geexor

------------------------------
regreats po stoti put

------------------------------

ponedjeljak, 27.02.2006. 14:17

mrak. ležim na mirišljavom krevetu. kako volim frišku posteljinu. hladno je. lufto sam sobu. ne volim miris pljuge dok spavam. a dim nije zdrav. dobro je. sve toplije. i deka je friško oprana. super je. zašto još uvijek razmišljam? ponoć je i moram zaspat. "koncentriraj se na disanje". jesam ja to upravo šapto sam sebi? pobogu, zvučim ko ona. ma ne, nije moguće. odakle sad ona u shemi? mislio sam da mi ne znači toliko. jel stvarno ona? ahaaa, ma nije ona. već sam se splašio. to je samo ona. zavaralo me to što je ona nešto što za što sam na puno trenutaka mislio da bi moglo biti ona.

- i kaj sad ti opet hoćeš? daj me pusti da spavam, ujutro moram na posao.
- "kaj briješ, budeš tak i kad me nađeš?"
- "daj ne seri, znaš da znam da te nikad neću naći".
- "ko sad sere? znaš i sam da to ne znaš. ali lijepo je brijat i znat da krivo briješ, jel' da?"
- "hoću spavat." udišem.... izdišem... udišem...

dobro je. otišla je. "jebote fakat zvučim ko ona. ali ne ona, nego ona." al fakat mi ničiji šapat nije toliko pasao. čak ni njen. jesam zajebo? ma nema tu zajeba. nekad ne ide. sjeverni i južni pol i te spike. kaj ono diša brije? a u kurac. kaj da mu velim da skuži da to ne ide tako... aha. nije bed. razuman je čovjek, skužit će. a i ako ne skuži nije tolki bed. mmm... konačno ću vidjeti kronološki treću osobu koja mi je obilježila prošlu godinu. ujutro ću joj kupit čokoladu. al brijem da na svijetu nema dovoljno velike i fine čokolade. al svejedno. barem će vidjeti da sam mislio na nju. iako je vjerojatno do sad osjetila da mislim na nju. fakat mi je falila. i b. mi je falila. kaj da napravim? već je otrcano doći joj iza leđa i pokriti oči. znam. samo ću ju s leđa zagrlit i pitat kak se drži. ma ne. ne u ponedjeljak u rano jutro. neću to reći. samo ću joj reći da mi je falila. da. kako mrzim što se jednostavno ne mogu držat tog jednostavnog pravila o nezbližavanju na poslu. a kaj sad... neke stvari su jednostavno veće od nekih pravila.
- "a ona?"
jebemu fakat sam mislio da je zaspala. i koji me kurac ona ima podsjećati na nju? mislio sam da je to other way around. jebemu. ponovo sam počeo razmišljat na engleskom. zato ga valjda i znam tolko bez učenja. al sam reko da ću razmišljat na hrvatskom. moram. kao materinji jezik, a vokabular ko u lučkog radnika. okej, koji mi je kurac?
- "spavaj."
ne. ja odbijam vjerovati da mi se to događa. koji kurac opet šapćem? sam sam. nema nikoga. shut the fuck up. okej je. mir. tišina. cibona svijetli. mislim na disanje.

//dvije minute kasnije//

jebemu mater koji mi je kurac!!! moram spavat. i koji mi se kurac sad vrte apsolutno sve kroz glavu? gle ovo... jedna, druga,.. odakle sad ova? pa ona mi čak ništa nije niti značila. čak niti fizički. điiiz. ajd kužio bih da mi prolaze ona i ona. ali ona? fakof. par kava i noći. big deal. al je fakat bila u kurcu. okej, mislit ću na nju samo da ne bih mislio o njoj. barem je konstruktivnije, a i ugodnije. ali nikako ne smijem misliti o njoj. fakin trump show... kak se ono zove? apprentice? ta ekipa fakat nema pojma. oni starčeki ih vozaju ko mlade majmune. idiots. al dobro, onaj vojnik je okej. zna se postavit. to je najbitnije. trump - šrump. ja sam ja i nitko mi neće govoriti kako da radim ono što znam raditi. jedno je poštovanje, al to ne znači da moram lizat cipele. ma koliko skupe bile.

