geexor

------------------------------
majne sajt

------------------------------

srijeda, 17.05.2006. 23:50

heto, upicanio sam si site... napokon.
http://www.horza.info

Ukupno 1 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
migrirah...

------------------------------

subota, 29.04.2006. 02:33

na svoj site... da ne bi bilo nesporazuma :)
tko želi, može se registrirati, tko ne želi username za gledanje privatnih sadržaja (poput ofog blogcheta) je "vasa", a password, narafno, "ladacki". tek tolko da ne bi bilo "nismo znali".
i to je sve što imam za reći po ovom pitanju.
ta-da blog.hr, nema me vishe.

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
kad narastem bit cu picica

------------------------------

četvrtak, 20.04.2006. 01:06

kažeš sanjala sam te sinoć
pitaš me kad ću ti doć
kažeš željela sam te pred zoru
osjećam ljubav je to
stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj
govoriš ni mnogo ni malo
sve onako slučajno
igra svjetla u tvojoj kosi
naizgled lijepa si
stidljiva ženo na licu sjeta ostavlja trag
stidljiva ženo izdaje te iz očiju sjaj

kad sam to posto mala picica? jebo bi se da mi ne uđe? (figjur of spič)
naime, iako po prirodi sramežljiv, povučen, introvertan (ili introvertiran?), nikada nisam imao problema s prilaženjem djevojčicama, djevojkama, sad već ženama. brijem da prvenstveno zbog nekakvog stava da su mi svi isti, pa mi nema nekih razlika u razgovoru s jednim ili drugim spolom. votever.
ALI
već sam 3 puta primjetio jednu djevojku (ženu štoviše) u tom jelte bircu i pogledi i sve to... zapravo je i u neku ruku ostvarila prvi kontakt s mojom nepojmljivo grandioznom pojavom...
i nemam pojma iz kojeg razloga i na koju foru se večeras nisam ustao i ošo se upoznat/vidjet tko je ona. ili recimo prva 2 puta kad smo se skužili.
koji sam konj. uglafnom, totalno sam nesposoban. a to mi definitivno ne priliči. pretvaram se u tipičnog 30-godišnjeg linux geeka koji živi kod staraca i 23:30 sata dnevno provodi u svojoj sobi sa svojim kompjuterima. muke ti. ok, valjda imam još dosta do 30-e, ne živim sa starcima i ne provodim tolko vremena u sobi. još. užas.
zakaj ofo ne čita nitko od ljudi s kojima izlazim. aj nek ju "zbari" neko umjesto mene. nema dobrovoljaca? crap.

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
putopis kroz neistražena bespuća 3 – ali zašto oni to čine? No1

------------------------------

nedjelja, 16.04.2006. 12:16

Ovum – (jaje ili jajna stanica), ženska spolna stanica kod životinja i biljaka
Jaje - (biologija), Ovum životinja sa zaštitnim ljuskama i hranjivim tvarima za razvoj embrija
Jaje - (hrana), životinjsko jaje korišteno za kuhanje

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.

Na malom plavom planetu u gravitacijskom sustavu jedne od zvijezda u jednoj od galaksija negdje u Svemiru, postoje jedinke bazirane na Ugljiku (C) koje se zbog svoga umijeća komunikacije čija je posljedica organiziranosti smatraju najvišim bićima na tom planetu. Zbog svoje kozmocentričnosti si uzimaju za pravo upravljati svime i postavljati se iznad svega, pa čak i onoga o čemu ovise, poput hrane i meteoroloških uvijeta. Ne misleći na posljedice, šire se kamo im god to njihova primitivna inteligencija i tehnologija dozvoljavaju. Tako su razvili i običaje u kojima iz neobjašnjivih razloga nekontrolirano uništavaju ostale oblike života na tom ionako šturom planetu, kao da ne znaju da im to znači dan-dva kraći život u slučaju oskudice.

