina, pa se još naziva i “Martinov gulden” (MARTINSGULDEN). ALBERTYN (hol. Albertin). Zlatnik španjolske Holandije, koji se počeo kovati 1599. godine u vrijeme namjesnika španjolskog kralja Alberta i njegove žene Isabele. Vrijednost novca je bila 2 1/2 guldena. Na avevsu je križ sv. Andrije, dok je na reversu grb. Težina novca je bila 2,929 gr. ALBERTUSTALER Talirski novac kovan od 1612. godine u španjolskoj Holandiji za Alberta i Isabele. Težina novca je bila 24,56 gr. Glavna mu je namjena bila za trgovinu s njemačkim državama i sa zemljama Istočne Evrope, gdje je bio vrlo cijenjen. Na jednoj strani novca je grb Španjolske, a na drugoj strani križ sv. Andrije. U njemačkim zemljama nazvan je “KREUZTALER”, u istočnoevropskim zemljama se zvao “KRSTON” ili “KRIŽAR”, u Španjolskoj je nazvan “PATAGON”. Kovani su i primjerci od polovice i četvrtine vrijednosti. ALBUS (lat. DENARIUS ALBUS, njem. WEISPFENNIG - bijeli denar). Srebrni novac visoke kvalitete, kovan po uzoru na praški groš od druge polovice XIV stoljeća u njemačkim državama, a posebno u oblasti Donje Rajne. Prvobitna mu je težina od 3,9 gr (3,4 gr čistog srebra) vremenom opala. ALEKSANDRINER Naziv za rimski novac, koji je kovan u Aleksandriji od vremena imperatora Augusta (27. g. pr. n. e. do 14. g. p. n. e.) za Egipat. Počeli su se kovati poslije prestanka kovanja novca Kleopatre i kovani su do 296. godine. Novac je kovan od bronce. ALEXIUS D'OR Naziv za pistol kneza Anhalt-Bernburga, Alexiusa Friedricha Christiana (1796. - 1834.). ALFONSO D'ORO Španjolski zlatni novac od 25 peseta i težine 8,065 gr zlata. Kovane su također i nominale od 10 i 20 peseta. AL MARCO (tal. po marki, mjeri). Kontrolno mjerenje novo kovanog novca u srednjem vijeku radi utvrđivanja da li novac ima propisanu težinu. Ova metoda je uvedena kada su se u opticaju pojavili vrlo mali primjerci novca, pa da se ne bi svaki komad posebno mjerio, mjerila se određena količina novca iskovanog iz predviđene težinske jedinice (marke). Posljedica ovoga je bila, da težina pojedinih primjeraka novca varira. U prometu se na ovo nije mnogo pazilo, jer je ukupan zbroj mjerenih komada odgovarao propisanoj normi. Danas je naziv A. M. uobičajen u trgovini plemenitim metalima, kada se cijena određuje na osnovi težine čistog metala. ALMOSENGELD, ALMOSENPFENNIG (njem. dobrotvorni novac). Opći naziv za novac, ili novčane doznake, emitiran od crkvenih općina ili gradskih vlasti, koji je dijeljen siromašnima, što je i napisano na njemu. Na primjer: “Brotmarken” - krušne marke u Njemačkoj, “Maundy money” u Engleskoj. ALOETALER (talir s alojom - agavom). Talir, koji je kovan u Njemačkoj 1701. godine od kneza Rudolpha Augusta i Antona Urlicha u spomen na prvi cvijet agave, koji je bio donesen u Njemačku nekoliko godina ranije. ALTILIK Jedan od mnogobrojnih naziva za krupni turski novac od srebra, koji se počeo kovati tokom XIX stoljeća. Vrijednost A. je bila 6 piastera. Promjer novca je bio 37-38 mm a težina 12 -13 grama. Sadržaj bakra u novcu je bio od 48/1000 do 52/1000. ALTIN (tur. altun - zlatan). Zlatni novac Turske, koji se počeo kovati poslije osvajanja Carigrada 1453. godine, za vrijeme sultana Mehmeda II. Težina mu je bila 3,43 grama. Kod nas je A. kovan u Srebrenici za sultana Sulejmana I (1520. - 1566.) i u Čajniču za Selima II (1566. - 1574.). Novčana obračunska jedinica u Rusiji od druge polovine XIV stoljeća. Kao obračunska jedinica vrijedio je 6 dangi. Od 1534. godine u A. su išle 3 kopejke. Kao novac A. se kuje od 1654. godine od bakra, a u periodu 1704. - 1926. od srebra. ALTMYSLYK Srebrni novac Turskog carstva talirske veličine, čija je vrijednost bila 60 para. Ovaj je novac kovan tijekom XIX stoljeća. AMADI Novčana jedinica u Jemenu, koja je ranije bila u upotrebi. Vrijednost: 1 A. - 1 rial (talir M. Terezije) - 40 bukša - 80 halala. AMANI Zlatni novac Afganistana, koji je dao kovati Amanullah (1919. - 1929.). U opticaju je bio do 1925. godine. 1 A = 30 rupija. AMBROSINO Naziv za zlatni i srebrni novac Milana, kovan u vrijeme Prve republike (1250. - 1310.) i porodice Sforza, do kraja XV stoljeća. Naziv mu dolazi od imena sv. Ambrozija pokrovitelja grada, koji je na novcu prikazan kako stoji, a ponekad na konju. Zlatni A. (AMBROSINO D'ORO) težio je oko 3,5 gr čistog zlata. Kovan je također i novac u vrijednosti 1/2 A. Srebrni A. (AMBROSINO D'ARGENTO) težio je 2,9-2,8 grama, a na kraju 2,3 grama, kao i srebrni groš. AMADEO D'ORO Narodni naziv za zlatni novac u vrijednosti 10 škuda, emitiran za vrijeme vojvode Viktora Amadeusa I Savojskog (1630. - 1637.). Kovan je u Torinskoj kovnici. Na aversu je portret vojvode, a na reversu štit s grbom porodice Savoye. ANDREAS-HOFERKREUZER Naziv za novac od 20 i 1 krajcara, koji je kovan u 1809. godini u gradu Halleu u vrijeme borbe Tirolaca za nezavis nost. Na aversu je orao raširenih krila i legenda “GEFURSTETE GRAFSCHAFT TIROL”, na reversu u vijencu oznaka nominale i godina kovanja. ANDREAS-MUNZEN (njem. Andrijin novac). Naziv za novac, koji prikazuje sv. Andriju ili prikazuje križ u obliku slova “X”, tzv. “Andrijin križ”. Na primjer: Goldgulden Brabanta 1467. - 1489. godine, Andreastaler kovan od srebra dobijenog iz rudnika u Harzu iz 1487. godine, Andreastaler Hohnsteina iz 1535. godine, kao i Andreastaler Luneburga i Hannovera iz 1594. - 1773. godine. U Rusiji je kovan Andrijin dukat počevši od Petra I (1689. - 1725.). Naziv A. M. je korišćen i za bakrene pfenige kovane u Braunschvveigu do početka XIX stoljeća. ANGE D'OR (franc. zlatni anđeo). Francuski zlatni novac kovan od 1341. godine za Phiiippa VI. Naziv mu dolazi od anđela Mihajla, kojega se lik nalazi na zmaju i drži štit sa francuskim kraljevskim grbom. Vrijednost mu je bila 75 soues tournois. Prvobitna težina od 7,42 gr kasnije je opala na 6,44 gr zlata. Kovan je i u Flandriji od Filipa Smjelog 1385. godine, u težini od 4,8 gr. ANGEL Zlatni engleski novac od 1470. godine naovamo. Prikazuje sv. Mihajla koji ubija zmaja, na jednoj strani, a na drugoj je strani novca brod. Bio je u upotrebi za vrijeme vladavine Tudora i Stuarta. ANGOLAR Novčana jedinica bivše portugalske kolonije Angole. Po vrijednosti je bio izjednačen s escudom, a dijelio se na 100 centavosa. ANGSTER Narodni naziv za rasprostranjeni švicarski srebrni novac od sredine XIV pa do XIX stoljeća. Naziv mu dolazi od riječi ANGESICHT - prikaza glave biskupa grada Basela, koja se nalazi između slova B i A, ili od latinskog ANGUSTUS - tanak, mali. Baselski A. je težio 0,366 gr. Kada je pravo kovanja novca prešlo od biskupa na grad, na novcu se pojavio grb grada Basela i novac je nazvan “STABLER”. Od 1424. godine A. je težio 0,32 grama i kovan je u mnogim kantonima Švicarske. Od početka XIX stoljeća kovan je dvostruki A. od bakra. Vrijednost: 480 A = 1 gulden. ANGSTTALER Narodni naziv za talir iz 1848. godine kovan u Mecklemburg-Schwerinu, i kod kojeg je u kružnoj legendi na aversu izostavljena kratica “VGG” - “Von Gottes Gnaden” - “božjom milošću”. ANNA Mala novčana jedinica Indije do 1957. godine. U Burmi do 1958, Pakistanu od 1947. do 1961., i Akcionarske kompanije Benadir u Istočnoj Africi (Somalija) od 1903. do 1906. godine. Vrijednost: 1 rupija = 16 anna = 64 pajsa = 194 pja. ANNENGROSCHEN (njem. Anin groš). Srebrni novac Braunschweiga, Hannovera i Hildesheima u prvoj polovini XVI stoljeća, na kome se nalazi lik sv. Ane. Težina mu je bila 3,04 gr. Vrijednost: 12 A.g. = 1 rajnski zlatni gulden. ANNONA je poštovana kao boginja, koja rimskom narodu osigurava potrebnu hramu, i stoga je prikazivana na novcu careva, koji su se starali o snabdijevanju žitom, od Nerona do Carusa, (54. - 283.). Prikazivana je sa žitnim klasjem ili rogom izobilja u rukama, a kraj nje je prikazivano kormilo i prednji dio broda, aluzija na ulogu prekomorskih provincija u prehrani stanovništva Rimskog carstva. ANSELMINO Naziv dvostrukog đulija (tal. GIULIO), emitiranog u Milanu za Vincenza Gonzage od Mantue (1587. - 1613.). To je bio srebrni novac u vrijednosti 20 solda i težio je 4,50 do 6,76 gr. Naziv mu dolazi od prikazivanja sv. Anselma na aversu, sveca zaštitnika Mantue. ANTONINIANUS Rimski novac, koji je počeo emitirati car Caracala (Marcus Aurelius Antoninus) 215. godine. Prvobitna mu je težina bila 5,18 gr. srebra, i vrijedio je 2 denara. Njegovo emitiranje bilo je posljedica financijske krize, koja je u III stoljeću zahvatila Rimsko carstvo. Putem emitiranja A. većeg i težeg od denara, Caracalla je htio stabilizirati privredu. Ali ova mjera nije dala željene rezultate, i vrijednost A. je neprekidno padala, smanjivanjem količine srebra i povećavanjem primjesa u njemu. Mada je sredinom III stoljeća istisnuo iz opticaja denar, i sam A. ubrzo postaje bakreni novac s neznatnim primjesama srebra (2-4%). Ponekad je A. imao samo prevlaku od srebra. Na A. imperatori imaju na glavi zrakastu krunu, dok carice od Julije Domne (217. g.) nose mjesečev srp. Za vrijeme vladavine careva Sev. Alexandera (222. - 235.) i Maximinusa Tračanina (235. - 238.) A. se nije kovao. APFELGROSCHEN (njem. groš s jabukom). Naziv dobrog groša, na čijoj je jednoj strani bila na osnovi carske uredbe iz 1571. godine prikazana imperatorska jabuka (njem. Reichsapfel) i broj 24, što označava 1/24 rajhstalira. APOEN (franc. APPOINT). Iznos, na koji glasi novčanica ili drugi vrijednosni papir. U zavisnosti od praktičnosti i svrhe izdavanja postoje i različiti apoeni. APVULIENUS (lat. APULIENSIS). Naziv za konkavni srebrni novac tipa denara, kovanog li gradovima Palermu i Salernu za Vilhema II kralja Napulja i Sicilije (1166. - 1189.). Na aversu je palmino drvo i tekst “APULIENSIS”. Težina A. je bila 2,6-2,7 gr. Kovane su i vrijednosti od 1/3 i 1/6 A. Kasnije je težina reducirana na 2,0-2,1 gr. U 1195. godini car Henrik VI je u Brindisiu emitirao A. (DENARIUS APULIENSIS) s težinom od 1 gr. ARENDRIJKSDAALDER (hol. kraljevski talir s orlom; Arend - orao). Holandski talir, koji prikazuje carskog orla na jednoj strani. Od 1583. godine A. se počeo kovati u Frieslandu i prikazuje čovjeka s bradom, kapom i mačem na aversu i carskim orlom na reversu. Kasnije Friesland, a također i druge provincije pa i gradovi, emitiraju A. koji prikazuje orla na aversu i grb provincije ili grada koji ga kuju na reversu. ARENDSCHILLING (hol. šiling s orlom). Holandski srebrni novac s orlom na jednoj strani. Uveden je u opticaj za cara Karla V od 1536. godine. Težina mu je bila 6,152 gr. U početku je ovaj novac vrijedio 4, a od 1586. godine 6 Stuvera. A. je bio vrlo rasprostranjen novac u Holandiji i zapadnoj Njemačkoj. Također je poznat i pod drugim nazivima, kao npr. “MALSCHILLING”, “ESCALIN”. “VLIEGER” i dr. ARENDSDAALDER (hol. orlovski talir). Naziv ta. talir i njegove dijelove iz holandske provincije Seeland od 1601. godine i Frdeslanda od 1617. godine. Na aversu orao, na reversu je grb. Vrijednost: 1 A. = 60 Stuvera. ARETHUSA Riječna nimfa u koju je bio zaljubljen riječni bog Alfej. Arethusin lik je često prikazivan na novcu Syracuse. ARGENTARIVS (lat. argentum - srebro). Naziv za bankare u starom Rimu, koji su mijenjali razne vrste novca i davali kredite, a također obavljali i bezgotovinska plaćanja među svojim klijentima. ARGENTEUS Srebrni novac, koji se ponovno počeo kovati nakon novčane reforme cara Diokletiana 296. godine. Težina ovog novca je bila 3,41 gram. Od jedne funte srebra kovano je 96 ovih srebrnjaka. Vrijednosti: 1 aureus = 24 A.; 1 A. = 5 folisa; 1 folis = 5 denara; 1 antoninian = 2 denara. ARGENTINO Zlatna novčana jedinica Argentine od 1881. godine. Naziva se još i “Zlatni argentino”. Vrijednost 5 pesosa, a težio je 8,645 gr (7,258 gr čistog zlata). ARMELLINO Srebrni napolitanski novac, tipa groša, po vrijednosti jednak 1/2 Carlina. Emitiran je od 1465. do 1496. godine za vrijeme Ferdinanda I. Aragonskog, kada je ovaj bio kralj Napulja i Sicilije. Novac je dobio svoje ime po hermelinu, budući ga predstavlja na reversu. Ponekad je nazivan i Volpetta (tal. volpe - lisica). Sličan novac je kovao i Alfonso II i Ferdinand II, a također i vojvoda Urbina Franco Maria I (1508. - 1513.). ARSLANIJA (tur. arslan - lav). Turski naziv, udomaćen u našim krajevima, za holandski talir s likom lava. ARTIG (njem. ARTIG, Šved. ORTUG). Srebrni novac kovan prvi put u Švedskoj za Alberta Meck-lemburškog (1363. - 1395.). Težina A. je bila 1,1- 1,2 gr. Osim u Švedskoj A. je kovan i u Estoniji od druge polovine XIV stoljeća pa do kraja XV stoljeća. Također je kovan i u Tartuskoj biskupiji, i u Talinu. ARTILUK Srebrni novac Dubrovnika, kovan između 1627. i 1701. godine. Vrijednost mu je bila i dinarića ili 90 minci (Folara), težina 1,15-2,22 grama. Na aversu je prikazan sv. Vlaho, a na reversu je oznaka vrijednosti. AS (lat. AES, ASS, ASSIS). Novčana i težinska jedinica u starom Rimu. U početku su to bili lijevani komadi bakra nepravilna oblika (AES RUDE ili AES INFECTUM) težine 2 do 2,5 kg. Javljaju se početkom V stoljeća pr. n. e. Od sredine IV st. pr. n. e. ti nepravilni komadi zamjenjuju se lijevanim četvrtastim pločama bakra, na kojima su utisnuti likovi životinja ili neki drugi (AES SIGNATUM). U 335. godini pr. n. e. Rim počinje lijevati veliki bakreni novac, na kojem je prikazan pramac broda, a na drugoj strani glava Janusa (AES GRAVE). Doba lijevanja ovog velikog bakrenog novca može se podijeliti u 3 perioda: 335. - 312. pr. n. e. AS od 272,88 gr 312. - 286. pr. n. e. AS od 327,45 gr 286. - 269. pr. n. e. AS od 136,44 gr. Početkom Ili stoljeća pr. n. e. A. se počeo kovati, a ujedno mu se i težina smanjila na 1/6 funte (54,59 gr), a od 218. godine pr. n. e. na 1/12 funte (27,30 gr) i od 89. godine pr. n. e. na 1/24 dio funte (13,54 gr). Kasnije je A. težio još manje. Emitirane su nominale od 10, 5 i 2 Asa, kao i one od 1/2, 1/3, 1/4, 1/6,1/12 i 1/24 Asa. U staroj Grčkoj As je nazivan ASSARION. Tokom II i III stoljeća pr. n. e. grčke kolonije (Chersonesos, Tyr, Olbia) lijevale su također ovu vrstu novca. U srednjem vijeku, a i u najnovije doba, A. se uzima kao osnova za označavanje težine metalnog novca, posebno od zlata i srebra, ali različitih vrijednosti. ASARFI Zlatni novac Nepala. Kovane su vrijednosti od 1/64, 1/32, 1/16, 1/8, 1/6, 1/4, 1/2, 1, 2 i 4 A. ASIGNAT (franc. Assignats, od lat. Assigno - doznaka). Papirnati novac, koji je prvi put emitiran u Francuskoj 1789. godine, za vrijeme Buržoaske revolucije. Emitiran je u velikim nominalarna, od po 10.000 franaka, a kao pokriće su mu služila zaplijenjena dobra plemstva i crkve. Od 1790. godine emitiraju se i male nominale, i u opticaju se nalaze zajedno s metalnim novcem. Uslijed inflatornog emitiranja vrijednost im je stalno opadala, tako da im je 1791. godine vrijednosti bila svega 90% nominalne vrijednosti, krajem 1794. godine 17%, a 1797. godine svi su asignati proglašeni bezvrijednima. Kod nas su asignati emitirani tijekom 1848. godine. Jedni su emitirani od Banskog vijeća za vrijeme bana Jelačića u Zagrebu, prvenstveno zbog nedostatka srebrna novca. Ovi su asignati imali vrijednost od 25 i 1000 forinti, a jedinstveni su po tome, što su glasili na ime vlasnika. Iz prometa su povučeni 1850. godine spaljivanjem cijele naklade. Sačuvana su po 4 komada od svake vrijednosti, i to su primjerci, koji su kao dokazni bili priloženi zapisnicima o uništavanju. Druga vrsta asignata izdana je od Srpskog narodnog odbora u Sremskim Karlovcima za vrijeme ustanka protiv Madžara. Od njih su poznate dvije vrste, i to: 5 i 1 forinta. Spominje se i postojanje asignata u vrijednosti od 10 forinti, ali do danas nije pronađen siguran dokaz da je i ova nominala emitirana. ASPRA (od grčkog aspros - bijel). Prvi puta se javlja u Trapezuntskom carstvu (1204. - 1416.) i bila je nešto lakša od mletačkog matapana. U Kafi (danas Feodosija) A. se kovala od XIV stoljeća pa do 1475. godine od Đenovljana, koji su bili gospodari ovoga krimskog grada. Na našem području to je vrsta turskog novca u vrijednosti od 1/3 pare. U toj vrijednosti kola i na području Hrvatske, gdje se riječ “aspra” pretvara u “jaspra”. Riječ “jaspra” ovdje ne znači samo novac određene vrijednosti, nego postaje oznaka za novac uopće. U Srbiji i Bugarskoj srednjovjekovnoj državi vjerojatno je naziv za poludinar. ASSARIOM U Grčkoj i na Istoku naziv za rimski As. Antički grčki gradovi u sjevernom dijelu Crnog mora (Bizve, Chersonesos, Olbia, pa zatim Tyr i dr.), kao i na otoku Hios i drugdje, kovali su tijekom V do III stoljeća pr. n. e. bakreni novac od 1, 2, 3 i 4 Asa. Vrijednost novca označavana je slovima. ASSIS Naziv za groš od 6 kreuzera grada Strassburga od XVI do XVIII stoljeća. Na aversu je ljiljan, a na reversu križ s dvostrukim kružnim tekstom. ATHENA (lat. Minerva) široko poznata božica. Lik joj je na novcima prikazivan tako često, da jedan pregled u okviru ovog sastava nije moguće ukratko dati. ATIA Bakreni novac iz XVIII stoljeća bivše portugalske kolonije u Indiji - Goa i Diu. Na njemu se nalaze križ s jedne strane i državni grb na drugoj. Vrijednost: 1 A = 12 reala Goe = 15 reala Diu = 6 3/8 reala Portugala. ATIČKA STOPA U staroj Grčkoj novčani i težinski sustav bio je u slijedećem odnosu: - 1 talent = 60 mina; 1 mina - 50 statera; 1 stater =2 drahme; 1 drahma = 6 obola; 1 obol = 8 halka. Težina atičkog talenta bila je oko 26,196 kg. Kada je nastala nije posve sigurno utvrđeno. Sve vrijednosti nisu kovane u isto vrijeme. Od zlata su kovani: didrahma, drahma i njezini dijelovi 1/2, 1/3 i 1/6. U srebru su kovani: 10, 4, 2 i 1 drahma te nominale od 5, 4, 3, 2, 1 1/2, 1, 3/4, 1/3, 3/8, 1/4 i 1/8 obola. Atička stopa je bila prihvaćena od mnogih grčkih gradova i država, a kada ju je Aleksandar Makedonski uzeo za svoj srebrni novac, bila je u-potrebljavana po cijelom istočnom Mediteranu. ATT Novčana jedinica kraljevine Laos; jednaka 100 kipa. AUGSBURGER REICHSMUNZORDNUNG (njem. Augsburški carski novčani sustav). Novčani sustav cara Karla V iz 1551. godine. Po ovom je sustavu talir vrijedio 72 krajcara. Drugi A, R. je iz 1559. godine, i po njemu holandski zlatni gulden vrijedi 75 krajcara, a srebrni novčano-obračunski gulden 60 krajcara (Reichguldiner). Po ovom je sustavu 1 gulden = 30 polubatzena = 60 krajcara = 240 austrijskih pfeniga. AUGUSTA (lat. uzvišena). U starom Rimu titula careve žene, koja se prvi puta upotrijebila za cara Augusta, a u upotrebi je konstantno od Domitiana. Ponekad je ova titula davana i carevoj majci ili sestri. AUGUSTALIS Zlatni novac cara Friedricha II kovan na Siciliji od 1231. godine u Messini i Brin-disiju. Na aversu je poprsje cara s togom i lovorovim vijencem, uokolo je tekst. Na reversu je carski orao, a uokolo je natpis. Težina A. je bila 5,24 grama, a vrijednost 7 1/2 tari. AUGUST D'OR Zlatni saksonski novac, kovan od 1725. do 1756. godine od Friedricha Augusta. Po ugledu na njega kovan je pruski FRIEDRICHS D'OR i francuski LOUIS D'OR. S težinom od 6 gr bio je jednak vrijednosti od 5 talira. Kovani su još i pola A. (2 1/2 talira), a također i dvostruki A. (10 talira). AUGUSTUS (lat. uzvišen). Počasni naziv, koji je 27. godine pr. n. e. Senat rimski dodijelio Oktavijanu. Ovaj naziv su kasnije nosili i ostali rimski carevi. AUKSINAS Novčana jedinica Litve od 1918. do 1922. godine. Dijelila se na 100 skatika. AUREUS (lat. aureus - zlatan). U vrijeme Rimske republike ovaj je novac kovan rijetko, i to za potrebe plaćanja vojske i u slučaju nekog trhimfa. Tek od Julija Cezara ovaij se novac kuje redovno. Sistematsko kovanje A. počelo je u carskom periodu, počevši od Augusta, u količini od 40 komada iz jedne rimske funte (približna težina 8,19 gr). Vrijednost: 1 A. = 25 denara = 100 sestercia = 200 dupondia = 400 asa. Kasnije mu težina opada, pa je za Nerona težina A. bila 1/46 dio funte, za Caracalle 1/50, Dioklecijana prvo 1/70 a zatim 1/60 dio funte. U vrijeme novčane reforme Konstantina Velikog A. je zamijenjen solidusom. AUSTRIJSKA VALUTA Naziv za austrougarski novac od 1858. do 1892. godine. Osnovna novčana jedinica bio je gulden. Kovane su srebrne vrijednosti od 2 i 1 G. i 1/4 guldena, te sitan srebrni novac u vrijednosti 10 i 5 krajcara, i bakreni novac od 3, 1 i 1/2 krajcara. Nova valuta je nazvana “OSTERREICHISCHE VVAHRUNG” i od 1. IX 1858. priznavana je kao jedinstvena valuta u cijeloj monarhiji. Na osnovi A. V. emitiran je i novi papirni novac. Ovaj period je trajao sve do uvođenja u Austro-Ugarsku zlatne krunske valute. AVERS Prednja strana novca i medalja. Avers antičkog vremena predstavlja religiozno-pravnu predstavu svog vremena. Zbog toga na njemu najčešće viđamo glave božanstava, zaštitnike gradova, a također i amblem grada (kornjača na A. otoka Egina; konj na A. Korinta, pčela na A. grad Efes, itd.). U epohi helenizma na A. se u pravilu nalazi lik upravljača grada ili države. Na aversu rimskih denara nalazi se boginja Rima, no već krajem II stoljeća pr. n. e. pojavljuje se veliki broj novaca s različitim prikazima na aversu. U rimsko carsko vrijeme na A. se obavezno nalazi portret vladara ili nekog člana njegove porodice. Avers srednjovjekovnog novca kao i novaca novog vremena uobičajen je s tekstom, koji sadrži pravnu osnovu kovanja određenog novca, tj. ime, portret ili simbol (amblem ili grb) vladara za kojega je novac kovan, ako država ima oblik kraljevine, ili grb s nazivom države, ako je u pitanju republika. AVO Novčana jedinica Aomina i Timora (Makao). Od 1894. do 1913. godine dijelila se na 78 rupija, a od 1913. godine na 100 pataka. Autor: Slavoljub Petrović Izvor: Obol, HND i www.numizmatika.antikviteti.net Ključne riječi: numizmatika, rječnik, pojmovi Keywords: numismatics, glossary, terms Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

