Hotel Granata

Nelogično postaje logično







Čitam naše tiskovine i ne mogu se načuditi. Uvijek, iz dana u dan ponavljaju iste umotvorine. To čovjeku jednostavno dosadi. Jeste li se ikad upitali iz kojeg razloga nastaju riječi ili bolje rečeno umotvorine, da ne kažem idiotizmi, kao što su " međunarodna zajednica ", " istomišljenici ", i da ne nabrajam dalje.
Recimo, koga zapravo predstavlja riječ, međunarodna zajednica ? Po logici stvari, to bi trebali biti ljudi cijelog svijeta. Znamo da tomu nije tako ali je uporno i nanovo ponavljamo, svjesni kako ne predstavlja nikoga. A kad ne predstavlja nikog, čemu služi ? Jer onda taj nitko, ni za što nije odgovoran. A svjedoci smo, kako se svako malo, netko poziva na nikoga !
Umjesto da obratimo pažnju na riječ "netko ", svu pažnju usmjerimo na riječ " nitko " !
Pa sad ti budi pametan.
Nešto se slično događa s riječju, istomišljenici. Kad ih se spomene, prva je pomisao da su to osobe koje misle isto. Na sam spomen te riječi, vratim se na trenutak u nedaleku prošlost. A taj trenutak vam je ono prekrasno doba kad su jedni istomišljenici slali druge istomišljenike, na par godina radi izobrazbe u tada najpoželjniju hotelsko-turističku destinaciju na Jadranu, zvanu Goli Otok.
Jedan moj poznanik i dan danas ljubomorno čuva, tu dragu i nježnu uspomenu iz mladosti. Toliko mu je prirasla k srcu da tiho ispriča kako je u tih par godina sretno započeo i uspješno završio višegodišnju tradicionalnu karijeru duboreza u kamenu. I tek danas, nakon toliko godina shvaća, pravi smisao sintagme koju su nam ponavljali u školi.
Učiti, učiti i samo učiti ! - rekao je veliki Lenjin
No kako je svako zlo i za neko dobro, kasnije se potvrdilo kao pametno ulaganje. Naime, njemu su kao intelektualcu i profesoru fizike a radi njegova ljenčarenja i ljetovanja od par godina, sva vrata na koja pokuca, bila čvrsto zatvorena. Kao pametan čovjek nastavi i dalje živjeti od kamena. Tako mu je stečeno znanje pomoglo da preživi.
A danas, on toplo preporuča svojim istomišljenicima neka ne gube vrijeme, već pohrle u razgledanje tog kulturno - povijesnog hrama i katedrale, hrvatske naivne umjetnosti. Jer vrijeme čini svoje i ono
što su generacije stvarale, za godinu ili dvije potpuno će nestati zbog lošeg održavanja. No,takvi smo vam mi. Ne znamo cijeniti ono što
imamo !
Na kraju, kao epilog, samo kratko nadoda:
- Bilo je to takvo doba. Kad svi misle isto, znači da nitko ne misli dovoljno!
I sad, jeste li zamijetili kako se opet ponavlja riječ " nitko ", kao i u izrazu " Međunarodna zajednica ".
Na kraju, sigurno se pitate kakve veze imaju riječi „Međunarodna zajednica“ i istomišljenici, s Blizancima ? O, i te kako imaju. Za sve te tri riječi, vrijedi ona dobra stara poslovica.
Ako misliš preživjeti, popusti ! I jasno, što vam drugo preostaje, nego ju prihvatiti. Jer ipak, pametniji popušta !
Dakle, jednog lijepog dana, tata i mali lukavi pokvareni Blizanac upute se u šetnju. Još ni ne krenu a mali lukavi pokvareni Blizanac uspije u naumu. Tata nije imao sitno te joj da pedeset kuna, navodno za kupnju jedne žvakače gume. Višak novca, lukavo spremi u džep a zatim se iskaže:
- Tata, sad idemo nešto popiti. Ja častim !
Poslije, mali lukavi i pokvareni Blizanac plati piće i ostatak nanovo, strpa u svoj džep.
Jeste li zamijetili onu sitnicu, kako od povrata novca ne bi ništa ?
U međuvremenu se stiglo do stadija, da trogodišnji mali lukavi i pokvareni Blizanac nauči izbrojati do dvadeset. I u tom ne bi ništa čudno da kod brojanja uvijek ne izostavi broj sedamnaest ! Kad je upitam zašto ga preskače, lukavo odgovara:
- Kad mi se taj broj ne sviđa !
I u tom ima istine. Naime, za taj broj, neki smatraju da ima mistično značenje. Uz to, broj je nedjeljiv, osim sa samim sobom !
No pustimo matematiku i nastavimo dalje.
U godini na prijelazu stoljeća, mali lukavi i pokvareni Blizanac je s bratićem Sanjinom, provodio ljeto u Ninu kod none Mare. Vraćajući se s plaže, mali lukavi i pokvareni Blizanac zgrabi njegove i uz to jedine natikače, te ih navuče na noge. Kako je put od plaže do kuće prepun sitnih kamenčića, jadnik je bos trčkarao moleći, da mu ih vrati.
Mali lukavi i pokvareni Blizanac, mirno nastavi hodati uz mudrovanje:
- Znaš Sanjine, ti ni ne znaš, kako ti je zdravo hodati bos !
I što je Sanjinu preostalo. Ništa. Jednostavno je nastavio i dalje zdravo hodati.
Rijetko se događa ali je ipak tog dana, sestra Jelena odlučila poslušati mamu te započe čistiti sobu usisačem. Na stolu u kuhinji, ostade ležati otvorena teka sa zadaćom i nekakvim crtežom.
Mali lukavi i pokvareni Blizanac ugrabi priliku i dok nitko nije gledao, nanese preko svega svoje trenutno nadahnuće.
Kad to Jelena opazi, udri u plač. Mama priskoči, a naš mali lukavi i pokvareni Blizanac usprkos svim obvezama o pravima djeteta, dobi kuhačom po turu. I tada obe, u duetu kao pravi istomišljenici, još jače zaplaču.
A za to vrijeme je mama Kika gumicom uklanjala, komad po komad, jednu od najlošijih imitacija slavnog Picassoa.