Naime, oni u vrijeme kada im je planet negdje blizu točke koja je najdalje od zvijezde kojoj gravitira, velik dio tih bića oduzima život bićima koja proizvode kisik koji je neophodan za život dotičnih bića. Zaista smiješno. Čak ni sada, kada im je život ugrožen zbog promjene atmosferskih uvijeta koju su sami izazvali, oni ne mare ni za što osim samih sebe. Zaista, okrutan je život na tom malom plavom planetu. Zasniva se na ubijanju ostalih oblika života, te su samo neki uspjeli uvidjeti uzajamnu korist u suživotu. No ti oblici su rijetki i često manje agresivni u svojoj želji za preživljavanjem.
U ovo vrijeme, dakle kada im na planetu u njenom ciklusu negdje podjednako prevladava svjetlost i tama, isti ovi koji su uništavali tzv. drveće, uništavaju zametke jednog od oblika života koji su im glavni izvor hrane, dakle od njih proizvode energiju potrebnu za život. Pretpostavlja se da svaka od jedinki u tom periodu uništi oko 5 zametaka više nego što im je potrebno za život. Zaista poražavajuće. Pomislili bi smo da je ovo samo jedna izolirana skupina jedinki ovog oblika života na toj maloj plavoj planeti, ali ima ih još.
Na najrazvijenijem kontinentu malog plavog planeta 1/12 ciklusa planeta oko njegove zvijezde prije uništavanja drveća se uništava točno određena vrsta ptice. Oni ju nazivaju purica i na taj dan se pojede 30% tog oblika života više nego što je potrebno za život. Zapanjujuće činjenice.
Ali ne, niti to nije sve. Najbrojnija skupina tog oblika na zemlji locirana na kontinentu koji nazivaju Azija, neko kratko vrijeme nakon što ona prva skupina uništava drveće, uništava druga živa bića koja obitavaju u vodi. To se ujedno smatra i najvećim ponavljajućim pokoljem života na toj maloj plavoj planeti. Zatim, najbrojnija organizirana skupina ovog oblika života na toj planeti koja je raštrkana po cijeloj planeti organizirano repetitivno ubija ostale oblike života, ponajprije četveronožne srodnike, biljojede, u neizmjerno velikom broju. Oko 60% više nego što je potrebno za život.

Ovakvih primjera je na tom planetu mnogo, te je prijedlog autora ovih redaka da komisija klasificira ovaj planet u skupinu planeta podobnih za rekreativno uništavanje.
Obrazloženje:
Slijedeći uzorke ponašanja koji se univerzalno pojavljuju kod većine životnih oblika diljem Svemira, smatramo da ovaj oblik života, zbog svoga odnosa prema ostalim oblicima života s kojima se susretao, nema nikakvo pravo tražiti drugačiji odnos drugih oblika života, konkretno Nas, prema njima. Niti nam Veliko Vijeće Planeta ima ikakvih razloga zamjeriti uzorak ponašanja prema tom obliku života koji je isti oblik života primijenio na ostalim oblicima života s kojima se susreo.

Ovime zaključujem treći izvještaj s ovoga planeta. Molim instrukcije za daljnji rad, te napominjem da je ovo treća galaksija koja nije inicijalno uključena u misiju na koju sam krenuo prije 1,5% svoga životnog vijeka.
Dobro Vama i poznanicima. Log Out.

Ukupno 7 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
kontribjušn

------------------------------

nedjelja, 09.04.2006. 12:03

Dugo već nisam pisao o nečemu što sam namjeravao kada sam počeo s ovim blogom. Naime, namjeravao sam pisati o svakojakim 633x0rskim stvarima, korporativno-političkim sranjima i slično. Stvarno nemam pojma što me moglo spriječiti u tom naumu :)

Dakle, nemam se nikakvu namjeru furati na stanovitog g. G. Zeca, ali bih volio malo pridonijeti GNU pokretu i pronijeti riječ o trenutno jedinom meni poznatom pokretu koji nije korumpiran ( za razliku od npr. Zelenih i svakojakih udruga za zaštitu životinjskih prava, etc. ). Pa evo mali crash course u svijet slobodnih ljudi. Ovo sam napisao kronološkim redom, ali sam za potrebe ovog teksta prerazmjestio prema zanimljivosti, odnosno važnosti za čitatelja. Guglajte ako želite znati više o ičemu iz ovoga teksta. Koristite i Wikipediu. To je dobro.

