geexor

------------------------------
na sredu, četvrtak...

------------------------------

utorak, 31.01.2006. 13:53

kronološki treća po redu osoba koja mi je obilježila prošlu godinu me danas jako obradovala. posudila mi je dvd kopiju vhs snimke koncerta đoleta iz sava centra '94-te s dodatkom 2 spota.

volim ju.

naravno, ne zbog dvd-a.

Ukupno 6 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
easy like sunday morning

------------------------------

nedjelja, 29.01.2006. 21:06

Sve je morao sam...
Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
Brum šlepera...
I sa dvadeset dve već je imao sve...

znam da ga previše citiram, al fakat me lik gađa... jasno mi je da gađa sve i da se svi malo prepoznaju, al jebiga... osim njega i prl đema nitko ne radi pjesme koje gađaju... bar po nekom mom sudu... ko ga jebe...

Nije me čula, mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke
Snila je dane mirne i nežne
Ko crno-bele klavirske tipke

A u životu sama na svetu
U menuetu tražila spas

zapitam se za koji sam k... radio selekciju najnaj stihova za one boxove desno kad je bitno ubaciti to u postove.
ok, dosta trkeljanja, znao sam da će mi doći neka misao :)

slabi karakteri imaju dvije opcije ako žele hodati svijetom poput većine. pri tome ne mislim na povodljive i ine ljude, već na ljude koji su nesposobni donositi odluke, pa čak i životno važne, ako im to u datom trenutku ne odgovara. da, primjer sam takvog ljudova.

.. ok, sad mi je deniro preknuo tok misli s novim načinom računanja osvjetljenja u x1900-tkama...
da nastavim...

naime, takvi ljudi / ;include $horza / su jednostavno neodgovorni... neki bi rekli nezreli. je li to rezultat previše tlačenja u periodu koji bi trebao biti djetinjstvo, ili je prosto lijenost, ne bih znao. ali takvim ljudima se neda oprat suđe ako se sve relevantne zvijezde potrebne za taj turbo-g64 zahtjevan posao nisu pravilno posložile i rezultirale voljom za pravnje suđa kao takvog. evo opet buncam :)

note 2 self: čitati dalje tek nakon 29.01.2007., nastavak može služiti samo kao primjer toka misli u vremenu kada je pisano. buncam.

da pojasnim...

jedan Mirko Norac; prosječan ČHK [čovjek-hrvat-katolik], mora otići u vip i konačno si uzeti onaj ugovor da ne bi morao punit mobitel na bonove, nego da jednostavno iz erbea prebaci lovu vipu na račun svakih 2.592.000 sekundi. Ali, M.Norac svaki dan radi, i taj rad smatra prilično napornim. Možda zbog svoje lijenosti, a možda iz nekih drugih, sasvim objektivnih razloga. I tako Norac svaki dan hoda na posao, vraća se doma i jedva čeka tih sat-dva dnevno za odmor/sebe/druge/votever. I tako mjesec-dva-tri. I ne može da se ne zapita zar je stvarno toliko u kurcu da ne može odvojiti sat-dva, koliko bi ta avantura trajala, da si olakša život i učini nešto što mu nije rutina. Ali zašto to ne učini ako je svjestan toga? Vjerojatno iz istog razloga iz kojega ne opere suđe odmah, nego za sat ili dva. Ili ode kupiti kvačice za zavjese... ili sredi komp za kolegicu koji je kod njega 3 mjeseca. odvratno. Možda je Norac konstantno deprimiran ? Možda jednostavno ne nalazi dovoljno jak razlog koji bi taj posao uzdigao iznad sjedenja pred... teveom ili kompom... Možda je mu je sve ravno. Možda zaista kroči ovim svijetom uzdignute glave, jakog glasa, đubretarskog attitude-a i samozadovoljnog smiješka. Ravna linija... svjesna svoje ravnosti. Loša shema. svjestan nevaljalosti sheme. hodajući paradoks? paradoks ne postoji u realnoj domeni. Možda si uspjeva složiti taj paradoks zbog promatračima nepoznatih činjenica?
Mirko Norac zasigurno mari za nešto. U protivnome bi vjerojatno bio prilično suicidalan. Nothin' to live for? Don't think so.
Ali sve ostaje ravno. I ostati će. Bez obzira na promjene koje... tek privremeno razbijaju taj dojam.

Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš

na neku čudnu foru me pustio onaj... onaj čudan, priglup filing da postoji nešto više. iako nema smisla i kosi se s temeljima mog razmišljanja o svrsi postojanja i egzistenciji kao takvoj, jednostavno nema više tog... nečega. brijem da ću i počet prat suđe, možda čak i skoknut do vipa jedan od ovih dana. ponovo sam, kao što u zadnje vrijeme često rekoh, onaj stari... beživotna, hladna, isprazna, sterilna, dosadna, arogantna, egocentrična gikčina. to mi odgovara. zapravo manje meni nego jedinkama zajednice u kojoj svi mi ,nazovimo 'živimo', ali svejedno... odgovara. nekako je... ravnije. ravno je dobro. ravno je moj prijatelj. ravno je uvijek ovdje kada ga trebam.

Ukupno 9 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...

------------------------------

nedjelja, 22.01.2006. 16:30

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

jučer i danas sam posebno smiren. brijem da se to zove "zen", al ne znam ja budizam i te spike. samo sam u nekom ... lounge modu. porješavao sam sve zacrtano, na poslu priveo par velkih stvari kraju... lagano stvari sjedaju na svoje. glava je još uvijek pretprana, al onak... uređeno pretrpana... stvari ne pucaju kada razmišljam o njima...

jučer sam otišao u kerum. poslje radne kave onako... po ručak. nikad još nisam bio u kerumu. bio u getrou, merkatoru, king crossu, ovom, onom... al nikad u kerumu. to mi se činilo kao avantura u tom trenu. u odnosu na ovaj zen-lounge je i bila. jebote kako su oni tamo nelogični... hodaš i gledaš... jabuke, banane, kruške, kupusi, mrkve, kelj, luk, krumpir, kozmetika. o jebo vas glupe. kaj tam ne razmišljaju? nemreš mi dućan posložit po pravilu "zelenje - kozmetika - hrana za ljubimce - mesina - kruh - sir. i onda u sredini tam neko tjesto, pa konzerve, pa ovo, pa ono..." svjestan sam da je to jedan 'rvacki pokušaj nekog podsvjesnog marketinga, ali jebo vas takva podsvjest. dajte mislite ljudi... pa došao sam po ručak, pobogu. da sam došao po kozmetiku red bi išao "povrće - kozmetika - meso - još kozmetike - tijesto - blagajna". pa ako sam došao po kozmetiku, valjda ću radije usput kupiti neke čokoladice, čips ili nekaj takvo, a ne brašno ili tjesteninu. fak. ako sam došao po ručak, ubacite mi na put vino, sokiće ili tak nekaj, a ne kozmetiku. ako sam došao po zalihe za tulum stvari idu "izgubljen - još malo izgubljen - vino/žestica - sokovi - zujim - pivo - zujim - grickalice - zujim - blagajna". neš ti logike. brijo sam da trgovci nastoje razmišljat kao potrošači, al očigledno do tog stadija još nismo došli. još uvijek ne razmišljaju trgovci, nego direktori. ali nema veze...
ubo sam neku puretinu, curry i nekakav kruh. nisam znao da doma već imamo curry. i da ga ne koristimo. bezveze.

izašao sam, zapalio pljugu i nastavio do doma u lounge modu. cibona je izgledala nekako veće, mlađe... smirenije. i ja sam izgledao nekako smirenije. ko da više nema košmara u glavi.

navečer sam odradio dobar posao. sredio puno toga. probudio se oko 12h. popio kavu, odgledao nedjeljom u 2... nemam to potrebu komentirati. da nisam ovolko zen-lounge vjerojatno bih imao.

i tak svira "Lounge For Lovers 2". dobar je. čudo da me ne bedira. "Isović" mi je jednom prilikom rekao "tek kad budeš zadovoljan svojom samoćom moći ćeš tražit nešto pravo. tek kad netko bude dovoljno dobar da odbaciš samoću kojojm si zadovoljan, moći ćeš s tim nekim tražit ono pravo". ovo nije doslovan citat... tko bi se više sjećao. al to je bilo uglavnom to. nemam pojma jesam li zadovoljan samoćom. ali par stvari zam...

ponovo sam onaj stari... blago isprazan, smiren, nabrijan na posao, blago hiperaktivan i jako kreativan. čak mi se i crta. rijetko mi se crta. i vidi se da mi ide... barem bolje nego ikada. jebat ga kad nisam talentiran. brijem si počet učit klavir. to mi je preopako. nemam pojma jel zato što me to uvijek privlačilo, ili zato kaj su mi "maksim mrvica" i onaj klinac iz one serije o neurologu koji je nakon smrti žene ošo u pripizdinu prakticirat opću medicinu, totalno mračni likovi. brijem da nije potonje. nikad se nisam poistovjećivao. barem mislim da nisam.

eh da... zašto ne pišem blog onak često koliko sam mislio... pred 2 tjedna sam, pišući neki tok misli ili nekaj takvo, nesvjesno počeo pisat nekaj dugačko. roman ili nekaj takvo. neam pojma kaj će bit od toga... vjerojatno ništa, kao i od većine stvari na koje zabrijem pa se ohladim. uglavnom, umjesto pisanja bloga, tekstova i ostalog, zapisujem ideje za ta slova na papiru. odnosno isključene dijelove snopa elektrona na jako osvjetljenom staklu. kako bilo, to mi je gušt. brijem da bu dobro. ako niš drugo, onda barem simpatična nakupina namagnetiziranih čestica metala na metalnoj... pardon staklenoj ploči (imam novi disk).

sljedeći citat se ne veže na mene, nego na taj izdrk kreativnosti u folderu tekstovi/moji.

New blood joins this earth
And quickly he's subdued
Through constant pained disgrace
The young boy learns their rules

With time the child draws in
This whipping boy done wrong
Deprived of all his thoughts
The young man struggles on and on he's known
A vow unto his own
That never from this day
His will they'll take away

What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been

What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub thee unforgiven

They dedicate their lives
To running all of his
He tries to please them all
This bitter man he is
Throughout his life the same
He's battled constantly
This fight he cannot win
A tired man they see no longer cares
The old man then prepares
To die regretfully
That old man here is me

...

You labeled me
I'll label you
So I dub the unforgiven

okej, ima malo autobiografskih elemenata... jebiga... ima ih u svemu...

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
I have a dream today.

------------------------------

ponedjeljak, 16.01.2006. 07:05

Danas je Martin Luther King, Jr. Day.
Ne bavim se aktualnostima, ali se ovoga velikana dvadesetog stoljeća valja prisjetiti.

...
I have a dream that one day this nation will rise up and live out the true meaning of its creed: "We hold these truths to be self-evident: that all men are created equal."
...
I have a dream that my four children will one day live in a nation where they will not be judged by the color of their skin but by the content of their character.
...
I have a dream today.
...

Martin Luther King Jr. - I Have A Dream

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
... opet sam s ćerom bio ...

------------------------------

nedjelja, 15.01.2006. 11:40

moram se malo i mentalno izdrkat...

nakon sinoćnje mirne, opuštene, pomalo dosadne, ali svejedno lijepe večere s frendicom sam do kasno u noć razgovaro s određenim prijateljem/kolegom/novopečenim šefom. bio je to jedan od onih dobro nam znanih i nekad često prakticiranih, usudio bih se reći dubokih razgovora. najzanimljivija tema je bio CreativeCommons projekt ili pokret, ili kako god ga definirali. Razgovor je bio ponukan mojim simpatijama prema istom i povratkom na scenu jedne od najinteresantnijih osoba hrvatske javnosti čije stranice su od jučer među ovim linkovima gore lijevo.

Antagonizam afirmiranih medija i blogova i tako te spike. I tako smo se taj jelte prijatelj/kolega/novopečeni šef i ja malo zakačili i oko toga svega. On nije baš toliko u kurcu da smatra da nitko osim njega ne smije profitirati od njegovoga rada, ali kao većina ljudi smatra da bi nestanak "all rights reserved" tipa licenci dovelo do totalnog kaosa, i ide malo previše u ekstreme. No, na stranu spika, ne želim ovdje trakavičarit oko CreativeCommonsa.

Ti razgovori do dugo u noć su nam nekada bili običaj, onak... često smo znali tak zabrijavat i diskutirat fakat o svemu. I sada je jednako dobro. Onak... kad odlučimo završiti razgovor fakat nam dođe da zahvalimo jedan drugom za brbljanje. To više ne radimo često. Nemam pojma zakaj. A nije da nemamo o čemu. Malo mi je to u qurtzu. Ono, dođe mi da fakin skupim ljude i da se organizirano sastajemo... nekaj tipa "debatni klub", koliko god to arogantno i uptight zvučalo. Bilo bi forica. Al jebiga, nemremo se dogovorit ni za d&d, vampyre, belu i slične gluposti, gdje bi onda za ovakvo nešto. Baš me zanima koliko bi ljudi bilo zainteresirano za takvo što. Osobno ih znam 5 koji bi brijali tak... Al svi imamo malo previše posla i puno premalo vremena. A jebat ga.

