Hotel Granata

Jedna od mnogih želja kod većine ljudi je zdravlje. Zapravo, ne poznam ni jednog jedinog čovjeka koji bi poželio biti bolestan. To je bar svima jasno. No i tada postoji bojazan da ga ne izgubite. Sjetite se samo onog zloćudnog osjećaja koji vas obuzme, dok ste još zdravi. Jer negdje u podsvijesti, razmišljate o njemu. To je onaj poznati osjećaj kako je sve u najboljem redu do trenutka, kad vam zatreba liječnik ? A tad, kao da vam sve krene naopako.
Osjećate se nenormalno i zbog glavobolje i grlobolje i kašalja, koji vas muči i ne da usnuti.
Svaki se dan budite kao kakva napuštena sirotica. Kišete i brišući nos razmišljate o žalosnoj istini koja veli, da kad siromah kihne, mora sam sebi reći: nazdravlje ! I još kažu, da je vjera u izlječenje najbolji lijek.
A temperatura ? Vama je svejedno. Već je imate. Po zakonu vjerojatnosti, malo povišena temperatura mogla bi priječi u stadij koji vam se ne bi dopao. Zato ste mrzovoljni i pun vam je kufer svega što vas okružuje. Zato vas svaka, pa i najmanja sitnica zasmeta.
I u tom bi trenutku od drugih htjeli malo razumijevanja i pažnje. No kad vam je pokažu, ispada da ne pokazuju dovoljno. Onda ste srditi na sebe i svoju okolicu. Nervozni ste i nestrpljivi jer jedva čekate na povratak, u normalno stanje.
Sigurno se pitate zašto vas gnjavim s tim poznatim osjećajima ? Ako malo uposlite sive moždane stanice da ne zakržljaju, možda i dobijete pravi odgovor na vječito i hipotetsko pitanje o normalnom stanju. Pretpostavimo si normalno stanje i pokušajmo ga sagledati iz kuta, u kojem još niste bili. A kad niste bili u takvom kutu, on predstavlja veliku nepoznanicu.
Negdje načuh kako psihijatri tvrde da statistički, svaka treća osoba nije normalna. Dakle, imate li dva Blizanca kraj sebe i koji vam se čine normalnima, onda je posve sigurno da vi niste normalni !
Normalno je, ako ste bolesni, da se ponašate kao gore spomenuti umirovljeni gospodin u najboljim godinama i uz to dvostruki djed. No tu, ni po koju cijenu, iz vida ne smijemo olako zaboraviti na Blizance.
A onaj najmlađi, mali lukavi i pokvareni Blizanac, mogao bi biti pravi odgovor na postavljeno hipotetsko pitanje o normalnom stanju. Ma što mogao, on je idealan !
Naime, kod Blizanaca ne postoji normalno stanje. Oni i nisu svjesni da pored njihovog, postoji i normalno stanje. I zbog tog jednostavnog razloga, mi smo im nenormalni. Nadam se da će vas slijedeći primjeri uvjeriti.
Moja jedina i dražesna supruga odluči se jednog dana, na pet minuta ubiti oko u spavaćoj sobi. Kao slučajno, tu bi i mali lukavi i pokvareni Blizanac. Jasno od sna ništa. Usprkos nekoliko puta ponovljenim zahtjevima roditelja, da ne pjeva jer Nona spava, mala i ne trepnuvši okom nastavi pjevati, uz komentar:
- Neka spava ! Meni se baš pjeva ! - i nastavi, po tko zna koji put ponavljati refren, " Diri donda, mala Bionda ! "
Opsesija snom, nastavlja se i slijedećeg dana. Tog sam poslijepodneva, nakon dobra i obilna ručka, skoknuo na zaslužan počinak. U to jada, iznenada. Mali lukavi i pokvareni Blizanac je samo zahvaljujući nadljudskim naporima oba roditelja, zaustavljen u pokušaju buđenja.
- Idem vidjeti Pupa kako spava ! - no dreku iz petnih žila, nisu uspjeli utišati.
Na koncu, od spavanja ne bi ništa te je napokon, puste u sobu. Na upit zašto spavam, onako pod dojmom sna brzopleto odgovaram, zato što me sve boli.
A mali lukavi i pokvareni Blizanac, jedva dočeka taj trenutak nepažnje.
- Ja ne! Mene kad boli, idem kod doktora !
No unatoč svemu a za razliku od mnogih, još uvijek posjedujem dovoljno hrabrosti i volje za razumijevanje njihovih postupaka. Jednom je zgodom dobila visoku temperaturu i tad svi priskoče u pomoć. Na svaki je način trebalo spustiti tu povišenu temperaturu.