Ako nekoga zanima išta više o bilo čemu spomenutom u ovome tekstu, može pitati kroz komentare ili na horzadome(at)gmail(dot)com. Ako netko želi besplatno (u istinskom značenju ove riječi) nabaviti nešto što promoviram u ovom tekstu može se javiti, dobiti će.

Microsoft Windows operacijski sustavi nisu jedini operacijski sustavi na ovome svijetu. Štoviše, nisu niti najbolji, a niti najviše korišteni. Jednostavno su najrazvikaniji i najustaljeniji kod kućnih korisnika. Microsoft svoj trenutni uspjeh na polju operacijskih sustava može zahvaliti Windowsima 95 i 98, kvalitetnom marketingu i neinformiranosti šire javnosti. MS trenutno nema niti najbolji, niti najkvalitetniji, a definitivno niti najjeftiniji OS i za uspjeh Windowsa XP i Viste može zahvaliti isključivo staroj slavi i navici koju su korisnici stekli proteklih 10 godina. Obzirom da je na našem tržištu Apple Macintosh prilično slabo zastupljen, pa tako njihov MacOS operacijski sustav nije neka alternativa Windwosima, usredotočit ću se na operacijske sustave bazirane na Linuxu.

Ne, Linux nije težak za korištenje, Linux nije samo za hackere i ne, Linux nema lošiju podršku od Windowsa. Stvarna situacija je upravo obrnuta. Sva istraživanja su pokazala da novi korisnici lakše nauče Linux i da su zadovoljniji njegovim korištenjem nego oni koji su tek krenuli s Windowsima.
Sljedeća česta zabluda je da postoji Linux kao operacijski sustav. Jedan jedini. To trenutno nije tako. Linux je samo baza današnjih operacijskih sustava. Najpoznatije i po mome mišljenju najkvalitetnije distribucije, iliti “distre” bazirane na Linuxu namjenjene kućnim korisnicima su Fedora, Gentoo i Debian. Moja topla preporuka iz vlastitog iskustva je Fedora. Neću ulaziti u detalje pojedinih, tako da ono... ako netko želi probati, preporučam Fedoru i Gentoo. S njima ćete moći sve što možete s Windowsima ako prihvatite činjenicu da trebate zaboraviti sve na što ste navikli (zapravo nije tako, ali normalan kućni korisnik neće primjetiti razliku).

OK, dosta o Linuxu, ajmo na teoriju.

1) Softver bi trebao biti slobodan, a time i besplatan. Postoje daleko bolji načini za zaradu na softverskim rješenjima, od toliko ustaljenog i svim kvalitetnim softverskim inženjerima i pravim radnicima omraženog načina – izravne prodaje softvera. Intelektualni proizvodi nisu krumpiri, pa ih tako nije niti potrebno prodavati kao krumpire. Da ne bi bilo zabune, nemam apsolutno ništa protiv krumpira kao takvih, protiv prodaje krumpira kao takve, ljudi koji se bave prodajom krumpira, niti podcjenjujem krumpire kao takve ili ljude koji se bave krumpirima kao takvim. Osim ako prodaju muda pod bubrege. Onda mislim da ih treba nahraniti njihovim mudima. Ili bubrezima. Prema vlastitom izboru, može i oboje kad su već pohlepni.