-.-.-.-.- mali update: maknuo sam link do g.zecovih stranica, pitat ću ga prije da mu ne bi nastao kaos

-.-.-.-.-update 2: dobio odobrenje

Prate me jos od rane mladosti tipovi spremni na sve gadosti.
Svim promenama odolevaju, o Bato, Bato, samo polevaju.
Cuvam se raznih elemenata, od maloletnih delikvenata,
bacila, matorih onanista, o Bato, Bato, nacionalista.

Sad mi je pomalo dosta tog presinga,
polako momci, ja nemam vrat od mesinga.
O, da l' se iko javio da nije odmah gnjavio i davio?

Hej, sve manje tipova ostaje poput nas,
sve drugo odavno je otislo u Honduras.
Mi trudimo se znanstveno da propadnemo barem dostojanstveno.

PRate me fRajeRi sto govoRe "R", oni su pRgavi po pRavilu
i pRetezno se konfRontiRaju, o Bato, Bato i oponiRaju.
Cuvam se devojaka razrokih, postoje za to dobri razlozi:
nikada ne znam koga cekaju, o Bato, Bato, sa kim se smekaju.

SLede me Lica koja govore "L", oni su zLocesti po praviLu,
priLicno Lako maLtretiraju, o Bato, Bato, eLiminiraju.
Cuvam se dvosmislenih viceva, debilnih pitanja i bliceva.
Pun mi je kufer neke bratije, o Bato, Bato, i birokratije.

Nek' idu malo svi u Honduras, nek' idu svi u lepi Honduras!
Ili nek otidnu u Kaunas, u Honduras, bolje u Honduras.
Nek' idu malo svi u Honduras, i bice ovde vise mesta za nas,
nek' idu malo svi u Honduras, tamo ih cekaju banane.
Nek' malo otidu u Honduras, nek' idu malo svi u Honduras!
Nek' idu svi u lepi Honduras...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
shine on you crazy diamond

------------------------------

subota, 14.01.2006. 16:05

skužio sam da mi se događaju random gay stvari... neam pojma kak to objasniti.
aj od početka...
u razgovoru s ljudima, pogotovo ženama/curama (postoji razlika, al neki drugi put), događaju se totalni ispadi, tipa sasvim niotkud i slučajno bivam upitan "ti si gej, kaj ne?". mislim wtf !!!
čime je to, pobogu izazvano ??? ne, nisam gej, nisam anemičan, nisam član niti jedne stranke, ne izlazim na izbore, ne drogiram se, nemam para i ne plaćam za sex. to su samo neke od stvari koje ničime izazvan zamišljam da bih mogao biti upitan, ali ne... uvijek je to "e, ti si gej, kaj ne?".
ne, nisam gej. nemam niš protiv, ali nemam niti ništa za. i tako to već podosta godina...
moram li spomenuti da mi na čudnim mjestima frajeri poprilično često uletavaju... mislim, idem po cugu do šanka, gledam svoja posla, prolazim kraj dva lika koji briju i ni pet ni šest, obojica me onak odmjere i jedan onak podigne obrvu i kimne, tipa "hau ar ju duin". mislim... nije bed, al ono... čovjek se zapita zakaj mi trebe to ne rade? ok, gadan sam, pogrbljen, čudno hodam, ovakav, onakav, al kaj likovima to ne smeta?

dalje...

dešavaju mi se i slučajnosti... npr. u jednom biljar klubu mi malo nateravali lopte u rupe, onak ekipa, cuga i tako to... i neki konobar totalno okej lik se zajebavo s nama... nikad ga prije nismo vidli, al ono... vidiš da bi se takav super uklopio u ekipu... i tak polupijani pred fajrunt se kupimo i planiramo otić u jedan birc na dobru mjuzu i ono, padne nam na pamet da pitamo lika jel oće s nama... ono... vidiš da je roker, dobro se zajebava, vidljivo inteligentan, cijelu večer smo se zajebavali iako čovjeka nikad prije nismo vidli... i tak idem ja titpla, dolazim do šanka s frendom i tog lika pitamo jel bi on jelte htio s nama do tog birca malo zujat, dobra zika i to sve... dok tak pričamo s likom, ja vadim novčanik, otvaram ga, vadim pare i dajem mu lovu, na što lik meni "nekaj ti je ispalo" i kimne glavom na "ribbed lifestyles" koji mi je negdje u procesu ispo iz nofčanika. ja onak nesluteći ništa uzimam kondom i vraćam ga u novčanik i tek onda skužim kaj se desilo. reko jebemti. uglavnom, ostatak večeri je glavna fora bila "kak je horza bario konobara". jebote pas, kak uvijek meni i kak kak kak!

eto jučer... da ne lažem, bila je pijanka... ono... piva poslje posla u bircu tu na kvartu. i tak se iz đuboksa ničime izazvana počela čut "vijavica bijela" il kak se već taj izbljuvak od "pjesme" zove. reko, nebu mene nišće v moje kuruze jebal... i tak odem, ubacim medvjeda, i pustim neku rokeriju... ne sjećam se više kaj... dire straitsi ili nekaj takvo... i tak mi cugamo, uletavaju dva lika, sjedaju za šank izvan mog vidokruga i cugaju... prođu tak te 3 pjesme i počme opet vijavica ili neki kurac. i jedan od ta dva lika (cca 45-50 godina) onak... obučen ko kreativac, stajliš tip, ne šminker, ubaci neku paru u jukebox i krene ponovo rokerija... al ono... nije mogo bolje potrefit... i prođu tak njegove stvari, opet neki srbizam počne, odem ja, stavim rokeriju i valjda sam strefio živac il koji kurac, lik se okrene "buraz ovo, buraz ono... blablabla", okrene rundu, skužimo da je okej tip i tako to... priča on kak ima miljone, kak je kupio jedrilicu i pali na more, kak ovo, kak ono, stari roker, i ta spika... i cugamo mi ono... jakim tempom, ekipa okej, blah... da bi se ja nekaj zapričo s tim likom, al smo obojica bili malo prepijani da bi oddiskutirali stvar do kraja, pa reko da mi da broj moba, pa se nađemo na kavi neki od ovih dana pa popričamo, vidim lik pametan, pa reko što ne... (alkohol je imao djelomičan utjecaj u tome)....
i tak zapišem ja broj, on ode nekam, na wc ili nekam, a frendovi me pogledaju i ono... vidim da gledaju ko da su skužili nekaj velko o meni... ko da su skužili da sam gej. mislim jebo te svijet kad nemoš upoznat čovjeka bez da ga pojebeš. u pičku materinu. i ona stupidna spika da svaka treba koju u neko doba noći pozovem doma mora bit pojebana. mislim ljudi koji NAM je kurac ?

e,da i izgubio sam zippo. tj. ostavio ga u birtiji. pushiona. valjda ga je neko od ekipe uzeo pa će vratit. a možda smo u šumi.

uglafnom, nemam pojma da li da se javim onom liku ili ne, ili koji kurac... brijem da su ljudi u tim godinama zbunjeniji od mene u ovima.

Day after day, love turns grey
Like the skin of a dying man
Night after night, we pretend it's all right
But I have grown older and
You have grown colder and
Nothing is very much fun any more.

And I can feel one of my turns coming on.
I feel cold as razor blade
Tight as a tourniquet
Dry as a funeral drum,
Run to the bedroom, in the suitcase on the left
You'll find my favourite axe
Don't look so frightened
This is just a passing phase
Just one of my bad days
Would you like to watch T. V.?
Or get between the sheets?
Or contemplate the silent freeway?
Would you like something to eat?
Would you like to learn to fly?
Would you like to see me try?
Would you like call the cops?
Do you think it's time I stopped?
Why are you running away?

Ukupno 1 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
jasp - just another stupid blog

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:47

i tako sam i to napokon učinio. išli mi na kurac komentari, a komentara se ne sramim, pa reko umjesto da brišem komentare i izvodim kerefeke, radije počinjem pisat novi blog za kojeg ljudi ne znaju i gdje u miru mogu pisat kak meni paše.

nemam ja ništa ni protiv koga,
ja samo imam nešto za nas.

Ukupno 9 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
britanci su picice

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

bljuuuuuuuuuuuuuuuuuuv

okej, danas fakat "svi" znaju koje đejms blant. ko ne zna, taj nije "svi" i ne zaslužuje se svrstavati u "sve". pošto sam lagano freak za torrentanje, vidjeh jednog dana na pajritbeju njegov album, pa reko da skinem i vidim koji je to quratz. i tak je to zauzimalo svojih 57.235.735 bajtova na mom ionako premalom disku dok nije došla jedna meni draga cura kojoj se sviđaju sva ta sranja... i pustim ja to...

i mili bože kud sam zašo, bol me snašla u tuđini ! i bilo bi dobro da je u tuđini, al u meni trenutno najdražoj buksi - spavaćoj sobi !!! i ne mogu jebeno vjerovat koji je to šonjo. taj lik, al bez zajebancije, je bio na kosovu. ne na izletu - nego u "ratu". čitam biografiju i sve se ježim. ono... obitelj vojnika, on gej, i objašnjava ko da je spavo i slučajno završio na fakin kosovu. i ko tu koga jebe??? kak možeš slučajno završit na jebenom kosovu s ciljem ubijanja ljudi, a da to ne želiš? uglafnom, on sad pjeva neke pjesmice i curice se lijepe na njega i sve što već sleduje. i ne vjerujem kolko je lik preloš. kao, imam melodiju koja će ljudima žderat mozak, ako ju odsviram 3 puta to će bit dovoljno dugo da ju nazovem pjesmom. ako još malo drkam po tome u studiju mogu snimit 10 takvih i to je album. dam guze producentima i svoj toj bagri i dat će mi da potpišem. oni će to prodat kao jinglove mobilnim operaterima i svim tim govnima i slavan sam. kak je to super... možda ću onda i ja nekog u guzu, a ne samo primat.

stvarno nemam pojma zakaj, al ljudima se sviđaju te pjesmice. priznam, i mene tjeraju na plakanje, neke i na rezanje žila, neke na lobotomiju i eventualno ispucavanje par metaka u blizini ušiju. make it stop !!! nadam se da u proljeće neće izdat neki album. bilo bi totalno koma da se ovo one-time mučenje ponovi. jebote kaj ak bude imo neki ljetni hit tipa remix jor bjutiful by 101 diđej. jaoooo.

uglafnom, morao sam to napisat... F8 na James Blunt - Back To Bedlam - 2005. ili shift-del... moram još razmislit... vjerojatno će bit prženje na cd i ritualno spaljivanje. iako je to do sada bilo rezervirano samo za seve i ivanu brkić.

james blunt - i'm gonna burn yo bijač !!!

U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
... i nova dvehiljadešesta

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

ajd i to je prošlo. božić je bio relativno bezbolan. relativno jerbo svake godine ima onih par bisera koji mi uporno guraju pod nos iste licemjerne govnarije oko čestitanja i kajtijaznam čega, itd. mislim wtf??? ljudi, klonite me se za božić.

isto vrijedi i za novu i za rođendan i imendan i dan republike i uskrs i sve ostalo što se mora čestitat. fakof. čestitajte mi 19.02. što sam živ još jedan dan. biti će mi draže nego da me na rođendan podsjećate kolko sam u kurcu jer nemam 16, mozak na paši i prištiće kao glavnu zanimaciju. ili tak nekaj.

uglafnom, novu provodim solo. doma. u stanu. bez ikoga. ne zato što sam tužan, ne zato što ne mogu skrpat pare za najluđi tulum godine il kak se već zove, ne zato što me nitko nije zvao i definitivno ne zato što ne mogu doma napravit tulum. zato što mi se sve popelo na vrh qurtza i više mi jetri pričat sa inače super ljudima, u glupim situacijama o glupim stvarima koje bi me trebale veseliti, ali ne vesele. i odbijam forsirati da baš na taj dan nešto bude drugačije. ne želim. treba mi odmora, a ako se po jutru dan poznaje, na ovaj način ću ga sljedeće godine imati dovoljno. 'nate kaj ću? izvalit se na trosjed (ne, neću bit pred kompom), neću upalit telku, nego ću samo popalit svijeće, zagrlit neku plišanu živinu, buljit u plafon i palit pljugu za pljugom dok mi ne pozli. onda ću izać na balkon, radit grude i gađat pijane strance i kurve koji se muvaju oko hotela preko puta. i navit jebenog balaševića il maiden il prl đem il kaj mi god dođe tak da sve trešti i to samo zato što je to jedini dan u godini kad mi susjedi ne mogu srat zbog "preglasne" muzike. vidićeoni preglasno.

e to ću. i biti ću sretan. ne, biti ću ljut. i biti ću sretan jer sam ljut i jer mi puca kurac za to kaj sam ljut i oko čega sam ljut. i neću popit ni kapi alkohola. samo zato kaj tolko pizdim i želim još više pizdit. i neću pljugat. ne zato kaj sam tolko ljut i kaj ću bit sretan kaj sam ljut, nego zato kaj ne smijem zbog posla. i to mi je super. ionako otkad sam se rodio imam sve manje moždanih stanica.

i baš će mi bit super.