Moja jedina i dražesna supruga priskoči u pomoć i namaže je octom, kao dobrim starim i provjerenim lijekom.
- Sad mirišem na salatu - izjavi nezahvalno derište.
Da, u pravu ste. Blizanci uvijek imaju pravi odgovor. Tako su jednom otišli u posjet prabaki Veri i majci moje jedine i dražesne supruge. Ona ih ponudi sirom i započe rezati salamu. Uglas poviču da ne reže jer, kao nisu gladni. A i šteta je načeti salamu. Zajedno s njima, vikao je i mali lukavi i pokvareni Blizanac.
Sjede oni jedno vrijeme i pričaju, a nitko se ne hvata za jelo. Mali lukavi i pokvareni Blizanac ne izdrža iskušenje:
- Ja sam se predomislila. Ja ću bogme jesti ! - reče naglas i prihvati se jela.
Drugom prilikom tata Saša, prabaka Vera i mali lukavi i pokvareni Blizanac pođu u kupnju vina, kod nekog prabakinog poznanika. Čovjek pravi domaće vino i to vrlo uspješno. Kad prispiju, vlasnik ih uvede u kuću te sjednu za kuhinjski stol. Još nisu zapravo ni sjeli a mali lukavi i pokvareni Blizanac, misleći da je u gostioni, naruči:
- Meni jedan sok, tati rakija a baki Veri, čaša mineralne !
I što čovjeku preostade nego izvršiti, traženu narudžbu. Normalno.
Stalno se govori kako odrasli ne razumiju djecu i ne shvaćaju njihove potrebe. Da je tomu tako, dokazuje i slijedeći primjer.
Povjeren na čuvanje, jedne je prohladne noći mali lukavi i pokvareni Blizanac prespavao kod nas. Moja dražesna supruga i ja iz pustog straha od prehlade, provedemo dugu i besanu noć, dežurajući kao u klinici za hitne slučajeve. Negdje pred jutro, uhvati me san. Trgnem se i u strahu bacim pogled na malu. Razotkrivena, sniva snom pravednika. Brzo je pokrijem dekom i u tom trenutku začu se glas:
- Lijepo ! - javi se ona.
Shvatim da bunca u snu, te ne zamijetim izrečeno. Zato se okrenem na drugu stranu, ne bih li uhvatio još koju minutu sna. Kad su mama i tata napokon došli po nju, prepričam jutarnji događaj. I tad doznam kako riječ " lijepo " ne znači ništa nova, već je to naredba koja glasi - pokriti sve po redu, prvo plahta, pa deka, pa ostalo !?
Što se iz ovog može zaključiti ? Oni su jednostavno takvi i gotovo. I u snu, misle samo na sebe !
Jedanput se mali lukavi i pokvareni Blizanac požali, kako ga sestra Jelena maltretira.
- Kako to znaš, da te maltretira ? - upitam.
- Prva sam se probudila. Prva sam sjela u fotelju. Prva sam uzela daljinski i prva upalila televizor.
A onda je došla Jelena i stavila na crtani film, a ja sam htjela gledati skijanje ! - izjada se.
Da, to je zbilja teško podnijeti. Još je teže ako si mali, nezaštićeni Blizanac. Unatoč činjenici da na njihovoj vrijednosnoj ljestvici tolerancija zauzima posljednje mjesto a osjećaj za pravicu sam vrh, svejedno utrošim slijedećih desetak minuta u neuspjelu pokušaju dokazivanja, kako Jelena to nije namjerno učinila. Iz tog razloga, moje tvrdnje i sva moguća uvjeravanja naiđu na zid nepovjerenja, te se raspuknu poput balona od sapunice. Ona je i dalje mislila svoje.
Dokaz, da je teško razumjeti dječju logiku a posebice ako su u pitanju Blizanci, potvrđuje slijedeći događaj. Nazovem je telefonom i popričamo nekoliko minuta. Ubrzo zaključi, da je za danas dosta razgovora. To navijesti, te se i opraštajući s „Bok“, sjeti kako bi možda i drugi popričali. Zato upita roditelje u drugoj sobi:
- Hoće li još netko govoriti ?
- Ne ! - odgovore. - I zašto si tako brzo završila ? Pa pričaj još malo s njim, - čujem kroz slušalicu odgovor iz daljine.
Skoro plačući, mali lukavi i pokvareni Blizanac promuca:
- A kako ću, kad sam rekla Bok !?
I to je normalno, zar ne !