Hotel Granata

Dok se s balkona vraćam u sobu na nastavak pisanja, razmišljam o ljudskoj gluposti i nemarnosti. Razlog je tomu gradska rasvjeta, koju je neka budala upalila pola sata prije početka prvog sumraka. Ako znamo jačinu uličnih žarulja i to pomnožimo s brojem rasvjetnih mjesta, za tih pola sata dobijemo iznos od kojeg možete imati samo glavobolju. Ali, koga je briga za to. Srdit, jer se taj novac mogao pametnije iskoristiti, pripalim novu cigaretu svjestan da je od prijašnje, prošlo manje od deset minuta.
I ta glupost s prerano upaljenim svijetlima, podsjeti me na slične, od 1945. godine ponavljane gluposti o svjetlijoj budućnosti. Zato se danas pitam slušajući identične izjave, gdje je zapravo granica ljudske naivnosti ? Zbog kojeg smo to razloga bili naivni i godinama gutali takve gluposti.
Ni nakon godina i godina razmišljanja, ne mogu pronaći pravi odgovor.
A danas kao umirovljenik, unatoč obećanoj svjetlijoj budućnosti, sve slabije vidim. Uporno i dosadno i dalje tvrdim, kako moram nositi naočale da bih bolje vidio. I do dana današnjeg mi nije jasno, što je tu po srijedi. Je li ta svjetlija budućnost potamnila, ili je ne vidim zbog starosti ? Iako ne znam odgovor, ipak me zanima, koliko još trebam čekati ! Samo molim, bez nepotrebnih fraza. Bojim se, da ih zbog starosti neću razumjeti.
A onda mi prosvijetli ! I tada shvatim; davno obećana budućnost je stigla, samo je mi obični smrtnici ne zamjećujemo ! A kud ćeš boljeg dokaza kako smo u nju dobrano zakoračili nego što je, prerano upaljena gradska rasvjeta. Kad napokon shvatim, od ganuća niz obraz, sama mi suza krenu. Radosnica.
Za sad je to prvi i mali korak. Samo moramo biti strpljivi. Jer, ne kaže se uzalud, tko čeka taj dočeka ! Možda za godinu ili dvije, bude li sreće, pa i rasvjetu cijelog dana.
Ali, kao nepopravljivo uvjeren skeptik, moram nešto i dodati. Ipak me brine i kopka cijena te svjetlije sadašnjosti.
Kako ne bi sve izgledalo tako kako je, nazove me telefonom prije neki dan mali lukavi i pokvareni Blizanac i ispriča zanimljiv način uspavljivanja a koji se dobro uklopi u gore izrečene gluposti.
- Znaš, popodne sam išla spavati. Pjevala sam si neku pjesmicu, da ne mislim što je sve danas bilo, jer ne bih mogla zaspati !
Moram priznati; takav način uspavljivanja nisam još probao. Zato joj kratko nabacim, neka to čuva za se, jer bi joj netko mogao ukrasti ideju i tako zaraditi brdo novaca.
- Baš ! - bio je jedini odgovor.
Jednog se lijepog dana, mali lukavi i pokvareni Blizanac posvađa sa sestricom Jelenom. Razlog, jednostavan. Jelena joj ne da mobitel, već ga negdje skrije i kao usput veli, da ne zna gdje je.
E, tu se naša Jelena prevari, jer zanemari najvažniju stvar. A to je, da su mali lukavi i pokvareni Blizanci, snalažljiva i bistra stvorenja.
Dora hitro skoči do glavnog telefona, okrenu Jelenin broj mobitela i kada ovaj zazvoni, prkosno izgovori:
- Evo ti ga, tu je ! Ne treba mi ! - i slavodobitno preda mobitel sestri.
Kako bi na najbolji mogući način shvatili rad mozga u malih lukavih i pokvarenih Blizanaca, navodim jedan od brojnih primjera.
Bratić Sanjin, njegov stariji brat Mladen te Jelena i Dora, igraju se igre slova. Netko izgovori jedno od slova i svi moraju po tom slovu izreći žensko ime. Jelena izabere slovo " P ".
Mladen veli:
- Petra !
- Paula - veli Jelena.
- Piroška - izreče bratić Sanjin.
Mali lukavi i pokvareni Blizanac se zamisli i nakon dosta mozganja izjavi:
- Pizza !
Svi prasnu u smijeh i u glas izgovore kako to nije žensko ime, već jelo. Na to mali lukavi i pokvareni Blizanac uvrijeđeno izjavi:
- Pa što ? I piroška se jede !?
E, pa sad ti budi pametan.
Drugi put, mali lukavi i pokvareni Blizanac je na samo njima svojstven način pokazao, kako život zna biti nepravedan. Sjedi jedno vrijeme na kauču prekriženih nogu, kad sila Boga ne moli, te skoči do zahoda.
Nakon povratka, sjede na isto mjesto, no ubrzo zaplaka. To i ne bi najgore, da za sve vrijeme plača ne zatraži od mame, neka joj pokaže kako je prije sjedila prekriženih nogu. Mama na to odgovori:
- Ne znam kako si prije sjedila. I nije mi jasno zašto plačeš ? - naivno će.
- Zato, jer kad sam se vratila, nisam mogla pronaći onaj prijašnji položaj ! - sva nesretna će Dora.
Eto, tu vam je kao na pladnju, izložen rad njihovih sivih moždanih stanica. No usprkos tomu, slijedeće večeri uzvrati riječima, zbog kojih vrijedi postati roditelj.
Te večeri, dobra mama Kika spremi našeg malog lukavog i pokvarenog Blizanca za spavanje. Leži ona jedno vrijeme u sobi a onda me zazove. Kad joj priđem, upita:
- A gdje je mama ?
Mama prispije i Dora zatraži poljubac za laku noć. Kad je poljubi, okrene se k meni i slavodobitno izusti:
- Vidiš, to je ljubav !
Kratko i jasno. Bez suvišnih riječi.