The waiting drove me mad...you’re finally here and I’m a mess
I take your entrance back...can’t let you roam inside my head
I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your bread...
I would rather run but I can’t walk...
Guess I’ll lie alone just like before...

I’ll take the firmest path...oh, and I must refuse your test
A-push me and I will resist...this behavior’s not unique
I don’t want to hear from those who know...
They can buy, but can’t put on my clothes...
I don’t want to limp for them to walk...
Never would have known of me before...
I don’t want to be held in your debt...
And I’ll pay it off in blood, let I be wed...
And I’m already cut up and half dead...
I’ll end up alone like I began...

Everything has changed, absolutely nothing’s changed
Take my hand, not my picture, spilled my tincture

I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your breast...
All the things that others want for me...
Can’t buy what I want because it’s free...
Can’t be what you want because i’m...

I ain’t s’posed to be just fun
Oh, to live and die, let it be done
I figure I’ll be damned, all alone like I began...

It’s your move now...
I thought you were a friend, but I guess i, I guess I hate you...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
staloneovo

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

All is quiet on New Year's Day.
A world in white gets underway.
I want to be with you, be with you night and day.
Nothing changes on New Year's Day.
On New Year's Day....

Under a blood-red sky
A crowd has gathered in black and white
Arms entwined, the chosen few
The newspaper says, says
Say it's true, it's true...
And we can break through
Though torn in two
We can be one...

And so we are told this is the golden age
And gold is the reason for the wars we wage
Though I want to be with you
Be with you night and day
Nothing changes
On New Year's Day

2k5-a je pri kraju. štoviše, na kraju. ističe za cca 13h. nemam pojma zakaj na ovaj dan imam običaj rekapitulirati prethodnih 364/5, ali eto imam.

početak dveiljadepete je označio i kakva će ista otprilike biti... u najmanju ruku zanimljiva.

upoznao sam pet nenormalno dobrih i ultra-zanimljivih osoba koje su utjecale ili će utjecati na moj život. i sve su stvarno predivne.
- prva po nekom kronološkom redu je... eh sad pričat o imenima je malo zajebano... daklen, prva me je uspjela (nenamjerno naravno) natjerati da pazim što pričam... nije mala stvar... i čini me sretnim, što ja nikako ne uzvraćam. (ili ne znam uzvratiti?)... ili ne želim. uglavnom, zbog nje sam prve (u ovoj godini, kronološki) uvidjeo kakvo sam đubre. i naravno da to nisam popravio jerbo sam prebahat/prenezreo/prelijen. jebat ga.
- druga osoba (po nekom kronološkom redu) je velik čovjek. prvi za kojega mogu reći da bi mi mogao biti nekakav uzor. ne toliko jer je uspješan, ovakav, onakav, nego zbog nekog načina razmišljanja... valjda nekog razumnog razmišljanja koje proizlazi iz nenormalno dobrog spoja raznih vrsta inteligencije (po Gardneru). uglavnom, ne mogu reći da ga poznajem dobro, ali vidjet ćemo.
- treća osoba... eh, treća :) me ubila u pojam. takvom dobroto malobrojni zrače. izuzetna mi je čast što ću ju stići bolje upoznati.
- četvrta. hijao... toliko ležerna nije ni napljugana skupina pijanih hipija što se nakon obilatog ručka obasjana jakim popodnevnim suncem lijeno izležava na najljepšoj livadi. i to sve 10 godina nakon uvođenja anarhije i postizanja globalnog mira, sreće i svega toga. eto, toliko ležerna. naravno da se takav netko uvuče pod kožu svakome s kime dođe u kontakt :) i super je frendica.
- kronološki peta. a u kurac. ostavit ću ovo za neki drugi put... ili neću. ili hoću. ili neću. ili hoću... eto, toliko o kronološki petoj. a u kurac.

naučio stvar ili dvje o međuljudskim odnosima. ali stvarno ništa više od stvar ili dvje.

postao manje razuman, više ležeran, manje zatvoren, manje povučen, bahatiji, umišljeniji, sigurniji u sebe (neki bi rekli umjetno sigurniji u sebe), samosvjesniji, zaboravljiviji, organiziraniji, nesposobniji sakriti emocije, sposobniji pregristi govno, nevoljkiji pregristi govno, sve u svemu lošija osoba. ali to valjda tako ide. barem kod mene, barem ove godine.

financijski se stabilizirao

još jednom preselio

počeo opakije brijat na košulje

odlučio nepljugat bez obzira na situaciju i ekipu

drastično smanjio lokanje

drastično smanjio izlaske

drastično smanjio važnost autosugestije kod donošenja odluka

više zabrijo na go-with-the-flow shemu

nisam baš dobar kod sumariziranja pa neću ni pokušavati. nisam zadovoljan hrpetinom rezultata ove godine i nisam u potpunosti zadovoljan tijekom dešavanja stvari, ali sam zadovoljan jer barem nije bilo previše statično i mogu reći da sam nešto naučio...

Bolje nije moglo...

Najbolje godine
ovog života mog,
sjajne i rđave,
samo su kliznule,
k'o sila Dunava
pod senkom Tvrđave.

Godine lavova,
vina i makova
prošle su lagano,
k'o carski poručnik,
mlad i uobražen,
sa svojom draganom.

Al' marim ja,
to su samo kapi vremena
prosute k'o šaka semena
po širokoj njivi Gospodnjoj.

O, marim ja!
Gde su sada davni nemiri,
razigrani beli leptiri,
dani zvezda poklonjeni njoj, zauvek?

Veliki datumi,
čekani, cifrani
kružićem crvenim,
tiho su minuli
k'o oblak pamučni
nad tornjem crkvenim.

Najbolje godine
ovog života mog
prošle su podmuklo -
malo sam zastao,
loše ih društvo već
zauvek odvuklo.

Al' marim ja,
to su samo kapi vremena
prosute k'o šaka semena
po širokoj njivi Gospodnjoj.

O, marim ja!
Gde su sada davni nemiri,
razigrani beli leptiri,
vreme zvezda poklonjeno njoj?

Bolje nije moglo...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
kak bi dennis leary reko: "meri fakin krismas"

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

zadnjih par dana se totalno pretvorilo u paradu pijanstva i kiča... šteta što nema poznate cure u belom...

moram li po neznamkoji put drvit o tome kak je ovo doba godine u kurcu i kak se ne treba radovati čestitkama, poklonima, a ponajmanje lijepim riječima kojima nas obasipaju u ovo doba godine? oke. odmah napomena: i ovaj žićbo idem doma. nakon godinu dana. i nazvati ću sve ljude do kojih mi je stalo i čestitati im. neće biti dug popis, ali barem će nešto značiti. NE ŠALjITE MI SMS-ove. mrzim ih. na poslu sam dobio kakvih 50-ak flash/gif/ mailova sa "čestit božić, te sretna i uspješna nova 2006. godina". mislim... zašto mi to šalju? pa jebemu znam da samo žele lovu ili mi žele dati manje love nego što je potrebno. i oni znaju da je to jedino što želim od njih. zar je to fakin osnova da mi žele išta osim eventualno dugog bolovanja koje bi im olakšalo poslovanje? jebemu sve. komercijalizacija ideje je sjebana stvar. kapitalizam je kriv, kažem vam. nisam slao niti čestitke, a niti poklone nikome. ako surađujemo ne znači da vam želim išta. niti da očekujem da vi od mene želite išta. osim para. fakof. poslati ću ako mi u nekom trenutku budete značili išta.

... preksutra ću sigurno nazvati sve ljude do kojih mi je stalo. i znam da sam to već napisao, ali eto zdravica, pa party, pa piva, pa ovo, pa ono, pa kajgod, u redu je da short term memory ne radi kak spada. i sigurno neću zaboraviti nikoga. mrzim smsove poslane svim ljudima iz adresara. i mailove slane na isti način. to je krajnje debilno. koliko mi netko pokazuje da mi želi ono što piše u smsu/mailu ako je to poslano na još 200 adresa? ja ne vrijeđam na takav način. zašto me želite vrijeđati? bilo osobno, a bilo inteligenciju? stupid. zato zovem ako želim nekome reći da mu/joj želim nešto. kao što zovem i usred noći na sasvim najobičniji dan kada želim nekome dati do znanja da mi nešto znači. jebiga. ne, ovo nije napisano da bih se osjećao kao dobra osoba. nisam to i svjestan sam toga. ali barem ne govorim ljudima da su glupi slanjem grupnih čestitki jer je stiglo tih dva tjedna u godini kada želimo biti "dobri", pa ne znamo kako to pokazat osim tako da sasvim običnim ljudima govorimo da su nam posebni. iako nisu. glupo. jebemu ljudi odite na dopunsku iz razmišljanja. (ovu izreku sam pobro od nekoga i nisam dovoljno pametan da bih ju sam smislio).

Nevolem,
nikog, lutko, takva mi je narav
kao odžak star i grav
puno dima je kroz mene prošlo.

Nevolem,
ujne, strine, šogore, komšiluk,
nataknem ih na čiviluk,
od njih nista dobro nije doslo.

Nevolem,
semenkare, cigoše, trubače,
burek, ulicne pišače,
nek mi moju lepu varoš vrate.
...
Nevolem,
zatucane, gratis, kravataše,
hipohondre sto se plaše,
da dobiju rak od razmišljanja.
...
Nevolem,
šizove i nervne bolesnike,
pre ih puštali za vikend
sad ih puste pravo pred kamere.
...
Nevolem,
izbore, televizor, plakate,
dosta, ako Boga znate,
ludnica je kanda otključana
širom ostala, prover'te molim vas...
...
Nevolem,
što odasvud samo čujes dajmi,
il' se prosi il' se zajmi,
jebote, ja nikad nisam isko.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
arghhhhh

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

i ako dobijem još jedno drvo želja u ikojem obliku, ma koliko lijepo napisano časna pionirska da ću ga spalit. i onda uzet pepeo i namočit. od njega napraviti posudu i onda i nju spalit u visokoj peći, a onda tim pepelom zagnojit neku predivnu biljčicu, a kada ona s vremenom ugine onda i nju spalit. e onda ću taj pepeo razasut tak da ga nikad nitko ne pronađe. fakof. koji je kurac to fakin drvo želja tak posebno? ne šaljite mi ga.

Za
one
koji vole
spavati, ali
se uvijek bude
dobro raspoloženi…
za one koji se još uvijek
pozdravljaju poljupcem... za
one koji puno rade ali se znaju i
ludo zabavljati… za one koji griješe
ali ne koriste glupe isprike... za one koji
gase televizor da bi porazgovarali… za one
koji su sretniji kad nešto mogu podijeliti nego
imati cijelo… za one koji su uvijek spremni pomoći
prijatelju… za one koji ne vide sve crno ni onda kada
su u mraku… za one koji ne čekaju Božić da bi bili bolji...
želim vam
sretan Božic i zdravu, uspješnu i veselu Novu 2006!

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
fields of gold

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

ovo se fakat pretvorilo u glupiranje... brijem da prestajem pisati o sebi. ide mi lagano na kurac što ljudi koji me donekle poznaju svašta zabrijavaju i kroz fakin slova na ekranu stiču krivi dojam o meni. to je sranje. zato mrzim pisat smsove, mejlove i takva sranja kao nadomjestak za osobni kontakt. volim rezat pa ću ovdje laganini povuć crtu. ne želim razgovarati o sebi na fakin konpjuktoru. komunikacija putem interneta je totalno retardirana u odnosu na osobni kontakt i hrpetina stvari se ne može reći tim putem. ma koliko netko tvrdio suprotno.

drugi razlog je pojava sve više fakin komentara. a ne želim komentare. blog pišem zbog nemogućnosti pamćenja stvari kojih se valja prisjetiti. brijem da ću ovakve stvari odsada držat na svom blogu. ne na svačijem. dosta mi je objašnjavanja svojih briji ljudima kojima bih volio to objasniti. ovo nije način. i ta stalna komentiranja od strane ljudi koji iz nekog razloga radije tu pišu iako se često vidimo. mislim ljudi koji vam je kurac? kužim da je lakše tu svako tolko uletit i nekaj napisat nego odvojit vremena pa malo popričat, al to nije način. stresite mi u oči. jebeš ovo. retardirano je.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
it’s four o’clock, it’s got to stop...