subota, 19.11.2011.

Otkup novčanica: Nezavisna Država Hrvatska 2 kune 1942. Konstantno vršim otkup ovih novčanica. Otkupna cijena: 0,50 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost) Kontakt na: - e-mail: ndcastua@gmail.com ili telefon: +385 95 858 6377

petak, 18.11.2011.

Od sljedeće godine nova numizmatička izdanja Hrvatske narodne banke New Numismatic Issues of Croatian National Bank in Next Year This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. U svojem priopćenju za javnost od 16. studenoga 2011. Savjet Hrvatske narodne banke objavio je kako će numizmatičari u sljedećoj godini moći nadopuniti svoje kolekcije s još nekoliko zanimljivih izdanja Hrvatske narodne banke. U suradnji s Hrvatskim novčarskim zavodom već 2. siječnja trebao bi krenuti u prodaju zlatni kovani novac nominalne oznake 10 kuna "Čipkarstvo u Hrvatskoj". U nastavku godine predviđeno je i izdavanje prigodnoga srebrnog kovanog novca nominalne vrijednosti 150 kuna posvećenog 150-godišnjici željeznice u Hrvatskoj, a koji će u suradnji s partnerom iz Njemačke biti uključen u seriju izdanja posvećenu razvoju prometala u svijetu. Približavanje Hrvatske članstvu u Europskoj uniji numizmatički je započelo već prije šest godina izdavanjem optjecajnog kovanog novca od 25 kuna "Republika Hrvatska kandidat za članstvo u Europskoj uniji 18. VII. 2004.". Predstojeće zaključivanje Pristupnog ugovora između EU i RH bit će popraćeno izdavanjem također optjecajnog kovanog novca od 25 kuna. Uz sve to, sljedeće godine bit će izdan i numizmatički komplet optjecajnog kovanog novca kuna i lipa s oznakom godine izdanja "2012.". Izvor: Hrvatska narodna banka Ključne riječi: prigodni novac, Hrvatska, 2012 Keywords: comemmorative coins, Croatia, 2012 Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

četvrtak, 17.11.2011.

Papirna novčanica - uputnica od 100 perpera Kraljevine Crne Gore, izdanja 1912. godine 100 Perpers Banknote of Kingdom of Montenegro Dated 1912 This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Povod za ovaj napis dao mi je poznati beogradski numizmatičar Dr Vojislav Jovanović. On je 1976. godine postao vlasnik najređe papirne novčanice Crne Gore od 100 perpera - izdanja 1912. godine. Pored papirnog novca Kraljevine Srbije od 10 dinara, izdanja 1885. godine, ova novčanica spada među najređe papirne novčanice moderne jugoslovenske numizmatike (posle 1850. godine). Pre nego što je nabavljen ovaj primerak, među numizmatičarima je bio poznat samo jedak otcepljeni deo od cca 20-25% takvog komada - veličine 47 x 115 mm. Celokupna domaća i svetska numizmatička literatura registruje apoen od 100 perpera, izdanja 1912. godine, opisuje ga i navodi podatke o njemu, ali nigde nije objavljena njegova fotografija. Razlog ovome je svakako velika retkost ove novčanice. Ovom prilikom smo u mogućnosti da ispravimo taj nedostatak. Radi celovitog sagledavanja uslova pod kojima je došlo do izdavanja prve emisije papirnog novca u Crnoj Gori, iznećemo neke osnovne podatke o ovome izdanju. Crnoj Gori je priznata državna samostalnost na Berlinskom kongresu 1878. godine, pa je od tog vremena mogla imati i svoj sopstveni novac. Na osnovu odluke kneza Nikole, Crna Gora je uvela svoj sopstveni novac tek 1906. godine (kovani novac od nikla i bakra). Međutim, Zakon o državnom novcu Kraljevine Crms Gore donet je tek 4. decembra 1910. godine, i istog dana objavljen u listu “Glas Crne Gore”, broj 54. Tim Zakonom je ozvaničeno vezivanje crnogorskog perpera za tzv “krunski tečaj”, a ne za “latinsku uniju”. Sve do početka Prvog balkanskog rata sa Turskom 1912. godine, za razliku od Srbije, Crna Gora nije imala papirni novac. Vođenje ovoga rata iziskivalo je maksimalno angažovanje svih raspoloživih snaga Crne Gore, pa samim tim i ogromna materijalna i finansijska sredstva. Da bi koliko-toliko povećala sredstva države, crnogorska vlada je odlučila da privremeno izda blagajničke uputnice (zapise - bonove), koje su glasile na Glavnu Državnu Blagajnu; u tu svrhu je donesen i poseban zakonski propis. Ove uputnice su u potpunosti zamenjivale novčanice, pošto su primane - osim na državnim blagajnama - i u privatnom prometu u punoj nominalnoj vrednosti. Blagajničke uputnice su ustvari bile neka vrsta privremenog papirnog novca, koji nije imao pokriće, ali za koji je država garantovala u visini njegove nominalne vrednosti. Cirkulacija ovih papira počivala je na sili zakona. Ovo je zapravo predstavljalo prinudni unutrašnji zajam države na godinu dana. Na bazi emisije ovih uputnica, država je odmah, na početku Prvog balkanskog rata dobila dva miliona perpera za potrebe finansiranja povećanih izdataka oko vođenja rata protiv Turske. Prvi trag o nameri izdavanja blagajničkih uputnica nalazi se u Zakonu o rekviziciji koji je objavljen 18. septembra 1912. godine, u kome se nagoveštava da će crnogorska država nadoknađivati rekviziciju za vojne, odnosno ratne potrebe, putem isplate u gotovu ili blagajničkim uputnicama - bonovima. Prema tome Zakonu, otplatu bonova i način njihovog povlačenja propisaće Ministar unutrašnjih dela, što je kasnije preinačeno Naredbom izdatom od strane ministra finansija i građevina. Promena je izvršena samo u pogledu nadležnosti za povlačenje tih uputnica, koje se prenosi iz delokruga Ministra unutrašnjih dela u kompetenciju Ministra finansija i građevina. Celo izdanje je štampano i pušteno u promet na oonovu Zakona o izdavanju blagajničkih uputnica, koji je donet 23. oktobra 1912. godine i istog dana objavljen u listu “Glas Crne Gore”. Međutim, osnovano je pretpostaviti da je u Vladi Crne Gore, još prilikom donošenja navedenog Zakona o rekviziciji od 18. septembra 1912. godine, bila već doneta konačna odluka o izdavanju i puštanju u opticaj ovih uputnica-bonova. Uputnice naime nose kao datum izdavanja 1. oktobar 1912. Zakonom o izdavanju blagajničkih uputnica Ministarstvo finansija je ovlašćeno “da može izdati uputnice na Glavnu državnu blagajnu”, a član 3. kaže: “Uputnice će glasiti na donosioca i primaće se u nominalnoj vrednosti kako na svim državnim, opštinskim i drugim javnim blagajnama, tako i u privatnom prometu”. Štampanje celokupnog izdanja izvršeno je u štampariji “Unija” u Pragu, na punijoj hartiji, sa istim motivom i tekstom, osim nominale, na aversu i reversu, kod svih apoena. Motiv se sastoji iz stilizovanih šara oko grba Crne Gore, koji je u sredini uputnice i zahvata približno jednu trećinu prostora. U sva četiri ugla nalazi se arapskim brojkama ispisana nominala, kao i levo i desno od grba, samo znatno većim brojkama. Slovima je ispisan iznos preko celog grba. U levom gornjem uglu polja u kojem se nalazi grb, stoji oznaka serije otštampana klišeom, dok je broj naknadno utisnut numeratorom u crnoj boji. Numerisanje je urađeno prilično neprecizno, a vršeno je tako što je na aversu uvek neparan, a na reversu sledeći po redu paran broj. Mogu se naći i novčanice kod kojih su brojevi na aversu i reversu isti. Tekst uputnice glasi: “Neka Glavna Državna Blagajna isplati doposiocu ove uputnice (slovima nominalni iznos uputnice)” - “Vrijednost uputnice traje godinu dana od dana publikacije zakona o ovlašćenju puštanja iste u tečaj”. “Cetinje, 1. oktobra 1912, Predsjednik Glavne drž. Kontrole F(ilip) Jergović, sr. Ministar finansija Dr. S(ekula) Drljević, sr.” Ovih uputnica je izdato u ukupnoj nominalnoj vrednosti od 2 miliona perpera. Izdate su u 6 apoena, i to: od 1 perpera=500.000 komada, od 2 perpera=200.000 komada, od 5 perpera=80.000 komada, od 10 perpera=40.000 komada, od 50 perpera=4.000 komada i od 100 perpera = svega 1.000 komada, odnosno ukupno 825.000 komada od svih navedenih apoena. Iz iznetih podataka se vidi da retkost predstavljaju komadi od 50, a posebno apoeni od 100 perpera; ovo utoliko pre što su ove uputnice povlačene iz opticaja. Prema citiranom Zakonu trebalo je da uputnice budu po vučene posle godinu dana, tj. do početka oktobra 1913. godine. Međutim, njihovo važenje je nešto produženo. Naime, sredinom oktobra 1913. godine Ministarstvo finansija donelo je Naredbu o povlačenju blagajničkih uputnica-bonova, kojom je regulisan način njihovog povlačenja i kojom se njihova vrednost “produžuje do 1. februara 1914, za koje će se vreme izvršiti njihovo povlačenje iz saobraćaja”. Naredba načelno reguliše način povlačenja i poništavanja uputnica, a detaljnija uputstva o tome data su u Pravilniku o povlačenju blagajničkih uputnica-bonova, koji je isto Ministarstvo izdalo 19. oktobra 1913. godine. Na osnovu ovih propisa otpočelo je povlačenje uputnica, ali je išlo dosta sporo, pošto ratom iscrpena državna blagajna nije imala novaca. Moralo se čekati na zaključenje zajma, a kada je zajam dobijen ispale su preče potrebe, pa su sredstva namenjena za otkup uputnica utrošena na druge svrhe. Tim povodom tadašnji ministar finansija Crne Gore je u svom dnevniku, 14. decembra 1913, zapisao sledeće: “Bonovi se prikupljaju, a ja već utrošio 3. miliona franaka”. Povlačenje uputnica vršeno je preko novčanih zavoda i svih carinarnica Crne Gore do 1. januara 1914. godine, a Glavna državna blagajna primala ih je zvanično do 1. februara iste godine. Usled navedenih okolnosti, međutim, konačno povlačenje blagajničkih uputnica ne samo da nije bilo završeno u predviđenom roku - do 1. februara 1914. - već se de facto produžilo za još nekoliko meseci. Pri povlačenju uputnica, Glavna državna blagajna je vršila njihovo poništavanje na taj način što je svaka uputnica, po pravilu, bušena na dva mesta, ali tako da su brojevi numeracije ostali nepovređeni. Bušenje je izvršeno u vidu nepravilno iz dva dela formiranih krugova raznih prečnika (od 13-20 mm). Primerak navedene novčanice - uputnice Crne Gore od 100 perpera, koji objavljujemo, veličine je 177 x 115 mm. Osnovna podloga boje je tamno smeđa (sepija) sa bledo smeđom (sepijom) mrežicom. Boja šare je zatvoreno smeđa (sepija), a slova teksta su crne boje. Novčanicu objavljujemo u prirodnoj veličini. Ona nije numerisana, pa zbog toga ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je bila u prometu. Ali, isto tako se ne može s pouzdanjem tvrditi da nije bila u opticaju, s obzirom da se može pretpostaviti da greškom nije došlo do njene numeracije. Kurioziteta radi, istovremeno objavljujemo i pomenuti deo komada od 100 perpera, na kome je vidljiva polovina rupe od bušenja vršenog prilikom poništavanja. Deo novčanice od 100 perpera izdanja 1912. - veličine 47 x 115 mm. Novčanica od 100 perpera izdanja 1912. - u prirodnoj veličini 177 x 115 mm - ref: Viščević #16.5 Novčanica od 100 perpera izdanja 1912. u XF kvaliteti prodana na 32. aukciji Srpskog filatelističkog kluba za 7.400 EUR - ref: Viščević #16.2 Literatura 1. Dr. Mirčeta Burović, Crnogorske finansije 1860-1915, Titograd, izdanje Istorijskog instituta NR Crne Gore, 1960 (Blagajnički zapisi - bonovi, str. 358-362). 2. Vitomir Sokolović, “Papirni novac Crne Gore 1912-1917“ Blagajničke uputnice - zapisi - bonovi, Filatelista, časopis Saveza filatelista Srbije, 1975, br. 155, str. 32-35. 3. Papirni novac iz zbirke Đorđa Novakovića, Katalog izložbe, Muzej grada Beograda - Beogradska udružena banka (klub beogradskih kolekcionara), Beograd, Manakova Kuća, 1968. Autori: Vitomir Sokolović (članak) i Zlatko Viščević (aukcijski rezultat) Izvor: Numizmatičar, br. 2, Beograd, 1979. i Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Kraljevina Crna Gora, 100 perpera, 1912 Keywords: paper money, banknotes, Kingdom of Montenegro, 100 Perpers, 1912 Otkup odlikovanja i vojnih oznaka. Brza gotovinska isplata bez čekanja!

srijeda, 16.11.2011.

Otkup novčanica: Nezavisna Država Hrvatska 1000 kuna 1941. Konstantno vršim otkup ovih novčanica. Otkupna cijena: 0,50 EUR / kom. (bez obzira na očuvanost) Kontakt na: - e-mail: ndcastua@gmail.com ili telefon: +385 95 858 6377

utorak, 15.11.2011.