Bliži se kraj. Još malo pa nema više.

Nelogično postaje logično







Čitam naše tiskovine i ne mogu se načuditi. Uvijek, iz dana u dan ponavljaju iste umotvorine. To čovjeku jednostavno dosadi. Jeste li se ikad upitali iz kojeg razloga nastaju riječi ili bolje rečeno umotvorine, da ne kažem idiotizmi, kao što su " međunarodna zajednica ", " istomišljenici ", i da ne nabrajam dalje.
Recimo, koga zapravo predstavlja riječ, međunarodna zajednica ? Po logici stvari, to bi trebali biti ljudi cijelog svijeta. Znamo da tomu nije tako ali je uporno i nanovo ponavljamo, svjesni kako ne predstavlja nikoga. A kad ne predstavlja nikog, čemu služi ? Jer onda taj nitko, ni za što nije odgovoran. A svjedoci smo, kako se svako malo, netko poziva na nikoga !
Umjesto da obratimo pažnju na riječ "netko ", svu pažnju usmjerimo na riječ " nitko " !
Pa sad ti budi pametan.
Nešto se slično događa s riječju, istomišljenici. Kad ih se spomene, prva je pomisao da su to osobe koje misle isto. Na sam spomen te riječi, vratim se na trenutak u nedaleku prošlost. A taj trenutak vam je ono prekrasno doba kad su jedni istomišljenici slali druge istomišljenike, na par godina radi izobrazbe u tada najpoželjniju hotelsko-turističku destinaciju na Jadranu, zvanu Goli Otok.
Jedan moj poznanik i dan danas ljubomorno čuva, tu dragu i nježnu uspomenu iz mladosti. Toliko mu je prirasla k srcu da tiho ispriča kako je u tih par godina sretno započeo i uspješno završio višegodišnju tradicionalnu karijeru duboreza u kamenu. I tek danas, nakon toliko godina shvaća, pravi smisao sintagme koju su nam ponavljali u školi.
Učiti, učiti i samo učiti ! - rekao je veliki Lenjin
No kako je svako zlo i za neko dobro, kasnije se potvrdilo kao pametno ulaganje. Naime, njemu su kao intelektualcu i profesoru fizike a radi njegova ljenčarenja i ljetovanja od par godina, sva vrata na koja pokuca, bila čvrsto zatvorena. Kao pametan čovjek nastavi i dalje živjeti od kamena. Tako mu je stečeno znanje pomoglo da preživi.
A danas, on toplo preporuča svojim istomišljenicima neka ne gube vrijeme, već pohrle u razgledanje tog kulturno - povijesnog hrama i katedrale, hrvatske naivne umjetnosti. Jer vrijeme čini svoje i ono
što su generacije stvarale, za godinu ili dvije potpuno će nestati zbog lošeg održavanja. No,takvi smo vam mi. Ne znamo cijeniti ono što
imamo !
Na kraju, kao epilog, samo kratko nadoda:
- Bilo je to takvo doba. Kad svi misle isto, znači da nitko ne misli dovoljno!