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:38

nije li lijepo kada se svemir uroti samo da bi Vam uljepšao dan? neko malo dijete u BurkiniFaso sada ponovo ispašta zbog debalansa uzrokovanog mojim povišenim nivoom sretnosti, no nadam se da sam to uspio, barem malo, i barem na trenutak rasuti po ljudima s kojima sam došao u kontakt.

stvar je počela (jebo me očekivanja, tak mi i treba :) blagim padom nivoa sretnosti sredinom današnjeg dana. da bi se nivo sretnosti nastavio spuštati krajem radnog dana kada sam neuspješno pokušao utješiti jednu od najboljih osoba koje sam ikada upoznao. fakat je sranje kad na poslu ne smiješ zagrlit nekoga tko ti je drag. a ponekad to može toliko značiti :(

uglavnom, s posla otiđoh uz zvuke dugo čekanog otvaranja, kresanja i zatvaranja zippa, a to nikako ne sluti na dobro. raspuštam kosu, lagano sam nervozan.

plan:

I ) u 5 sam mado, onda do majke po karticu za bankić jer mi je istekla, a nova došla na staru adresu, a bez nje ne mogu uloviti gotovinu, pa tako niti obaviti daljnje stavke svoga nauma.

II) odlazak do zavrtnice, podignut neku opremu za firmu i popit kavu s frendom (ex. kolegom)

III) skoknut na trešnjevku do jedne firme podignut lap

IV) skoknut do još jedne trešnjevačke firme podignut memu jer je cimeru roćkas, a on si to želi

V) otići doma i poigrati se s podignutim điđama (č: šljakat)

VI) otići na kavu s frendicom

VII) otuširat se i naspavati

a vako je to izgledalo:

I) po kiši kod majke u 6, brže bolje preuzimanje pošte

IIa) hodanje po kiši do fakin zavrtnice i traženje željene firme u carstvu skladištenja

IIb) hodanje do fakin merkatora na bankić i dizanje fakin para da mogu titpla cugu etc, te hodanje nazad do fakin zavrtnice

IIc) mokar, kava+cola, pa frend uletava, pa piva, pa roba, pa je već 3 minute do fakin 8 !!! how can it be???

IId) frend zove frenda da ostavi kod frenda memu za frenda kojem treba za frenda kojem je roćkas, a nikak nemre sa zavrtnice do trešnjevke za 3 minute. mema navodno čeka kod stanovite marine u neimenovanoj videoteci. a ćera me i dalje sluša... pije pivu pljugu duva

IIe) odlazak sa zavrtnice, put pod noge po kiši ka trešnjevci

III) preskočeno jer i ljudi u popodnevnoj smjeni imaju pametnijeg posla no čekati mene da im bogom dan dođem po lap koji mi nije niti hitan

IVa) firma zamjenjena videotekom iz objektivnih razloga, na putu ulet u lokalni dućan koji radi do beskonačnosti

IVb) "imate možda merci?" upitah ju sa smješkom gurajući jad u velike ormare duboke crnine moga, tijekom godina pocrnjelog uma

IVc) "ne, na polici je sve što imamo" odgovori sa smješkom jer je ovog čudaka sretala i pod čudnijim okolnostima (btw. zar samo meni nije smješno da u pol noći poželim kupiti bicikl u dućanu u kojem se prodaju kruh i salame???)

IVd) uzimam rocher... vidio reklamu, mora da je dobro... nikada probao, a obzirom da se kvalificira u slatkih grijeha to je prilično čudna činjenica

IVe) "rocher, dobar izbor", "uvijek" mangasto ću na to s evilish grindom na pokislome licu.... kaj da joj kažem, povlačila me za jezik !

IVf) rocher u padže, dvanajstica za ljubljanicu... na pravome putu

IVg... >>'oće ova abeceda biti dovoljna?<<) ulet u stanovitu videoteku, dolazi stanovita marina, daje mi memu, a ja njoj rocher

IVh) "hvala, ovo je za Vas", nevino ću
IVi) "ma ne, nije potrebno, stvarno" poklikom će za mnom
IVj) "aaajde ajde, puno hvala"
IVk) "i drugi put" ili nekaj takvo
IVl) lijepo je iznenada obradovati ljude. bilo bi ljepše da nije blagdansko raspoloženje i da svi ovi licemjeri ne počinju sada poklanjati... ljepše je onak... iz čistog mira iznenaditi nekoga

V) dođoh doma i igram se s podignutim điđama as we speak. dobar izbor, svaka mi dala :)

VI) frendica i kava... bila bi lijepa kombinacija. da frendici nije došla mama i da mi se imalo pije kava...

VII) shower and hit the sack... uvijek dobar završetak dana...

... toliko mi se ničime izazvan podigao nivo sretnosti da brijem da ću malo obnoviti tradiciju zaključivanja postova stihovima...
ovih dana opet đoni nešto sere, pa mu eto milo za drago...

sretan sam što osjećam
da nisam kao drugi
ne zatupljuju me medijima
u podsmijehu sam prvi
smrdi mi iz ustiju
znoje mi se noge
oči su mi pivske boce
sačuvaj me bože

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
wish you were here

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:38

O meni se najlepše brinu oni koji me
ostavljaju na miru.
A on pere ruke mojom rakijom, ima ključ od
mog ateljea.

Ljudi, taj me tera da čitam knjige, petlja sa
mojim plavušama.
Dere se u mojoj kući, ogovara me, svašta
laže!
Deca mi liče na njega, a on nosi kravatu,
brije se, poznaje neke ljude, radi...
Svako jutro se tušira, pravi se da zna sve
o zenbudizmu.
Prevodi knjige, čini mu se da ima prijatelje,
mom sinu, zamislite svinjariju, mome jedinom
sinu kupuje sladoled!

omatorio sam.
jebiga svakom se desi. prije ili kasnije... valjda.
meni s 22. puno čovjek nauči s 22. a da nije niti svjestan toga. toliko o životu, o poslu, o sebi, o drugima, o odnosima, o tome što želi, a što ne. srećom, prije 23. jer s 23 čovjek više nije isti. ipak je 23 nešto drugo. nešto ozbiljnije. nešto veće od svega prije. tako i... npr. samovanje može s 23 biti bolje od 7 poluodnosa s 22. ma koliko za kurac bilo samo po sebi. barem se čovjek nakon neprospavane noći ne brije i tušira da bi otišao na posao i dao sve od sebe kao s 22. stjupidno je to. koliko toga je različito s 23.

jedva čekam 23. prave 23. imam još vremena... savladati ću i to. sve. sada i odmah.

Videćeš šta kad jednog dana
čuperak nečije kose tuđe
malo u tvoju glavu uđe,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo pa... pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice,
pa šalješ tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.

Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš note i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje. I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.

Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka - pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.

biti će lijepo s 23.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
verujem, ne verujem

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:38

Let mi get startid s religijama.

za početak da kažem da naslov ovog posta zapravo i nije pitanje. svi mi vjerujemo. zašto? jer nitko ne zna. i decidirano tvrdim da nitko ne zna.

nepobitna činjenica No1: Nitko ne zna

jedna od boljih izjava o religiji je bash u filmu Dogma na koji su se svi veliki katolici i njihovi predstavnici digli na noge (Crkvu ne spominjem zato što ju jedinu znam, nego zato što je u očima svojih vijernika ono što bi svaka religija htjela biti u očima svojih).

Now, I don't know what that says to you, but to me it says that following these faiths, based on mythological figures insures the destruction of ones inner-being. Organized religion destroys who we are by inhibiting our actions, by inhibiting our decisions, out of, out of fear of some intangible parent figure that shakes a finger at us from thousands of years ago and says, "Do it . . . do it and I'll fu**in' spank you!"

...

Bartleby: You know, here's what I don't get about you. You know for a fact that there is a God. You have been in his presence. He's spoken to you personally, and yet I just heard you claim to be an atheist.
Loki: I just like to fuck with the clergy, man. I just love it. I just love to keep those guys on their toes.

...

Find some man, find some woman, that you can connect with . . . even for a moment, 'cause that's really all that life is, Sister. It's a series of moments.

Upravo ova izjava (uz nekoliko drugih) je uspjela toliko uzdrmati predstavnike Crkve da su jednostavno morali krenuti u linč. A zašto? Zar je vjera njihovih članova toliko slaba? odvratno. toliko se napalit na jednu komediju koja uopće ne nosi nikakvu poruku o tome treba li, te u koga vjerovati. užas.

nego... da odbrazdim od Dogme.

Pitanje religije prema mome mišljenju dolazi od jedne sastavne stvari svačijeg života. pitanje smisla života, a time i smisla smrti. oko toga se svi slažemo. barem se nadam da se svi slažemo. a smisao života još uvijek nitko nije otkrio. jer smo svi jednostavno preglupi. barem prema nekom mom shvaćanju. no, svi smo nevjerojatno ponosni pa nam je tako nepojmljivo samima sebi reći (a.k.a. shvatiti) da smo toliko glupi da nismo u stanju shvatiti sebe. a priznati si da jedan homo sapiens nije u stanju razumjeti sebe strašno uzdrmava sam pojam homo sapiensa. a kada bi to bilo uzdrmano, fakat bi imali veliki problem jer bi bilo uzdrmano i pitanje koliko smo iznad većine, daklen životinja. no o tome u sljedećem postu.

No2: znam da ne znam ništa

stoga bi bilo ljepše reći da postoji nešto iznad nas što razumije to sve. čime sebe stavljamo na drugo mjesto, dakle nešto što će razumjeti sebe tek kada nam ovo što je iznad nas kaže što smo. lakše je tak zabrijat nego si priznati da smo nitko i ništa. barem u odnosu na ono što mislimo da jesmo.

No, nebitno je u što vjerujemo/ne vjerujemo. Zašto? jer zapravo ne znamo. A ako nešto ne znamo, napraviti ćemo pretpostavku i ispitati ju. No, čemu pretpostaviti i ispitivati nešto ako ćemo odgovor zapravo znati tek na kraju? Ili na početku u slučaju da razmišljamo o zagrobnom životu. No, znati ćemo ga tek tada. Do tada ništa. Možemo živjeti kao da nam se bliži kraj, ili kao da se tek sprema početak. No, vjerovati u nešto što smo sami (ili neki drugi ljudi) pretpostavili i prema tome orijentirati život do trenutka kada budemo sa sigurnošću znali je u najmanju ruku nelogično. Jer što god sada činimo je vrlo vjerojatno krivo, pa tako i pretpostavka da je pretpostavka o onome što ćemo tek saznati ispravna. Kako nekada poželim da u pisanju možemo koristiti uglate i vitičaste zagrade.

No3: ako nešto ne znam, ali znam točno kada ću saznati, pretpostavka je u potpunosti suvišna

No4: orijentirati život prema nečemu što pretpostavljam, a ne bih trebao pretpostavljati je nelogično=glupo

No5: iz No3 i No4 zaključujem da religija ne bi trebala biti važan dio mog života, niti utjecati na moj život

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
judi, zviri i beštimje: take II

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:38

Poznat sam po kašnjenju... ne onom na dogovore, nego s tekstovima/projektima/svime što želim da bude napravljeno kak spada. ne mogu radit kad sam u qurtzu. a često sam. posebno u zadnje vrijeme. al okej je. sad sam raspoložen za napisat blog. polumrak sobe, svijeće, đibo u pozadini, ness, čaša vode i pljuga. iscrpljen. dobro je.