Jugoslavenski dukati (5) - Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1934. Aleksandar I. Karađorđević Yugoslavian Ducats (1) – Kingdom of Yugoslavia 1 Dukat 1934 with Portrait of King Aleksandar I. Karađorđević This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Uvodni dio: Jugoslavenski dukati (1) - Uvod Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1934. – žig „klas“, ref: ref: Viščević #19.1, Mandić #11.4, KM #12.2 sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 19,75 mm masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska; u prodaji: od 1934. opis: kralj Aleksandar I. / državni grb autori: Richard Placht i Joseph Prinz emisija: 2.000 kom. Uredio: Zlatko Viščević Izvor: Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija, dukati Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia, ducats Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

ponedjeljak, 14.11.2011.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 10 dinara 01.11.1920., „Amerikanka“ Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, 10 Dinars 01.11.1920, „American“ This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Ova novčanica je jedina novčanica Narodne banke koja je izrađena izvan Evrope. Nju je štampala Američka kompanija za banknote (American Bank-Note Company) iz Njujorka. Za ovu kompaniju se Narodna banka opredelila na preporuku francuske centralne banke, čiji su kapaciteti bili zauzeti, a ugovor i narudžbe su išle preko ispostave te kompanije u Parizu. Kraljevina SHS, 10 dinara 01.11.1920., „Amerikanka“ - ref: Viščević #7 Izrada Na osnovu ponude Američke kompanije za banknote i podnetog nacrta ove novčanice, Narodna banka je pismom br. 33421 od 23. decembra 1920. godine naručila, s tim da se u nacrtu izvrše određene izmene, izradu 50 miliona komada ovih novčanica, i to u 50 serija po milion komada, koliko je i izrađeno. Za štampanje svake serije plaćeno je kompaniji po 15.000 dolara ili ukupno 750.000 dolara, što je po tadašnjem kursu od oko 45 dinara za 1 dolar iznosilo 33,750.000 dinara za celu količinu ovih novčanica u nominalnoj vrednosti od 500 miliona dinara. Troškovi transporta, osiguranja i dr. bili su zaračunati posebno. Troškove izrade ove t.zv. „stalne" novčanice snosila je država, shodno odredbama tačke III Prelaznih naređenja u Zakonu o Narodnoj banci Kraljevstva SHS iz 1920. godine. Isporuka izrađenih novčanica izvršena je u pet pošiljki, brodom od Njujorka do Avra, a odatle železnicom do Beograda. Pošiljke su stizale u zemlju od 27. decembra 1921. do 8. marta 1922. godine. Opis ove novčanice objavila je Narodna banka u vreme puštanja iste u opticaj 1922. godine i u vreme njenog povlačenja iz opticaja 1932. godine. Taj opis se ovde daje u skraćenom obliku. Novčanicu karakteriše štampa u jakoj plavoj boji u nijansama i prilično puna hartija. Čist crtež novčanice, bez ivice, je veličine: lica 142 x 81 mm, a naličja 135 x 80 mm. Na licu novčanice od crteža je najupadljiviji, na levoj strani, snažan goli čovek koji pokreće veliki točak (simbol napretka). Iznad točka su predstave dve žene (boginje radinosti i nauke) i Merkura (simbol trgovine). Od teksta, pri vrhu stoji: a na donjem delu: Oznaka nominalne vrednosti ima više. Na desnoj strani lica je šara u kojoj je krupna cifra „10". Preko sredine cifre piše (ćirilicom) „DESET", iznad cifre (ćirilicom) „DINARA", a ispod cifre (latinicom) „DINARA". U četiri ugla su četiri različite šare, u kojima je cifra „10" svaka različita. Gornje ugaone šare povezane su sa donjim ugaonim šarama, levo i desno, trakama u kojima je cifra „10" po jedanaest puta. Oznaka serije (jedno ili dva slova ćirilične azbuke) i broj novčanice (šesto- ili sedmocifreni broj) [nap. sedmo-cifreni broj ne postoji], štampani su crvenom bojom i nalaze se u gornjem desnom i donjem levom delu lica novčanice. Na naličju novčanice je ukrašeni ram koji uokviruje crtež četiri planinska vrha - proslavljenih srpskih ratišta: Kožuha, Veternika, Dobrog Polja i Kajmakčalana. Preko gornjeg dela rama štampan je tekst: a preko donjeg dela rama: Ispod toga je klauzula o kažnjivosti pravljenja lažnog novca. Na levoj strani rama je velika cifra „10", a na desnoj strani grb Kraljevine SHS. Na licu i naličju novčanice, ispod crteža, odštampan je naziv štamparije „American Bank Note Company". Za razliku od ostale dve novčanice iste godine izdanja (1920.), na ovoj novčanici nema imena autora-crtača i gravera klišea. Opticaj Ova novčanica puštena je u opticaj 5. avgusta 1922. godine. Povlačenju ove novčanice iz opticaja pristupilo se na osnovu rešenja ministra finansija br. P-7350 od 23. januara 1932. godine. Povlačenje iz opticajaje započeto jula 1932. godine, posle treće objave u „Službenim novinama". Povlačenje ove novčanice iz opticaja vršilo se zamenom iste za jednaku vrednost u drugim novčanicama Narodne banke. Ova zamena je trajala tri godine, pa je ova novčanica izgubila svojstvo zakonskog sredstva plaćanja 18. jula 1935. godine, ali se i posle tog roka mogla zamenjivati na Glavnoj državnoj blagajni. U vezi sa ovom novčanicom zanimljiv je jedan referat Banknotnog odeljenja Narodne banke (v. nap. 7) o kvalitetu ove novčanice. U njemu se kaže da je odlično izrađena, pa je vrlo teško falsifikovati je, a da je hartija vrlo jaka, ali da gubi svoju čvrstinu posle kratke upotrebe. Usled toga, od puštanja u opticaj avgusta 1922. godine pa do 19. februara 1926. godine, Narodna banka je iz opticaja povukla i spalila 293.511 komada ove novčanice, pored otkupljenih delova ovih istih oštećenih novčanica u vrednosti od oko 185,4 hiljada dinara. Falsifikati Prema godišnjim izveštajima Banknotnog odeljenja Narodne banke o falsifikatima, ozbiljnih falsifikata ove novčanice nije bilo, jer su otkriveni primerci 1926. godine (1 komad u Beloj Crkvi) i 1930. godine (tri komada u Kosovskoj Mitrovici) bili rađeni ručno, nevešto i grubo i zato potpuno bezopasni. Neke firme su na svojim reklamnim listićima štampale jednu stranu ove novčanice, pa su i ti leci bili zaplenjeni 1927. u Mariboru, 1928. u Ljubljani i 1929. u Zagrebu. (iz knjige Jovana Hadži-Pešića: Novac Kraljevine Jugoslavije 1918-1941, Narodna banka Jugoslavije, 1. izdanje, Beograd, 1995.) Varijante, specijaliteti i ostale zanimljivosti Jedno slovo u oznaci serije - ref: Viščević #7.1 Dva slova u oznaci serije - ref: Viščević #7.2 Specimen - ref: Viščević #7.3 Proba lica - ref: Viščević #S5 Proba naličja - ref: Viščević #S6 Vinjeta "Progress" (napredak) koja je iskorištena kao glavni motiv na licu. Gravura s prikazom Kožuha, Veternika, Dobrog Polja i Kajmakčalana, središnji element naličja. Državni grb sadrži grešku - početno polje u hrvatskom grbu je bijelo umjesto crveno (tamno). Autori: Jovan Hadži-Pešić (uvodni tekst) i Zlatko Viščević (Varijante, specijaliteti i ostale zanimljivosti) Izvori: Jovan Hadži-Pešić, Novac Kraljevine Jugoslavije 1918-1941, Narodna banka Jugoslavije, 1. izdanje, Beograd, 1995., Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Slike: Serbia-money.ru Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 10 dinara, 1920, Amerikanka Keywords: paper money, banknotes, Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, 10 Dinars, 1920, American Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com

nedjelja, 13.11.2011.

Jugoslavenski dukati (4) - Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1933. Aleksandar I. Karađorđević Yugoslavian Ducats (1) – Kingdom of Yugoslavia 1 Dukat 1933 with Portrait of King Aleksandar I. Karađorđević This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Uvodni dio: Jugoslavenski dukati (1) - Uvod Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1933. – žig „klas“, ref: ref: Viščević #19.1, Mandić #11.3, KM #12.2 sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 19,75 mm masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska; u prodaji: od 1933. opis: kralj Aleksandar I. / državni grb autori: Richard Placht i Joseph Prinz emisija: 40.000 kom. Uredio: Zlatko Viščević Izvor: Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija, dukati Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia, ducats Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

subota, 12.11.2011.

Jugoslavenski dukati (3) - Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1932. Aleksandar I. Karađorđević Yugoslavian Ducats (1) – Kingdom of Yugoslavia 1 Dukat 1932 with Portrait of King Aleksandar I. Karađorđević This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Uvodni dio: Jugoslavenski dukati (1) - Uvod Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1932. – žig „klas“, ref: ref: Viščević #19.1, Mandić #11.2b, KM #12.2 sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 19,75 mm masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska; u prodaji: od 1932. opis: kralj Aleksandar I. / državni grb autori: Richard Placht i Joseph Prinz emisija: 70.000 kom. Uredio: Zlatko Viščević Izvor: Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija, dukati Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia, ducats Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

petak, 11.11.2011.

Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. New Numismatic Catalogue: Coins and Banknotes of Yugoslavia, Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro and Macedonia - 2nd edition, 2011 This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Od danas je u prodaji drugo izdanje kataloga Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Prvo izdanje ove knjige objavljeno je 2007. pod naslovom: The Guide to Coins and Banknotes of Yugoslavia, Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro and Macedonia. Nakon četiri godine rada i istraživanja izašlo je novo izdanje ovog kataloga, bitno prošireno i puno detaljnije u odnosu na prvo izdanje. Osnovni podaci o knjizi: Autor: Zlatko Viščević Naslov: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije / Coins and Banknotes of Yugoslavia, Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, Montenegro and Macedonia Jezik: hrvatski i engleski ISBN: 978-953-56890-0-3 Tehnički podaci: mekani uvez (šivano), 19 x 12 cm, 1204 stranice, crno-bijele slike Izdavač: Numizmatičko društvo “Castua”, Kastav Konzultanti: Amer Sulejmanagić, Darko Berger, Ivan Škrabo, Manfred Dietl, Ranko Mandić, Savo Popović, Vitomir Čop i Zlatko Plesivčak Savjetnik za engleski jezik: Marko Biserko Tisak: Tiskara Impress, Matulji Prednosti: Glavne prednosti ovog kataloga: - sve na jednom mjestu (kovanice i novčanice) - detaljan prikaz materijala - aktualne tržišne cijene - prikaz aukcijskih rezultata - poveznice na literaturu Što je novo u drugom izdanju: - Savjeti za skupljanje numizmatike (uvodni dio) - Detaljniji prikaz numizmatičkog materijala - Detaljni prikaz tehničkih podataka - Podaci o optjecaju - Opisi lica i naličja - Podaci o autorima novca - Prikaz manjih varijanti - Prozorčić za označavanje (evidenciju kolekcije) - Podaci o stupnju rijetkosti - Opis varijanti - Poveznica na specijalitete - Poveznica na literaturu - Aktualne tržišne cijene - Prikaz aukcijskih rezultata - Prikaz setova - Prikaz specijaliteta (česte makulature, probe i druga neredovna izdanja) - Prikaz privatnih izdanja (fantazijska izdanja, pretisci i sl.) - Prikaz potpisa na novčanicama - Prikaz novog materijala (novih izdanja kovanica i novčanica) - Prikaz neobjavljenih varijanti - Prikaz serija (kod novčanica) - Opis specimena (kod novčanica) - Kratki povijesni pregled izdavanja kovanica i novčanica (za svaku zemlju) - Detaljan prikaz literature za svako područje Sadržaj knjige: Predgovor Uvod Kako se služiti ovim katalogom - Prikaz kovanica - Prikaz novčanica - Kataloški brojevi - Stupnjevi rijetkosti - Numizmatičke vrijednosti - Literatura - Aukcijski rezultati - Kratice Skupljanje numizmatike - Kako početi skupljati? - Nabavka numizmatike - Numizmatička vrijednost novca Skupljanje kovanica - Osnovna obilježja kovanica - Stupnjevi očuvanosti - Načini skupljanja - Čuvanje kovanica - Čišćenje kovanica Skupljanje novčanica - Osnovna obilježja novčanica - Stupnjevi očuvanosti - Načini skupljanja - Čuvanje novčanica - Čišćenje i peglanje novčanica KOVANICE Slovenija - Republika Slovenija (redovna izdanja, srebrnjaci i zlatnici, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) Hrvatska - Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (neizdani kovani novac) - Nezavisna Država Hrvatska (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) - Republika Hrvatska (redovna izdanja, srebrnjaci i zlatnici, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) Bosna i Hercegovina - Republika Bosna i Hercegovina (srebrnjaci i zlatnici, privatna izdanja) - Bosna i Hercegovina (redovna izdanja, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) Jugoslavija - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) - Kraljevina Jugoslavija (redovna izdanja, dukati, specijaliteti, privatna izdanja) - Demokratska Federativna Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti) - Federativna Narodna Republika Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti) - Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (redovna izdanja, srebrnjaci i zlatnici, setovi, specijaliteti) - Savezna Republika Jugoslavija (redovna izdanja, srebrnjaci i zlatnici, setovi, specijaliteti) Srbija - Knjaževina Srbija (redovna izdanja, specijaliteti) - Kraljevina Srbija (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) - Srbija (redovna izdanja, specijaliteti) - Republika Srbija (redovna izdanja, srebrnjaci i zlatnici, specijaliteti, privatna izdanja) Crna Gora - Knjaževina Crna Gora (redovna izdanja, specijaliteti) - Kraljevina Crna Gora (redovna izdanja, specijaliteti) - Republika Crna Gora (novokovi, srebrnjaci i zlatnici, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) Makedonija - Republika Makedonija (redovna izdanja, srebrnjaci i zlatnici, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) NOVČANICE Slovenija - Republika Slovenija (redovna izdanja, prigodna izdanja, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) Hrvatska - Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (neizdani asignati) - Nezavisna Država Hrvatska (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) - Republika Hrvatska (redovna izdanja, prigodna izdanja, setovi, specijaliteti, privatna izdanja) Bosna i Hercegovina - Republika Bosna i Hercegovina (redovna izdanja, loklana izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) - Bosna i Hercegovina (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) Jugoslavija - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (redovna izdanja, specijaliteti) - Kraljevina Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti) - Demokratska Federativna Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti) - Federativna Narodna Republika Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti) - Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) - Savezna Republika Jugoslavija (redovna izdanja, specijaliteti) Srbija - Srpska Vojvodina (asignati) - Knjaževina Srbija (neizdane novčanice) - Kraljevina Srbija (redovna izdanja, specijaliteti) - Srbija (redovna izdanja, specijaliteti) - Republika Srbija (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) Crna Gora - Kraljevina Crna Gora (redovna izdanja) - Republika Crna Gora (privatna izdanja) Makedonija - Republika Makedonija (redovna izdanja, specijaliteti, privatna izdanja) Narudžbe: Cijena kataloga je: 40 EUR (300 kn) + poštarina Poštarina: a) Obična pošiljka (tiskanica): - Hrvatska: 12 kn - Slovenija: 2 EUR - ostale zemlje: 8 EUR (11 US$) NAPOMENA: Kod slanja običnom poštom, nema garancije dostave. b) Preporučena pošiljka: - Hrvatska: 24 kn (otkupno: 30 kn) - Slovenija: 5 EUR - ostale zemlje: 16 EUR (21 US$) NAPOMENA: Pošiljka je osigurana u slučaju da se izgubi. Ukoliko se izgubi, šalje se nova knjiga. Kod slanja više knjiga u jednom paketu, troškovi poštarine po knjizi su manji. c) Slanje autobusom: - sve zemlje za koje postoji autobusna veza s Rijekom (Srbija, BiH i ostale zemlje regije): 7 EUR Metode plaćanja: a) Hrvatska - osobno (za područje Rijeke) - uplata na račun u banci - poštanska uputnica - pouzećem b) Slovenija - osobno (za područje Ilirske Bistrice) - uplata na račun u banci - poštanska uputnica - pouzećem c) ostale zemlje - uplata na račun u banci u Sloveniji - Western Union (uz pokriće naknade) - PayPal (uz pokriće naknade) - čekovi (uz pokriće naknade) - međunarodna poštanska uputnica Kontakti: Kontakti za narudžbu: - E-mail: zviscevic@gmail.com - Skype: zlatko.viscevic - Telefon: +385 95 858 6377 Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

četvrtak, 10.11.2011.

Osnovni rječnik za bizantsku numizmatiku Basic Glossary of Byzantine Numismatics This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. 1. Manuel I (1238-1263.) - Trapezuntsko carstvo. ASPER - naziv novca. Srebrenjak uveden 1204. godine u Trapezuntskom carstvu. Težina oko 2,9 g. (slika 1). AKAKIA ili ANEXIKAKIA - smotuljak od grimizne svile povezan na sredini bijelim rupčićem, koji je sadržavao prah kao simbol smrtnosti. Na zlatniku vladar obično drži akakiju u lijevoj ruci. CHLAMYS - dugi grimizni ogrtač prikopčan fibulom na vladarevom desnom ramenu. Ovaj ogrtač i njegovo preuzimanje činili su ceremoniju krunjenja veličanstvenom jer je ogrtač imperatoru služio kao simbol političke vlasti na zemlji u ime Kristovo. CUIRASS - dio oklopa koji obično pokriva vladareva prsa i ramena, a simbolizira vlast nad narodom i vojskom. Uglavnom na zlatnicima. DESPOT - titula vladara u dvanaestom stoljeću, ne u smislu tiranina već gospodara. Na primjer u legendi na averu brončanog novca Manuela I. Komnena (1143-1180). DIADEM - lenta - biserima ukrašena a u sredini draguljem, resila je vladarevu glavu; povezana na potiljku, tako da krajevi vise. Uz šljem i krunu najčešće je sretana na bizantskom novcu. GLOBUS CRUCIGER (ORB) - kugla natkriljena križem, simbol kršćanskog svijeta. Obično na zlatnicima imperator drži ovaj globus. 2. Leontius (695-698.) HEXAGRAM - srebrenjak težak šest scripula, 1/12 vrijednosti solida. Prvi put se pojavio za vladavine Heraklija, a pod Sirijskom dinastijom ga više nema, ni kasnije (sl. 2). 3. Michael VII Ducas (1071-1078.) 3a. Nichephorus II Phocas (963-969.) HISTAMENOM - standardni zlatnik, nakon solida glavni zlatni novac, uveden za vladavine Nikefora II kao solidniji novac od zlatnog tetarterona. Postoji u zdjeličastoj formi (sl. 3) i plosnatoj (sl. 3a). U upotrebi do reforme Aleksija I. 4. Johanes II Comnenus (1118-1143.) HYPERPER (HYPERPYRON) - standardni zlatnik u reformi Aleksija I (1092. g.) koji je zamijenio ranije zlatnike: solid i histamenon. Čankastog oblika (sl. 4). LABARUM - labar, zastava, uvedena po Konstantinu Velikom, s likom križa i grčkim početnim slovima imena Isusa Krista. LIGHTWEIGHT SOLIDUS - lakši (zlatnik) solid uveden za vladavine Justinijana I, a pojavljuje se do Konstantina IV, lakši od standardnog solida za 4, 2 ili 1 karat. Obično markiran kao lakši na reveru sa OBXX, što treba da znači 20 karata, odnosno lakši za 4 od normalnih 24 karata. LITRA (libra, funta) - mjera za težinu. Sadrži 12 unci, svaka unca 24 skrupule (scruple), što iznosi 327,45 grama zlata. Po mjeri Konstantina Velikog od jedne litre iskovano je 72 solida. MAPPA - zemljopisna karta, ali po izgledu zamotan rubac, kojeg je vladar držao u ruci (kao konzul), a simbolizirao je dominaciju nad teritorijem. Pojavljuje se na novcu u ruci vladara i teško je razlikovati mapu od kasnije akakije. 5. Constantin VI (780-797.) MILLIAREMSE (MILLIARESION) - srebreni novac prvi put kovan za Konstantina Velikog (8 komada za solid), za Justinijana I išlo je 12 za solid. Ime vjerojatno dolazi što je 1000 komada srebrenih vrijedila litra zlata. Rijetke su miliarenze do Konstantina V, a on uvodi standardni tip (sl. 5), a iščezava u 11. stoljeću. 6. Justinus II i Sophia (565-578), 40 Numija - Follis. NUMMIA (NUMMUS) - novčana jedinica uvedena Anastazijevom reformom. To je 1/40 follisa. Grčkim slovima označavano je koliko koji bakreni novac vrijedi numija, npr. M je oznaka za 40 numija ili B oznaka za 2 numije (sl. 6). PALUDAMENTUM - (jednostavan, dugi, grimizne boje) vojnički plašt koji su carevi nosili do Heraklija koji uvodi chlamys. Obično se nosio preko cuirassa, dok Mauricije nije uveo modu nošenja paludamenta zabačenog preko lijevog ramena. PATRIARCHAL CROS - patrijaršijski križ, iznad krače prepreke na okomitoj dodana još jedna kraća prepreka - dvostruki križ. PEDILIA - viseće resice prikopčane na dia-dem ili na krunu. Padaju preko ušiju i po njima se može razlikovati da li vladar na novcu ima krunu ili šljem na glavi, jer šljem nema resice. SCYPHATE - bizantski novac zdjeličastog izgleda uveden u jedanaestom stoljeću. Kovan iz svih metala. SEMIS - pola solida. 7. Pulcheria, žena Marciana. SILIQUA - srebreni novac. Dvadeset i četvrti dio solida (sl. 7). 8. Marcianus (450-457). SOLID - zlatnik uveden novčanom reformom Konstantina Velikog. Težina oko 4,5 g. Finoća zlata 24 karata. Preko 700 godina bio je glavni zlatnik tadašnjeg »modernog« svijeta. Naziv je dobio po riječi „soldat“ jer je vojska plaćana tim zlatnikom (sl. 8). 9. Constantin IX Monomachos (1041-1055). TETARTERON - lakši zlatnik od solida. Uveden za vrijeme Nikefora (963-969). Ovaj manji, deblji solid naziva se tetarteron, a tanji, zdjeličastog oblika naziva se nomisma (histamenon) - (sl. 9). TRACHY - izraz za neobrađeni, loše izrađeni novac zdjeličastog izgleda. 10. Manuel I Comnenus (1143-1180.) TRACHY ASPRON - svaki bijeli zdjeličasti novac. Također elektrum trachy (1/3 hyper-pera) ili billon trachy (1/48 hyperpera), a kasnije i manje. Pojavljuju se za vrijeme Alexiusa I (sl. 10). TRIENS (TREMIS) - trećina solidusa. Autor: Srećko Bakota Izvor: Obol, br. 27, Zagreb, 1975. Ključne riječi: kovani novac, srednji vijek, Bizant Keywords: coins, medieval, Byzantine Empire

srijeda, 09.11.2011.

