geexor

------------------------------
jebala te zamlja s 4 neradnika po glavi šljakera

------------------------------

nedjelja, 19.03.2006. 22:45

kažeš sanjala sam te sinoć
pitaš me kad ću ti doć
kažeš željela sam te pred zoru
osjećam ljubav je to
stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj
govoriš ni mnogo ni malo
sve onako slučajno
igra svjetla u tvojoj kosi
naizgled lijepa si
stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj

heto bliži mi se kraj poslovne godine 2k5/2k6. razmišljao sam da bi mi bilo pametno sumarizirati ju 10-ak dana prije njenog stvarnog završetka jerbo mi se nekako čini da do kraja iste neću izlaziti s posla. daklen vako...
imam negdje zapisane ciljeve od prošle godine ali mi se neda tražit...

sve u svemu, bijaše izuzetno uspješna. svi planovi uspjeli. dva najbitnija (promjeniti posao, prebaciti čarobnu brojku od 80k godišnje i nabrijavat managerske sposobnosti) su uspjeli. nadalje, uspio sam si konačno organizirati radno vrijeme, povećati korinost, fokusirati se...
iako sam pokušao smanjiti fuševe, sami od sebe su se povećali. i to podosta, a svejedno se nisam raspadao koliko prethodne. uglafnom, lepo.

al sad je to sve lanjski snijeg, lijepo, divno i krasno, ali od lanjskog snijega se ne rade snjegovići...

obzirom da je prošla bila toliko divna i fakat nemam pojma što bih sa sobom u sljedećoj, malo ću se razbahatit. to bahaćenje zbrojeno sa sadašnjim bahaćenjem će fakat već biti daleko prevelika doza bahatosti. naime, u novoj poslovnoj 2k6/2k7 ću si pokloniti...... firmu (tvrtku - poduzeće - društvo s ograničenom odgovornošću... kako god se zvalo). ali ne cijelo. nije to meni bash fora. udio. ali ono... zgodan udio. da se klinac uči plivat s vejkim ribama. uglafnom, tako si to nekako razmišljam/pripremam/činim. da ne bi bilo bash dosadno.

doseći... 120k godišnje (al to ću najvjerojatnije failat.)
skroz odj... fushanje (iliti fakturirat isti prek firme :)
nastaviti s trenutnim nivoom angažmana na honorarnom poslu.

sve u svemu, biti će zanimljivo.

Ukupno 4 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
cest la vie

------------------------------

utorak, 07.03.2006. 10:10

U posljednjim satima do sada najuspješnije godine moga života osvrnut ću se na jedino što imam. Svoj život. Ponajviše posljednju godinu istoga. Onima koji ovo čitaju : Ne, ovdje se ne opravdavam. Daleko od toga. Kao što već nebrojeno puta rekoh, ovo pišem samo zbog sebe.

Kada spominjem “svoj život” onda to i mislim. Jer je moj. I to je jedino što smatram svojim. Jedna od najdražih mi pjesama; Sinatrina “My Way” mi je draga upravo iz tog razloga. Jer je moj. I jedino što je moje. Živim ga kako ja želim i ni malo se toga ne sramim. Ne zato što ga živim tako kako ga živim, nego zato što ga živim upravo kako želim. Jer život ne čine samo dobre stvari. Niti osobu ne definiraju samo vrline. Upravo su zbog loših stvari i mana dobre stvari i vrline toliko dobre. Jer da su mane blaže, niti vrline ne bi bile toliko jake. Svaka mana, bez obzira koliko se minornom činila, otvara mjesto baš za neku određenu vrlinu koja ne mora biti jednako minorna koliko i mana. Kod svakoga postoji određen balans mana i vrlina. I upravo određena kombinacija mana omogućava u istoj osobi postojanje određene kombinacije vrlina. Isto je u životu. Upravo naši loši postupci otvaraju mogućnost za neke dobre postupke i obrnuto. Smatram da je tako i prema tome se orijentiram. Naravno da nisam savršen. Nitko nije. Ali upravo u tom nesavršenstvu leži savršenstvo. Samo shvaćanje vlastitog nesavršenstva i život u skladu sa vlastitim nedostacima dovodi do nečega što svatko za sebe može smatrati savršenstvom. Naravno da loše stvari treba izbjegavati, naravno da mane treba popravljati. Ali isto tako potrebno je biti svjestan posljedica, kako dobrih, tako i loših. Jer svaka akcija ima reakciju. Bez obzira na to koliko nevidljiva u datom trenutku bila.