I sad, jeste li zamijetili kako se opet ponavlja riječ " nitko ", kao i u izrazu " Međunarodna zajednica ".
Na kraju, sigurno se pitate kakve veze imaju riječi „Međunarodna zajednica“ i istomišljenici, s Blizancima ? O, i te kako imaju. Za sve te tri riječi, vrijedi ona dobra stara poslovica.
Ako misliš preživjeti, popusti ! I jasno, što vam drugo preostaje, nego ju prihvatiti. Jer ipak, pametniji popušta !
Dakle, jednog lijepog dana, tata i mali lukavi pokvareni Blizanac upute se u šetnju. Još ni ne krenu a mali lukavi pokvareni Blizanac uspije u naumu. Tata nije imao sitno te joj da pedeset kuna, navodno za kupnju jedne žvakače gume. Višak novca, lukavo spremi u džep a zatim se iskaže:
- Tata, sad idemo nešto popiti. Ja častim !
Poslije, mali lukavi i pokvareni Blizanac plati piće i ostatak nanovo, strpa u svoj džep.
Jeste li zamijetili onu sitnicu, kako od povrata novca ne bi ništa ?
U međuvremenu se stiglo do stadija, da trogodišnji mali lukavi i pokvareni Blizanac nauči izbrojati do dvadeset. I u tom ne bi ništa čudno da kod brojanja uvijek ne izostavi broj sedamnaest ! Kad je upitam zašto ga preskače, lukavo odgovara:
- Kad mi se taj broj ne sviđa !
I u tom ima istine. Naime, za taj broj, neki smatraju da ima mistično značenje. Uz to, broj je nedjeljiv, osim sa samim sobom !
No pustimo matematiku i nastavimo dalje.
U godini na prijelazu stoljeća, mali lukavi i pokvareni Blizanac je s bratićem Sanjinom, provodio ljeto u Ninu kod none Mare. Vraćajući se s plaže, mali lukavi i pokvareni Blizanac zgrabi njegove i uz to jedine natikače, te ih navuče na noge. Kako je put od plaže do kuće prepun sitnih kamenčića, jadnik je bos trčkarao moleći, da mu ih vrati.
Mali lukavi i pokvareni Blizanac, mirno nastavi hodati uz mudrovanje:
- Znaš Sanjine, ti ni ne znaš, kako ti je zdravo hodati bos !
I što je Sanjinu preostalo. Ništa. Jednostavno je nastavio i dalje zdravo hodati.
Rijetko se događa ali je ipak tog dana, sestra Jelena odlučila poslušati mamu te započe čistiti sobu usisačem. Na stolu u kuhinji, ostade ležati otvorena teka sa zadaćom i nekakvim crtežom.
Mali lukavi i pokvareni Blizanac ugrabi priliku i dok nitko nije gledao, nanese preko svega svoje trenutno nadahnuće.
Kad to Jelena opazi, udri u plač. Mama priskoči, a naš mali lukavi i pokvareni Blizanac usprkos svim obvezama o pravima djeteta, dobi kuhačom po turu. I tada obe, u duetu kao pravi istomišljenici, još jače zaplaču.
A za to vrijeme je mama Kika gumicom uklanjala, komad po komad, jednu od najlošijih imitacija slavnog Picassoa.