Specijaliteti hrvatske numizmatike na Aukcije.hr i eBay-u: 20 kuna 15.01.1944. bez serijskog broja i 50 kuna 15.01.1944. bez serijskog broja Rarities of Croatian Paper Money on Aukcije.hr and eBay Online Auctions: 20 Kunas 15.01.1944 Without Serial Number and 50 Kunas 15.01.1944 Without Serial Number This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Trenutno se na aukcijskim stranicama Aukcije.hr i eBay-u nude sljedeći specijaliteti hrvatske numizmatike iz razdoblja Nezavisne Države Hrvatske: 20 kuna 15.01.1944. bez serijskog broja - ref: Viščević #7.3 Početna cijena: 133 EUR (Aukcije.hr) Aukciju pogledajte ovdje. 50 kuna 15.01.1944. bez serijskog broja - ref: Viščević #9.2 Početna cijena: 773 EUR (Aukcije.hr) Aukciju pogledajte ovdje. 50 kuna 15.01.1944. bez serijskog broja - ref: Viščević #9.2 Početna cijena: 864 EUR (eBay) Aukciju pogledajte ovdje. Izvori: Aukcije.hr i eBay Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Hrvatska, 1944 Keywords: paper money, banknotes, Croatia, 1944 English title: Rarities of Croatian Paper Money on Aukcije.hr and eBay It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!

utorak, 08.11.2011.

Prvi srebrni novac Knjaževine Srbije: 50 para, 1 dinar i 2 dinara 1875. First Silver Coins of Principality of Serbia: 50 Paras, 1 Dinar and 2 Dinars Dated 1875 This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Kada se u obnovljenoj srpskoj državi u XIX veku donosi odluka dase kuje prvi sitni srebrni novac (1873. godine) i kada taj novac ulazi u promet (1875. godine) - u Evropi vladaju složeni međunarodni odnosi, puni planova i namera velikih sila da kroje Balkan prema svojim trenutnim ili trajnim interesima. U Knjaževini Srbiji - to je vreme teških privrednih i nesigurnih društveno-političkih prilika, trzavica, nezadovoljstva naroda i borbi raznih struja, u kojoj dolaze sve više do izražaja i evropski liberalizam i ideje socijalista. To vreme je i predvečerje hercegovačkog i bosanskog ustanka (1875. godine) i srpsko-turskih ratova (1876. i 1877. godine). To su, istovremeno, prve godine knezovanja punoletnog Milana Obrenovića u Srbiji, koja je još uvek formalno u vazalskom odnosu prema Carigradu. To je i vreme, u oblasti novčarstva, kada na svetskim tržištima pada cena srebra, usled čega zemlje Latinske unije ograničavaju, a nešto kasnije i obustavljaju kovanje svog srebrnog novca. I eto, upravo u ta vremena, Knjaževina Srbija počinje da kuje svoj prvi sitniji srebrni novac po ugledu na takav novac zemalja - članica Latinske novčane unije. Pripreme za pravna rešenja u vezi sa nameravanim kovanjem srebrnog novca počinju nešto ranije, a 24. novembra 1873. godine, na zasedanju Narodne skupštine, tadašnji ministar finansija Čedomilj Mijatović “dade skupštini kneževe ukaze, kojima se on ovlašćuje da skupštini podnese”, između ostalih, i “Projekt zakona o kovanju novih srpskih moneta”. Rasmotren prethodno u skupštinskom finansijskom odboru, Zakon o kovanju srpske srebrne monete usvojen je u Skupštini 29. novembra 1873. godine. Knez Milan ga je potvrdio već sutradan, te zakon i nosi datum 30. novembra 1873. godine. Ovaj zakon nesumnjivo predstavlja krupan korak u uspostavljanju i razradi novčanog sistema Srbije tog vremena. Novi novčani sistem se zasniva na načelima i odredbama Pariske novčane konvencije iz 1865. godine, kojom je stvorena tzv. Latinska novčana unija, iako Srbija formalno ne pristupa Konvenciji. Za jedinicu novčanog sistema Srbije uvodi se dinar, koji vredi 100 tadašnjih poreskih para. Najzad, najavljuje se da se u platnom prometu u Srbiji ukida, u bliskoj budućnosti, dotadašnja obračunska jedinisa groš od 40 para, kao i računanje no dvojnim kursevima za stranu valutu (poreski i čaršijski tečaj). Javna i zvanična izjava Srbije (u članu 1. ovog zakona) da se u novčanom sistemu Srbije prihvataju načela i odredbe pomenute Konvencije značila je, praktično, da Srbija ponovo potvrđuje da za svoj novac usvaja desetni sistem mera (prvi put je to učinila prilikom kovanja svog prvog novca od bakra 1868. godine), kao i da prvi srebrni novac obnovljene Srbije ima isti sadržaj srebra, težinu i veličinu kao i odgovarajući srebrni novac Francuske i ostalih zemalja - članica Latinske novčane unije. Smisao ove novčane reforme u Srbiji trebalo bi tražiti ne samo u opštoj želji da se novčani sistem u Srbiji osavremeni i da se Srbija tako i na ovom polju približi bar delu Evrope, već i u praktičnim razlozima da se strani sitni srebrni novac isključi iz opticaja u Srbiji i zameni sopstvenim novcem. Zakon ovlašćuje ministra finansija “da postupnim pobijanjem tarifske vrednosti stranske sitne srebrne monete, koje sada u Srbiji optiču, ove iz tečaja istisne”. Lako se može pretpostaviti i postojanje želje da se i u ovoj oblasti dokazuje državnost Srbije, čak i pre njene pune nezavisnosti. Najzad, tu je svakako bila i nada, mada ne glasno izgovorena, da će srpski novac, izjednačen u svojim osobinama sa novcem zemalja - članica Latinske unije, dobiti pravo građanstva i van granica Srbije. Osnovna jedinica novog srpskog novčanog sistema, prema prvom nacrtu zakona, trebalo je da se zove “srbljak”. U toku skupštinske rasprave o projektu zakona bilo je i predloga da se novac nazove “stoparac”, “stopar”, “pet-grošić”, “franak”. Na kraju je prihvaćeno kako je Skupštini i predloženo u Projektu zakona, na je srpska novčana jedinica dobila već izranije poznato ime dinar. Naziv “dinar” za novac uopšte, ali i za određenu novčanu jedinicu, potiče iz starog Rima. Rimljani su još u III veku pre n.e. kovali srebrni novac, zvan “denarius”. U vreme rimskog carstva taj novac je kolao no celom Sredozemlju. U istočnom delu carstva, ova reč je dobila grčki oblik “denarion”, što se u novogrčkom izgovaralo “dinarion”. Ovo ime za novac preuzeli su Arapi, ali za svoj zlatni novac (dinar) koji se kovao još u VII veku. Promet arapskog zlatnog dinara proširio se u naredna tri veka u Evropi sve do Baltika. U naše krajeve ovaj naziv je došao iz Vizantije i njime se označavao samo srebrni novac. Pojavu naziva “dinar” u pismenim izvorima srednjeg veka u našim zemljama, razni autori datuju u razna vremena, od 1281. do 1330. godine. Na samom kovanom novcu u Srbiji, ovaj naziv se javlja za vreme Vuka Brankovića (1389-1398. godine) kao VLKOV' DINAR'. Prema jednoj odredbi Zakona o kovanju srpske srebrne monete iz 1873. godine, “svi izdaci oko kovanja ove monete bez razlike unešće se u vanredni rashod državni u računskoj godini u kojoj se učine”, a “sav iskovani srebrni novac srpski ima se uvesti u vanredni prihod one računske godine u kojoj se primi”. Podnoseći Narodnoj skupštini na rešavanje i usvajanje Projekt zakona o budžetu za računsku 1875. godinu, ministar finansija Čeda Mijatović je 15. februara 1875. godine izjavio da “najveći deo njezin [tj. srpske srebrne monete - prim. autora] biće kroz pet-šest meseci tu, i doneće državnoj kasi prihod koji sam sračunao u 250.000 groša poreskih “. O svim troškovima “oko predhodnih poslova, oko kovanja, prebrojavanja, pakovanja i prenosa u Beograd”, ministar finansija je bio dužan da Skupštini podnese tačan račun (član 12. Zakona). - Još pre podnošenja ovog izveštaja, ministru finasija je u Skupštini postavljeno pitanje (“interpelacija”) „je li istina, kako se govori, da je on, ne dočekavši rok raspisanog stečaja, na štetu državnu zaključio s jednom bečkom kućom ugovor o kovanju srebrnog novca, i to s 15% skupljom cenom i s 3% skupljim interesom, nego što je druga neka hamburška kuća nudila”, na šta je ministar odgovorio “da sve to nije istina, i da će mu odgovoriti kad s aktima pred skupštinu izađe”. Ovaj izveštaj o svim troškovima za izradu 6 miliona dinara u srebru podneo je Narodnoj skupštini ministar finansija V. Jovanović u aktu KNo 2449 od 8. juna 1877. godine. Izveštaj je iznet pred Skupštinu 8. jula i upućen Finansijskom odboru na prethodno rasmatranje. Dan kasnije, Skupština je usvojila ovaj izveštaj bez rasprave. Iz izveštaja se saznaje: da ovih 6 miliona dinara u srebrnom novcu od 50 para i 1 i 2 dinara vrede u opticaju 14,250.000 groša poreskih (no kursu od 2 groša i 15 para poreskih za dinar, kao i za franak), da su svi troškovi metala, kovanja, prebrojavanja, pakovanja i dopreme u Beograd izneli 13,141.101 groša poreska i 2 nape, tako da je čista dobit 808.898 groša i 38 para (što će reći 445.843,76 dinara ili 7,43% od nominalne vrednosti). Sami troškovi kovanja i manipulacije, dozvoljeni no zakonu do 2% od cene, izneli su 280.040 groša i 4 nape poreske ili 1,9652% od cene. Tehnički podaci i opis Ova serija novca iskovana je u Beču, na osnovu ugovora koji je za taj posao zaključila “vlada Knežeska” no ovlašćenju iz člana 12. Zakona iz 1873. godine. Graveri su bili: za komade od 50 para i od 2 dinara A. Scharff, a za komad od 1 dinara F. Leisek. 50 para – srebro - 835 %o bakar 165 %o - 2,5 g. – 18 mm - ref: Viščević #6; Mandić #6.1; KM #4 1 dinar – srebro - 835 %o bakar 165 %o - 5 g. – 23 mm - ref: Viščević #8; Mandić #7.1; KM #5 2 dinara – srebro - 835 %o bakar 165 %o - 10 g. – 27 mm - ref: Viščević #10; Mandić #8.1; KM #6 Dozvoljena odstupanja od propisane težine su bila: “u polutaka dinarskih” do 7%o a za komade od 1 i 2 dinara do 5%o. Kod sva tri apoena ove serije novca, na licu je lik kneza Milana u levom profilu, okružen natpisom “MILAN M. OBRENOVIĆ IV. KNJAZ SRPSKI”. Ispod likaje signatura gravera: “A.S.”, odnosno “F. Leisek”, odnosno “A. Scharff'. Po ivici poljaje niz tačkica u krugu. Naličje, u odnosu na lice, postavljeno pod 0°. U sredini je cifarska oznaka vrednosti (50, 1 ili 2), ispod cifre je naziv novčane jedinice “PARA”, “DINAR”, “DINARA” i godina kovanja 1875, sve okruženo otvorenim vencem, čija je leva grančica od lovorovog, a desna od hrastovog lišća. Grančice su pri dnu spojene trakom, a rope između grančica je kruna. Po ivici je niz tačkica u krugu. Obod je ravan, bez nazubljenja. Opticaj Zakon iz 1873. godine ovlastio je kneževsku vladu da naruči izradu i da pusti u opticaj: 2 miliona kom. od 50 para u vrednosti 1 mil.din., 3 miliona kom. od 1 dinara u vrednosti 3 mil.din., 1 milion kom. od 2 dinara u vrednosti 2 mil.din. ili u ukupnoj vrednosti 6 mil.din. Prvo javno obaveštenje o puštanju u tečaj “poveće količine srpskog srebrnog novca” dao je ministar finansija u svojoj naredbi iz aprila 1875. godine. Daljih javnih obaveštenja o puštanju u opticaj pojedinih količina ovog novca nema, ali je sigurno da je cela predviđena količina ovog srebrnog novca i iskovana, kako se to vidi iz jednog akta ministra finansija od 16. oktobra 1875. godine, upućenog Narodnoj skupštini (“... počem su naši srpski srebrni novci skovani i već u kasu državnu primljeni, od kojih je do sada i u tečaj pušteno za 5,080.000 dinara”). Kasnije je i javno potvrđeno da je cela ova količina srebrnog novca u nominalnoj vrednosti od 6 miliona dinara “skovana i u tečaj stavljena”. Za novčanu reformu u Srbiji, nagoveštenu Zakonom o kovanju srpske srebrne monete iz 1873. godine, najbitnije opredeljenje je bilo da se u bliskoj budućnosti, čim se iskuje srebrni novac no ovom Zakonu, napusti dotadašnja obračunska jedinica groš od 40 para i dvojno računanje vrednosti novca u poreskom i čaršijskom tečaju, te da se pređe isključivo na obračunavanje u dinarima i dinarskim parama u svim poslovima i dokumentima koji se izražavaju u novcu. Za taj prelazak na novi način računanja, u Zakonu iz 1873. godine bili su određeni i rokovi, i to: u državnom računovodstvu “u prvoj računskoj godini koja dođe pošto se polovina srpskog srebrog novca u kasu državnu primi”, a “za trgovački i u opšte privatni saobraćaj ostavlja se još tri godine posle izvršenja ove izmene u državnom računovodstvu,... no no svršetku treće godine sve trgovačke knjige imaće se takođe voditi u dinarskom tečaju” (član 13. Zakona). Kako je novac, iskovan no Zakonu iz 1873. godine (sa oznakom 1875. godine kao godine kovanja), pušten u oticaj u proleće 1875. godine, to je, shodno zakonu, trebalo očekivati da se preračunavanje knjiga i dokumenata u dinare izvrši u državnom računovodstvu 1. novembra 1875. godine (početak računske godine). To, međutim, tada nije izvršeno, kako zato što je vreme za pripremu ove složene operacije bilo kratko, tako i zato što je u to vreme u Srbiji bilo prečih poslova - ratne pripreme i sam prvi srpsko-turski rat. Ovo preračunavanje je odlagano dva puta: prvi put Najvišim rešenjem (kojim knjaz odobrava rešenje Narodne skupštine) od 16. oktobra 1875. godine, a drugi put naredbom knjaza (koja ima snagu zakona) od 23. oktobra 1876. godine, koju je Narodna skupština naknadno potvrdila 8. jula 1877. godine. Puštanjem u opticaj novog srpskog novca, dinara, i odlaganjem primene odredaba člana 13. Zakona iz 1873. godine o prestanku računanja u groševima od 40 para i prelasku na računanje u dinarima od 100 para - stvorena je u platnom prometu u Srbiji neobična situacija: Srbija ima u prometu svoj sopstveni efektivni novac, dinar, ali se svi obračuni i dalje vrše no starom, u obračunskim groševima, i to tako traje još pune četiri godine no puštanju u opticaj srebrnog dinara. Za to stvarno čudno stanje nađeno je rešenje. U raspisu o puštanju u opticaj “srebrne srpske monete od 50 para, 1 i 2 dinara”, ministar finansija je objasnio da srpski dinar, prema zakonu iz 1873. godine, ima vrednost franka, a vrednost franka, izražena u groševima od 40 para, određena je Zakonom o novčanoj tarifi poreskog tečaja od 1. aprila 1866. godine i Novčanom tarifom u čaršijskom tečaju od 14. aprila 1866. godine. Tako je dinar, zvanična novčana jedinica i efektivni novac u Srbiji, kotirao u sopstvenoj zemlji no kursnim listama za strani novac. Preračunavanje svih novčanih knjiga i dokumenata u Srbiji sa groša na dinar izvršeno je najzad tek 1. novembra 1879. godine, na osnovu Zakona o srpskim narodnim novcima od 10.decembra 1878. godine. Povlačenje iz opticaja Prvi srebrni novac obnovljene Srbije u XIX veku, iskovan i pušten u opticaj na osnovu Zakona o kovanju srpske srebrne monete od 30. novembra 1873. godine, a koji na sebi nosi oznaku 1875. godine kao godine kovanja - bio je u opticaju punih 30 godina. Povlačenje ovog novca iz opticaja usledilo je na osnovu odredaba Zakona o zameni srebrnog novca emitiranog na osnovu zakona od 30. novembra 1873. god. srebrnicima novoga kova i o kovanju sitnog novca od nikla i bronze, donetog 26. februara 1904. godine. Srebrni novac koji se imao povući iz opticaja, kao i srebrni novac koga je, kao zamenu, trebalo kovati, imali su potpuno iste osobine u pogledu metalnog sadržaja, težine i veličine - što je i razumljivo, jer su obe serije rađene no načelima i odredbama Pariske novčane konvencije iz 1865. godine. Zato se i može postaviti pitanje zašto je uopšte trebalo povlačiti iz opticaja srebrni novac sa oznakom 1875. godine 1875. Objektivni razlog je svakako bio taj, što je taj novac, u opticaju već 30 godina, sigurno bio izgubio od svoje prvobitne težine, na time i od vrednosti. No, realno se može pretpostaviti da je razlog bio i to što je stari srebrni novac nosio na sebi oznake dinastije Obrenovića, a 1903. godine ta dinastija je smenjena i doveden je na presto Srbije Petar Karađorđević, što je valjalo označiti i izdavanjem novog i povlačenjem iz opticaja starog srebrnog novca. Zakon od 26. februara 1904. godine odredio je da se zamena starog novca novim ima izvršiti “najdalje za jednu godinu dana od dana kad poslednja partija novih srebrnika bude puštena u opticaj”, a ministar finansija je ovlašćen da izvesne količine starog srebrnog novca “može i pre toga roka povući iz opticaja”. Ministar finansija, dr Lazar Paču, iskoristio je ovo ovlašćenje, na je već 31. avgusta 1904. godine, dakle pre no što je iskovana cela količina novih srebrnika, izdao naredbu kojom je određeno da se povlačenje srebrnika koji nose 1875. godinu kao oznaku izvrši od 1. septembra do 15. decembra 1904. Godine. Povlačenje starih srebrnika iz opticaja odvijalo se veoma sporo. To se nazire, prvi put, iz obaveštenja Glavnog državnog računovodstva od 23. septembra 1904. godine, kojim se skreće pažnja na skori krajnji rok za zamenu i poziva “svaki koji ima starih srebrnika emisije od 1875. godine da sa zamenom ... za nove srebrnike pohita i time izbegne štetu koje za njega može proizaći od tuda, što bi mu se zatekli ti srebrnici u sopstvenosti i posle 15. decembra ove godine“. Zamena, međutim, očigledno ne ide no predviđanjima, na Glavno državno računovodstvo daje 7. oktobra 1904. godine novu objavu, kojom se skreće pažnja građanstvu da se posle određenog roka stari srebrnici neće više primati na državnim kasama, “te će eventualnu štetu zbog manje unutarnje vrednosti povučenih srebrnika imati da snosi onaj u čijoj se državini zateknu”. Da zamena nije išla no očekivanju dokaz je i to što je ova objava data još 34 puta u “Srpskim novinama”, sve do dana određenog kao krajnji rok za zamenu, a i u Narodnoj skupštini je ukazano da je rok za zamenu kratak. Pošto povlačenje iz opticaja obrenovićevskih srebrnika nije išlo kako se mislilo, ministar fininsija produžava rok za zamenu za dvadeset dana (kod okružnih blagajni), odnosno za mesec dana (kod Glavne državne blagajne). Najzad, Obznanom Glavnog državnog računovodstva od 15. marta 1905. godine objavljeno je rešenje ministra finansija o naknadnoj zameni starih srebrnika do 1. juna 1905. godine. Ova dugotrajna i no svoj prilici neuspela zamena starih srebrnika za nove nameće pitanje zašto je to bilo tako. Prvi, veoma verovatni razlog bio je taj da je za vreme tridesetogodišnjeg opticaja jednostavno isčezla dobra količina tog novca iz opticaja, bilo pretvaranjem u nakit, bilo iznošenjem iz zemlje ili jednostavno nestankom, gubljenjem istih. Drugi, hipotetički razlog bi mogao biti da je narod, poučen prošlošću, hteo da zadrži kod sebe “obrenovićevski” novac, bez obzira u kakvom je sećanju zadržao vladavinu te dinastije u zemlji, jer još nije znao ni kakva, ni koliko duga će biti nova vlast. Uporno nastojanje nove vlasti da se što više starih srebrnika povuče iz opticaja potpuno je razumljivo, ne toliko iz neke dinastičke surevnjivosti, već pre svega zbog potrebe da se dođe do određenih količina srebra, čime se i objašnjava početak povlačenja iz opticaja starog novca pre no što je cela predviđena količina novog novca i iskovana i puštena u opticaj. Falsifikati Pojava prvog srpskog srebrnog novca iz 1875. godine imala je kao prateću pojavu i njegovo falsifikovanje, ali se o tome javno reklo tek kada se pojavio i falsifikat srebrnog novca sledeće emisije, one iz 1879. godine. Krajem 1882. godine, ministar finansija svojim raspisom upozorava da je učestalo proturanje u većoj količini “falično fino izrađenih dinara”, a u raspisu ministra narodne privrede iz januara 1884. godine daje se, radi boljeg prepoznavanja, opis falsifikovanog novca. Ukazano je da su pronađeni samo falsifikovani dvodinarci, i to jedan komad kovanja 1879. godine (sa nazubljenim obodom), a ostali komadi ranijeg kovanja 1875. godine (sa glatkim obodom); daje veći deo ovih falsifikata kovan i da su zato teže uočljivi, a manji deo da je liven. Iz jednog raspisa ministra finansija iz 1889. godine saznaje se da su se “od pre kratkog vremena pojavili lažni dvodinarci u okruzima timočke oblasti koji su tako podražavani da se jedva razlikuju od pravih dvodinaraca”, da im je težina razna, od 9 do preko 10 grama [a kod pravihje 10 grama - prim. autora], da sadrže „jedva polovinu one količine srebra koju pravi dvodinar treba da ima”, da ih ima i sa nazubljenim obodom, kao i da ovi lažni dvodinari podražavaju one pravi iz 1875. i iz 1879. godine. Ovaj raspis je kasnije, posle osam godina, naveden u jednom drugom raspisu ministra finansija, u kome je takođe reč o falsifikatima. Zakon o kovanju srpske srebrne monete (od 30. novembra 1873. godine), Srpske novine, br. 267 od 7. decembra 1873., str. 1075. Raspis o puštanju u opticaj srebrnog novca (na Cveti 1875. godine), Srpske novine, br. 78 od 6. aprila 1875., str. 417. Najviše rešenje o odlaganju roka za preračunavanje (16. oktobra 1875. godine), Srpske novine, br. 242 od 29, oktobra 1875., str. 1275. Naredba sa snagom zakona o odlaganju roka za preračunavanje (23. oktobra 1876. godine), Srpske novine, br 239 od 28. oktobra 1876., str. 1043. Naredba o povlačenju iz opticaja srebrnika emisije 1875. godine (31. avgust 1904. godine), Srpske novine, br. 189 od 1. septembra 1904., str. 2. Autor: Jovan Hadži Pešić Izvor: Hadži-Pešić, Jovan, Novac Srbije 1868-1918, Narodna banka Jugoslavije, 1. izdanje, Beograd, 1995. Ključne riječi: kovani novac, kovanice, srebrnjaci, Srbija, 1875 Keywords: coins, silver coins, Serbia 1875 English title: First Silver Coins of Principality of Serbia: 50 Paras, 1 Dinar and 2 Dinars Dated 1875

ponedjeljak, 07.11.2011.