- "a ona?"
evo nje opet i opet želi da mislim o njoj. koji kurac joj je to tolko bitno? da,da... ne volim kad se ispostavi da više nikad ništa blablabla. al ono.. c'est la vie. nikad neću znat šta bi bilo da joj nisam pokazo samo loše strane. pa kaj onda? bolje tako nego da sam se skrivao samo da bih imao jebačicu. daleko je iznad toga. uostalom, neću jebačicu.
- "al bilo bi bolje da imaš kome šaptati"
- "ne."
bolje je imati sve jasno. ne moram se zavaravati. da. bolje je ovako. barem sam načisto sa sobom. jebote koji mi se kurac vrti po glavi ona glupa pjesmica one priglupe plavušice? mora da se urezala. ahaaa... pa to ima neko značenje. fakat mi stoji :) strašno šiz so laki... šiz a star... blablabla stupid song. gluposti. ne tak brijat. bat vaaaaj du diiiz tiiir kam eeet najt... njiii... dobro... bar ne cmizdrim :) fakat jebote. bilo bi mi pametnije da cmizdrim. bar ne bih mogao tolko mislit... fakat... kad sam zadnji put plako? u jebote. kaj je već tolko prošlo? a bio je dobar čovjek. kolko smo imali... 18? a u kurac. ne. jebote. to nije bilo zadnji put. ajme. kaj zbog nje? zgleda da ju neću sam tak zaboravit. a bilo bi lakše.
- "da, bilo bi"
- "šta bi bilo kad bi bilo... hahahaha"
- "hahahahaha fakat me znaš nasmijat"
- "jebiga. ajd odi spavat i pusti me na miru"
- " 'nacht"

jebat ga... ne mogu zaspat. palim svjetlo, komp, idem do kuhinje, radim cedevitu, logiram se, gasim svjetlo, ovako je bolje. palim pljugu. a tek sam izlufto sobu. palim svijeću. svijeće su prijatelji i mirišu na borovnice. još su mi samo 3 ostale. ujutro na posao i znam da ne bih smio biti budan ovako dugo. pogotovo nakon tjedan i pol nebuđenja u 5:25. pišem ovo. laka mi noć.

i po stoti ću puta odbiti vjerovati da je citirana pjesma tek produkt istraživanja tržišta i uber-inteligentnih kapitalističkih stihoklepaca, ostaviti samo retke koji nešto vrijede i ...

Early morning, she wakes up
Knock, knock, knock on the door
It's time for makeup, perfect smile
It's you they're all waiting for

Lost in an image, in a dream
But there's no one there to wake her up
And the world is spinning, and she keeps on winning
But tell me what happens when it stops?

If there's nothing missing in my life
Then why do these tears come at night

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
chick fight

------------------------------

četvrtak, 23.02.2006. 14:20

sinoć sam se s likom kojeg zapravo prilično slabo poznajem bez ikakvog problema dogovorio oko toga tko će uletit curi kojoj smo obojica htjeli uletit. u potpunosti ljudski, bez ikakvog problema, ko u shoppingu kad ostane samo jedno mlijeko na polici.

dvje žene ili cure ili whatever bi se na našem mjestu vjerojatno poklale dok nijedna više ne bi mogle stajati na nogama. i nastavile lomiti nokte kopajući po očnim dupljama jedna drugoj na putu do hitne.

fakat ne znam zašto je tome tako. al fakat... jebo me pas ako znam.
tajne piramidi, pitanje život na marsu, bumbarov let, žene... sve je to meni isto.

You're the one who's nearly breaking my heart,
Had your chance, you just threw it all away.
Living in a world that you could never be a part of,
And now's a time to walk away.

You can't stay, no you can't stay.
You're no loser, there's still time to ride that train
and you must be on your way tonight.
Think anew right through, you're a Man In The Rain.