Ljubav za tebe




Uz kišu zasja sunce
kada
te ugledam
a tuga nestane
s dolaskom
tvojim.
S tobom,
dan postaje
ljepši
uz tebe je,
svaka
prekratka noć.


Kao vatra su
tvoji
poljupci u noći,
kao lahor
nježno,
grle ruke tvoje.
O Bože,
nek potraje
i nikad ne ugasne,
ljubav koju
daruješ,
za nas dvoje.



Trpimir Burić - Goranski

Jedna od mnogih želja kod većine ljudi je zdravlje. Zapravo, ne poznam ni jednog jedinog čovjeka koji bi poželio biti bolestan. To je bar svima jasno. No i tada postoji bojazan da ga ne izgubite. Sjetite se samo onog zloćudnog osjećaja koji vas obuzme, dok ste još zdravi. Jer negdje u podsvijesti, razmišljate o njemu. To je onaj poznati osjećaj kako je sve u najboljem redu do trenutka, kad vam zatreba liječnik ? A tad, kao da vam sve krene naopako.
Osjećate se nenormalno i zbog glavobolje i grlobolje i kašalja, koji vas muči i ne da usnuti.
Svaki se dan budite kao kakva napuštena sirotica. Kišete i brišući nos razmišljate o žalosnoj istini koja veli, da kad siromah kihne, mora sam sebi reći: nazdravlje ! I još kažu, da je vjera u izlječenje najbolji lijek.
A temperatura ? Vama je svejedno. Već je imate. Po zakonu vjerojatnosti, malo povišena temperatura mogla bi priječi u stadij koji vam se ne bi dopao. Zato ste mrzovoljni i pun vam je kufer svega što vas okružuje. Zato vas svaka, pa i najmanja sitnica zasmeta.
I u tom bi trenutku od drugih htjeli malo razumijevanja i pažnje. No kad vam je pokažu, ispada da ne pokazuju dovoljno. Onda ste srditi na sebe i svoju okolicu. Nervozni ste i nestrpljivi jer jedva čekate na povratak, u normalno stanje.
Sigurno se pitate zašto vas gnjavim s tim poznatim osjećajima ? Ako malo uposlite sive moždane stanice da ne zakržljaju, možda i dobijete pravi odgovor na vječito i hipotetsko pitanje o normalnom stanju. Pretpostavimo si normalno stanje i pokušajmo ga sagledati iz kuta, u kojem još niste bili. A kad niste bili u takvom kutu, on predstavlja veliku nepoznanicu.
Negdje načuh kako psihijatri tvrde da statistički, svaka treća osoba nije normalna. Dakle, imate li dva Blizanca kraj sebe i koji vam se čine normalnima, onda je posve sigurno da vi niste normalni !
Normalno je, ako ste bolesni, da se ponašate kao gore spomenuti umirovljeni gospodin u najboljim godinama i uz to dvostruki djed. No tu, ni po koju cijenu, iz vida ne smijemo olako zaboraviti na Blizance.
A onaj najmlađi, mali lukavi i pokvareni Blizanac, mogao bi biti pravi odgovor na postavljeno hipotetsko pitanje o normalnom stanju. Ma što mogao, on je idealan !
Naime, kod Blizanaca ne postoji normalno stanje. Oni i nisu svjesni da pored njihovog, postoji i normalno stanje. I zbog tog jednostavnog razloga, mi smo im nenormalni. Nadam se da će vas slijedeći primjeri uvjeriti.
Moja jedina i dražesna supruga odluči se jednog dana, na pet minuta ubiti oko u spavaćoj sobi. Kao slučajno, tu bi i mali lukavi i pokvareni Blizanac. Jasno od sna ništa. Usprkos nekoliko puta ponovljenim zahtjevima roditelja, da ne pjeva jer Nona spava, mala i ne trepnuvši okom nastavi pjevati, uz komentar:
- Neka spava ! Meni se baš pjeva ! - i nastavi, po tko zna koji put ponavljati refren, " Diri donda, mala Bionda ! "
Opsesija snom, nastavlja se i slijedećeg dana. Tog sam poslijepodneva, nakon dobra i obilna ručka, skoknuo na zaslužan počinak. U to jada, iznenada. Mali lukavi i pokvareni Blizanac je samo zahvaljujući nadljudskim naporima oba roditelja, zaustavljen u pokušaju buđenja.
- Idem vidjeti Pupa kako spava ! - no dreku iz petnih žila, nisu uspjeli utišati.
Na koncu, od spavanja ne bi ništa te je napokon, puste u sobu. Na upit zašto spavam, onako pod dojmom sna brzopleto odgovaram, zato što me sve boli.
A mali lukavi i pokvareni Blizanac, jedva dočeka taj trenutak nepažnje.
- Ja ne! Mene kad boli, idem kod doktora !