Prigodni zlatni i srebrni kovani novac u povodu održavanja VIII Mediteranskih igara - Split 1979. (MIS '79) Gold and Silver Commemorative Coins - 8th Mediterranean Games in Split 1979 This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Povodom održavanja 8. Mediteranskih igara u Splitu, Narodna banka Jugoslavije izdala je prigodni zlatni i srebrni novac. Ovdje donosimo dio članka prof.dr.sc. Nenada Gvozdanovića: „Jugoslavija 1918-1990 – izdanja u metalu“ objavljenog u Numizmatičkom vjesniku. Svi srebrnjaci MIS '79 imaju jednaki opći izgled aversa. Zakonom o izradi i prodaji prigodnog zlatnog i srebrnog kovanog novca u povodu održavanja VIII Mediteranskih igara - Split 1979. (SI. List 59/78, 67/78) određeno je da se izda prigodnog srebrnog novca u svoti od 70 milijuna dinara, a zlatnog u svoti od 270 milijuna dinara. Prema Odluci o osnovnim obilježjima prigodnog zlatnog i srebrnog novca u povodu održavanja VIII Mediteranskih igara Split 1979. godine (SI. List 67/78) utvrđena je finoća srebra od 925%o, a zlata 900%o. Odredba o remedijumu je izostala. Tolerancija je do 1% iznad, što bi za zlatni novac bila neuobičajeno velika nepreciznost, a čak ni za srebro ne bi odgovarala. Odredba o toleranciji samo iznad propisane težine nesvrhovita je, što smo već obrazložili. Dimenzije srebrnih otkova prema Odluci jesu: • 100 dinara, težina 10 grama, promjer 28 mm • 150 dinara, težina 12,50 grama, promjer 30 mm • 200 dinara, težina 15 grama, promjer 32 mm • 250 dinara, težina 17,50 grama, promjer 34 mm • 300 dinara, težina 20 grama, promjer 36 mm • 350 dinara, težina 22,50 grama, promjer 38 mm • 400 dinara, težina 25 grama, promjer 40 mm. Količina svih apoena srebra (unutar ukupne sume od 70 milijuna dinara) i zlata (unutar ukupne sume od 270 milijuna dinara) može se doznati tek iz atesta koji je priložen (spakovan) uz komplet zlatnika i srebrnjaka. Broj tog atesta ne korespondira tzv. ključnom komadu (onom od 5.000 dinara), jer na tom komadu nema utisnutog broja. Od iskovane sume predviđeno je na ovakav način kompletirati 12.000 serija. I zlatni i srebrni otkovi imaju visokosjajne ravne površine i zatamnjene reljefne detalje prigodnih motiva. Svi zlatnici MIS '79 imaju zajednički opći izgled aversa. U pogledu količina pojedinih apoena i broja kompletnih serija vrijedi već rečeno za srebrnjake. Prema citiranoj Odluci dimenzije zlatnih otkova su slijedeće: • 1.500 dinara, težina 8,80 grama, promjer 24 mm • 2.000 dinara, težina 11,80 grama, promjer 27 mm • 2.500 dinara, težina 14,70 grama, promjer 30 mm • 5.000 dinara, težina 29,50 grama, promjer 38 mm Zakon određuje da ove otkove kuju specijalizirane organizacije u zemlji i baš one koje predloži Direkcija VIII Mediteranskih igara. Ta direkcija organizaciju prodaje može povjeriti domaćoj organizaciji udruženog rada. Zakon izričito spominje sudionike u financiranju izrade i prodaje. Zakon je izričit u odredbi da se prihodi koriste za pokriće troškova MIS '79. Cijene po pojedinim apoenima formirane su tako da su favorizirani kupci cijele kolekcije, jer je određen veći ažijo (na nominalu) za manje apoene. Svrha da se postigne čim veća zarada od ovakvog „novca“ na ovaj se način niti ne pokušava prikriti. Cijena po kojoj je ovaj komplet prodavan (uplatiocima akontacije unaprijed) kolovoza 1979. godine iznosila je 27.870.- dinara. Pregled kovanog novca: 100 dinara 1978. ref: Viščević #79; Mandić #P13; KM #65 sastav: 92,5% Ag promjer: 28 mm masa: 10 g (0,2974 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 71.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi maskota Igara - sredozemna medvjedica Adrijana. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 150 dinara 1978. ref: Viščević #90; Mandić #P14; KM #66 sastav: 92,5% Ag promjer: 30 mm masa: 12,5 g (0,3717 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 70.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi brod „Bakar“. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 200 dinara 1978. ref: Viščević #94; Mandić #P15; KM #67 sastav: 92,5% Ag promjer: 32 mm masa: 15 g (0,4461 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 58.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi amfora. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 250 dinara 1978. ref: Viščević #95; Mandić #P16; KM #68 sastav: 92,5% Ag promjer: 34 mm masa: 17,5 g (0,5204 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 48.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi bazilika sv. Donata u Zadru. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 300 dinara 1978. ref: Viščević #101; Mandić #P17; KM #69 sastav: 92,5% Ag promjer: 36 mm masa: 20 g (0,5948 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 36.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi katedrala sv. Jakova u Šibeniku. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 350 dinara 1978. ref: Viščević #102; Mandić #P18; KM #70 sastav: 92,5% Ag promjer: 38 mm masa: 22,5 g (0,6692 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 24.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi lav s portala katedrale sv. Lovre u Trogiru. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 400 dinara 1978. ref: Viščević #103; Mandić #P19; KM #77 sastav: 92,5% Ag promjer: 40 mm masa: 25 g (0,7435 oz ASW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 24.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi peristil dioklecijanove palače u Splitu. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 1500 dinara 1978. ref: Viščević #123; Mandić #P20; KM #72 sastav: 90% Au promjer: 24 mm masa: 8,8 g (0,2546 oz AGW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 35.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi znak Mediteranskih igara. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 2000 dinara 1978. ref: Viščević #127; Mandić #P21; KM #73 sastav: 90% Au promjer: 27 mm masa: 11,8 g (0,3414 oz AGW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 35.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi bazen na Poljudu u Splitu. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 2500 dinara 1978. ref: Viščević #129; Mandić #P22; KM #77 sastav: 90% Au promjer: 30 mm masa: 14,7 g (0,4254 oz AGW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 35.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi nogometni stadion na Poljudu u Splitu. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. 5000 dinara 1978. ref: Viščević #132; Mandić #P23; KM #75 sastav: 90% Au promjer: 38 mm masa: 29,5 g (0,8536 oz AGW) obod: nazupčan; rotacija: medaljerska u prodaji: od 13.08.1979. autori: Dragiša Andrić i Dragomir Mileusnić Emisija: 12.000 primjeraka Kovnica: Zlatara Majdanpek Na licu se nalazi pročelje Dioklecijanove palače u Splitu. Na naličju je lik Josipa Broza Tita. Autori: Nenad Gvodzanović (uvodni dio), Zlatko Viščević (prikaz kovanog novca) Izvori: Gvozdanović, Nenad, Jugoslavija 1918-1990 – izdanja u metalu, Numizmatički vjesnik, br. 13, Split, 1992.; Viščević, Zlatko, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, NDC, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Jugoslavija, Mediteranske igre Split, 1979., zlatnici, srebrnjaci Keywords: coins, bullion, silver coins, gold coins, Yugoslavia, Mediterranean Games in Split, 1979 English title: Gold and Silver Commemorative Coins - 8th Mediterranean Games in Split 1979 Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

nedjelja, 06.11.2011.

Jugoslavenski dukati (2) - Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1931. Aleksandar I. Karađorđević Yugoslavian Ducats (1) – Kingdom of Yugoslavia 1 Dukat 1931 with Portrait of King Aleksandar I. Karađorđević This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Uvodni dio: Jugoslavenski dukati (1) - Uvod Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1931. – žig „klas“ ref: Viščević #19.1, Mandić #11.1a, KM #12.2 sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 19,75 mm masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska; u prodaji: od 1931. opis: kralj Aleksandar I. / državni grb autori: Richard Placht i Joseph Prinz emisija: 150.000 kom. Kraljevina Jugoslavija 1 dukat 1931. – žig „ptice“ ref: Viščević #19.2, Mandić #11.1b, KM #12.1 sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 19,75 mm masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska; u prodaji: od 1931. opis: kralj Aleksandar I. / državni grb autori: Richard Placht i Joseph Prinz emisija: 50.000 kom. Uredio: Zlatko Viščević Izvor: Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija, dukati Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia, ducats Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

subota, 05.11.2011.

Procjena numizmatike – često postavljana pitanja (1) Budući da numizmatičari često dobivaju upite za procjenu numizmatičkog materijala, ovdje donosimo pregled nekih karakterističnih upita koji se često postavljaju osobito preko e-maila ili telefonski. Na pitanja su dani odgovori, odnosno objašnjenja kako bi se pitanje trebalo formulirati da bi se dobio adekvatan odgovor. Imam staru kovanicu iz 1812. godine, koliko ona vrijedi? Ovo pitanje se vrlo često postavlja numizmatičarima. Kada bi se radilo o automobilima, a ne numizmatici, onda bi to pitanje glasilo: Koliko vrijedi automobil iz 1992.? Na takvo pitanje nije moguće odgovoriti, jer je 1812. otkovano na tisuće različitih kovanica u različitim zemljama, kao što je proizvedeno različitih automobila 1992. Godine. Da bi se dobio precizniji odgovor potrebno je navesti: državu, nominalnu vrijednost (npr. 1 kreuzer) i godište. Isto tako, trebalo bi dati kratak opis kovanice, navesti što na njoj sve piše. Ukoliko se upit šalje e-mailom, najbolje je poslati sliku. Kovanica (ili novčanica) je u odličnom stanju, samo je malo poderana. Koliko vrijedi? Ukoliko niste numizmatičar, uzdržite se od davanja ocjene o očuvanosti. U numizmatici vrijede stroga pravila za određivanje stupnja očuvanosti (kvalitete). Materijal u odličnom stanju je onaj koji nije bio nikad u optjecaju i ne nosi nikakve tragove optjecaja: nije izlizan, izgreban, nema čak ni otiske prstiju (u slučaju kovanica), odnosno nije poderan, zamrljan, presavijan i sl. (u slučaju novčanica). Sve ispod toga nije odlično stanje. U svakom slučaju je dobro predočiti jasnu sliku ili sken kovanice (novčanice) tako da se može lakše utvrditi stupanj očuvanosti. Prodajem tu i tu kovanicu iz te i te godine. Vidio sam da Internetu da je ista takva prodana za 10.000 EUR. Ljudi često vide ono što žele vidjeti i nakon nalaska neke kovanice i novčanice u ladici starog ormara, misle da su otkrili bogatstvo. Razočaranja uslijede vrlo brzo. Naime, u numizmatici su jako bitni detalji i ono što je ne-numizmatičaru „isto“ ili „slično“ je numizmatičaru potpuno različito. Dakle, različita godina, različiti stupanj očuvanosti, tehnika kovanja (proof), razne oznake na novcu, oznake kovnica čine bitnu razliku između materijala i bitnu razliku u njihovoj vrijednosti. Uzmimo primjer obične kovanice Kraljevine SHS od 2 dinara iz 1925. (prosječna vrijednost je cca 2-3 EUR za srednji stupanj očuvanosti). Međutim, ista takva kovanica sa sitnim natpisom „ESSAI“ vrijedi čak 1500 EUR. Za ne-numizmatičara su to dvije iste stvari, dok je numizmatičaru jasno da se radi o običnom primjerku i probnom otkovu (ESSAI) i da je razlika u rijetkosti i vrijednosti drastična. Prodajem djedovu kolekciju koju je on skupljao 30 godina. Koliko mogu dobiti za nju? Numizmatičara ima različitih profila. Od onih koji ulažu znatna sredstva u svoju kolekciju i onih koji skupljaju sitniš. „Koliko para, toliko muzike“ vrijedi u ovom slučaju. Ako je u neku kolekciju puno ulagano, ona će puno i vrijediti. Ukoliko je u kolekciji više manje običan optjecajni novac koji se skupljao usput, onda takva kolekcija ne vrijedi puno. To što je netko 30 godina nešto skupljao ne daje automatski vrijednost toj kolekciji. Naravno, sentimentalna vrijednost je nešto drugo od numizmatičke i ona se neda unovčiti. Za moju kovanicu sam dobio ponudu 10 EUR, dok se na internetu ista takva prodaje za 15 EUR. Sasvim je jasno i normalno da se za materijal koji se prodaje dobije manja cijena od one po kojoj se taj isti materijal prodaje. Kupovinom materijala se numizmatičar (ukoliko ne kupuje za svoju zbirku) izlaže riziku da kupljeni predmet ne može zamjeniti ili prodati kroz duži vremenski period. Nažalost, činjenica je da se danas puno toga nudi za prodaju, a da ljudi nemaju novaca za trošenje na hobi kao što je numizmatika. U skladu s time je i otkupna cijena ponekad niža od očekivane. Isto tako, materijal koji je čest na tržištu ima daleko nižu otkupnu cijenu od prosječne, jer je potražnja za takvim materijalom puno manja. Ostala pitanja biti će obrađena u nekom od idućih postova. Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

petak, 04.11.2011.

Jugoslavenski dukati (1) - Uvod Yugoslavian Ducats (1) – Introduction This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Kao što je to od ranije već poznato, zlatni dukati nisu novac u zakonskom smislu riječi dukati su samo komadi zlata uobličeni u formu sličnu kovanom novcu kako bi se njima lakše rukovalo i za koje emitent garantira da imaju određenu masu i čistoću. Kao i ostale zemlje u to doba i Kraljevina Jugoslavija je kovala jednostruke i četverostruke dukate počevši s 1931. godinom. Jednostruki dukati Kraljevine Jugoslavije Jednostruki dukati imali su na licu portret kralja Aleksandra I. Karađorđevića, a na naličju državni grb. Osnovne karakteristike jednostrukih dukata: sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 19,75 mm masa: 3,49 g (0,1106 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska Četverostruki dukati Kraljevine Jugoslavije Četverostruki dukati imali su na licu portrete kralja Aleksandra I. Karađorđevića i Kraljice Marije, a na naličju državni grb. Osnovne karakteristike četverostrukih dukata: sastav: 98,61% Au, 1,39% Cu promjer: 39,5 mm masa: 13,96 g (0,4425 oz AGW) obod: nazupčan rotacija: medaljerska Propisi o dukatima Gvozdanović u svom članku navodi: „Zakonom o novcu Kraljevine Jugoslavije (Službene novine broj 104 A od 11. V. 1931. godine) određeno je, da je novčana jedinica dinar koji odgovara vrijednosti od 26,5 mlgr čistog zlata. Dukate, kovane u vremenu 1931-1934 Zakon ne spominje kao novac, pa su oni žigosani (puncom) kao što se to radi i s drugim predmetima od plemenitog metala. Njihovo je kovanje regulirano „Pravilnikom“, kojeg izlažem nastavno. Pretpostavljam da se između ostalog njime željelo napraviti nekakvog reda u kovanju dukata, odnosno stati, na put kovanju dukata koji će biti prihvaćeni kao sredstvo plaćanja na drugim teritorijama van našeg ili kovanju (ustvari patvorenju) dukata nekih država koje su do tada postojale, a koji su rado primani na nekim našim područjima ili pak van našeg teritorija.“ Propis na kojem se temelji kovanje zlatnih jugoslavenskih dukata 1931-1934 godine izgleda ovako: Na osnovu suglasne odluke Gospodina Predsednika Ministarskog saveta br. 1641, od 13. jula 1930. godine, date po rešenju br. 11-10225, od 21. maja 1930 godine, propisujem sledeći PRAVILNIK o kovanju dukata s likovima Njihovih Veličanstava Kralja Aleksandra I i Kraljice Marije i puštanju tih dukata u promet Član 1. Kovanje dukata s likovima Njihovih Veličanstava Kralja Aleksandra I i Kraljice Marije po obrascu, utvrđenom od strane Ministarstva finansija sporazumno s Kancelarijom Njegovog Veličanstva Kralja, dozvoljava se ustanovama akcionarskog tipa, čiji uplaćeni kapital iznosi najmanje 3,000.000 dinara. Član 2. Ustanove, koje se žele bavirti kovanjem dukata, dužne su dobiti za to naročito odobrenje Ministarstva finansija. Član 3. Ustanove, kojima se odobri kovanje dukata, dužne su kovati u vlastitim kovnicama u zemlji, uređenim po svim tehničkim propisima u pogledu izrade i kontrole. Član 4. Novo iskovani dukati moraju biti istog oblika, težine i finoće kao i stari dukati. Dukati nisu novac, već - roba. Član 5. Oblik novih dukata je ovakav: Veliki dukat ima s jedne strane likove s poprsjem Nj. V. Kralja i Kraljice, a okolo natpis: „Kralj Aleksandar I Kraljica Marija“. S druge strane (naličje) nalazi se državni grb - dvoglavi orao. Okolo grba nalazi se sledeći natpis: „Kraljevina Jugoslavija 1931“, a ispod grba „Dukata 4 Dukata“. Mali dukat ima s jedne strane lik Nj. V. Kralja, a okolo ovoga natpis: „Aleksandar I Kralj Jugoslavije“. S druge strane (naličje) nalazi se državni grb - dvoglavi orao. Okolo grba nalazi se sledeći natpis: „Kraljevina Jugoslavija 1931“, a ispod grba: „Dukat 1 Dukat“. Veliki i mali dukat imaće na ivici čarak. Član 6. Novo iskovani dulkat imaće, kao i stari, finoću 986 1/9. Veliki dukati imaće težinu 13,9636 grama, a u prečniku 39,5 milimetara. Mali dukati imaće težinu 3,4909 grama, a u prečniku 19,75 milimetara. Od ove se mere u sadržim i težini može u kovanju dukata otstupiti i to: u sadržaju najviše do 0,003 iznad ili ispod, a u težini do 0,00125 iznad ili ispod normale gore određene. Član 7. Novo iskovani dukati mogu se pustiti u promet tek pošto budu žigosani od strane državne kontrole mera i dragocenih metala i pregledani od strane tehničkih organa Ministarstva finansija u pogledu pravilne izrade. Član 8. Trgovci dukatima dužni su na zahtev državnih kontrolnih organa staviti im na raspoloženje radi pregleda kako knjige po kojima je vođena kupovina i prodaja dukata, tako i same dukate koji se neprodati nalaze u radnji. Član 9. Zabranjuje se svaka prodaja dukata na otplatu ako se ti dukati odmah ne uručuju njihovu kupcu. Član 10. Novoiskovani dukati mogu se prodavati i za stare dukate po vrednosti zlata, koje se sadrži u starim dukatima. Član 11. Povučeni stari dukat putem zamene za nove ne mogu se više puštati u promet već moraju biti ustupljeni ovlašćenim kovnicama ili zlatarima na izradu novih dukata ili drugog nakita ili stvari. Član 12. Svako otstupanje od ovih propisa kako u pogledu kovanja dukata tako i u pogledu trgovanja s dukatima kazniće se pismenom opomenom, a u težim i ponovnim slučajevima i oduzimanjem dozvole za kovanje dukata ili zabranom trgovanja dukatima. Rešenja po ovim predmetima donosiće Ministar finansija na os-novi utvrđenih krivica po referatima Odeljenja državnog računovodstva i budžeta. Protiv ovih rešenja može se žaliti Državnom Savetu u roku Zakonom predviđenom. Član 13. Ovaj Pravilnik stupa na snagu od dana objave u „Službenim novinama“. Ministar finansija D-r S. Šverljuga s. r. 17. juna 1931. godine Br. 11-10060 u Beogradu Žigosanje (punciranje) dukata Budući da dukati nisu novac nego roba, na njih su stavljane državne oznake (žigovi, punce) koje jamče čistoću zlata. Žigovi (punce) koje su stavljane na jugoslavenske dukate su „klas“, „ptice“ i „mač“. U sljedećim nastavcima opisati ćemo svako pojedino izdanje jugoslavenskih dukata. Uredio: Zlatko Viščević Izvori: Prof. dr Nenad Gvozdanović: Bilješke iz jugoslavenske numizmatike 1918-1980. i Zlatko Viščević, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, ND Castua, 2. izdanje, Rijeka, 2011. Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, Jugoslavija, dukati Keywords: coins, gold coins, Yugoslavia, ducats Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

četvrtak, 03.11.2011.