What's the use in hanging round these
Lamps are burning, but nobody's at
There's a new day dawning as a cold rain falls,
And now's a time to walk alone.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
stihoklepci - nastavak

------------------------------

nedjelja, 19.02.2006. 13:15

prošlih nekoliko dana sam uz Gruborovića progutao i jednu dugo priželjkivanu, po mom mišljenju od Gruborovićeve "Nemoj biti sama" bolju zbirku pjesama. To je "Tako zamišljam nebo" Miroslava Antića. Predivno nešto. Stvarno. Jučer, npr. sam se probudio, sjalo je sunce, bilo toplo, ljudi vješali veš i gledali mi kroz prozor (tko mi kriv kad sam lijen staviti zavjese). Dok sam se oblačio priredio sam šok znatiželjnoj prastaroj susjedi zbog koje će vjerojatno završiti u paklu. Naime, ta stopedesetgodišnja gospođa mi je možda na trenutak vidjela dio dupeta. Blud i nemoral kažem. Uglafnom, isfuro sam si stolicu iz kuhinje, otvorio prozor, sjeo kraj njega, napravio ness i cedevitu, zapalio pljugu, čitao te predivne pjesme. I ono... smijao se od sreće. Previše je dobroga sadržanog u tom svežnju papira da bi se prepisivalo, a ne bi bilo korektno niti prema autoru, pa evo samo dvje meni predobre... Besmrtnu pesmu neću prepisivati jer je već dugo u boxu desnom.

Autobiografija

U običnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.

Bar sam pošteno kiriju platio
na ovom svetu što sam živeo.

Možda sam nekome jad iscijelio
i nekom u zenice sjaj namamio.

I u komšiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.

Ako mi život krila skrati
i sneg u oku počne da veje,

znam, bar se neću pokajati
što sam umeo da se smejem.

Slutnja

Kao kad zaroniš do dna mora,
a samo kamenčić zgrneš u dlan,
tako ti započne po neka zora,
tako se završi po neki dan.
I suze detinje kaplju sve teže
na snove prazne ko prazne mreže.

A nekad onako, kao od šale,
padne pred tebe zvezda prava,
a ti je šutneš vrhom sandale
i odes dalje. I kad se spava,
kad nebo zaljulja sva svoja klatna,
čitava noć ti od snova - zlatna.

Posle detinjstva šta se sve menja?
Opet se redjaju snovi i snovi.
Između zvezda i kamenja
jastuk kroz život i dalje plovi.
Samo je nešto teža glava.
Manje se sanja - više se spava.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
stihoklepci - nikad na zelenu granu

------------------------------

petak, 17.02.2006. 20:17

Heto da zabeležim par stihova iz jedne od zbirki posuđenih od kronološki treće osobe koja mi je obilježila prošlu godinu.
RIječ je o zbirci pjesama pod nazivom "Nemoj biti sama" autora Duška Gruborovića. Dio Gruborovićevih pjesama je uglazbljen, neke su i okradene, a eto ove ovdje su mi se posebno svidjele.

Možda nikad
A.B. Šimiću

Možda nikad
neću znati
tko to noću
zvijezde pali

zato što sam
ja na zemlji
ispod zvijezda.
tako mali

Ne znamo se sresti

Viđamo se svakog dana
i znanci smo na toj cesti
stanujemo stan do stana
a ne znamo se sresti

poznamo se i po hodu
po detalju garderoba
mi osuđeni na slobodu
i samoću svojih soba

ostavljeni smo i sami
sa snovima punih vriske
ne čujemo u galami
nit vidimo sebi bliske

jednaki smo u samoći
svojih duša na toj cesti
u susret bi htjeli poći
a ne znamo se sresti

Ogledalo

Ja nemam ogledalo
i ne volim kad me gleda
valjda je zato
od samoće i stida
i palo sa zida
što je njega briga
za moje vrline i mane
lijepe i ružne strane
i tko je ono
da se na mene ljuti
kada sam ozbiljan
i kada mi se šuti
neka ostavi nas grube
drugima nek pere zube
neka ih šminka i maže
naveliko hvali i laže
ja nisam od onih
koji se odmah kuže
da se s ogledalom druže
i nisam narcis
da mu se vraćam
na bis
i nikada ne bih
da se sva ogledala svijeta
okupe oko mene
pa da me mole
kad hoću biti lijep
ja se gledam u očima
onih koji me vole

