O meni se najlepše brinu oni koji me
ostavljaju na miru.
A on pere ruke mojom rakijom, ima ključ od
mog ateljea.
Ljudi, taj me tera da čitam knjige, petlja sa
mojim plavušama.
Dere se u mojoj kući, ogovara me, svašta
laže!
Deca mi liče na njega, a on nosi kravatu,
brije se, poznaje neke ljude, radi...
Svako jutro se tušira, pravi se da zna sve
o zenbudizmu.
Prevodi knjige, čini mu se da ima prijatelje,
mom sinu, zamislite svinjariju, mome jedinom
sinu kupuje sladoled!
omatorio sam.
jebiga svakom se desi. prije ili kasnije... valjda.
meni s 22. puno čovjek nauči s 22. a da nije niti svjestan toga. toliko o životu, o poslu, o sebi, o drugima, o odnosima, o tome što želi, a što ne. srećom, prije 23. jer s 23 čovjek više nije isti. ipak je 23 nešto drugo. nešto ozbiljnije. nešto veće od svega prije. tako i... npr. samovanje može s 23 biti bolje od 7 poluodnosa s 22. ma koliko za kurac bilo samo po sebi. barem se čovjek nakon neprospavane noći ne brije i tušira da bi otišao na posao i dao sve od sebe kao s 22. stjupidno je to. koliko toga je različito s 23.
jedva čekam 23. prave 23. imam još vremena... savladati ću i to. sve. sada i odmah.
Videćeš šta kad jednog dana
čuperak nečije kose tuđe
malo u tvoju glavu uđe,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo pa... pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice,
pa šalješ tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.
Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš note i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje. I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka - pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.