Smatram da sam postigao sve što sam ikada htio. U ovom kratkom životu, naravno. I naravno da imam još nebrojeno toga za postići. Ali smatram da sam ispred svojih očekivanja. A znam da su moja očekivanja visoka. I samo moja očekivanja su mi bitna. Upravo zato mislim da sam toliko i, uvijetno rečeno, “izgubljen”. Da. Uvijek sam imao nešto zacrtano, predviđeno, opipljivo što sam htio doseći da bih se osjećao ispunjeno. I da, smatram da sam sve to dosegao, doživio, i u većini toga uživao. Jer koji je smisao života ako ga ne živimo... ne uživamo? Ne, osjećaj zadovoljstva, usudio bih se reći i samozadovoljstva, ne znači i neimanje razloga za život. Isto tako ne znači niti nemogućnost poštivanja ljudi koji to za sebe ne smatraju. Daleko od toga. U posljednjih godinu dana cijenim druge ljude daleko više no sebe. Znam da zvuči samodopadno, prepotentno, ali nije. Ja ću razumjeti što je ovdje napisano i način na koji je napisano. A to je jedino bitno.

Sa 22 u guzici ne smatram se dovršenim. Daleko od toga. Tek sam sjena onoga što ću biti. Ali istovremeno i vrhunac onoga što sam bio. Od dvanaeste godine svaki dan mi je bolji od prethodnoga i zadnjih desetak godina sam svjestan toga. Mislim da me upravo to i motiviralo. I još uvijek me motivira. Čude mi se kada kažem da se svako jutro probudim sretan jer sam živ. Ne vjeruju mi. No, to je istina. Stvarno jesam. Nije to nešto veliko oko čega likujem i skakućem sretan svakoga dana. To je trenutak. Kada otvorim oči i iz stanja nesvjesti pređem u ono kada sam svjestan svoga postojanja. I upravo taj trenutak, taj kratkotrajni osjećaj sreće učini da ustanem iz kreveta i, baš kao 24 sata prije, zakoračim u odvratno blato surove stvarnosti. Ne odvratno blato kao takvo, nego u usporedbi s onim u mojoj glavi. Tim predivnim svijetom isprepletenih misli, živopisnih boja i topline koji izblijedi svakoga jutra kada odlučim sa sebe skinuti poplun i zakoračiti pod tuš. Voda je dobra. Čista. Predivan medij za prelazak iz stvarnosti u maštu i obratno. Vjerojatno zato toliko uživam u tuširanju. Vjerojatno baš zbog djelića tog osjećaja perem ruke dvadesetak puta dnevno i umivam lice po pet-šest puta na dan.

I tako sada, sa dvajzdve u guzici imam sve što želim. Nekima je to malo, meni sve što imam. I cijenim to. Barem mislim da cijenim. Da, naravno da ću se osvrnuti i na vjerojatno jedinu stvar koja me kopka cijelo vrijeme. Osjećaj samoće. Svjestan sam ga. Uvijek je tu. Kako i ne bi bio kada sve ostalo, ma koliko to ne htio, uzimam zdravo za gotovo. Je li to zbog onog preuzvišenog i toliko općepriželjkivanog osjećaja ljubavi? Nečega što smatram tek igrom prirode... kombinacijom raznih osjećaja ugode koji proizlaze iz nečega što smatram smislom života svakog živog bića na Zemlji? Nečega što nam je priroda učinila toliko neshvatljivim da riječima ne možemo opisati, pa stoga u svojoj ljudskoj gluposti i urođenoj nam samodopadljivosti smatramo da je i logički, kemijski i fizički neobjašnjivo, nepojmljivo, neopisivo i nadasve mistično. Čude mi se i kada kažem da nikada nisam bio zaljubljen. Možda i jesam a da nisam toga niti bio svjestan. Niti sam sada. Svašta. Kako god bilo, nastaviti ću bez odgovora na pitanje koje je ključno za postavljanje teze daljnjega razmišljanja. Možda mi u nekom trenutku u životu i ta kockica sjedne na svoje mjesto i da smisla ovom tekstu.