Sretoh te jutros psiću mali

Sretoh te jutros psiću mali
poslje noći pijane i ružne
jedan smo drugom šapice dali
oči nam bijahu jednako tužne

s istim pitanjem gledasmo se dugo
zašto nam lažu kada nas ljube
dal' to sudbina je il' nešto drugo
da nas ostavljaju i tako gube

sretoh te jutros psiću mali
i umjesto mira osjetih sreću
pred prozorom koji duši dali
ti šutjet' ćeš ja lajati neću

Ne daj Bože da te volim

Ne daj Bože da te volim
jer ja kad volim
onda volim i očima i ušima i prstima
gori sam od čička
od svih napasti ovoga svijeta
sam ti gori
i ne daj Bože da te volim
budio bih te palačinkama
kavom i pjesmama
jedva bih čekao kišu
kad odeđ u sandalama na posao
da ti donesem cipele
zbog one suze
drukčije od ostalih
u tvome oku
eto i plakala bi
ne daj Bože da te volim
jer ja kad volim
onda volim
i razumijem
ne bi imala s kim svađati
i to bi ti išlo na živce
još sam ti gori
kad čekam
valjda sam zadnji luđak na ovome svijetu
koji bi te čekao i dva sata duže
kad ti ne bi došla
misleći i uvjeravajući se
da ti se nešto dogodilo
jer čovjeku se danas
često i svašta događa
i ne samo jednom
danima bih ja tebe čekao
i ne daj Bože da te volim
razmazio bih te
bio bih razlog tvojeg življenja
hodanja ulicom
razlog postojanja i nadanja

da da bio bih tvoj razlog
i čuvar
pokrivao bih te noću
da se ne prehladiš otkrivena
i čuvao
ponekad i od same noći
uvlačeći se u tvoje snove
držao bih te za ruku
dok trčimo
nekom od pješčanih plaža
bez kraja
vidiš koji sam ti ja luđak
i ne daj Bože da te volim
jer ja kad volim
onda volim
i ne daj Bože da te volim

Ukupno 2 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?

------------------------------

petak, 17.02.2006. 13:16

Plamene zore bude me iz sna
Fabrička jutra, dim iz dimnjaka
Pesma se ori mladi radnici
Čelična jutra hitam fabrici

... toliko o krevetarenju na godišnjem jelte

obzirom da nitko od ukupno 3 osobe koje svrate tu i tamo pročitat ova trkeljanja nema dovoljno bolestan mozak da religijom poveže pojmove poput "karikatura, chris rock i petar grašo", dobitnik večere obećane u prošlom postu ostao je neizvučen. cupel, još jednom solo večeram. to je okej. efo kako: karikatura je danas jelte postala toliko velik čimbenik u funkcioniranju svijeta, da se najbrojnija religija na Zemlji jednostavno morala dići na noge kada im se jedna od karikatura nije svidjela. Jebiga, stvar je ukusa, a nemreš dozvolit nekim tamo dancima da rade neukusne karikature bez posljedica. chris rock je jedan od meni najdražih stand-up komičara, a dosta prca religije, pa nije niti čudno što je glumio u Dogmi koja je jelte i jedna od najmisaonijih komedija koje sam ikada gledao. Tema joj je, naravno, religija. Petar Grašo, neko kratko i bijedno vrijeme najpoznatija mala picica, je imao neku pjesmu koja je ostavila trajan ožiljak na ono malo sivih stanica što mi pluta u lubanji i urezao dvije riječi : "Misno vino". Neš ti stiha u tri krasna ćoška... I to bi bilo to o nagradnom pitanju iz prethodnog posta.