No unatoč svemu a za razliku od mnogih, još uvijek posjedujem dovoljno hrabrosti i volje za razumijevanje njihovih postupaka. Jednom je zgodom dobila visoku temperaturu i tad svi priskoče u pomoć. Na svaki je način trebalo spustiti tu povišenu temperaturu.
Moja jedina i dražesna supruga priskoči u pomoć i namaže je octom, kao dobrim starim i provjerenim lijekom.
- Sad mirišem na salatu - izjavi nezahvalno derište.
Da, u pravu ste. Blizanci uvijek imaju pravi odgovor. Tako su jednom otišli u posjet prabaki Veri i majci moje jedine i dražesne supruge. Ona ih ponudi sirom i započe rezati salamu. Uglas poviču da ne reže jer, kao nisu gladni. A i šteta je načeti salamu. Zajedno s njima, vikao je i mali lukavi i pokvareni Blizanac.
Sjede oni jedno vrijeme i pričaju, a nitko se ne hvata za jelo. Mali lukavi i pokvareni Blizanac ne izdrža iskušenje:
- Ja sam se predomislila. Ja ću bogme jesti ! - reče naglas i prihvati se jela.
Drugom prilikom tata Saša, prabaka Vera i mali lukavi i pokvareni Blizanac pođu u kupnju vina, kod nekog prabakinog poznanika. Čovjek pravi domaće vino i to vrlo uspješno. Kad prispiju, vlasnik ih uvede u kuću te sjednu za kuhinjski stol. Još nisu zapravo ni sjeli a mali lukavi i pokvareni Blizanac, misleći da je u gostioni, naruči:
- Meni jedan sok, tati rakija a baki Veri, čaša mineralne !
I što čovjeku preostade nego izvršiti, traženu narudžbu. Normalno.
Stalno se govori kako odrasli ne razumiju djecu i ne shvaćaju njihove potrebe. Da je tomu tako, dokazuje i slijedeći primjer.
Povjeren na čuvanje, jedne je prohladne noći mali lukavi i pokvareni Blizanac prespavao kod nas. Moja dražesna supruga i ja iz pustog straha od prehlade, provedemo dugu i besanu noć, dežurajući kao u klinici za hitne slučajeve. Negdje pred jutro, uhvati me san. Trgnem se i u strahu bacim pogled na malu. Razotkrivena, sniva snom pravednika. Brzo je pokrijem dekom i u tom trenutku začu se glas:
- Lijepo ! - javi se ona.
Shvatim da bunca u snu, te ne zamijetim izrečeno. Zato se okrenem na drugu stranu, ne bih li uhvatio još koju minutu sna. Kad su mama i tata napokon došli po nju, prepričam jutarnji događaj. I tad doznam kako riječ " lijepo " ne znači ništa nova, već je to naredba koja glasi - pokriti sve po redu, prvo plahta, pa deka, pa ostalo !?
Što se iz ovog može zaključiti ? Oni su jednostavno takvi i gotovo. I u snu, misle samo na sebe !
Jedanput se mali lukavi i pokvareni Blizanac požali, kako ga sestra Jelena maltretira.
- Kako to znaš, da te maltretira ? - upitam.
- Prva sam se probudila. Prva sam sjela u fotelju. Prva sam uzela daljinski i prva upalila televizor.
A onda je došla Jelena i stavila na crtani film, a ja sam htjela gledati skijanje ! - izjada se.
Da, to je zbilja teško podnijeti. Još je teže ako si mali, nezaštićeni Blizanac. Unatoč činjenici da na njihovoj vrijednosnoj ljestvici tolerancija zauzima posljednje mjesto a osjećaj za pravicu sam vrh, svejedno utrošim slijedećih desetak minuta u neuspjelu pokušaju dokazivanja, kako Jelena to nije namjerno učinila. Iz tog razloga, moje tvrdnje i sva moguća uvjeravanja naiđu na zid nepovjerenja, te se raspuknu poput balona od sapunice. Ona je i dalje mislila svoje.
Dokaz, da je teško razumjeti dječju logiku a posebice ako su u pitanju Blizanci, potvrđuje slijedeći događaj. Nazovem je telefonom i popričamo nekoliko minuta. Ubrzo zaključi, da je za danas dosta razgovora. To navijesti, te se i opraštajući s „Bok“, sjeti kako bi možda i drugi popričali. Zato upita roditelje u drugoj sobi:
- Hoće li još netko govoriti ?
- Ne ! - odgovore. - I zašto si tako brzo završila ? Pa pričaj još malo s njim, - čujem kroz slušalicu odgovor iz daljine.
Skoro plačući, mali lukavi i pokvareni Blizanac promuca:
- A kako ću, kad sam rekla Bok !?
I to je normalno, zar ne !