Dakle, ta ljubav ili kako god to zvao je trenutno jedina stvar u životu koja me kopka i za koju bih volio provjeriti je li razlog moga mišljenja da sam nedovršen. A to nisam uspio provjeriti iz nekoliko jednostavnih razloga. Uvijek prvi i, naravno najbitniji, je moja izbirljivost. Poznajem, za moje pojmove, mnogo ljudi. Znam da me privlače samo žene. Ne, to ne znam zato što mi je odgojem ili društveno nametnuto, već jednostavno nekim osjećajem afekcije koji se javlja samo prema suprotnom spolu. Dakle, za neke moje pojmove, poznajem mnogo žena. Prema nekoj slobodnoj procjeni u stalnom kontaktu sam s 50-ak njih. I ne stoji da ne upoznajem nove, različite osobe iz različitih društvenih krugova, s različitim odgojem, obrazovanjem i životnim iskustvom. No, svejedno, rijetko nailazim na osobe koje bih volio bolje upoznati. Toliko o izbirljivosti. Trenutno se donekle mogu zamisliti u nekom skladu, zajednici, kako god to nazivao, s dvije osobe. Kod jedne osobe je primjenjiva uzrečica “moja želja je samo pola želje”, drugim riječima, previše smo različiti da bi onda mogla zamisliti išta takvo samnom, dok se meni te različitosti nekako sviđaju i daju čar cijeloj stvari. Zanimljivo je da su upravo te različitosti toliko minorne u odnosu na sličnosti da upravo zato toliko dolaze do izražaja. Druga osoba s kojom bih se mogao zamisliti je... ha recimo vrlo različita od mene. Neki bi rekli “nedojebana” pri tome nimalo ne misleći na seksualno značenje riječi “jebati”. Da, stvarno je nekako “nedojebana”, ali svejedno mislim da bi takvo nešto moglo funkcionirati. I to bi bilo sve što si imam za napisati o tome. Baš me zanima što će biti kada ovo kasnije budem čitao.

I tako, dvajzdruga polako odlazi, dvajstreća dolazi, a ja nemam pojma što bih više od života. U zadnje vrijeme samo želim dovoljan poslovni uspjeh da bih se mogao posvetiti ovom životnom. Nekakvom traženju novoga cilja oko kojega ću grebati, gristi i umirati da ga dosegnem. Do tada... ha šta drugo, uživati kao i do sada :) Jahati na valovima zanimljivoga mi života. Sebi transparentan, drugima čudan, sebi iskren, drugima proturječan, sebi drag, drugima antipatičan, sebi zadovoljan, drugima prepotentan, sebi sretan, drugima jadan. Ali uvijek samo svoj.

My Way
Frank Sinatra
(P. Anka, J. Revaux, G. Thibault, C. Frankois, Recorded December 30, 1968, Hollywod)

And now, the end is here
And so I face the final curtain
My friend, I'll say it clear
I'll state my case, of which I'm certain
I've lived a life that's full
I traveled each and ev'ry highway
And more, much more than this, I did it my way

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
I did what I had to do and saw it through without exemption
I planned each charted course, each careful step along the byway
And more, much more than this, I did it my way

Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way

I've loved, I've laughed and cried
I've had my fill, my share of losing
And now, as tears subside, I find it all so amusing
To think I did all that
And may I say, not in a shy way,
"Oh, no, oh, no, not me, I did it my way"

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels and not the words of one who kneels
The record shows I took the blows and did it my way!

Yes, it was my way

Ukupno 2 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
pijan sam đubre, ja sam smeće

------------------------------

nedjelja, 05.03.2006. 06:06

...nešto sam si pripit. zapravo, više niti nisam. u ovakvim trenutcima se pokazuje jedna od prednosti samovanja... ne grize me savijest jer bazdim nekome ni krivom ni dužnom u facu. pih. baš dobro.

ono... zakon. do sada najbolja svadba na kojoj sam bio. od početka do kraja. ono... organizacija skoro nepostojeća. a sve je dobro ispalo. u crkvi su to sve obavili samo zato kaj oduzima jednako vremena ko općina, a starci im ne kenjaju. poslje toga u restać (gej tinejdž riječ), kakvih 50 osoba, od toga 30 ekipa. predobro. bez nekih tamo sranja, bez retardiranog benda koji zna 20 pjesama i sve zvuče isto, bez neukusnog glupiranja poput one debilne spike s tortom u obliku vag... ma ne... u obliku je jebene pičke napravljene od cigle i onda se kakti mladoženja mora glupirat dok pokušava prerezati tortu, tj. ciglu. ježim se i tresem od samih sjećanja. uglavnom, nije bilo tih debilana. bile su karaoke i bilo je predobro. kako bi Forrest Gump rekao.. "That's all I have to say about that."

btw, dok sam tražio kaj točno F.G. kaže, naišao sam na meni fenomenalan citat koji mi se totalno urezao... zakon scena...

Forrest Gump: Why don't you love me, Jenny? I'm not a smart man, but I know what love is.

totalna jednostavnost... baš ono... prosvijetli čovjeka. stvari mogu biti toliko jednostavne ako se ne ide bezveze komplicirati.

Forrest Gump: Lieutenant Dan got me invested in some kind of fruit company. So then I got a call from him, saying we don't have to worry about money no more. And I said, that's good! One less thing.

fakat ono... jednostavnost. ljepota življenja.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
brak je mrak... pa sad ti vidi

------------------------------

subota, 04.03.2006. 14:17

I've lived and I've loved... later on I even married.