U zadnje vrijeme dosta razmišljam. Da, to je bila točka na kraju rečenice.

potaknut pisanjima jednog kvalitetnog IT žurnaliste o new world orderu
potaknut jednom nedavno upoznatom zanimljivom osobom o poslu/karijeri i korporativnom globalizmu
potaknut konsantnim prigovorima moje majke i jedne drage mi osobe o tome koliko sam bezosjećajan i hladan
potaknut novopečenim šefom i jednim novopečenim kolegom o odnosu prema radu
potaknut šefom Firme i sudskim procesom u koji sam umješan o državi i pravosuđu generalno
potaknut dvjema predivnim zbirkama poezije posuđenim od kronološki treće osobe koja mi je obilježila proteklu godinu o vječnom pitanju "povući se u svoj dječji svijet ili ubijati dijete u sebi životom u vanjskome svijetu"
nekim izbljuvkom od romana koji lijeno piskaram o tome koliko je podvojenost ličnosti i beskrupuloznost bitna za preživljavanje u današnjem svijetu
potaknut sinatrinim "my way" o tome koliko je doslijednost bitna za preživljavanje
stihom "regreats, i've had a few, but then againt too few to mention" o svemu što sam olako odbacio a moglo je biti dobro
potaknut približavanjem kraja poslovne godine o poslovnim uspjesima i tome koliko su zapravo nebitni u odnosu na stvari iz "lepa protina kći"

...i tako dalje i tako bliže. sve u svemu, dosta toga mi se mota po glavi.

Jedino što me zapravo brine je razmišljanje o uzroku ovih razmišljanja. Da li je uzrok razmišljanja o tome zašto razmišljam o tome o čemu razmišljam, samo višak vremena, ili možda znak da ću uskoro sjahati sa svoje Rocinante... Bilo bi mi žao, ali bilo bi... lakše?

go with the flow... sve to dođe na svoje.

Ukupno 4 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
karikatura, chris rock i petar grašo

------------------------------

četvrtak, 09.02.2006. 22:16

... kao izbaci uljeza iz naslova :)
nema uljeza... samo par riječi koje su mi prve pale na pamet kod razmišljanja o religiji baš u ovom trenutku. tko kaže kak su povezane dobiva nagradu za bolestan um i ... kaj ja znam... večeru. al fakat. bez zajebancije, evo sad sam se nabrijo. častim večerom prvu osobu (baš me briga kojeg spola u totalno aseksualnom kontekstu) večerom u nekom restaću (ne pečenjari isl.).

nevezano za ovo iznad, danas sam nekak PearlJamast.

The waiting drove me mad...you’re finally here and I’m a mess
I take your entrance back...can’t let you roam inside my head
I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your bread...
I would rather run but I can’t walk...
Guess I’ll lie alone just like before...

razmišljam tako o tim karikaturama koje su eto tako digle pola svijeta na noge (barem tak kažu na cnn-u između pol 7 i 7 ujutro). i sad si nekak mislim ima li smisla uopće spominjati te karikature kao problem koji je uzrokovao inače složne ljude da si budu na pasmater? mislim... kome to koristi? kužim da se odbija pričati o nekim antagonizmima i tako to, ali kome to fakat koristi? ne bi li bilo smislenije reći da smo u kurcu, da se volimo mrziti i fino zaratit ko ljudi? baš kako nam priliči.
ali svijet se promjenio. sada nam više priliči vikat "Ćuti, dobro je", a nije. sada smo toliko u qurtzu da se više ne znamo otvoreno niti potući. mislim... zadnji sam koji će dići ruku na nekoga, al jebemu mater, pa ovo je totalna glupost. ako me netko želi ubiti jer pričam da su sve religije obična glupost, izvrtanje ideje i trenutno jedno od najvećih i najrasprostranjenijih zala na svijetu, onda neka to i učini. al nek to jebeno učini kao čovjek. pri tome ne mislim "kao čovjek" na "kao jedan od ljudi", nego na onu zdravoseljačku definiciju "čovjeka". reci u facu, ako mi se ne sviđa reći ću ti to. tko tu koga više laže? i kad će više taj jebeni đihad ili kak se već piše? zakaj se čeka? stalno neki kurac svi pričaju a niš se ne dešava. ajmo više to riješit, ko živ ko mrtav, sjebat cijeli svijet, razorit sve i gradit ispočetka, al da se više nešto dogodi, a ne da se samo jebemo u mozak. ak već moramo, ajmo to skinut s leđa i ko preživi neka nastavi po svojem. al više prestanite srat. ne samo muslimanski ekstremisti, već i svakakvi paničar i šizovi. u kurac. oćete il nećete? onda prestanite srat i počnite neki kurac radit.