Prvi hrvatski novci First Croatian Coins This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Kada su Hrvati godine 1102. izabrali mađarskog kralja Kolomana za svoga vladara i odrekavši se tim činom potpune svoje političke samostalnosti stupili u personalnu uniju s Mađarskom došlo je u državnoj upravi tdašnje Hrvatske do značajne promjene. U novom političkom stanju mađarski vladar je zajedno i hrvatski kralj, ali u upravnom pogledu nisu Mađarska i Hrvatska sačinjavale jedno jednstveno područje, već se je svaka od te dvije države i nadalje posebno upravljala. Dok je Mađarskom vladao sam kralj - na čelu političke uprave u hrvatskoj zemlji između Drave i Jadranskog mora stajao je, kadgod je to bilo moguće, samostalan i kralju jednakopravan herceg (dux), redovito član kraljevske porodice, sin ili brat kraljev. On u svojim ispravama navodi, da vlada „Božjom milošću“ (Dei gratia), a njegova ga okolina nazivlje „herceško veličanstvo“ (ducalis maiestas). Herceg je obično boravio u kojemu od hrvatskih gradova (u Zagrebu, Kninu, Zadru, Bihaću) i odatle upravljao svojom zemljom, a na svome je dvoru imao vlastitu dvorsku kancelariju s posebnim kancelarom na čelu. Herceg je vršio i izvršivao različita kraljevska prava u Hrvatskoj i to, skidao je i namještao banove, sazivao sabore, podjeljivao plemstvo, potvrđivao stare kraljevske povlastice gradovima, crkvama, samostanima i zaslužnim familijama, vodio hrvatsku vojsku u rat i napokon - kao oznaku svoje vladarske samostalnosti - kovao je i svoj herceški novac, koji je vrijedio kao zakonito platežno sredstvo na teritoriju čitave Hrvatske. Kad u kraljevskoj porodici nije bilo mogućnosti, da koji njezin član zauzme mjesto hercega, vladao je i upravljao Hrvatskom ban s gotovo istom vlašću kao i herceg.(1) I u novom političkom stanju ostalo je diplomatsko ime hrvatskoga kraljevstva onakovo, kakovo je bilo u doba državne samostalnosti prije god. 1102., naime: kraljevina Hrvatska i Dalmacija (regnum Croatiae et Dalmatiae). Tim se imenom redovito označuje hrvatska zemlja između Drave i Dunava, Jadranskog mora i Neretve. Ali uz taj naziv počinje se u ispravama javljati počevši od 12. vijeka kao oznaka za hrvatsku zemlju i ime Slavonija. Njega su stvorili stranci a poče se upotrebljavati u Italiji, naročito u papinskoj kancelariji, gdje su našu zemlju obično nazivali: Sclavonia, t. j. slavenska zemlja. No u kraljevskom naslovu ug.-hrvat. kraljeva na javnim dokumentima nema imenu Slavonije ni traga sve do god. 1526. Ipak je značajno, da su taj naziv ubrzo prihvatili i rado upotrebljavali hrvatski hercezi i banovi, ugarsko-hrvatski kraljevi su očito ostali vjerni onome naslovu, koji je prihvatio kralj Koloman poslije krunidbe za hrvatskog kralja u Biogradu na moru, a u kraljevskoj se kancelariji dobro znalo, da je pojam Slavonije već zahvaćen u nazivu Hrvatska i Dalmacija.(2) U 12. se vijeku pojam „Slavonia“ još potpuno podudarao s nazivom Hrvatska i Dalmacija te se je pod imenom Slavonije razumijevala čitava hrvatska zemlja, ali od prve polovine 13. vijeka dobiva naziv Slavonija posebno teritorijalno značenje; tim se imenom počelo označavati samo onaj dio hrvatske zemlje, što se nalazio između Kapele i donje Bosne na jugu i Drave na sjeveru. Tako su u 12. i u prvoj polovini 13. vijeka postojala za oznaku hrvatske zemlje dva naziva: stariji i domaći, Hrvatska i Dalmacija, i noviji, donesen iz tuđine, Slavonija, ali i pod jednim i pod drugim imenom razumijevala se čitava zemlja, gdje Hrvati žive, kao jedno jedinstveno upravno područje. Do prave upravno-političke diobe hrvatske zemlje došlo je tek oko god. 1260. pod kraljem Belom IV., koji je Slavoniju predao na upravljanje jednome banu a Hrvatsku s Dalmacijom drugome. Tako se tek od druge pole 13. vijeka počeo razumijevati poseban geografsko-politički teritorij pod svakim od ova dva naziva, posebno Hrvatska s Dalmacijom, a posebno Slavonija.(3) Hrvatski vladari u doba narodne samostalne države nisu kovali svoga vlastitoga novca. To nije nikakva neobična pojava, jer se zna, da kovanje novaca u 10. i 11. vijeku nije još bilo ušlo u običaj u svim tadašnjim državama onako, kao što se to javlja samo jedno stoljeće kasnije. Uostalom, prema sredovječnom shvaćanju bilo je kovanje novca jedno od najvažnijih prava svakoga tadašnjeg vladara, pa se nije moglo u 11. vijeku ni zamisliti suverenog vladara bez prava kovanja. Jedan od razloga, što nisu hrvatski kraljevi izdavali svoj novac, možda je u tome, što u tadanjoj hrvatskoj zemlji nije bilo razvijeno rudarstvo pa vladari nisu imali direktnog poticaja ni prilike, da plemenito rudno blago svoje zemlje pretvaraju u novac i od toga da crpu koristi. Mjesto domaćega kolao je po Hrvatskoj u trgovini i prometu tuđi novac, i to, kako nas publicirane isprave i povelje iz vremena prije 1102. godine upućuju, samo i isključivo bizantski, koji je u 10. ili. vijeku bio omiljelo i općenito rašireno plaćevno sredstvo. U dokumentima iz vremena naše samostalne narodne države nailazimo na mnogo slučajeva, gdje su se u trgovini veće svote isplaćivale bizantskim zlatnicima pod nazivima: solidus(4), solidus aureus(5), aureus(6), solidus romanatus(7), romanatus(8), solidus romanorum(9), a svi ovi nazivi označuju jedan te isti radi dobra zlata cijenjeni i u trgovini rado primani bizantski zlatni novac. Uz zlatni bio je u prometu i bizantski srebrni (argenteus)(10), a sudeći po čestim i bogatim nalazima i bizantski bakreni novac, koji je služio za podmirivanje sitnih plaćanja. Drugome novcu nema spomena u našim očuvanim dokumentima iz doba narodnih kraljeva. Uz kovani bizantski novac upotrebljavali su stari Hrvati u trgovini kao plaćevno sredstvo i čisto zlato i srebro, koje se u većim ili manjim komadima mjerilo vagom, a jedinica mjere bila je libra ili pondus u težini od 327.45 g.(11). Ali i uz kovani novac i čisto zlato i srebro upotrebljavali su stari Hrvati još i prastari i primitivni način trgovanja i plaćanja, naime stoku, prirodnine, hranu i odjeću. Gdjekada isplaćuje kupac kupljenu robu ili, osobito, zemlju ne samo novcem nego i prirodninama, a gdjekada isključivo samim prirodninama. Tako u sačuvanim dokumentima nalazimo, da se je osobito pri kupovanju i prodaji upotrebljavalo kao plaćevno sredstvo koze(12), krave i volove(13), svinje(14), i konje(15), nadalje vino(16), pšenicu i ječam(17), lan i luk(18), vunu(19), zatim so, sir i kruh(20) i konačno obuću(21). Kada je Hrvatska god. 1102. stupila u užu političku zajednicu s Mađarskom, prilike u novčarstvu nisu se u njoj ništa promijenile, kao što bi se s obzirom na novo državno-pravno stanje moglo očekivati. Bizantski novac ostao je i nadalje u optjecaju, dok mađarskoj valuti nema u našim spomenicima 12. vijeka ni spomena. Razloga će tome biti više. Hrvati su se već bili potpuno navikli na solidnu bizantsku monetu, koju nije nikako mogao da istisne i zamijeni sitni i neugledni suvremeni mađarski novac. Upravo za vlade kralja Kolomana (1095.-1116.), dakle baš u doba stvaranja ug.-hrvat. državne zajednice, započe katastrofalno pogoršavanje i pad vrijednosti mađarskog kraljevskog novca i potraja kroz čitavo 12. stoljeće. Bio je to novac neugledan, sitan, od slaba srebra pa je iz godine u godinu gubio vrijednost a i narodno povjerenje(22). Nije stoga nikakvo čudo, što ne nalazimo ni spomena mađarskom kraljevskom novcu u našim dokumentima 12. vijeka, a isto se tako ne javlja taj novac ni u nalazima u hrvatskoj zemlji; mađarskog kraljevskog novca nalazilo se samo u krajevima uz Dravu, dakle samo na granici Hrvatske prema Mađarskoj, kamo je taj novac mogao u pograničnom prometu lako da dospije(23). Drugi razlog ovoj pojavi leži bez svake sumnje i u državno-pravnom odnosu Hrvatske, jer je ona sačuvala svoju upravnu a i trgovačku samostalnost prema Mađarskoj. Mišljenje mađarskog numizmatičara Bálinta Hómana, da se je vrijednost mađarskog kraljevskog novca protezala i na Slavoniju 12. i 13. vijeka, nikako ne potvrđuju ni sačuvani naši pisani spomenici, ni nalazi staroga novca, već drugu njegovu tvrdnju, da je Hrvatska s Dalmacijom bila u pitanju kovanja i prometa novca potpuno neovisna od Mađarske, mora se nužno primijeniti i na Slavoniju, pogotovo kad se uzme u obzir historijski fakat, da je Slavonija u ono vrijeme sačinjavala s Hrvatskom i Dalmacijom jedno upravno područje s jednim hercegom ili banom na čelu(24). Bezvrijedni mađarski novac 12. vijeka nije se mogao da takmi sa već u Hrvatskoj uvedenim, solidnim bizantskim novcem, pa ovaj ostaje i u 12. vijeku jedinim plaćevnim sredstvom. Na temelju podataka, što ih pružaju sačuvani dokumenti, nalazimo, da je u 12. vijeku vrijedio u hrvatskoj zemlji bizantski novac, kao što je to bilo i u doba narodnih kraljeva. Uz stare nazive za zlatnike javljaju se sada i dva nova: byzantius i perperus aureus(25), a uz kovani novac i dalje se upotrebljavalo vagano čisto zlato i srebro(26), te napokon i naravni novac: prirodnine i stoka(27). U ovo doba dolazi u upotrebu i nova mjera za vaganje dragog metala - marka. U Evropi je bila najraširenija Kölnska marka, koja je imala 233.35 g. U našim se vrelima javlja ona prvi put god. 1185. Koncem 12. i početkom 13. vijeka dogodio se u hrvatskom privrednom životu značajan preokret, pojavio se prvi domaći novac. Bilo je to za vladanja kralja Emerika (1196.-1204.). Hrvatskom od Drave do mora i Neretve upravljao je tada kraljev brat herceg Andrija (1196.-1204.). Vlast njegova u Hrvatskoj bila je jednaka kraljevoj u Mađarskoj. Iz suvremenih se dokumenata saznaje, da je herceg Andrija vladao suvereno. Njegov službeni naziv je glasio: „dei gracia Dalmacie et Chroatie, Chulmeque dux“. Papinske poslanice ga zovu „dux Sclavonie“ ili „dux Crovacie“. Kako je narod vladarski naslov „dux“ u hrvatskom jeziku označivao, nije poznato, ali sudeći po nekim kasnijim analogijama, upotrebljavao je za tu titulu izraz: herceg. Kao svome vladaru i gospodaru pokoravali su se hercegu Andriji svi svjetovni i crkveni dostojanstvenici i starješine, kao što su bili ban, župani, načelnici dalmatinskih gradova i drugi; oko njega se kupe u sjajnoj pratnji i svi biskupi hrvatske zemlje. Po svojoj zemlji prolazio je on okružen dvorom i uglednim pratiocima, crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima, te dvorskim časnicima, između kojih su se isticali kancelar, koji je upravljao herceškom kancelarijom te sastavljao i pisao javne isprave, i komornik, koji je upravljao imetkom hercegovim i stajao na čelu herceške kovnice. Bosna nije spadala pod vlast hercega Andrije, jer je baš u to vrijeme vladao u njoj poznati ban Kulin (1180.-1204.), ali se Andriji pokoravala Humska zemlja (kasnije Hercegovina), koju je on 1198. osvojio(28). Najviša financijska ustanova bila je herceška (odnosno banska) komora, a kako se ona brinula i za kovanje novca, s vremenom je dobila značenje kovnice. Na čelu je komore stajao komornik. Najstariji hrvatski komornik je Venceslav koji je 1198. upravljao komorom hercega Andrije (camerarius ducis)(29). Za hercega Bele spominje se 1222. i njegov komornik pod nazivom „woiavoda camerarius“(30). Gdje je bilo mjesto hrvatske kovnice u početku 13. vijeka, zasada se ne zna. God. 1256. nalazila se ona u Pakracu, a od 1260. stalno u Zagrebu. Kao herceg imao je Andrija velike prihode. Zna se, da su već njegovi preteče davali kralju godišnje po 10.000 maraka srebra, što upućuje na velike herceške dohotke. Andrija je imao velikih prihoda i od herceških posjeda i od podavanja i služba podanika, ali je jamačno imao i dosta koristi od svoje kovnice. Kao kralju ravnopravan suvladar počeo je Andrija, prvi u hrvatskoj povijesti, da kuje svoj poseban novac. Na to je imao prava i na temelju državopravnom, po kojemu je Hrvatska bila posebno i autonomno upravno područje, kraljevstvo, združeno s Mađarskom samo osobom kralja, i na temelju tradicije u kući Arpadovića, po kojoj su „mlađi kraljevi“ ili hercezi imali pravo da kuju svoj naročiti novac(31). Ali na hercega Andriju, čini se, da je djelovao još jedan vrlo jak povod te se je odlučio na kovanje novca. Nekako između 1125. i 1130. god. počeo je salcburški nadbiskup Konrád da kuje u svojoj kovnici u Friesachu, u sjev. Koruškoj, solidan srebrni novac u težini od 1.19 g. i 0,98 g., (kod nas nazvan: frisaticus), a taj su rad nastavili i svi njegovi nasljednici sve do vremena hercega Andrije. Radi svoje solidnosti počeo se taj novac da širi po alpskim zemljama a onda se pojavio kao rado primano plaćevno sredstvo i u Hrvatskoj, pa se čak i u kraljevskim ispravama određuju plaćanja frizaticima (u nas prvi put god. 1211.). Kako su se frizatici kod nas proširili i udomili, najbolje se vidi po tome, što ih se našlo po svim krajevima hrvatske zemlje (Gračani kod Zagreba, Vučija kod Virovitice, Orlovinjak kod Osijeka, Ostrovo kod Vukovara (najveći nalaz kod nas, oko 3500 komada) Rogoznica u Dalmaciji, Sasina u Bos. Krajini i t. d.). Bio je, dakle, optjecaj frizaškog novca u hrvatskoj zemlji općenit. Za salcburškim nadbiskupima povedoše se i babenberški biskupi i akvilejski patrijarhe te počeše i oni u drugoj poli 12. vijeka kovati vrlo vjerne imitacije novca u Friesachu i bacati u promet prema granici hrvatskoj pa i u samu Hrvatsku. Svi su ti novci jednakoga izgleda: na licu imaju lik biskupa a na naličju crkveni zabat sa dva tornja (kao sl. 1), Sigurno taj optjecaj frizaških, babenberških i akvilejskih frizatika i korist, koju su odnosne kovnice od toga optjecaja imale, potaknuše hercega Andriju te je i on odlučio, da poveća svoje prihode kovanjem novca. Tako je došlo do prvih novaca hercega Andrije, koji svojim naličjem - crkveni zabat sa dva tornja - potpuno odgovaraju nadbiskupskom novcu iz Friesacha, ali na licu imaju prastari hrvatski grb, polumjesec i zvijezdu, i natpis: ANDREAS ' D(ux)' CR(oatiae) (sl. br. 1.) čime se od frizatika razlikuju. Svojim naličjem, dakle, i ovi novci su samo imitacije, ali jedino svojom sličnošću s frizaticima mogli su oni da se brzo i sigurno uvedu u kolanje i promet. No da se još bolje objasni pravo hercega Andrije na kovanje vlastitog novca, potrebno je da se pomnije promotri sadržaj znamenite povelje ug.-hrvat. kralja Andrije II. iz godine 1217. U tome dokumentu tvrdi rečeni kralj, da na području hrvatskoga bana, odnosno hercega (in regno banatus sive ducatus) nije nikada bio kovan kraljevski novac. Ali ako bi koji od njegovih nasljednika pokušao da to čini, u što on ne vjeruje, određuje kralj, da narod zagrebačke biskupije nije dužan taj i takav novac primati, štoviše, ako bi kraljevski mjenjači (monetarii) došli, da unose takav novac, neka se pohvataju i zadrže četrdeset dana u zatvoru, a sve, što sa sobom nose, neka im se zaplijeni. Važno je, što kralj u tom dokumentu tvrdi, da je to privilegij, koji su potvrđivali i njegovi preteče, i što želi, da taj privilegij čuvaju i održavaju i njegovi nasljednici. Za prosuđivanje novčarskih prilika tadanje Hrvatske, ova je povelja od presudne važnosti, jer se od samog ug.-hrvat. kralja direktno doznaje 1. da na području bana, odnosno hercega kraljevski novac nema prava optjecaja, 2. da su čak određene stroge kazne za one, koji bi kraljevski novac unosili u hrvatsku zemlju i 3. da je tako bilo i za preteča kraljevih, a tako treba da bude i za njegovih nasljednika(32). I zaista, sačuvani su od vladara iza Andrije II. dokumenti, koji se tekstom potpuno slažu s poveljom Andrije II. od god. 1217(33), a poznato je i to, da se je za svih tih vladara kovao poseban hrvatski novac. Svakako je poveljom od 1217. oslobođen narod na teritoriji bana, odnosno hercega od primanja i upotrebe kra-ljevskog novca, a time je dana, a da to i nije naročito izrečeno, sloboda optjecaja nekom drugom novcu(33a), a to je mogao biti samo novac hrv. hercega ili bana i frizatici. Prema tome su ne samo Hrvatska s Dalmacijom, nego i Slavonija bile u pitanju optjecaja i kovanja novca potpuno samostalne i neovisne od Ugarske. A netom navedene listine ug.-hrvat. kraljeva apsolutno utvrđuju, da nikako ne vrijedi već citirana Hómanova tvrdnja, da je u 12. i 13. vijeku kraljevski, odnosno mađarski novac imao zakonsku vrijednost i u Slavoniji. Jasno je, da je u takvim prilikama herceg Andrija imao puno pravo da kuje svoj novac i da ga u tome nastojanju nije moglo ništa da priječi. Napokon, da su novčane prilike bile u nas drugačije negoli u Mađarskoj, upućuje nas i upotreba riječi „pensa“ u našim ispravama iz početka 13. Vijeka(34). Hrvatski novac je predstavljao dobru i solidnu valutu naprama kraljevskom novcu, koji je bio redovito slabiji. Posljedica toga bila je pojava, da se je u 13. vijeku u Mađarskoj pri plaćanju radije upotrebljavalo vagano nekovano srebro (u dokumentima: marca, marca argenti), dok se je u Hrvatskoj plaćanje obavljalo kovanim novcem, a kod većih svota računalo se u penzama(35). Penza je bila računska jedinica od 40 dinara, a svojom je vrijednošću odgovarala jednom bizantskom zlatniku, solidu. Iz svega rečenoga slijedi, da je u to doba u Hrvatskoj bio u optjecaju kovani novac, dok je u Mađarskoj vagano srebro istisnulo iz prometa slabi i nesolidni kraljevski novac. U hrvatskoj se je povijesnoj nauci sve do nedavno držalo, da su naši najstariji domaći novci tzv. banovci, novac solidan, od dobra srebra, koji se počeo kovati negdje oko godine 1255. u veličini i obliku, koji se održaše trajno jednaki kroz čitavu stotinu godina, koliko se je uopće taj novac kovao. Nije drugačije bilo ni u mađarskoj historijskoj nauci, koja je uvijek pokazivala velikog interesa za hrvatsku prošlost. Do uvjerenja, da je bilo hrvatskog domaćeg novca i prije banovaca, došlo se dosta kasno. Prije četrdeset godina, raspravljajući Truhelka o znamenitoj listini kralja Andrije II. od god. 1217. i ne mogavši joj smisla drugačije protumačiti, izrekao je mišljenje, da se je te godine „bar pomiljala ideja, da se u Slavoniji kuje autonomni novac“(36). Dvije godine kasnije, u njemačkom prijevodu svoga djela, Truhelka je izmijenio svoje mišljenje tvrdeći, da su već 1217. u Slavoniji kovani novci ili, što je još vjerojatnije, da se odredbe iz povelje od 1217. imaju dovesti u vezu sa istovremeno izdanim zakonom o kovanju novca za Hrvatsku, ali čiji je original do sada ostao nepoznat(37). God. 1900. objavljujući veliki nalaz frizatika iz Ostrova kaže Brunšmid, da analiza listine od god. 1217. ne dopušta, „da pristanemo uz Truhelku, koji iz te listine izvodi, da su se već 1217. u Slavoniji novci kovali“(38). No četiri godine kasnije Brunšmid je potpuno promijenio mišljenje o listini od 1217. i to na temelju nove determinacije dva naša stara novca, pa kaže: „Ono, što se tamo (1217.) navodi, odnosi se samo na mađarski kraljevski novac, a nigdje se ne kaže, da hrvatski hercezi ili banovi nisu do toga vremena svoga novca kovali ili da ga ne smiju kovati, što više, sačuvali su se primjerci od dvije veoma rijetke vrste novaca Andrijinih, koji su izvan svake sumnje hrvatski herceški novci, samo se do sada kao takovi nisu prepoznali“(39). Brunšmid je tom prilikom odmah naslutio, da će među novcima kralja Andrije II., što su kovani po ugledu na frizatike, jamačno biti još koja vrsta, koju je on kao hrvatski herceg kovao, samo što se to nije dalo lako utvrditi, jer na njima nije bilo herceškog naslova, kao što je bio slučaj na objavljena dva primjerka. Naročito je Brunšmid obratio pažnju na one Andrijine novce, koji imaju polumjesec i zvijezdu, a to da su - po svoj prilici - likovi prastarog hrvatskog grba. Godine 1916. objavio je uvaženi mađarski numizmatičar Bálint Hóman već spominjano veliko i bogato dokumentirano djelo o povijesti mađarskog novca. Kovanja hercega Andrije dotiče se on jednom, ali značajnom rečenicom: „Da li je kovanje Andrije II. kao hercega nastavljeno i u doba, kada je on postao kraljem, do danas još ne znamo sigurno. Isprava iz god, 1217. čini se da upućuje na to, da je kovanja bilo; pojava zvijezde i polumjeseca itd., na naličju nekih novaca iz doba Andrije II., što slavonske novce karakterizira, čini se da to dokazuje“(40). Potaknut Brunšmidovim radom, njegovom argumentacijom i naslućivanjem, potpomognut bogatom zbirkom peštanskog Narodnog muzeja i upućen u interesantne sastave dvaju nalaza staroga novca iz vremena kralja Andrije II. (iz Korpone i Egervár-a) dao se Hóman na proučavanje slavonskoga herceškog kovanja i rezultate svoga rada objelodanio je 1920. Godine(41) tvrdeći, da se u Slavoniji kovalo neprestano od vremena hercega Andrije pa sve do početka kovanja tzv. banovaca oko godine 1255. U vremenu od 1196. do 1254. iskovano je, prema Hómanu, u slavonskoj kovnici 38 vrsta dinara i 21 vrsta poludinara (obola). Nalazi staroga novca u Korponi i Egerváru vrlo su važni za opredjeljivanje prvih hrvatskih kovova. U korponskom nalazu našlo se osim 8 vrsta novaca iz vremena od Gejze II. (1141.- 1161.) do Bele III. (1173.-1196.) još samo novaca Andrije II. (1205.-1235.), a ni jedan komad od kojeg kasnijeg vladara. Sličan je slučaj i u nalazu iz Egervára. Ali se u obadva nalaza našlo dosta frizatika, koji su početkom 13. vijeka u optjecaju ne samo u Hrvatskoj nego i u Mađarskoj. Time su novci iz ta dva nalaza sigurno datirani i spadaju u doba vladanja Andrije II. Od hrvatskih novaca našli su se u tim nalazima brojevi (ove studije): 9, 10, 11, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 26, 28, 29, 33, 35, dakle svega 20 vrsta. Neki su od tih komada u Réthyjevu Corpusu krivo opredijeljeni, tako je br. 244 (s natpisom „Bela rex“, sl. 35), uvršten među novce kralja Bele IV. (1235.-1270.), a brojevi 302 do 309 (sl. 13 do 19 i 28, 29) čak među novce Stjepana V. (1270.-1272.). Rečena dva nalaza su tu Réthyjevu pogrešku ispravili i pomenute novce uvrstili u doba Andrije II.(42) Hómanova argumentacija - zasnovana na Brunšmidovim direktivama - u većini slučajeva zadovoljava, ali ima u njega i hipoteza i tvrdnji, s kojima se ne može suglasiti. I Brunšmid i Hóman temelje svoje istraživanje na proučavanju novaca Andrije II. u djelu mađarskog numizmatičara Réthy-ja „Corpus nummorum Hungariae“. Već je ranije Mađar Rupp objavio jedan novac Andrijin sa krivo pročitanim natpisom (ANDREAS • DAL • R) i time upozorio na hrvatsko kovanje(43). Taj je isti novac s točno pročitanim natpisom objavio kasnije Brunšmid i upozorio na prvo hrvatsko kovanje za hercega Andrije, jer to nije bio kraljevski već herceški kov s natpisom: ANDREAS • D • CR (Andreas dux Croatiae). Uz herceški naslov glavna je karakteristika toga hrvatskog novca još i polumjesec i zvijezda, kako se čini, najstariji naš grb(44). Polazeći od ovih dviju glavnih karakteristika Brunšmid je ustvrdio za tri novca iz Réthyjeva djela, da su apsolutno hrvatski kovovi (C. N. H. 197, 198, 203; sl. 1. 3. 