Al Bundy

frend mi se danas ženi. nije nikakvo iznenađene, niti išta takvo, ali svejedno ono... nekak je čudno. mislim, šta im je to trebalo? barem je on uvijek bio jedan od onih kojima nije trebao papir da bi volio nekoga. mislim... s curom živi kao u braku već kakvih 100 godina. i fakat im je super. sjećam se kak su znali (i to više-manje nedavno) usred radnog vremena izać van s posla i zabrijat. mislim ono... fakat su sretni. i sad tu nekakvi papiri i prstenje zlatno.

da se ne bi krivo razumjeli, nisam jedan od onih koji potpuno uvjereno govore "nikada". ako ju to učini sretnom, mogao bih pregristi i nešto takvo, ali jednostavno mi je cijeli koncept preodbojan. besmislen. pogotovo ako pare nisu problem (sve je više brakova zbog kredita itd.).

... i tak se sad oni baš moraju ženit. puno mi ih se poženilo. padaju ko muhe. sad i neka djeca već u shemi. s pelenama, dudama i sve to... ono... ko prava djeca i tako to. a još jučer (figjur of spič) smo se klošarili na opatovini i pljugali po parkićima. istina, sad smo kakti svi dobili kravate i šulje, rokovnike i gropware-e, plaće i kredite, al jebote hrpa ih je još uvijek veće dete nego ja. a fakat mislim da sam bebica i da se nemrem brinut za sebe, a kamoli još jedno živo biće. brijem da mi ni tamagochi ne bi poživio više od 2-3 dana. istina, tamagochi ne smrdi tolko kad ga ne odfuraš u šetnju, al opet... nema šanse. mislim... koji im je quratz? i nema tu veze ono "ozbiljan mod" i "zajebancija mod". znam ih kakvi su kad su ozbiljni i kakvi su kad se zajebavaju. znam kak razmišljaju i kak se ponašaju. i kak su nadošli na to da mogu imat djecu? po godinama? ma zajebi godine budalo, dete si dok ne odrasteš, a ne dok ne napuniš 25 ili kolko već. nekak mi je sve to čudno. daleko od toga da su oni prestali izlazit i zajebavat se. štoviše, nisu niti smanjili intenzitet toga svega. ono "nađemo se na trgu oko 10 kad spremim ženu i dete na spavanje". pa jebem ti ja takav brak i takvo roditeljstvo. Lako je imat dijete kad se žena doma ubija od presvlačenja pelena, podgrijavanja mlijeka i svega toga kaj već treba da bi dijete ostalo na životu, a on ide fino van s ekipom. i još oboje briju kak sve super funkcionira i kak im je super. pa ljudi moji kaj vam je tu super? ona se od uspješne, mlade, diplomirane "nečega" pretvorila u fakin hausvajf. i kaj joj tu vrijedi diploma? koji kurac se žilila tih par godina da joj krene karijera kad će sljedećih 10-ak godina po cijele dane 90% vremena misliti na dijete i kuhanje ručka? i onda oni tak briju da im je super.

naravno, uvijek postoje i oni koji su barem donekle okej. ekipa koja se podjednako brine za dijete. iskreno se nadam da ću biti jedan od takvih ako se ikada budem smatrao sposobnim i voljnim za nešto takvo. ekipa koja podjednako uzima porodiljni, raspoređuje poslove, nastavlja ostale aspekte života i ne zamjenjuje ih roditeljevanjem. al to su neki daleki dani.

i kak da se onda smijem na svadbama? kak da ih gledam za tim stolom i mislim "kako su sretni" ili kaj bi se već trebalo misliti kada se pogleda dvoje ljudi koji slave ulazak u toliko preprepreG64turbo-super-duper-preprepresvetu zajednicu? pa jebote fakat mogu mislit samo "jebote koji im je kurac? kaj su glupi? mislio sam da su bar oni dovoljno pametni, zreli itd. da znaju kolko je to sjebano".

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

geexor

------------------------------jebala te zamlja s 4 neradnika po glavi šljakera------------------------------

------------------------------cest la vie------------------------------

------------------------------pijan sam đubre, ja sam smeće------------------------------

------------------------------brak je mrak... pa sad ti vidi------------------------------

------------------------------
jebala te zamlja s 4 neradnika po glavi šljakera

------------------------------

------------------------------
cest la vie

------------------------------

------------------------------
pijan sam đubre, ja sam smeće

------------------------------

------------------------------
brak je mrak... pa sad ti vidi

------------------------------