Poglečte kaj velim, prijateli moji,
je dragi bokci to Vam tak stoji.
Semu živlejnu dojde jemput kraj,
negdo pojde v pakel, a negdo vu raj.

Zmislim se sega kak včera je bilo,
japek me dragi mam posel vu krilo.
Povedal je da kad bil je mlad,
vu našem je kraju dohajala glad.

Za pajceka svoga on ni mi štel reći
s prijatelim svoji kak počel ga peči.
Kak sakem živlejnu dojde jemput kraj,
naš dragi pajcek otišel je v raj.

A žnjim vu šumi je šetati znal,
susedove šlive uz plot je on kral.
Namesto da v šumi pozoblje jen žir
pod hrastem se legnul i našel svoj mir.

Japek je pajceka nad ognjem okretal,
pesa je vritnul kaj samo je smetal.
Jezik je pajceku vun bil povlečen,
vrnul ga je nutra, ni bil dosti pečen.

I tak pri ognju mam bilo mu fino
z prijateli v glažek natakal je vino.
Od vinčeka trbuh je postal otečen
ni mogel ga jesti, kad bil je on pečen.

I tak po pravici i navadi stvari,
znal bi mi reči kak učitel stari.
"Dragi moj sinek sad vinčeko nečem,
dok pajcek na vatri, ne bu ves pečen".

Nemrem si zmislit da ne bum kak Japa.
Kad vinčeko pijem i vragec me hapa.
Morti praf pajcek mora bit pečen,
će hoćem da trbuh mi ne bu otečen.


Trpimir Burić - Goranski