i tak...

uglafnom, dobio sam godišnji. ne kako sam planirao od ponedjeljka, već od srijede. zašto? hoho... valentinovo, taj predivni dan koji svi tolko željko isčekuju (valjda zato kaj im ostali nisu valentinasti ili kaj već...) ću provesti u uredu. sastanak u 15h. kak je to meni super. neš' ti sheme - provest valentinovo u uredu. LOL. mislim ono... od nas trojice, ja najmlađi i ujedno i jedini kojem se ne sviđa ta shema. hmmm.... vidim li ja to naznaku nečega što još imam za naučiti? čega se oni to toliko plaše da žele sastančiti do navečer? ;)

uglavnom, u srijedu idem na G.O. i nema me tjedan i pol. ne idem na more, ne idem na skijanje, ne idem na bordanje niti na jedrenje. idem na krevetarenje. tako je. krevetarenje je disciplina koju već dugo željno isčekujem. obično se održava u spavaćoj sobi na krevetu kojega u zadnje vrijeme poznajem samo kao sredstvo ublažavanja udarca prilikom pada u nesvijest u neke kasne večernje sate. karte za taj odmor sam kupio prije dosta godina i sjećam se da su bile prilično jeftine... bilo je to negdje u trenutku kad sam prvi puta popio kavu jer se nisam mogao probuditi. koštala je 3kn i imala okus više po nekom iscjedku pet puta korištenog filtra za najslabiji espresso svih vremena. uglavnom, jedna karta za krevetarenje je moja. drugu bih volio pokloniti nekome. stvarno. nije ništa onako... tragično i tako to, ali mi u datom trenutku nekako više odgovara da samo stoji netaknuta u prvoj ladici nahtkasla (brijem da se to piše Nachtkasten?) negdje pored kondoma, mirisnih svijeća i ostataka nečega što je nekada davno bila krema za lice (da, zato imam tako meku facu). uglavnom, neka je tamo, ove godine na krevetarenje idem sam. dogodine će valjda bit bolje. a možda i neće. ma imam ja svoj linux i baš sam si super. kao.

fak. već je 10. ne datum nego sati. bolje bi mi bilo da se malo primim i nekog konstruktivnog piskaranja... opet ću tipkat dok mi faca ne poprimi oblik onih udubina između tipki, a space ne postane najbolji prijatelj već blago usamljenom jeziku. "ćuti, dobro je". :geek:

Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.

Ukupno 5 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
... sluđen post ...

------------------------------

utorak, 07.02.2006. 23:27

napokon se i to dogodilo. stadij totalnog ludila u kojem se javljaju rečenice poput "The Danish people are not enemies of Islam".

Tko je tu lud? Rekao bih svi mi. Gomila besmisla. Ovo nema veze s onom karikaturom ili čime već koju nisam uopće niti vidjeo, nego totalnim kaosom koji se može pojaviti oko takvog nečega. Ovo vi še nije normalno.

... a meni je najveći problem moguća promjena firme. zašto u jednom trenutku svi ljudi na svijetu ne bi bili barem donekle razumni? ali ono... samo na trenutak i da svi u tom trenutku znamo da su svi ljudi na tom fakin svijetu baš u tom trenutku razumni. sve drugo bi postalo totalno nebitno.