Ljudi i životinje. ili samo životinje. meni je to isti quratz.

po nekim mojim čudnim zabrijavanjima postoji svemir i ono okolo. ili ono čega okolo nema, ali ipak ima što je totalno nebitno u ovom slučaju. no, u svemiru postoje neka pravila, tj. neki prepoznatljivi obrasci koji djeluju na gotovo sve što se u njemu nalazi. u ovom slučaju je dovoljno spomenuti samo onaj o nastajanju čestica (spojevi atoma), njihovom spajanju i razbijanju, ulasku u kompliciranije spojeve, raspadanju istih kompliciranih spojeva, te konačnom raspadanju na atome. ostatak ciklusa nije bitan za daljnji tekst.

dakle, u tom svemiru prema nekim mojim zabrijavanjima postoji nešto što nazivamo životom. relativno komplicirani organizmi sastavljeni od relativno kompliciranih spojeva raznoraznih čestica; atoma, koje je moguće pronaći i u raznim neživim spojevima. Na malom plavom planetu u gravitacijskom sustavu s jednom zvijezdom negdje u Mliječnoj stazi je moguće pronaći takve komplicirane spojeve bazirane na Ugljiku (C) koji sebe dijele na nežive (jednostavne) i žive (složene). ovi živi se poimlju živima jer se tijekom života, odnosno za vrijeme kratkog perioda postojanja kao velike komplicirane cjeline pomiču, odnosno vrlo brzo mjenjaju svoj sastav, tj. rastu. eh sad. ti carbon-based lifeformovi smatraju da su dovoljno kompicirani da se mogu dijeliti i na nesvjesne i svjesne. nesvjesnima smatraju one koji rastu (mjenjaju svoj sastav) na daleko jednostavniji i inertniji način nego oni svjesni. oni svjesni su npr. dovoljno komplicirani da aktivno utječu na svoj smjer kretanja, te razne druge aktivnosi potrebne za isto.

za žive spojeve vrijedi jedno prepoznatljivo pravilo, odnosno uzorak koji je zajednički svima. to je spajanje čestica u kompliciran spoj (kao kod većine atoma), njihov rast u kompliciranije spojeve, težnja zadržavanju u kompliciranom spoju, te konačno raspadanje na čestice (npr. atome jer je daljnji proces nebitan za ovaj tekst). uglavnom, ti komplicirani (živi) spojevi su pronašli vrlo specifičan način održavanja u kompliciranim spojevima. naime, kada dosegnu određenu kritičnu masu, oni utječu na svoje razdvajanje da bi u manjim spojevima dalje imali mjesta za rast. to je nešto što najkompliciraniji spojevi na malom plavom planetu nazivaju razmnožavanje.

eh sada dolazi velika debela crta na kojoj se moje razmišljanje razilazi od većine.

kod tih živih spojeva postoji jedan uzorak koji se ponavlja. ona svjesna manjina to doživljava kao sve što im je bitno. naime, za njih postoji rađanje (trenutak u kojem počinju rasti), razmnožavanje (trenutak kada se svojevoljno rasipaju), te trenutak raspadanja (kada više nisu sposobni ostati jednako komplicirani). dio koji je prilikom razmnožavanja došao u spoj koji je sposoban rasti nastavlja ciklus, dok dio koji je ostao u matičnom spoju nastavlja ciklus raspadanja. tijekom ciklusa raspadanja matični spoj ne samo pasivno, već i aktivno radi na tome da spojevi koji su sposobni za rast, što je moguće lakše nastave rasti.
___ ___ ___ ___

s takvim razmišljanjem prebacimo se u poziciju jednog od najkompliciranijih spojeva na malom plavom planetu.
___ ___ ___ ___

daklen, rađam se, razmnožavam i raspadam. i to u totalno prekratkom vremenskom periodu u usporedbi sa mnogim procesima u svemiru i vjerojatno oko istog. okej. jebat ga. tak to funkcionira. ne mogu utjecati na to jer niti ne razumijem na koji način to funkcionira. ali mogu to iskoristiti onako kako se mojem malom kompliciranom spoju čini najpogodnije. dakle, cilj mi je osigurati nastavak ciklusa spojevima koji su sposobni rasti. zašto ne? zar postoji išta drugo? barem kada se sagleda velika slika jelte.

ali ja bih htio znati zašto sam kompliciraniji od ostatka svjesnih, te nesvjesnih spojeva. mora da sam po nečemu bolji jer je teže biti kompliciran spoj, nego li jednostavan.

(egotrip - bolji sam)

po čemu sam bolji od sljedećih u nizu - živih i svjesnih, ali ne toliko kompliciranih - zovimo ih životinjama tako da ih možemo razlikovati od nas kompliciranijih - ljudi.

što nas čini kompliciranijima od njih? svi najkompliciraniji kompliciraniji komplicirani spojevi se slažu oko istoga - mogućnost naprednog komuniciranja. toliko smo komplicirano kompliciraniji od kompliciranih spojeva da smo sposobni međusobno dogovarati daljnji način djelovanja s ciljem omogućavanja što lakšeg razmnožavanja, a time i nastavljanja ciklusa rađanja-razmnožavanja-raspadanja najkompliciranijih kompliciranijih kompliciranih spojeva - zovimo djelovanje s takvom svrhom "produljenje vrste". dakle, sposobni smo zajednički odrediti (dogovoriti) najbolji mogući način na koji ćemo produljiti vrstu.

okej. prihvaćam to. ali uz sve to mi svejedno nismo najdugovječnija vrsta ne malom plavom planetu. komplicirani živi spojevi na istom su daleko dulje ovdje. to je sasvim shvatljivo jer je teže razviti na tako izoliranom području nešto kompliciranije nego nešto manje komplicirano.

(egotrip - bolji sam)

zato i smatram da se ne trebamo previše uzbuđivati oko cijelog procesa. jebiga - kompliciraniji spojevi će biti u konačnici dugovječniji od manje kompliciranih jer su sposobniji to osigurati. to je tako i sasvim je razumljivo. no to ne znači da moramo uništiti manje komplicirane spojeve ako takvim nečime nećemo nikako pomoći produljenju vrste !!! mi, najkompliciraniji kompliciraniji komplicirani spojevi na ovom malom plavom planetu u sustavu s jednom zvijezdom u Mliječnoj stazi u, za naše pojmove, velikom svemiru koji je u nekom još većem sustavu kojega nismo sposobni pojmiti, moramo biti konstruktivni da bi smo produljili vrstu. to naravno ne isključuje i destrukciju na manjem nivou ako je velika slika konstruktivna. no, mi se ne držimo toga. uništavamo sve manje složene spojeve bez ikakvog konstruktivnog razloga.

zašto?

(egotrip - bolji sam)

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
judi, zviri i beštimje

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:37

danas sam si dao truda i pokušao demantirati jedno svoje razmišljanje za koje mi ljudi čije mišljenje cijenim tvrde (neargumentirano) da je zabrijavanje. kakvih 6 sati sam pokušavao iskopati ikakav suvisao i znanstveno utemeljen tekst u kojem bi se navele razlike između ljudi i životinja. No, to je malo teško obzirom da se u 90% pročitanih tekstova koje su napisali razni phd-ovi kao najvažniji razlog navodi činjenica da je čovjeka napravio Bog na svoju sliku i priliku. Ok, nemam ništa protiv religije, ali.... ne, čekaj. serem. imam puno toga protiv religije. ok, sutra ću pokušati odvojiti vremena da iznesem svoje mišljenje o religiji i svemu ostalome što se tiče teologije i objasniti zašto to odbijam uvoditi u razmišljanja o znanstvenim činjenicama. i ako mi itko kaže da se o znanosti ne može pričati bez uvođenja teologije upravo zato jer je Bog to sve stvorio, dobit će šamar. ok, neće šamar, ali će dobiti naljepnicu na čelo na kojoj piše "mentalno sam retardiran/a". barem u mojim mislima. razlog - ne moj negativan stav prema religiji, nego nemogućnost razmišljanja o znanosti bez uvođenja teologije. ko da ne možeš pričat o autima bez osvrta na šumaherovog djeda, jer da nije bilo šumaherovog djeda, ne bi bilo ni šumahera koji bi vozio aute. idiots.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
malo sreće ponekad

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:37

počeo je padati snijeg. to je predobro. al fakat je. razveselio me. i to mi je totalno super. podsjetilo me na lijepe stvari. malo je toga ostalo lijepo. ni zima više nije što je nekada bila. ni ljeto. sve smo sjebali.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
gospodar samoće

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:37

Lunjo, zlobnici graknu, al' da te taknu, ne smeju nikad
Jer duplikati prvi će znati ko je unikat
Kad nasrne svet ti obraz okreni, Bog dotakne cvet što nikne u seni
Sretna Nova i meni...
...
O, Lunjo, ko god me traži ti ladno slaži kako sam mrtav
I budi zlatna pa navi sat na sredu, četvrtak
A napolju stud, gospodari zima i veje ko lud, al' ovde sve štima
Od kad tebe imam...

napokon...
netko...
... tko je na trenutak osjetio nešto s čime živim... toliko dugo...
... neću biti patetičan... it's no use.

ajd stihijski... drugačije nikada neću istresti...

daklen, napokon sam upoznao nekoga novog tko još nije upetljan u sve aspekte mog postojanja i tko je sposoban vidjeti stvari iz moje perspektive, ne osvrćući se na objektivne čimbenike kompletne situacije. ne, ovo nije ispucavanje emocija na komad bijelog... nečega. za to imam blokić i nekakav feeling za poeziju. namjerno ovo pišem s distance...

ta žena... da, žena je - što u ovom slučaju nije bitno... daklen, ona se našla u situaciji u kakvoj se mnogi ljudi požele sakriti... zavući negdje i... samo postojati... prazni...
da bi izbjegli to okreću se razularenom tulumarenju, izlascima i svemu tome kako već sleduje...
iz nekog čudnog i meni krajnje neshvatljivog razloga odlučila je razgovarati... samnom... valjda zbog moje introvertne prirode, nepripadnosti, samotnjačke karme, otuđenosti, izoliranosti, pravog mjesta u pravo vrijeme ili čega već.
doduše, nismo razgovarali... više ono... ne cmizdrili, nego ono... jednostavno nesamovali. i tako smo nesamovali neko vrijeme... svega par sati... i skužili se bolje nego nekoga s kime nesamujemo po 8 sati dnevno. barem ja nju. a ful smo različiti. doduše ne toliko različiti kao neki ljudi s kojima sam nesamovao, ali svejedno... neisti.
i pričali. više sami sebi nego jedno drugom. i slušali. barem ja.

o glupostima. ali glupostima koje bole, progone i jako utječu na osobu, bez obzira o tome koliko trivijalne izgledale kada se pogleda izdaleka.

još ne znam zašto me toliko zaintrigirala, uvukla se dovoljno pod kožu da bih postao toliko nesiguran... prazan i ranjiv iako sam u tom trenutku bio jači nego ikada. toliko iskrena, otvorena, neiskvarena, sigurna u sebe, a svejedno toliko nesređena. toliko slična jedinoj osobi koja je tako djelovala na mene, a svejedno toliko različita od svega do sada. toliko not-for-me, toliko u krivo vrijeme na krivom mjestu, a svejedno me toliko natjerala na razmišljanje...

ne, nisam zaljubljen... ovo sam već osjetio... ovo je nešto drugo...

...hvala...

...
darovat ću ti plavog goluba
imaj srca kad zakuca na tvoja vrata
ne gledaj u meni prolaznika bez alibija
ne gledaj u meni plavog goluba
...
zagrlio sam prvu djevojku
uživala je u milovanju
oblaci su vukli kišu sve do prozora
ne gledaj u meni svoga goluba

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
sheets of empty canvas

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:37

kak je to fakat u kurcu.
Pearl Jam - Black

neda mi se sad pisat... pričekat ću da se slegne. valjda će jutro biti pametnije. jebemu.
i da, jadan sam. i boli me kurac za to.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
the day the music died

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:37

Odmah da napomenem da je na zrinskopismo.blog.hr objašnjenje naslova. naslov bash i nema veze s ovim postom. ili ima?

Sinoć bijah u bircu u koji znam izać... mislim znao sam...

Ali,
dođosmo relativno rano i neočekivano naiđosmo na prazan stol, sjedosmo i ono... bejzikli čekasmo svirku. Naime, tamo 3 dana u tjednu live sviraju za bačkezagre pojmove jelte prilično dobru ziku... od nekomercijalnog exyu-a, preko totalno lošeg šunda pa do sasvim dobrog stranog rocka. Uglavnom, treba znati kad uletit i zika je super. Petkom je neka sredina. Ali jučer, unatoč najboljim namjerama benda nije bila niti približno zlatna. By now većina zagrepčana zna o kojem je bircu riječ. Ubrzo smo saznali razlog iz kojeg je taj stol prazan. Ispod telke je. A na telki - BigBrother. Uglavnom, svi živi su gledali BB. Ok, možda ne svi živi, ali 80% trebica i cca 30% likova, pa ti vidi. Brijem da je čak i onaj pjevač par puta spustio pogled da uhvati par scena. Mislim kata-fakin-strofa.

Nemam pojma zakaj im je svima bilo zanimljivo. Valjda je netko ispao, trebao ispasti, pokazao sise ili nekaj takvo. Neam blage. Ne pratim.

Uglavnom, tako je to bilo cijelu večer. I nikako da prestane. Žasu. Ok, kužim da su ljudi maloumni, nemaju pametnijeg posla, stvorili naviku ili nekaj treće. Al zakaj morate gledat bigbrader u bircu ??? Čak nema ni tona. Fakin tona !!!

Pošto imam tu neku Don Quixote-ovsku liniju, po ne znam koji puta ću potjerati Rocinante i kao Gary Cooper sam izaći pred barabe s ciljem elaboriranja ovoga naizgled samodostatnog pičkaranja. I da ne bi mislili da nemam pojma o čemu pričam - pokušao sam gledati, pročitao nekoliko studija napisanih od strane psihologa, socijologa, raznoraznih phd-ova i inih. Pročitao sam i sve što sam mogao iskopati o BB-u kao takvom i fenomenima koji se vežu na ostale voajerske emisije. Voajerske nije napisano iz preuveličavanja ili zlobe, nego baš zato što se tako definiraju.
Da pokušam to svesti u neke naše okvire...