4.) i odmah je izrekao slutnju, da će i među ostalim novcima Andrije II. biti još koji hrvatski komad i to baš oni, koji imaju polumjesec i zvijezdu(45). Kako je poznato, polumjesec i zvijezda bili su od starine specijalne grbovne oznake, koje su se mnogo primjenjivale u zemaljskim, gradskim i obiteljskim grbovima hrvatske zemlje. Mađari ih skoro ne upotrebljavaju. Značajno je, da su se polumjesec i zvijezda upotrebljavali kroz čitavo jedno stoljeće na naličju slavonskih banovaca kao grbovna oznaka zemlje. Stoga sve one komade s polumjesecom i zvijezdom, koje je Réthy opredijelio kao kraljevski, mađarski novac, nužno moramo izlučiti i uvrstiti u hrvatske autonomne kovove, a to su C. N. H. brojevi 197, 201, 202, 303, 304, 305, 306, 307, 308, 308 A i 309 (sl. br. 1, 10, 11, 16, 17, 28, 29, 14, 15, 18, 19). Kad se ovih 11 vrsta novca pomnije promotri, upada u oči, da se na nekima od njih javlja jedna pojava, koje inače nikako nema ni na kraljevskim kovovima Andrije II., ni na novcima Arpadovića uopće, naime javlja se kao grb štit s vodoravnim, paralelnim prugama. To je stari grb Arpadovića, sastavljen od četiri crvene i bijele pruge a poznat s pečata kralja Andrije II. od god. 1223., no koji nisu više upotrebljavali kasniji vladari iz roda Arpadova. U kasnije vrijeme se taj grb upotrebljavao redovito u spoju sa dvostrukim krstom kao ugar. državni grb. Rečeni prugasti grb nalazimo u C. N, H. pod br. 201, 202, 303, 304, 307 i 308. Ali kako se taj grb javlja još i na brojevima 203, 204, 206, 207, mora se i ova četiri kova ubrojiti među hrvatske autonomne novce (sl. br. 4, 30, 9, 31), iako na njima nema polumjeseca sa zvijezdom. Istaknuti treba, da se na dva komada od ovih hrvatskih novaca s polumjesecom i zvijezdom javlja, po prvi put, i ugarski grb s dvostrukim krstom, koji se od god. 1255. redovito nalazi na banovcima, C. N. H. br. 308, 309 (sl. 18, 19). Ta dva grba označuju na našem autonomnom novcu kraljevski suverenitet i upućuju na zakonsku vezu s državnom cjelinom. Već je Réthy, koji je ove hrvatske novce smatrao kraljevskim kovovima, upozorio, da se oni svojim oblikom i tehnikom kovanja razlikuju od drugih Andrijinih novaca i da su po svoj prilici potekli iz neke druge kovnice a ne iz kraljevske. Postoji kod Réthyja još nekoliko komada (br. 172, 198, 199, 200, 301, 302) koji svojom boljom i naprednijom tehnikom spadaju u ovu grupu, dakle među hrvatske novce, iako nemaju ni polumjeseca sa zvijezdom, ni prugastog grba (sl. br. 5, 3, 6, 7, 12, 13). Značajnu pojavu, da je tehnika kovanja Andrijina herceškog novca mnogo razvijenija negoli njegova novca, kada je on postao kraljem, tumači Hóman tako, što su herceški novac kovali bolji majstori, koji su jamačno došli iz alpskih zemalja, gdje su se u ono doba kovali solidni frizatici(46). Među ovim novcima nailazimo kod tri komada (br. 204, 308 A i 309; sl. br. 30, 18, 19) na još jednu karakteristiku, koja igra vrlo važnu ulogu u kasnijem hrvatskom novčarstvu, kod banovaca iza god. 1255., naime na dvije okrunjene glave, okrenute jedna prema drugoj. Te glave predstavljaju najvjerojatnije kralja i hercega. Ovoj grupi treba priključiti i br. 190 (sl. 32), jer se i na tome komadu uz polumjesec i zvijezdu nalaze i dvije glave. Ova zaokružena skupina od 22 komada razlikuje se od kraljevskog, mađarskog novca tipološki svojim osobitim karakteristikama, kojih kod kraljevskog novca nema, a to su: polumjesec i zvijezda, prugasti grb, dvije glave, naprednija i bolja tehnika kovanja, drugačiji likovi, i to osobito poprsje hercega s insignijama vlasti, pa upravo s ovoga zadnjeg razloga spada među hrvatske novce i Réthyjev br. 194 (sl. 27), koji tipološki i licem (poprsje) i naličjem (frizaški crkveni zabat) odgovara specifičnim oznakama našega novca. Postoji još jedna značajna razlika između hrvatskog i mađarskog novca. Hrvatski je bio redovito krupniji, teži i bolji i zbog toga i ugledniji negoli mađarski. Tako je za kraljeva Emerika i Andrije II. varirala finoća srebra u pojedinim kraljevskim dinarima između 0.14 g. i 0.67 g., dok se kod hrvatskih dinara dizala do 0.9 g.(47), a težina hrvatskog novca bila je isto tako veća negoli u kraljevskog, jer je prosječna težina kraljevskih dinara iznosila 0.5 g do 0.6 g., a kod hrvatskih 0.8 g. U Réthyjevu Corpus-u postoji zanimljiva skupina od pet komada, br. 184-188, za koju je Hóman ranije držao, da su to novci nadbiskupa u Ostrogonu i to zato, što se na njima vidi lik biskupa s mitrom na glavi(48). No kako nije iz povijesnih izvora ništa poznato, da su ostrogonski nadbiskupi kovali svoj novac, i kako se na novcima ove skupine vidi karakteristični polumjesec sa zvijezdom, opredijelio je Hóman ovu seriju, jer se je, uostalom, našla u korponskom nalazu zajedno s netom opisanim komadima, kao hrvatski novac i to slavonskoga bana i zajedno nadbiskupa u Kaloči Bertholda Meranskog, brata ug.-hrv. kraljice Getrude. Berthold je obnašao bansku čast god. 1209. do 1212. i za to vrijeme je izašla iz slavonske kovnice ta serija novca. Prema nalazu u Korponi, gdje se je našlo još nekoliko komada s likom biskupa a jednake tehnike kovanja (sl. 22. i 23.), ti su novci sigurno kovani za vladanja Andrije II., a kako ih se nikako ne može uvrstiti među kraljevske kovove, tim se sigurnije utvrđuje njihovo slavonsko podrijetlo. Karakteristike su tih novaca polumjesec i zvijezda ili glava biskupa pod mitrom (sl. br. 20. do 26.). Na br. 24. se nalaze slova M i A. Hóman je te kratice pročitao kao: Moneta Archiepiscopalis. Prema nalazu u Egerváru, koji nesumnjivo potječe također iz vremena Andrije II., među hrvatske novce spadaju i Réthyjevi brojevi 243, 244, 244 a i 245, koji doduše nemaju nikakve specifično slavonske tipološke oznake, ali natpisom svojim: BELA REX upućuju, da ih je kovao herceg Bela između 1220. i 1226., kada je opravljao Hrvatskom kao herceg. Bela se okružio sjajnim dvorom, na čelu njegove financijske uprave stajao je komornik (woiavoda camerarius)(49), koji je upravljao i njegovom kovnicom. Neposredno pred imenovanje hercegom okrunjen je Bela kao „mlađi kralj“ pa se je u svojim poveljama iz toga vremena rado služio naslovom „rex“ (dei gratia rex et dux totius Slavonie), koji naslov nalazimo i na njegovim herceškim novcima (sl. br. 35.-37.). U hrvatske novce ubraja Hóman i Réthyjeve brojeve 226, 226 A i 227 s razloga, što navodno imaju na licu polumjesec i zvijezdu i dvije glave (sl. br. 33., 34.). No lice tih komada imade östi frizaški motiv i ono nije nikakav polumjesec nego svod od gradskih vrata (Torbogen) a ispod svoda je zvijezda, kao što se to često jari ja na novcu iz Friesacha(50). Međutim, na naličju tih novaca vidi se polumjesec i zvijezda i karakteristična životinja (kuna?), čime se utvrđuje njihovo slavonsko podrijetlo. Br. 226 je također nađen među herceškim novcima u nalazu u Egerváru. Napokon se možemo suglasiti s Hómanom još u jednoj determinaciji, naime, da među hrvatske novce ubrojimo i Réthyjev br. 360 i 361 (sL 38, 39) i to radi karakteristične dvije glave pod križem na aversu, i radi značajne životinje na reversu, koja podsjeća na zvjerku na reversu brojeva 226-227 (sl. 33 i 34) i još više na revers broja 200 (sl. 7). S ostalim izvođenjima Hómanovim i pokušajem opredjeljivanja nekih komada u Réthyja kao da su hrvatski novci, ne možemo se - iz opravdanih razloga - nikako složiti. Tako Réthyjev broj 178 nema ništa specifično slavonskog, štoviše, on tipološki odgovara, osobito naličjem, broju 176 i 177, koje su kraljevski novci. Brakteati br. 282 i 283 nikako nisu hrvatski, jer naše novčarstvo ne pozna te vrste kovova. Br. 239 je svojim naličjem potpuno istovjetan s kraljevskim novcem br. 234, a ni na aversu nema ništa slavonskog, jer ono na njemu nije polumjesec i zvijezda, već luk, ili svod od gradske kapije (Torbogen) i pod njim zvijezda, dakle frizaški motiv, kao što se vidi i na br. 240, koji također s istog razloga ne može biti herceški kov. Brojevi 241 i 242 naličjem (Torbogen) ne pokazuju nikakvih znakova herceškog novca, ali svojim kružnim ukrasom na licu odaju kraljevsku kovnicu, kao što dokazuje br. 211, koji ima isti ukras; ali treba istaknuti, da imade primjeraka ovoga novca, koji pod lukom nemaju ništa, dakle su bez zvijezde. Izgled broja 248 (na licu okrunjena glava i natpis: BELA REX, a na naličju dvostruki krst sa dvije okrunjene glave i s polumjesecom i zvijezdom) upućuje, da je to kasniji kraljevski novac, koji je kovan po ugledu na slavonske banovce. Toga je mišljenja, uostalom, bio ranije i sam Hóman. Br. 249 ne može biti hrvatski novac ni u kojem slučaju; dospio je u Hómanovu radnju jamačno zabunom. Natpis broja 256 dokazuje, da je to svakako kraljevski novac, a polumjesec i zvijezda, baš radi toga natpisa, ne mogu mu dati značenje slavonskog kova, dok i naličje potpuno odgovara kraljevskom novcu Bele IV. Tako isto i brojevi 299, 300, 343, 345 i 346 ne pokazuju nikakvih specifičnih znakova i kriterija, po kojima bi ih se opravdano i sa sigurnošću moglo uvrstiti u hrvatske novce. Napokon ni brojevi 336 i 337, koji su licem potpuno jednaki broju 329 a i naličjem odgovaraju kraljevskom novcu, ne mogu nikako biti produkt slavonske kovnice. Na temelju svega izloženoga smatramo - u suglasju s Brunšmidom i Hómanom - hrvatskim novcima sve one komade u Réthyjevu djelu „Corpus Nummorum Hungariae“ sv. I., na kojima se javlja: a) polumjesec i zvijezda, b) prugasti grb, c) dvije okrunjene glave, d) naprednija i bolja tehnika kovanja negoli u kraljevskog novca, e) poprsje hercega s vladarskim insignijama i f) međusobna tipološka srodnost, a to su ovi novci:(51) 1. SKUPINA (finoća srebra 0.800) - Novci hercega Andrije (1196. - ?) 1. Av. U srednjem, manjem krugu polumjesec i zvijezda, u većem natpis: + ANDREAS . D . CR / Rev. Crkveni zabat sa dva tornja. / Réthy, C. N. H., 197. - Budimpešta, 2 komada.(52) - Težina 0.94 g. 2. Av. Poprsje hercega s vladarskim insignijama. Naokolo iskvaren natpis: + ANDRANVS . DE / Rev. Crkva sa 3 tornja, među njima 2 kružića / Brunšmid: Najstariji hrvat. novci, br. 4. - Zagreb, 1 kom. - 0.8 g. 3. Av. Kao br. 2. Natpis pravilan ali nepotpun: + ANDREAS [ ]. / Rev. Kao br. 2. / Réthy, 198. - Budimpešta, 1 kom. - 0.76 g. 4. Av. U manjem krugu okrunjena glava hercega, u većem 3 kule. / Rev. U sredini prugasti štit, naokolo oštećen natpis: + A.N.D[rea]S. D. / Réthy, 203. - Brunšmid, 3. - Budimpešta, 4 kom. - Zagreb, 3 kom. - Prosječna težina 0.74 g. (Najteži primjerak 0.84 g.). 5. Av. U manjem krugu stojeći lik hercega s insignijama: Natpis: ANDREAS / Rev. Dvije kule, a ispod njih okrunjena glava. / Réthy, 172. - Budimpešta, 2 kom. - 0.82 g. 6. Av. Na prijestolju herceg s insignijama. / Rev. Zgrada s kulom ili tornjem / Réthy, 199. - Budimpešta, 1 kom. - 0.88 g. 2. SKUPINA (finoća srebra 0.750) - Novci hercega Andrije ( -1204.) 7. Av. Crkveni zabat i 2 tornja, odozgo okrunjena glava. / Rev. U manjem krugu četveronožac, u većem ukras od polukružića. / Réthy, 200. - Budimpešta, 2 kom. - 0.90 g. 8. Av. Poprsje s 2 žezla u rukama. / Rev. Kao br. 7. / Harsányi, 8.(53) - Budimpešta, 1 kom. - 0.83 g. 9. Av. Poprsje hercega s insignijama. / Rev. U manjem krugu prugasti štit, oko njega i u većem krugu nakit od točaka. / Réthy, 206. - Budimpešta, 6 kom. - Zagreb, 2 kom. - Poznato svega 18 kom. - Prosječna težina 0.78 g. - (Najteži komad 1.03 g.). 3. SKUPINA (finoća srebra 0.750) - Novci nasljednika hercega Andrije (1204-1209.) 10. Av. Glava anđela s krilima ispod 3 tornja. / Rev. U manjem krugu prugasti štit sa zvijezdom i polumjesecom; u većem oštećen, nečitljiv natpis. / Réthy, 201. - Zagreb, 1 kom. - 0.78 g. - Dinar. 11. Av. Slično br. 10. / Rev. Slično br. 10., samo se polumjesec nalazi između 2 točke. / Réthy, 202. - Zagreb, 1 kom. - 0.15 g. - Poludinar (obol). 12. Av. Vladar na prijestolju s insignijama. / Rev. Grad sa 3 kule, naokolo zvijezde. / Réthy, 301. - Budimpešta, 3 kom. - Zagreb, 1 kom. - Prosječna tež. 0.93 g. - (Najteži komad 1.06 g.) - Dinar. 13. Av. Kao br. 12. / Rev. Kao br. 12. / Réthy, 302. - Budimpešta, 1 kom. - 0.44 g. - Poludinar. 14. Av. Vladari na prijestolju, na desnici sokol, u ljevici žezlo. / Rev. U manjem krugu 2 tornja; iznad njih prugast štit među 2 zvijezde; iznad štita polumjesec i zvijezda; u većem krugu nakit od točaka. / Réthy, 307. - Zagreb, 1 kom. - Poznata još 4 kom. - 0.67 g. - Dinar. 15. Av. Kao br. 14. / Rev. Kao br. 14., ali polumjesec stoji među dvije zvijezde, dok vanjskog kruga nema. / Réthy, 308. - Zagreb, 1 kom. - 0.31 g. - Poludinar. 16. At. Okrunjena glava među 2 zvijezde, odozgo polumjesec i zvijezda. Rev. / Dvije kule na svodu, odozdo zvijezda, odozgo prugasti štit. / Rethy, 303. - Zagreb, 1 kom. - 0.99 g. - Dinar. 17. Av. Kao br. 16., samo se polumjesec nalazi među 2 zvijezde. / Rev. Kao br. 16. / Réthy, 304. - Nalazište nepoznato. - 0.50 g. - Poludinar. 18. Av. Dvije okrunjene glave jedna prema drugoj, odozgo polumjesec i zvijezda. / Rev. Kula, nad njom zvijezda, sa strana dva štita s dvostrukim križem. / Réthy, 308 A. - Težina ni nalazište nije poznato. - Dinar. 19. Av. Kao br. 18. / Rev. Kao br. 18. / Réthy, 309. - Zagreb, 1 kom. - Poznata svega 3 kom. - Prosječna tež. 0.5 g. - Poludinar. 4. SKUPINA (finoća srebra 0.750) - Novac bana (i nadbiskupa) Bertholda Meranskog (1209.-1211.) 20. Av. Poprsje biskupa s mitrom među 2 stupca, odozgo zvijezda među 2 polumjeseca. / Rev. Zgrada sa 3 tornjića. / Réthy, 186. - Budimpešta, 3 kom. - Zagreb, 1 kom. - Poznato još 7 komada. - Prosječna tež. 0.44 g. - (Najteži kom. 0.52 g.). - Dinar. 21. Av. Kao br. 20. / Rev. Kao br. 20. / Réthy, 187. - Budimpešta, 1 kom. - 0.27 g. - Poludinar. 22. Av. Lik biskupa sa štapom i knjigom u rukama. / Rev. Zgrada sa 2 tornjića. / Iz nalaza u Korponi, br. 33-36.(54) - Budimpešta, 11 kom. - 0.53 g. - (Najteži kom. 0.72 g.). - Dinar. 23. Av. Kao br. 22. / Rev. Kao br. 22. / Iz nalaza u Korponi, br. 37. - Budimpešta, 1 kom. - 0.37 g. - Poludinar. 24. Av. Dvije biskupske glave s obje strane ornamenta; odozgo 2 kružića a nad njima zvijezda među 2 polumjeseca. / Rev. Križ među dva polumjeseca, odozgo M, odozdo A. / Réthy, 188. - Budimpešta, 3 kom. - 0.69 g. - Dinar. 25. Av. Dvije kule pod svodovima, u sredini nad njima biskupska glava između 2 kružića. / Rev. Tornjići i dvije zvijezde. / Réthy, 184. - Budimpešta, 2 kom. - 0.81 g. – Dinar. 26. Av. Kao br. 25. / Rev. Kao br. 25. / Réthy, 185. - Budimpešta, 2 kom. - 0.39 g. - Poludinar. 5. SKUPINA (finoća srebra 0.750) - Lakši kovovi iz vremena 1211.-1220. 27. Av. Poprsje s vladarskim insignijama među 2 stupca; odozgo 2 zvijezde. / Rev. U manjem krugu crkveni zabat i 2 tornja, među njima zvijezda; u većem nakit od zvijezda. / Réthy, 194. - Zagreb, 1 kom. - 0.61 g. - Dinar. 28. Av. Okrunjena glava među 2 kule, odozgo zvijezda i polumjesec te jedan kružić. / Rev. Tri kule, nad srednjom cvijet među dva kružića. / Réthy, 305. - Zagreb, 2 kom. - Poznato još 100 kom. - Prosječna tež. 0.55 g. - (Najteži kom. 0.67 g.). - Dinar. 29. Av. Kao br. 28. / Rev. Kao br. 28. / Réthy, 306. - Zagreb, 1 kom. - Poznato još 10 kom. - 0.28 g. - Poludinar. 30. Av. Nad svodom 2 okrunjene glave, među njima cvijet / Rev. Među 2 cvijeta nad kulom prugasti štit. / Réthy, 204. - Budimpešta, 6 kom. - Prosječna Bež. 0.55 g. - Dinar. 31. Av. Poprsje s vladarskim insignijama. / Rev. Među 2 tornja krov, nad njim prugasti štit. / Réthy, 207. - Zagreb, 1 kom. - 0.51 g. - Dinar. 32. Av. Visoka kula među dvije glave, odozgo polumjesec i zvijezda. / Rev. Kula, a sa svake strane polumjesec i zvijezda. / Réthy, 190. - Opatija u Zirczu, 1 kom. – 0,46 g. - Dinar. 33. Av. Nad svodom kula, odozdo zvijezda, sa strane 2 glave. / Rev. Ornamenat s križem na vrhu, sa strana polumjesec i zvijezda, odozdo četveronožac. / Réthy, 226. - Zagreb, 2 kom. - Poznato još 57 kom. - Prosječna tež. 0.56 g. - (Najteži komad 0.8 g.). - Dinar. 34. Av. Kao br. 33. / Rev. Kao br. 33. / Réthy, 227. - Zagreb, 8 kom. - Prosječna tež. 023 g. - Poludinar. 6. SKUPINA (finoća srebra 0.900) - Novci hercega Bele (1220.-1226.) 35. Av. U sredini crtež sličan brojki 9, naokolo natpis: BELAE REX. / Rev. Anđeo ubija zmaja. / Réthy, 244. - Zagreb, 2 kom. - Budimpešta, 3 kom. - Poznato još 38 kom. - Prosječna tež. 0.56 g. - (Najteži kom. 0.77 g.). - Dinar. 36. Av. Kao br. 35., ili je u sredini zvijezda ili križić. / Rev. Kao br. 35. / Réthy, 243, 244 A, 245. - Zagreb, 5 kom. - Još je poznato 9 kom. - Prosječna tež. 0.25 g. - Poludinar. 37. Av. Kao br. 35, u sredini crtež kao slovo G. / Rev. Dvije okrunjene glave pod 2 luka, odozgo križić među 2 zvijezde. / Réthy, 244 B.55) - Budimpešta, 1 kom. - 0.33 g. - Dinar. 38. Av. Dvije okrunjene glave pod križem. / Rev. Četveronožac. / Réthy, 260. - Zagreb, 2 kom. - Poznato još 105 kom. - 0.52 g. - Dinar. 39. Av. Kao br. 38. / Rev. Kao br. 38. / Réthy, 360. - Budimpešta, 2 kom. - Zagreb, 7 kom. - Poznato još 31 kom. - 0.22 g. - Poludinar. Kojim su vremenskim redom ovi novci kovani, dade se s priličnom sigurnošću utvrditi. Pri tom su od pomoći na prvome mjestu natpisi, zatim nalazi, a onda težina pojedinih komada, jer i ovdje vrijedi pravilo, da novci u vremenskom redoslijedu postepeno opadaju u svojoj težini. Doba kovanja broja 1. do 6. (1. skupina) pada u vrijeme hercega Andrije, kao što i natpis na njima potvrđuje, dakle u vrijeme od god. 1196. do 1204. To su najstariji hrvatski novci. Značajno je, da se njih nije našlo ni u jednom od poznatih nalaza starog mađarskog i hrvatskog novca, pa ni u onome u Korponi, koji potječe iz vremena kralja Andrije II. Brojevi 7., 8. i 9. (2. skupina) pripadaju također vremenu hercega Andrije, ali radi slabije finoće srebra (0.750) smatramo ih mlađima od br. 1.-6. Kovani su potkraj vlade hercega Andrije. Za vladanja kralja Andrije zavedeno je kovanje novca u dvije vrijednosti (dinar i poludinar). Tu pojavu nalazimo u 3. skupini (br. 10. -19.). Stoga držimo, da su ovi novci kovani za nasljednika hercega Andrije između godine 1204. i 1209. a na početku kraljevanja Andrije II. U to su vrijeme upravljali Hrvatskom banovi: Hipolit (1204.), Merkurije (1205.-1206.), Stjepan (1206.-1207.) i Banko (1208.-1209.). Novci 4. skupine (br. 20.-26.) opredijeljeni su likom biskupa i kovani su za vlade bana i nadbiskupa Bertholda Meranskog (1209.- -1211.). Lakši kovovi, koji se redaju pod br. 27.-34. (5. skupina), bit će da su kovani u razmaku od 1211. do 1220. godine. Oni se ne javljaju u poznatim nalazima pa su jamačno mlađi od novaca iz nalaza u Korponi, i time im je redoslijed utvrđen. U tome razdoblju stajali su na čelu političke uprave u Hrvatskoj banovi: Mihajlo (1212.), Đula (1213.), Ohuz (1213.-1214.), Ivan (1215.), Poza (1216.), Banko (1217.-1218.) i po drugi put Đula (1219.). Napokon novci 6. skupine (br. 35.-39.) određeni su natpisom „Bela rex“ i njihovo kovanje pada u doba hercega Bele (1220.-1226.), jer je nalazom u Korponi apsolutno i sigurno utvrđeno, da je br. 35 kovan za kralja Andrije II. U vezu s Belinim novcima treba dovesti i brojeve 38. i 39., koji im odgovaraju i svojom težinom i finoćom srebra (0.900). O tome, da li se je u slavonskoj kovnici kovalo i za Belinih nasljednika hercega Kolomana (1226.-1241.) i hercega Stjepana (1246.-1247.) i dalje sve do pojave prvih banovaca (oko god. 1255.), zasada nema nikakovih podataka, koji bi to pitanje mogli sa sigurnošću osvijetliti. Značajno je, da se u vremenu njihova kovanja između 1196. i 1226. godine ovi hrvatski autonomni novci u suvremenim javnim ispravama nigdje naročito ne spominju. U tome razdoblju bio je u hrvatskoj zemlji i nadalje u upotrebi bizantinski zlatni novac: romanatus(56), solidus(57), aureus(58), perperus(59). Nekoliko puta se javlja i vagano srebro: marca argenti (60), a kao srebrni novac spominje se frisaticus(61) i denarius.(62) Kad se plaćaju veće svote, računa se u pensama (na pr. tres pensas frisaticorum, t. j. 120 frisatika), a kad je plaćanje maleno, računalo se u dinarima. No kako su ovi autonomni hrvatski novci kovani po ugledu na frizatike te su oni upravo imitacija frizaških kovova, u trgovini i prometu se oni nisu napose razaznavati, nego su i oni kolali pod nazivom frizatici. Prema tome se ovi prvi hrvatski novci mogu s punim pravom nazvati i: hrvatski frizatici. Bilješke 1) Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1916., 156, 157. 2) Šišić: Pregled, 151. 3) Šišić: Pregled, 151, 152. 4) God. 1033. Rački: Documenta, str. 41. - 1036. Rač. 45. - 1059. Rač. 164, 165. - 1070. Rač. 84. - 1070.-1073. Rač. 96. - 1076.-1080. Rač. 124-135. - 1080.-1085. Rač. 171. - 1085.-1095. Rač. 172, 173. - 1086. Rač. 145. - 1088.-1089. Rač. 147. - 1096. Rač. 177. - 1091.-1099. Rač. 180. 5) God. 1066.-1076. Rač. Docum. str. 100. - 1089. Rač. 150, 151. God. 1056. Rač. Doc. 50. God. 1085.-1095. Rač. Doc. 172, 174. - 1097. Rač. 178. - 1059. Rač. 168. 8) God. 1073. Rač. Doc. 97. - 1080. Rač. 128. - 1059. Rač. 165-170. - 1085.-1095. Rač. 172-182. 9) God. 1059. Rač. Doc. 164. 10) God. 1080. Rač. Doc. 128, 130, 132. 11) „libra argentea“, god. 852. Rač. Doc. 3. – „auri pondus“ god. 1059. Rač. 52, 54. – „libra auri“, god. 986. Rač. 22; god. 1018. Rač. 32, 34; god. 1036. Rač. 43, 44; god. 1042. Rač. 46; god. 1069. Rač. 73; god. 1070. Rač. 88; god. 1078. Rač. 115, 117. 12) God. 1070.-1073. Rač. 96. - 1080. Rač. 131. 13) God. 1070.-1073. Rač. 89. - 1059. Rač. 163, 171. 14) God. 1080. Rač. 133. 15) God. 1059. Rač. 167. - 1090. Rač. 167. 16) God. 1080. Rač. 129, 131-133. - 1091^1099. Rač. 180. 17) God. 1070. Rač. 96. - 1080. Rač. 127.-135. 18) God. 1080. Rač. 130, 135. 19) God. 1080. Rač. 130. - 1090. Rač. 152. 20) God. 1080. Rač. 130-133. - 1091.-1099. Rač. 180. 21) God. 1080. Rač. 129, 130. 22) Hóman: Magyar pénztörténet 1000.-1325. Budapest 1916., 236. i dalje. 23) Brunšmid: Najstariji hrvatski novci. Zagreb 1904. (Separat). Str. 3. 24) Hóman: Pénztörténet, 330-331. 25) „solidus“: god. 1106., Smič. Cod. II., 16. 1107., Smič. 18. - 1171., Smič. 130. - 1190., Smič. 249. – „solidus romanatus“: 1119., Smič. 31. – „romanatus“: 1105., Smič. 15. - 1107., Smič. 18. - 1160., Smič. 94. - 1163., Smič. 115. - 1174., Smič. 135. - 1183., Smič. 184. - 1188., Smič. 218, 224, 233. - 1190., Smič. 248. - 1192. Smič. 258. 1193., Smič. 263. - 1196., Smič. 281. - 1198., Smič. 298. - 1199., Smič. 317. – „byzantius“: 1150., Smič. 63. - »perperus aureus«: 1193., Smič. 261. 26) „libra auri“: 1116., Smič. II., 193. - 1137., Smič. 47. - 1163., Smič. 94. – „marca argent“«: god. 1185., Smič. 193. - 1199., Smič. 317. 27) God. 1105., Smič. II., 15. - 1119., Smič. 31. - 1197., Smič. 287. 28) Klaić: O hercegu Andriji. Rad 87., str. 220.- -222 29) Smičiklas, Codéx II., 309. , 30) Smičiklas, Codex III, 220. 31) Hóman, Pénztörténet, 329. 32) Smičiklas, Codex HL, 148.: Haec igitur omnia praedicta a nobis et a praedecessoribus nostris statuta, quae ab eis et a nobis usque nunc. sunt observata, sic firmiter in perpetuum a filiis et heredibus nostris volumus observari. 33) Tu je povelju potvrdio i obnovio kralj Bela IV. na 22. XII. 1269. (Smič., Cod. V., 507, 508), Stjepan V. na 17. VI. 1272. (Smič., Cod. V., 634), Karlo Roberto na 12. VIII. 1318. (Smič., Cod. VIII., 691, 692). 33a) To je naglasio još god. 1792. Josip Mikoci rečenicom: Sclavones cum antea, tum etiam rege Andrea, non regali sed alia quadam moneta inter se atque in mercatu usos. (Banorum Dalm. Croat. et Slav... series, Arkiv za pov. jugosl., XI., str. 32.). 34) Smičiklas, Codex III., str. 206. za god. 1221., str. 368. za god 1232. 35) Hóman, Pénztörténet, 331. 36) Truhelka: Slavonski banovci. Glas. Zem. Muzeja, 1897., str. 5. 37) Truhelka: Die slavonischen Banaldenare. Wis-senschaft. Mitteilungen, 1899., str. 5. 38) Brunšmid: Našašće frizaških novaca u Os-. trovu. Vijesnik Hrv. arh. društva, 1899./900., str. 110. 39) Brunšmid: Najstariji hrvatski novci. Vijesnik Hrv. arh. društva. 1903./04. Separat. Str. 4.-7. 40) Hóman, Pénztörténet, str. 334. 41) Hóman: II. András-és IV. Béla-kori szlavón dénárok. Numizmatikai Közlöny, 1919./20., str. 33.-42. 42) Hóman: Szlavón dénárok, Num. Közlöny, 1920., str. 36. 43) Rupp: Magyarország ekkorig ismeretes pénzei, I., Buda 1841., sl 17. 44) Hrvatski, kockasti grb javlja se prvi put tek 1515., slavonski s kunom, 1496., a dalmatinski, tri leopardske glave, 1406. 45) Brunšmid: Najstariji hrvat. novci, 5, 6, 7. 47) Hóman: Szlavón dénárok. Num. Közlöny 1920., str. 34. 47) Hóman, Pénztörténet, tabla 5., str. 599. 48) Hóman, Pénztörténet, 313 49 Smičiklas, Codex III., str. 220. 50) Luschin-Ebengreuth: Friesacher Pfennigé. Xum. Zeitschrift 1917., sl. 26, 59, 99, 227, 233, 270, 271. 51) Za opisivanje i određivanje vremenskog redoslijeda ovih novaca poslužili su i podaci iz Hómanovih djela: Pénztörténet, str. 623-638 i II. Andrásés IV. Bélakori szlavón dénárok, str. 39-42. 52) Oznakama „Budimpešta“, „Zagreb“ označeni su tamošnji Narodni muzeji. 53) Harsányi Pál: Árpádházi királyaink kiadatlan pénzei. Nuzmit. Közlöny, 1912., 84, br. 8. 54) Gohl: A korponai középkori eremlet. Numiz-mat. Közlöny, 1907., str. 128. 55) Numizmat. Közlöny, 1912., str. 85., br. 9. 56) Godine 1201., 1206., 1209., 1215., 1223., 1224., Smič. Codex III., str. 3., 59., 96., 131., 226., 237. 57) Godine 1205., Smič. Cod. III. 54. 58) Godine 1201., 1205. Smič. Cod. III. 13, 53. 59) Godine 1217., 1223., Smič. Cod. III. 165, 226. 60) Godine 1217., 1225., 1226., Smič. Cod. III. 149, 251, 262. 61) Godine 1211., 1213., 1224., Smič. Cod. III. 103, 116, 241. 62) Godine 1209., 1213., 1224., Smič. Cod. III. 89, 117, 238. Autor: Ivan Rengjeo Izvor: Obol, br. 27, Zagreb, 1975. Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, srednji vijek, Keywords: coins, Croatia, medieval English title: First Croatian Coins Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