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva

------------------------------

nedjelja, 05.02.2006. 21:07

jučer sam šljako. i danas sam šljako. u Firmi. nenajavljeno. mislim, bilo je za pretpostaviti, al ono... ipak sam brijo da ću od doma to moći. nema veze, nije ni prvi ni zadnji put i nije tak teško palo. al ipak. za 10 sati ponovo, pa 5 dana bit svjež i ovakav/onakav. sinoć sam došao doma. zgrijo si klopu, konačno upogonio doljespomenuti koncert od đoleta, zapalio svijeće. miris borovnice ili čegaveć se proširio sobom. zavalio se u krevet i ono... odmaro. zajebano je bit skoro-hiperaktivni, blago autistični polusociopat.
fakat se vidi da je onaj dolje i gore navedeni dvd capturan s videa. al svejedno odličan je. jebiga đole je. ima par dobrih fori koje još nisam čuo.

/ prekid toka misli: upravo mi je zazvonio mob, bivši "praktikant", 40+ godišnji frend me zove na pićence u lokalni birc. dugo se nevidjesmo, pa da vidim šta ima... /
/ vratih se. ponudio mi je kartu za finale ZG Opena. al nije nam se išlo. bolje je malo popričat uz kavu /

uglafnom, tak sam šljako jelte cijeli fakin vikend i eto ujutro ponovo na posao.
htjedoh reći... zaboravio sam kaj sam htio reći, al eto na kavi smo se malo dotakli i globalnopolitičkih temi, pa zašto to malo ne razraditi /ovdje dođe retorički upitnik/

postulat No1: kapitalizam se zasniva na fluktuaciji novca
postulat No2: živimo u kapitalizmu
postulat No3: većina svijeta živi u kapitalizmu ili nekom kompatibilnom sustavu ili derivaciji sustava koja je kompatibilna s kapitalizmom
postulat No4: Za razradu teme prikladno je uzeti kao općeprihvaćenu činjenicu radni dan od 8 sati, 40-satni radni tjedan, etc.
postulat No5: postojanje želje za mjenjanjem gorenavedenog
postulat No6: svijet je bliži no ikada, barem onaj poslovni dio

U svijetu kakav je sada životi su usko vezani za posao. Pod riječi posao podrazumjevam nešto što je nekada davno bilo osiguravanje egzistencije, dakle traženje pogodnog mjesta za život, borba za isto, traženje hrane, eventualno skladištenje hrane, seljenje u druge krajeve jer dolazi zima/neprijateljsko pleme/neke velke živine koje bi nas pojele.
Sada imamo sreću/pamet/nasljeđenu mogućnost da trošimo daleko manje vremena na posao nego u ta davna vremena. Točnije, prema postulatu No5 ravno 8 sati dnevno, izuzev 2 dana kada ne radimo, što rezultira s 40h tjedno.

Stvari su trenutno organizirane tako da cijeli svijet radi više-manje onih 16h danjeg svjetla. i to doslovno. Znači, EU radi, Ćajna spava, Ćajna radi, Ameriđija spava itd. I tu se javljaju razno-razni problemi poput prezakrčenosti prometa, komunikacija, grade se zgrade u kojima mora raditi istovremeno određen broj ljudi da bi stigao odraditi određen posao, itd.

Pitanje: zašto ne raditi 24h dnevno. Uzorak: firma od kojih 99 zaposlenika. trenutno radi 99 ljudi u 2 smjene po 8 sati dnevno. Ili još bolje, 99 zaposlenika od 8 do 16h. Firma mora imati 99 radnih mjesta, radnih stanica, setova uredskog pribora/alata, službenih vozila/mobitela, itd...

