Hotel Granata

Evo judi moji maškare su finile.
Jušto jedna za kraj... dovidova dogodine..




A ča je moglo bit

Jema jedna
tužna priča stara,
a baš san je ovi dana čuja.
Reka mi je niki od mornara
ča se bija vratija sa puta
i sa mora po kojen je luta.

" Jedne lipe
tople litnje noći,
prid tri lita zgubija san glavu.
Jubi san je ka i svoju sriću
mislija san bez nje ja umriću.
Reka san joj i ča nisan smija. "


Kumi san je i molija
i ča ću van dalje pričat,
ma čak san i plaka.
A posle san i ja razumi
ča je život,
vengo samo kaka.

Ref:

Do po noći piva san balade,
serenade, lipe kanconete,
a prid jutro zalila me z vodon
iz drvene stare bokalete.

A ča je moglo bit,
a ča je moglo bit........



Trpimir Burić - Goranski

... pa kad smo već kod toga .....






Tvoja je ljubav kao procvala ruža,
ona je proljeće, san ,tuga i bol.
A vrijeme
tako prokleto i neumitno
čeka
da na vatru i rasplamsali žar,
padnu kapi kiše
i dokrajče ono
što još uvijek postoji.

Ta težnja ljubavi za vječnošću
i beskrajem,
u isto su vrijeme prokletstvo
ljubavnika
i radost ponovnih susreta.
I zato je ljubav takva kakva jest.
Nekad nedorečena,
nikada do kraja ispunjena,
ali je uvijek ljubav.

Tvoja mi ljubav tako puno znači
u neizvjesna jutra
bodri me hrabrošću
i tjera sumorne misli
na zajedničko sutra.
U tvom zagrljaju
duga noć postaje kraća
i onda me kao morska plima,
ponovno k tebi vraća.

Tvoja je ljubav more
u kojem se zrcali duša moja
zbog koje ti u noćima,
i kosi i osmijehu i tijelu tvome
u tišini tame
dok ležimo zagrljeni
dok me ljubiš,
želim stalno ponavljati
koliko te volim.






Trpimir Burić-Goranski