srijeda, 02.11.2011.

Dubrovački talir s likom Marije Terezije Ragusa Thaler with Portrait of Maria Theresia This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Lice: DVCAT • ET • SEM - REIP • RHAG • 1748, dubrovački grb u rokoko stilu. Naličje: M • THERES - D:G:REG:HV:BO:, poprsje Marije Terezije okrenuto na desno. Promjer: 44 mm; masa: 28,78 g. Reference: Rešetar #3157; Mimica: #1011. Jedinstvena kovnička proba iz kolekcije Panciera di Zoppola, Udine. Iskovano 1798 godine. Prodano na 115. aukciji (27.05.2003) aukcijske kuće Numismatik Lanz, München za 27.000 EUR Izvor: MCsearch.info Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Dubrovačka Republika, talir, Marija Terezija, 1748. Keywords: coins, thaler, Ragusa, Maria Theresia, 1748 English title: Ragusa Thaler with Portrait of Maria Theresia It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!

utorak, 01.11.2011.

Zaštitni elementi ili gramatičke greške na hrvatskim novčanicama? Security Elements or Grammatical Errors on Croatian Banknotes? This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool. Nakon članka o gramatičkim greškama na novčanicama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1919., logično se postavilo pitanje što je s današnjim novčanicama? Da li današnje novčanice kuna imaju na sebi gramatičke greške? Detaljnim promatranjem novčanica od 5, 20 i 50 kuna dolazi se do zapanjujućeg otkrića. Naime, mikrotekst otisnut na licu novčanica opetovano ponavlja jedan te isti tekst, no pažljivim iščitavanjem tog teksta pronalazimo gramatičke greške. Postavlja se pitanje ovdje da li se radi o slučajnim gramatičkim greškama ili namjernom propustu kako bi se zavaralo krivotvoritelje (barem onim površnije koji misle da je tekst identičan)? 5 kuna Na novčanici od 5 kuna, na mikrotekstu se ponavlja sljedeći tekst: „REPUBLIKA HRVATSKA ZRINSKI FRANKOPAN“. Međutim, tu se javlja i greška „FRANDKPAN“ umjesto „FRANKOPAN“. Isto tako, javlja se početak riječi „ZRIS...“ umjesto „ZRINS...“. 20 kuna Na novčanici od 20 kuna, na mikrotekstu se ponavlja sljedeći tekst: „REPUBLIKA HRVATSKA BAN JELAČIĆ“. Greške koje se javljaju su: „JELAČIO“, „JOLAČIO“, „JELAČIC“, „JFLAČIĆ“ umjesto „JELAČIĆ“. Isto tako, javlja se „PAN“ i „DAN“ umjesto „BAN“. 50 kuna Na novčanici od 50 kuna, na mikrotekstu se ponavlja sljedeći tekst: „REPUBLIKA HRVATSKA IVAN GUNDULIĆ DUBROVNIK“. Greška koja se javlja je „DUROVNBIK“ umjesto „DUBROVNIK“. Autor: Zlatko Viščević Ključne riječi: papirni novac, novčanice, Hrvatska, gramatičke greške Keywords: paper money, banknotes, Croatia, grammatical errors English title: Security Elements or Grammatical Errors on Croatian Banknotes? It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!