Shema: cijeli svijet radi 24h dnevno, a ne 8h dnevno.
33 zaposlenika rade u svakoj 8-satnoj smjeni. Kao, npr. u tvornicama. Nestaju prometni čepovi, živi se komotnije jer je sve stalno otvoreno. Živi se u smjenama.
Problem1: shema neprimjenjiva na firme u kojima su zaposlenici/odjeli ovisni jedni o drugima (npr. razni logistički poslovi u odnosu na primarne poslove).
Rješenje1: upošljavanje dodatne radne snage
Posljedica1.1: drastično smanjenje nezaposlenosti
Posljedica1.2: rast produktivnosti, rast sredstava, omogućavanje stavke Rješenje1
Problem2: desocijalizacija ljudi
Rješenje2: formiranje drugačijih krugova poznanstava (tzv. ekipa)
Posljedica2: rast fluktuacije novca (zbog ubrzanog tempa ekonomije)
Posljedica2.1: čvršći kapitalizam
Posljedica2.2: pad stope kriminala (zbog smanjenja nezaposlenosti i nepostojanja downtime-a - npr. nema praznih ulica/firmi/banaka...)
Posljedica2.3.1: lakša manipulacija radnim vremenom (zbog većeg broja zamjenjivih djelatnika)
Posljedica2.3.2: obitelji/prijatelji/poznanici mogu lakše provesti više vremena zajedno (umjesto dosadašnjih 8h, moguće je zajedno provesti 16h i to u bilo kojem periodu - ne mora nužno biti 8 sati po noći + 8 sati po danu)
Posljedica3.1: rast fluktuacije novca rezultira slabljenjem centralizacije moći
Posljedica3.2: raspoređivanje novca/moći sa sadašnjih npr. 3% na barem npr. 9% ljudi (ovisno o količini novca/moći koja se uzima kao referentna vrijednost)
Problem3: velika previranja uzrokuju nezadovoljstvo trenutnih npr. 3% populacije
Rješenje3: prethodno promjenama potrebno je usaditi mentalitet u budućih 6% moćnika (koji skupa s ovima prethodnim čine budućih 9%) da oni već sada imaju dovoljnu moć da zajedno s preostalih 91% populacije imaju veću moć nego ranije spomenutih 3% (ovo je neistinito jer trenutnih 3% ima veću moć nego ostalih 97% zajedno, ali zbog nagovještenih promjena mjenja se mentalitet 6% budućih moćnika, pa se stvara imaginarna razlika od 3% u korist onih željnih promjene, a kod bilo kakve promjene najbitnija stvar je motivacija)

Uglavnom, brojčano shema štima, ali javlja se bitno pitanje. Na kolikom je nivou svijest opće populacije, posebno onih gorespomenutih 6%. Brijem da još nije dovoljno visoko. Vidli bumo.

Heto tako ja malo seruckam :) To mi daje motivaciju za druge stvari.

O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.
Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?
Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.

Ma, šta su znali generali i brkati majori?
Jedino da viču: "Pali!", ali - nisu najgori.
Krivi smo mi! Ni svi ti silni infantilni što su puške sanjali.
Ne, ne derane. Krivi smo mi što smo se sklanjali.

Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospećeš i ti na rđav glas.
Putuj planeto, super smo se družili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.

Nisu krivci depresivci, lude i psihopate,
što su rušili pa sada nama nude lopate. Krivi smo mi.
Nisu krivi sedativi što ih nisu sputali.
Sorry matori, krivi smo mi koji smo ćutali.

Putuj Evropo i poš'lji nam malo peciva.
Nama je dobro - sreća jedna neizreciva.
Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.

Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospećeš i ti na rđav glas.
Putuj planeto, super smo se družili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.

Ukupno 4 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

geexor

------------------------------regreats po stoti put------------------------------

------------------------------chick fight------------------------------

------------------------------stihoklepci - nastavak------------------------------

------------------------------stihoklepci - nikad na zelenu granu------------------------------

------------------------------larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?------------------------------

------------------------------karikatura, chris rock i petar grašo------------------------------

------------------------------... sluđen post ...------------------------------

------------------------------sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva------------------------------

------------------------------
regreats po stoti put

------------------------------

------------------------------
chick fight

------------------------------

------------------------------
stihoklepci - nastavak

------------------------------

------------------------------
stihoklepci - nikad na zelenu granu

------------------------------

------------------------------
larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?

------------------------------

------------------------------
karikatura, chris rock i petar grašo

------------------------------

------------------------------
... sluđen post ...

------------------------------

------------------------------
sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva

------------------------------