BB se gleda jer:

-sam dijete i smiješno mi je
-sam mladi teen i trebam idola
-sam stariji teen-rebel i želim gledati budale i rugati im se
-sam između 20-e i 50-e i uzbuđuje me gledanje ljudi bez da oni to znaju
-sam situirana osoba i ovisnik o TV-u
-sam kućanica i tako nadoknađujem manjak kontakta s različitim osobama
-sam u penziji i to je na TV-u
-je na TV-u
-imam IQ ispod 120 pa nema razloga da ne gledam
-imam IQ preko 140 i volim proučavati psihu različitih ljudi - poželjno glupih jer nisu komplicirani
-sam povodljiv/a
-nemam život
-kombinacija 2 ili više gorenavedena razloga

Smatram da je povod gledanja ovoga izbljuvka na javnom mjestu rezerviran isključivo za one koji zadovoljavaju posljednji od gorenavedenih razloga, dakle kombinacija 2 ili više navedenih razloga. Isti je razlog i okupljanja na onim BB party-ima.

Ok, nadam se da su do sada svi koji zadovoljavaju posljednji razlog prestali čitati. Zapravo sam prilično siguran da jesu, a smatram da je jasno zašto pa neću objašnjavati.

Da nastavim...

BigBrother kao emisiju smatram izuzetno dobrom, štoviše jednom od najboljih kreacija u zadnja 2 desetljeća i prema mojem nestručnom mišljenju Gržetić, Giba, Štedul i ekipa super rade svoj posao. Ali fakat. Tako eksploatirati dekadenciju društva, masonskom snagom gurati proizvod u gotovo sve pore postojanja gotovo svake jedinke društva, savršeno odmjereno musti lovaše i time si zgrtati pare je zaista pravo umijeće. Umijeće, ne umjetnost. A odavno znamo da na TV nema mjesta umjetnosti, tako da zaista ne rade ništa loše. Oni gledateljima nisu ni mama ni tata, pa nemaju niti dužnost paziti na iste.
No, jedna od stvari koje su me stvarno zasmetale je bilo poklanjanje nekog konja vrtiću i tjeranje klinaca na izvikivanje onog nečega što svi u BB izvikuju, a ne može se nazvati pjevanjem himne jer je himna pjesma, a pjesme još uvijek ulaze pod umjetnost. Ta, usudio bih se reći genijalna, ekipa si osigurava postojanje zatupljujući nove, još barem donekle neiskvarene generacije kojima je budućnost i bez toga jako upitna.

E, tu povlačim crtu i počinjem skidati glave.

/ovdje ide neka psovka kakvu nisam u stanju pojmiti, a kamoli smisliti/

Pošto sam protiv smrtne kazne, smatram da bi prikladna kazna za takav genocid bilo zatvaranje u BB kuću i stavljanje pojačala na 10 s konstantnim loopom te male, nevine dječice kako pjevaju, pardon izvikuju to nešto. Doživotno + 2 godine za svaki slučaj, bez mogućnosti pomilovanja bez obzira na razinu pokajanja. Svima koji imaju ikakve veze s izradom BB-a. Bez iznimaka.

Ljudima, pa čak i djeci starijoj od 12 godina nitko nije kriv za njihovu glupost. Osim maloumnih staraca, ali onda je svejedno s BB-om ili bez.

Ali mlade ljude vrtićke dobi hvatati na mjestima na kojima bi trebala biti zaštićena barem taj kratak dio života, i tako zlostavljati... gore je od jebene njukice na jelačić-placu. Bez imalo zajebancije.

Shvaćam marketing, i sam se donekle bavim njime, ali pribjegavati takvim metodama nije u redu.

Jebeš zakon, religije, slobodu medija i mišljenja i sva moguća etička sranja koja nam govore o tome što je moral. Zaista nikada nisam mislio da bih ovakvo nešto mogao reći, ali tako je.

Ovo nije u redu.

I boli me kurac za sve, djeca su svetinja. Njih se ne dira. Nikada.
znate onu...

Nikad žene i djeca
Još jednom nikad care
Iz Srebrenice nikad nikog
I ni za kakve pare
Kontaš brate?

E pa to. Ono... neke stvari nikad. Djeca su svetinja. I nema im što itko prismrdit.
/ovdje ponovo ide neka psovka kakvu nisam u stanju pojmiti, a kamoli smisliti/

the day the music died ? died long ago ako se mene pita.

Ima nas još nesjebanih, ali premalo. I međusobno se smatramo sjebanima. Tako nam i treba. Trebalo je srezati u početku. Ali ideale poput slobode medija i govora držimo visokima. I ne gazimo ih. Bez obzira na išta. Idemo iz jednog ekstrema u drugi. Jebat ga. Sjebali smo se. Još gore... sjebali smo klince. Trebati će dugo da se to popravi. Nadam se da ću dovoljno dugo poživjeti. 'oću kurac. Previše toga treba ispraviti, a samo nožem se može napraviti clean cut. A nasilje nije način. Nije niti rješenje.

Ajmo bit dobri i polako to rješavat. Nema druge. Jebote sizif.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
gorki okus

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

okej, sad je službeno. blog mi je skroz u qurtzu...
nije da nemam vremena za strest par hiljada znakova svakih par dana, nego jednostavno osjećam da više nema smisla pričati... sve me više hvata neki dobilno-arogantni i samodostatno-uobraženi feeling bacanja biserja pod svinje... fakat mi se više neda... a ima gro tema o kojima bih volio... naftna kriza za početak, pa glupa knjiga o geoekonomskim odnosima za koju sam smatrao da bi mogla biti dobra...

szupid.
i da, skužio sam da ova stihija fakat ni na što ne liči, i to ponajprije zbog pisanja za široke narodne mase.
os ovog trenutka pišem samo za zabrijolce. ali ponajprije za sebe. da se imam na što osvrnuti...

tko će ga znati...čudno je to.

Alone, listless. Breakfast table in an otherwise empty room.
Young girl, violence. Center of her own attention.
The mother reads aloud, child tries to understand it.
Tries to make her proud.
The shades go down. It's in her head.
Painted room. Can't deny there's something wrong.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
ravno do dna

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

/import iz drugog bloga/

smatram da dugujem ispriku svim kotačićima.
daklen, ako itko odluči pročitati moja trkeljanja s razumijevanjem, ali ne uspije shvatiti o čemu je riječ, neka prihvati moju ispriku kao jedinu moguću naknadu za izgubljeno vrijeme, trud, i energiju.
hvala.

... umor me više toliko ne pogađa kao prije... brijem da sam ga prihvatio kao nešto što je uvijek tu, dio mene... mogu reći i da mi je čak drag taj osjećaj iscrpljenosti, kao... nešto sam radio, bio konstruktivan, kretao se nekamo, izlazio iz... kak se to kaže... "gutter" svakodnevice prosječnog "ČHK". Nekako sam čak i sretan zbog toga.... znam da nisam kao ostali i drago mi je, ma koliko me jadnim i bijednim zbog toga smatrali.

U proteklih mjesec dana sam dosta razmišljao o svojoj tamnoj strani, zapravo o tamnoj strani čovječanstva kao takvog. Ne mislim ono što je vidljivo... ratovi i takva sranja, nego više na nekoj razini skupa pojedinaca koji imaju svoju mračnu stranu. Kod takvog razmišljanja se dosta iskrivi ovaj privid "civilizacije" koji toliko cijenimo i zapravo se shvati koliko su umjetna pravila uistinu važna. poput zakona, religije, bontona itd... no, zašto se bojimo istraživati svoju mračnu stranu? jesmo li toliko spali pod utjecaj svih tih pravila pa mislimo da je ono što nas čini nešto što treba zatomljavati, gurati u debele ormare našeg uma i zaključavati negdje u tmini podsvijesti? spoznavanjem sebe, onakvih kakvi jesmo zapravo samo saznajemo čime raspolažemo i za što smo sposobni. to ne znači nužno da ćemo se ponašati tako i samo tako.

civilizacija je igra zbog koje ostajemo živi... nešto poput "Dance Macabre"

ali je svejedno samo igra... set pravila i normi koje svaki pojedinac treba poštovati da bi funkcionirao unutar tog "sustava?".
no, zašto se onda toliki pojedinci odlučuju u potpunosti posvetiti igri, prihvaćajući sebe kao nešto podređeno tome; u potpunosti postajući samo oličenje prosječnog kotačića na besmislenom stroju čija je jedina funkcija stajanje na mjestu dok ga nešto ne odgurne dalje.
ovi kotačići jednostavno ne mogu pogurnuti stroj jer je njihova jedina funkcija okretanje unutar stroja, i samim time ostajanje na mjestu... jedino što može odgurnuti stroj je onaj kotačić koji je ispao iz stroja, odbio se od nečega trećeg i ponovo odbio od stroj odgurnuvši ga dalje... i samim time uznapredovao civilizaciju, čovječanstvo, whatever.

neda mi se dalje pisati... cimer je skuhao kavu...

"Sretan sam što osjećam
Da nisam kao drugi
Ne zatupljuju me medijima
U podsmijehu sam prvi
Smrdi mi iz ustiju
Znoje mi se noge
Oči su mi pivske boce
Sačuvaj me bože..."

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
fa fa fa

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

...okej. daklen, prekjučer sam jelte preselio par postova iz jednog bloga u ovaj jerbo ondje jednostavno nisu tematski pripadali. tako je to počelo, jelte...

prije nego li me zagriženi antibloggeri, kolege i suradnici konkretno, počnu pljuvati i prozivati fejkerom, besposlenim lamerom, wannabe h4x0r0|/| i mentalnim drkadžijom stepsti ću im par u vugla da pojasnim zašto sam se prodao...

0) jer mislim da imam nešto za reći
0.a) i to ne namjeravam dosadno nametati
1) jer me boli quratz za to kaj "misle" da brijem
2) ako je nešto blog, onda i spada među blogove, a ne
2.a) - u kolumne
2.b) - u uvodnike
2.c) - u štampane fakin wannabe ozbiljne medije
2.d) - u letke
2.e) - u wannabe disertacije
3) jer je raid sigurniji od ladice
4) ako može, od strane drugih prozvana anarhija zec, mogu i ja

ne namjeravam redovno održavati blog, nego ga pisati kad mi dođe trenutak inspiracije, kako bi određeni tovar/anti-opensource-ovac/wannabe anarhist rekao, svojevrsne mentalne napaljenosti?

whatever... imate dolje RSS pa pratite ako vam se prati.
poruka denisu: ne, ovo nije biserje pod svinje jer ja nisam nikakva školjka, svinje jedu svoja govna, dok ih ljudi izbjegavaju (ovo je, inače + svinjama, a ne ljudima), i ukuvaj kavu jer imam gro posla

komentari su uvijek dobrodošli

OPREZ: ovdje će biti uvredljivog sadržaja, i najčešće ću vrijeđati one koji u svojoj samodopadnosti i uskoumnosti (ne brkati s maloumnošću) uopće ne kuže da ih se vrijeđa.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
tanka crna linija

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

današnji razgovor s relativno novostečenim frendovima od kojih jedan posebno potencira ka mjestu prijatelja me blago nagnao na razmišljanje o mogućnosti nemogućega i teoriji neostvarivoga. naime, jedan od dotičnih sugovornika priprema radnju na temu dobivanja kamena mudraca...

ja, kao priprosti neobrazovani tehničar nemam gotovo nikakvo predznanje o toj temi ali, koliko je to u mojim uskim horizontima moguće, sam donekle shvatio esenciju problematike. ali nebitno... ionako nisam razmišljao konkretno o tome... just for the flavor, vrijeme radnje nije, kao što je to običaj, bilo nekoliko sati iza ponoći, a mjesto nije bio, također jedan od običaja, moj polumračni stan ili podnožje savskog mosta, nego totalna suprotnost. Radilo se o kavi nakon posla, nigdje drugdje nego na obali predivnog nam ZG mora (koja komercijala) i to baš na terasi dobro nam znanog aquariusa. U nekoliko dnevnih posjeta tom mjestu sam skužio da po danu tamo ne zalazi standardna postava nadobudnih klinkica, naperlitanih "jebala bi se da joj ne uđe" droljica, nabildanih brainless "jebala bi se da joj ne uđe obožavatelja" i iskompleksiranih "wannabe gorenavedeno" karikatura. po danu je to fakat ok mjesto na kojem se može popit fakat dobra kava. uglavnom... ponovo odlutah...
... daklen, taj njegov monolog o kamenu mudraca i esenciji same problematike istoga me nagnao da razmislim o društvu kao takvom (ne pitajte kako), pa sam bacio spiku o južnoameričkim revolucijama i pokušajima ustanka.... ono... comadante i castro i tome kako moć kvari ljude, a spoznaja sebe ih nekako udaljava od realnosti. uglavnom, oni su se malo zakačili na komunizam i to sve, ali to nije uopće bila poanta, ali svejedno smo nastavili... uglavnom, zadovoljstvo kolektiva i sreća pojedinca spike, nasuprot komercijalizacije ideje i napretku kolektiva. glupa spika koju još nitko nije do kraja isfuro se ponovo svela na clintona, oluju i bushovom pohodu na ural.
sve u svemu, zanimljiv razgovor s profulanom poantom... valjda smo trebali biti negdje ispod mosta or somethin'.

da konačno krenem... poanta je u tome da je nemoguće ostvariti dobar režim, vlast, ili što već.
da bi se dobilo čvrstog, pravednog, utjecajnog i dobrog vođu potrebno je da isti ima iskustva, da ima povijest i jednostavno da zna svoj posao. da bude svjestan situacije oko sebe. ALI u tom procesu ljudi bivaju iskvareni, jednostavno otupe na neke stvari, shvate da s dobivanjem moći dobivaju i veći uvid u ukupnu situaciju. a kada ukupna situacija uključuje mnogo ljudi, a ljudima je glavno vlastito zadovoljstvo, ideali se polako razvodnjavaju i ide se na sakupljanje još više moći, i to u najboljoj namjeri, s ciljem barem male izmjene ukupne situacije nabolje.
i što se onda događa... primjer bush i clinton - dva čovjeka s gotovo jednakom moći koji su totalno drugačije zabrijali. prvi je u 10 godina svoje vladavine promjenio image sebe, zemlje koju predstavlja i zapravo cijeloga svijeta. naravno da je velik dio toga bilo zamagljivanje očiju i čisto isfuravanje, ali težilo je ka sreći pojedinca. u neznanju je spokoj i te spike. i nije bilo sranja. bush je nakon toga to sve razj... vratio image ameriđije kao big mothafuckin' sile s kojom nema zajebancije i krenuo na učvršćivanje dominata svoje zemlje u svijetu s ciljem dobivanja privremene sigurnosti (svi upoznati s naftnom krizom i teorijom opstanka svijeta unutar sljedećih 20 godina bi trebali ovo skužit). uglavnom, lik je odmah krenuo s razbijanjem i dobro mu ide. i sad: obojica su odgajani da budu vođe, polako su sticali utjecaj i na kraju isfurali različitu spiku s istim ciljem - osiguravanje nenadjebivosti amerike, bilo da se radi o goody-goody velesili ili razbijačkoj gonna-nuke-U-if-U-don't-comply korporaciji.

eh sad, drugi primjer: Che Guevara i Fidel Castro. gdje ih nađe, a? daklen, obojica su se u početku borila za isto, nasilno se doveli na vlast, i što dalje? oni nisu imali pojma. dok je comadante bio vrlo samosvjestan (udaljen od realnosti), nepretvoran, ono... iskren i činio dobro gdje god je pošao, bez obzira na vlastitu korist i sa ciljem općeg dobra, Castro je sjedio u svojoj stolici, držao stvari na mjestu i polako sticao moć. da bi se na kraju okrenuo protiv svega za što se borio, pa tako i ljudi s kojima se borio, uključujući čak i che-a. i to samo zato da bi nastavio prikupljati moć i održavati se na vlasti. mene iskreno zaboli neka stvar kakvi su im bili ciljevi i metode, u ovim primjerima se radi o dosljednosti. dakle, castro je jednostavno tijekom vremena izgubio "ono nešto"... ono što je bitno da bi se radilo nešto dobro. i kako onda dobiti nekoga moćnog tko neće biti iskvaren? vrlo teško... vjerojatno nikako jer je granica jednostavno premutna, a na brzinu se ne dobiva ništa osim terora - pa makar isti bio za neko opće dobro.

to je vjerojatno povezano i sa našom težnjom da budemo "zlatna sredina", spajamo najbolje od svega i tako to... glupa spika uglavnom, i upravo zato apsolutno nikakva ekstremna shvaćanja i poretci nikada neće uspjeti...
jednom ako/kada budemo dovoljno samosvjesni da ostanemo doslijedni u bilo kojoj situaciji, kamen mudraca više neće biti nikakav problem.

"...od nebrojeno mogućnosti da se ubije čovjek
kaži zbogom i nek te proguta noć
snaga i moc
čiju samoću kriju mozak i tama
cijelom dužinom praznog hola
na vjetru miris lavande izmiješan sa zlatom
i fragmenti ljubavi
i što god da se mijenja isti su ljudi
i neumitna pravda za slijepce u mraku
i žrtve što tako lijepo pristaju kolažu na tvom zidu
vaše veličanstvo... "

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
why do i keep fuckin’ up

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

eto malo me kresnula kreativnost...

Činim ljude nesretnima. Barem u periodima kada sam sretan. To sam ja. Čudan sam. Stvarno nije namjerno. Naprosto to činim. Lagao bih kada bih rekao da tu nema pomoći. Ali ja si jednostavno ne želim pomoći. Ili ne želim da mi drugi pomognu. Svojim savjetima me samo udaljavaju od mene, kako od dobre, tako i od moje loše strane. Ne želim se više gubiti u drugima, takav sam. Kada primjetim manu i vidim da promjena neće utjecati na moje vrline, ili da je žrtvovanje vrline isplativo, mjenjati ću se. Ali ne prije. Ne mogu si to više dozvoljavati.

Ali za to želim sam ispaštati. Ne želim da drugi nose moj križ. Nisu to zavrijedili, niti su dovoljno jaki za takvo nešto. Moja razina sjebanosti mi omogućava veću toleranciju na dodatno sjebavanje, ali ljudi oko mene su presređeni i nenaviknuti na konstantnu patnju koja omogućava dodatno otupljivanje na sve što iznenada može uzdrmati ičiji život. Ne želim. I žao mi je.

Rješenja se nameću sama od sebe. Otići. Izolirati se. I nastaviti sam. A ne želim biti sam. Ne želim tako kroz život. Potreban mi je netko. Netko poput mene. Sociopat bez ikakve želje za mijenjanjem. Ali to ne bi uspjelo. Pretolerantan sam. I ta osoba bi morala biti. No to bi izazvalo kaos kojeg društvo ne bi moglo tolerirati. Otići iz društva. Kamo?

To nije život. Ne želim toliko žrtvovati. Ne smijem ostavljati trag na svijetu ako želim ostati vijeran sebi. A upravo to smatram smislom svog života.

Pišući ovo polako se lomim. Sve me više pogađaju problemi koje činim drugima. Čak i sitnice polako postaju preteške. Nije mi problem patit zbog sebe, ali me pogađa kada drugi pate zbog mene. Da, to je normalno. Ali kako onda mogu biti sociopat? Zašto se nalazim u tom glupom limbu? Osjećaj je odvratan.
Nikada nisam volio bježati od svojih misli. Ma kakve one bile. Neću ni sada.

Suicidalan? Nikada.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
nedjeljno popodne

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:35

/import iz drugog bloga/

... nemam pojma kaj briju. cijelu godinu se ubijaš od posla. kolege dale otkaz... spala knjiga na dva slova. i cijelo vrijeme se čeka taj jedan jedini tjedan odmora. malo mira s obitelji. daleko od kompa, isključen mob, sna za cijelu godinu. to kratko zadovoljstvo zbog kojeg se radi cijelu godinu. cijelu fakin godinu. ne, ne treba mi 21 dan godišnjeg. ne, neću ga koristiti. izvlačiti ću tuđe zajebe i tlačit se ko pas... misleći samo na taj jedan kratki tjedan. ne, ne trebaju mi plaćeni prekovremeni, ne treba mi pola sata gableca svaki jebeni dan. samo jedan tjedan. samo da se saberu misli, odmori i vrati u neko normalno stanje. tih 5 dana kavica s bliskim ljudima, kuhana klopa, kuća u prirodi, možda malo snijega. ništa više.

ali ne. naravno da ne može. vrhunac je sezone. ima previše posla.

totalni raspad. ne vjerujem. zar taj jedan jedini tjedan... pa jeste vi normalni? gonite se u 3 neke stvari negdje ispod pupka. koji vam je kužljak?

i kako ne biti đubre? pa ne moram se i oko toga pravit glup. wtf?
godišnji ili knjižica. steram vas. radite si sami.

ovo je moje i nema me. ne zovite me, odlazim u petak, vraćam se u ponedjeljak. ako vam je hitno dajte mi prekovremeno i izvući ću vas. po ne znam koji put. ali se ovaj put neću pravit glup. ne sad. jedan tjedan. moj. i ničiji.

samo jedan jedini tjedan.

mislim da će skužiti i ekipa koja ne radi.

doktore sto se to dogadja sa mnom
osjecam se cudno
imam 37 godina i vrijednu diplomu
uznemiruju me nocne polucije
boli me glava
profesor sam na srednjoj skoli
tamo predajem neka lijeva prava
onanija mi je redovna
mjesecna placa mizerna
sto da radim bez akcije citavi dan
dok sam bio student
ružio sam cesto
citao praxis
polemizirao vjesto
anarhizam mi je bio u krvi
svi na barikade
sanjao sam kako vodim proletere mlade
a danas doktore pomozi mi

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
samo nemoj nemoj po glavi....

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:35

/import iz drugog bloga/

heto me nazad...
ovo pišem točno tjedan dana od prvog radnog dana nove godine, pa krenimo s rezimeom.

24.12 sam unatoč predviđanju uspio dobiti godišnji. nakon višetjednog mukotrpnog natezanja, raspravljanja, indirektnih prijetnji i nadmudrivanja sam konačno skupio potpise i uspio si pripremiti teren za godišnji iz snova.
Dovršio sam skoro sav posao, skoknuo do stana, spakiro se i odjurio na bus ko da mi je zadnji u životu. nakon ćuku vremena ko da sam bio u drugom svijetu.
sljedećih tjedan dana je bilio baš onako kako sam želio... kuća, blagdanska idila, okolo sama priroda, snjeg (ok, nije bilo snjega, ali nema veze) majka me tovila i tetošila... ono... idila.
bez stresa, bez kave, bez pljugi, samo klopa i cuga. malo sam bio gripozan, ali to je ekspresno preboljeno i nakon tjedan dana sam bio ko novi.
u petak, na staru jelte godinu, sam se vratio u veliki grad s ogromnim osmjehom na licu i onom dobrom starom voljom za nove radne pobjede.

spontani novogodišnji tulum u stanu se pokazao kao odlična idea... za pit i šit ko u priči, a standardna ekipa nabrijana ko uvijek. fakat je bilo ebeno, pa smo jednako spontano produžili i na sljedeću noć.
prvi radni tjedan u godini je bio fakat zaj... i trebalo je pun k... nadoknađivati izgubljeno, ali i to se uspjelo. sve u svemu, ako se po jutru dan poznaje, sljedećih 50-ak tjedana bi trebalo biti, u najmanju ruku, zanimljivo.
vikend se proveo radno, jako radno. kodiranja mi pun k... i ako mi netko samo spomene payment gateway brijem da ću mu iskopat oči i obeščastit lubanju.

i eto me tu... u pol 8 doma pred kompom, u standardnoj nessić/čaša vode/pljuga shemi. otuširan i spreman za nove radne pobjede. idem polako na posao... nema odmora dok traje obnova, heh ;-)

"razdijelio sam blagoslove
i smotao đoju
dugo sam tražio obalu
imala je boju mojih potplata
i nisam je uspio naci
a onda su me gonili neki cuvari
i ruzno udarali gvozdjem u glavu
stvarno glupi nacin da se ubije noć"

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
visoko iznad vlakova

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:35

/import iz drugog bloga/

U zadnje me vrijeme sve više pere ona stara i već otrcana "pazi da ne ideš malen ispod zvijezda".
Koliko je uopće moguće nešto učiniti oko toga? Koliko smo svjesni da prepoznamo koliko smo zapravo maleni. Ne mislim u odnosu na povijesne ličnosti, ne u odnosu na vršnjake, niti na ljude koji djeluju na sceni; bilo medijskoj, političkoj, glazbenoj ili bilo kojoj drugoj. Mislim u odnosu na sebe i svoje mogućnosti. Ljudi vole bahato reći da čovjek nema granica i takve gluposti. Pa zašto onda svi žive unutar nekih okvira? Ako smo svi već toliko različiti, zašto su nam svima dostignuća podjednaka? Zašto svi brijemo u više-manje istom smjeru i zašto je apsolutno sve već isfurano? Zašto se osuđuje ljude koji odstupaju od okvira i zašto se apsolutno sve koji drugačije zabriju, na nešto neobično i novo, uvijek smatra ludima ili barem ekscentričnima? Zašto je svijet prepun prosječnih ljudi i zašto isti njime vladaju?
A istovremeno volimo licemjerno reći da ova naša "civilizacija" potiče spoznavanje novih stvari i novih iskustava. Kada znamo da smo ostvarili svoj cilj? Kako prepoznati da smo se uzdigli iznad onoga što nam je predodređeno našom ulogom u društvu? Dali je to u trenutku kada nas društvo osudi kao ekscentrika? Dali je to trenutak u kojem stvarno možemo znati da smo napravili nešto što nitko drugi nije? Ili je to samo blijedi privid? Iluzija nastala iz predugog boravka među prosječnima? Kako znati da je to nešto dobro ili loše?

Ne znam... ali brijem da treba iskoristiti svaki dan svoga života da se što više približi tome. Treba barem nastojati naći svoj cilj, a moj sigurno nije biti jedan u gomili. Mogu biti ispred, iza, ili brijat svoje negdje sa strane, ali u gomili nikada. To ne može biti ničiji cilj. Da je tako, cijelo društvo bi se kretalo u nazad. A upravo ekscentrici i luđaci su ti koji pokreću svijet prema naprijed. Ili u stranu. Ali ga barem pokreću, za razliku od ljudi (da ne kažem pijuna) koji gube vrijeme radeći što i drugi. Nemam pojma čemu pripadam, ali da sam prosječno stvorenje koje samo gleda kako da bude što običnije, što više na sliku drugih - nikada.

"Dopusti sebi da se zaljubiš
baci čini na ideal
čiji je grad bez ulica
visoko iznad vlakova
ja se zovem anarhija"

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
ne prodajem nasmješenog psa

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:34

/import iz drugog bloga/

prvog utorka u ovom tjednu sam uspio, vjerovali ili ne, probuditi se na vrijeme. nemam pojma što mi je došlo, ali sam imao fakat jaku volju da ne zaspem. anyhow, ustao, obriajo se (napokon), otuširao i smislio evil plan kako steći prednost pred svim ljudima na ovom planetu. naime, u našem društvu, civilizaciji kao takvoj, vrlo je česta pojava da ljudi rade pahuljice s hladnim mlijekom. Mislim... iako posjedujemo mogućnost kontroliranja vatre, iako smo na dovoljno visokom nivou da znamo proizvesti i rajngle, zašto onda pobogu za doručak, kao najvažniji obrok, jedemo hladno mlijeko? mislim... kužim da pijemo hladno... to je ok. ali kod pahuljica, tj. u mom slučaju musli, cilj je da mlijeko uleti drito u klopu, a to će lakše postići ako su mu čestice rijeđe povezane - dakle zagrijane. NEMA SMISLA jesti hladno mlijeko za doručak. to je glupo.
uglavnom, nakon nenadjebivo dobrih musli sam od ostatka toplog mlijeka napravio, pogađate, ness. pa se eto malo budim jelte (....di su mi pljuge... ne mogu se buditi baš toliko naglo...)

super... vani zgleda ko da sunca nikad nije bilo... niti će ga biti... ikada... do kraja svijeta i vruće čokolade... ponovo sam se sjetio dobrog citata... jedan fenomenalan stand up komičar:
so one day you look outside and it's so gray that you think it's the grayest day of your life. get to bed, sleep the whole day and wake up next morning and it is the grayest day ever. and the next day is even grayer! few mornings later you wake up, and it's the grayest day ever. and you realise that it's valentines so you start thinking... maybe i should slid my wrists to see some color !

uglavnom, ovakvo vrijeme ne frustrira samo mene... ali definitivno samo mene baca u ovakav bed. volim kišu, ali ne volim kad nema sunca. volim hladnije vrijeme, ali ne volim da mi je zima. volim maglu, ali ne volim mokru cestu. uglavnom, ako mi je raspoloženje ikada podložno naglim promjenama, onda je to sada.

uglavnom, standardna terapija - prisjetiti se svega lijepoga u životu, usporediti se s vršnjacima u ostatku svijeta i biti zadovoljan onime što imam. jednostavan recept za sreću :)

To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
Bankrot Mama

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:34

/import iz drugog bloga/

uvijek ista priča. dođem doma, malo se zafrkavam i već je 1 u noći. nemam pojma o čemu je tu riječ... bit će da me okružuje neka temporalna distorzija. čudne stvari se dešavaju. s posla sam došao tek u 9, a ne u 4 kao svaki pošten hrvat, lijenčina i licemjer. ne znam koji mi je k... jednostavno ne mogu ostaviti posao za sutra. mana ili vrlina... whatever. ne mogu i gotovo.
nego, danas sam ponovo iskusio sržbu ZETovu. na povratku kući, napominjem oko 9 navečer, mi je uletila kontrola. lik - klošarčina. da nema značku i on bi se šverco. i tu dolazimo do fakat zanimljivog zaključka. ZET je bio dovoljno samosvjestan da skuži kako babe i birokrati smrde na kilometre i da tako nikoga neće ulovit. i ne samo da su pokupili ekipu iz kvartova koja navečer cuga s ljudima koje po danu hvata, nego su im dozvolili da izigravaju Bonda. ekipa je totalno undercover. kožnjak, nitne, samo plava šulja koju je fakat nemoguće skužit. još malo pa će isfuravat samo plave bokse. uglavnom, otišo sam s likom na cugu. rađe dam šljakeru koji cijeli dan hoda, nego poduzeću koje, btw, financiraju svi građani iz poreza + svi stanovnici samozvane metropole iz prireza.
sustav im je besprijekoran. okreni škvadru da sjebe svoju ekipu i još od toga izvuci pare. a o vozačima neću ni pričat.. zatvaraju vrata ispred nosa. i onda se čude zakaj ih svako malo netko nalupa. debili.
uglavnom, dosta bi bilo za večeras. sorry kaj ovdje liječim frustracije. ujutro će valjda biti nešto suvislo.
odoh večerat... u 1:40. fakat je ćuka na FF. koma. najti najt.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
gomila nesklada

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:34

/import iz drugog bloga/

Evo mene ponovo. Uvijek ista priča. Išao spavati u pola 3 i probudio se 20 do 7. Bolje rečeno cimer me probudio, jerbo bih ja opt zaspao. Fakat sam totalno strgan. Ali, noćas je stvarno vrijedilo ostati budan. Ne samo da sam pohvatao hrpetinu zaostataka, nego sam i svjedočio provjeravanju jedne teorije urote u branši u kojoj radim. Cimer je naime cijelu noć bio up-and-running i uspio to potvrditi i blah... manijak je napravio još jedan breakthrough. Uglavnom, nije mi žao što sam ostao budan.
ALI, sad treba na posao :)
A na poslu fakat posla ko u priči. I tako sad pijuckam ness, dimim pljugu i mentalno se pripremam za nadolazeće izazove.
Moram se naspavati. Ima li tko kakav dobar savijet kak da to izvedem? Subotom i nedjeljom spavam onak... do 11, a brijem da ću i ovaj vikend provesti radno. Zašto se takve stvari događaju samo meni? Čudim se da mi društveni život još nije propao. Unatoč neizlaženju, šljakanju 24/7 i kroničnom zaboravljanju rođendana i sličnih eventova, prijatelji su uvijek ovdje. I to je dobro jer bez njih ništa ne bi imalo smisla.
Ajd super, barem sam se uspio oraspoložiti :)

He could’ve tuned in tuned in
But he tuned out
A bad time nothing could save him
Alone in a corridor waiting locked out
He got up outta there ran for hundreds of miles
He made it to the ocean had a smoke in a tree
The wind rose up set him down on his knee.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
ponedjeljak ko svaki drugi

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:30

/import iz drugog bloga/

... i ponovo me budi prokleti mobitel. isključujem ga. pola sata kasnije budim se. ne vjerujem da sam opet zaspao. pa koji quratz se baš niti jedan dan ne mogu probuditi na vrijeme ?!?! ajd pripisati ću to šljakanju do 3 ujutro. ostaje mi 50 minuta. gledam kroz prozor. vani je tolika magla da je i cesta masna od nje. fakin hladno. zima je stigla. opet. stara poznata shema - do proljeća će mi biti sve teže i teže iznova i nanovo ponavljati jednu te istu stvar pet dana u tjednu, s odabirom musla kao jedinim izborom koji mi se nudi tako rano ujutro. želim se vratiti u krevet. da nazovem i kažem da sam bolestan? da uzimam godišnji? ništa od toga... nema odmora dok traje obnova. u padže simboličnih 13 i pol malih hrvatskih krvopija. taman za pljuge. kuhinja je opet puna neopranog suđa. al ajde... oprošteno je... cimer radi jebeno dobar grah, a ja sam fakat imao previše posla. nisam si ni speglo obleku. fak.
pospremam krevet... obrijat se mogu i sutra. tuširam se, sušim čupu, oblačim, sjedam na bajk i ravno na posao. nemam nikakvu namjeru nešto raditi prije 10, ali je svejedno ok da se pojavim prije 9. prokleti radovi na horvaćanskoj... pločnik je opet zakrčen. hladnoća ubija, ali vožnja me jednostavno usrećuje. onako... nema do ranojutarnjeg iživljavanja.
na poslu normalno svi strgani. samo spomena radi opet pljujemo po ponedjeljku. proglašavamo ga glavnim krivcem za sva zla koja će se desiti pripadajućeg tjedna. trebalo bi ga zabraniti. kava čini čuda. a onda pljuga spušta nazad na nivo koji ponedjeljkom mora ispunjavati svaku poru moga tijela... prisjećamo se korporativnog tuluma od petka... jesti salatu od sira štapićem od ražnjića. fakat je bio zdrobljen. drugi mujman je pio pivu s ružom unutra. polutrulom. strašno. odoh šljakat...

Gdanjsk osamdesete
uzavrele tvornice
dva put se ne šalju
tenkovi na radnike
tenkovi na nas

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

Sljedeći mjesec >>

geexor

------------------------------na sredu, četvrtak...------------------------------

------------------------------easy like sunday morning------------------------------

------------------------------a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...------------------------------

------------------------------I have a dream today.------------------------------

------------------------------... opet sam s ćerom bio ...------------------------------

------------------------------shine on you crazy diamond------------------------------

------------------------------jasp - just another stupid blog------------------------------

------------------------------britanci su picice------------------------------

------------------------------... i nova dvehiljadešesta------------------------------

------------------------------staloneovo------------------------------

------------------------------kak bi dennis leary reko: "meri fakin krismas"------------------------------

------------------------------arghhhhh------------------------------

------------------------------fields of gold------------------------------

------------------------------it’s four o’clock, it’s got to stop...------------------------------

------------------------------wish you were here------------------------------

------------------------------verujem, ne verujem------------------------------

------------------------------judi, zviri i beštimje: take II------------------------------

------------------------------judi, zviri i beštimje------------------------------

------------------------------malo sreće ponekad------------------------------

------------------------------gospodar samoće------------------------------

------------------------------sheets of empty canvas------------------------------

------------------------------the day the music died------------------------------

------------------------------gorki okus------------------------------

------------------------------ravno do dna------------------------------

------------------------------fa fa fa------------------------------

------------------------------tanka crna linija------------------------------

------------------------------why do i keep fuckin’ up------------------------------

------------------------------nedjeljno popodne------------------------------

------------------------------samo nemoj nemoj po glavi....------------------------------

------------------------------visoko iznad vlakova------------------------------

------------------------------ne prodajem nasmješenog psa------------------------------

------------------------------Bankrot Mama------------------------------

------------------------------gomila nesklada------------------------------

------------------------------ponedjeljak ko svaki drugi------------------------------

------------------------------
na sredu, četvrtak...

------------------------------

------------------------------
easy like sunday morning

------------------------------

------------------------------
a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...

------------------------------

------------------------------
I have a dream today.

------------------------------

------------------------------
... opet sam s ćerom bio ...

------------------------------

------------------------------
shine on you crazy diamond

------------------------------

------------------------------
jasp - just another stupid blog

------------------------------

------------------------------
britanci su picice

------------------------------

------------------------------
... i nova dvehiljadešesta

------------------------------

------------------------------
staloneovo

------------------------------

------------------------------
kak bi dennis leary reko: "meri fakin krismas"

------------------------------

------------------------------
arghhhhh

------------------------------

------------------------------
fields of gold

------------------------------

------------------------------
it’s four o’clock, it’s got to stop...

------------------------------

------------------------------
wish you were here

------------------------------

------------------------------
verujem, ne verujem

------------------------------

------------------------------
judi, zviri i beštimje: take II

------------------------------

------------------------------
judi, zviri i beštimje

------------------------------

------------------------------
malo sreće ponekad

------------------------------

------------------------------
gospodar samoće

------------------------------

------------------------------
sheets of empty canvas

------------------------------

------------------------------
the day the music died

------------------------------

------------------------------
gorki okus

------------------------------

------------------------------
ravno do dna

------------------------------

------------------------------
fa fa fa

------------------------------

------------------------------
tanka crna linija

------------------------------

------------------------------
why do i keep fuckin’ up

------------------------------

------------------------------
nedjeljno popodne

------------------------------

------------------------------
samo nemoj nemoj po glavi....

------------------------------

------------------------------
visoko iznad vlakova

------------------------------

------------------------------
ne prodajem nasmješenog psa

------------------------------

------------------------------
Bankrot Mama

------------------------------

------------------------------
gomila nesklada

------------------------------

------------------------------
ponedjeljak ko svaki drugi

------------------------------