2) Copyright nije jedina licenca pod kojom može biti neki intelektualni proizvod. Ovo se ne odnosi samo na softver, nego i na knjige, filmove, tekstove, etc. Npr, ovaj tekst je pod CreativeCommons licencom (lijevo gore je to i naznačeno). CC licenca je daleko prikladnija od © licence, daleko dostupnija, i sve se više ljudi i tvrtki odlučuje za nju. Na sudu gotovo svih zemalja koje smatramo “civiliziranim svijetom” (ma koliko idiotski, retardiran, omalovažavajuć i apsolutno neprikladan taj naziv bio) CC licenca vrijedi jednako kao © licenca, samo što je jednostavnija i sporovi daleko kraće traju upravo zbog te jednostavnosti i razumljivosti. Eto što se događa kada pametni ljudi nešto naprave :)

3) Ljudi guglajte !

Malo povijesti za one koje uvijek zanima više.

GNU pokret je nastao otprilike kada se softver kao takav počeo razvijati. Dakle, davnih nam 70-ih godina prošlog stoljeća još nije postojala većina softverskih firmi koje su danas toliko poznate i razvikane, postojao je Unix i to ne ovakav kakvim ga danas poznajemo. Ljudi su razmjenjivali softver bez nekih posebnih restrikcija i bez da su time kršili ikakve zakone. Naravno, već se tada vidjelo da sreća neće dugo trajati i da će uskoro doći zakonske restrikcije koje će zabraniti takvo ponašanje. Jedan od ljudi koji su odlučili nešto poduzeti bio je i Richard Stallman, kojega trenutno poznajemo kao povijesnu ličnost, oca GNU-a i gotovo svega što je slobodno u softverskom svijetu. Naime, dotični gospodin je 1983. prestao sa svojim radom na MIT-u i začeo GNU pokret s idejom doslovno SLOBODNOG softvera. Ne slobodnog kako to govore korporacije, ne slobodnog kako je to svojevremeno izlazilo iz ustiju Reagana, kasnije Busha, pa ostalih, ne onako kako riječ slobodno doživljava većina svjetske populacije. SLOBODNOG kao u riječi SLOBODA, kako to Stallman dan danas voli reći. Dakle, u potpunosti bez ikakvih sranja. Slobodnog. GNU pokret i danas postoji. Štoviše, jači je nego ikada i bez njega danas vjerojatno ne bi bilo freeware programa niti ičega imalo besplatnog u softverskoj industriji. Nešto kasnije se GNU pokretu pridružio i Linus Torvalds koji je tada promjenio licencu za svoj Linux Kernel i tako omogućio postojanje bilo kakve alternative skupom softveru.

U vrijeme kada je postojao samo Unix kao Bog i batina operacijskih sustava, Linus Torvalds je razvio besplatnu zamjenu za kernel (jezgru OS-a) i nazvao ju Linux. Malo je poduža priča, ali to je onaj bitni dio. Uglavnom, Torvalds u to vrijeme nije bio dio GNU-a, ali je '91. pustio Linux kernel u slobodan svijet i generalno pokupio svu slavu GNU pokretu koji je već cijelo desetljeće razvijao slobodan softver.

Žao mi je što ne stignem više pisati o ovome, no rasprava se može pokrenuti i nedovršenim tekstom. Ako netko želi nadopuniti tekst, slobodno to može učiniti, objaviti, zaraditi na tome i sve što CC licenca dozvoljava. Volio bih da mi i pošalje tekst pa da ga i ja objavim. Upravo u tome je poanta.

Ukupno 5 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
korzom plovi štuka...

------------------------------

četvrtak, 06.04.2006. 20:17

slajt čejnđ of plenz.
ma zapravo i nije neka promjena planova, samo provedba želja u stvarnost. prije predviđenog datuma.
naime, selim se. da, ponovo. selim solo na stari kvart. zakon. fakin SOLO !
zakon. uglafnom, danas pogledah stančić i super je. al fakat super. samo treba bit pametan... ne se sjebat s parama... kupit namještaj i uredit to sve kak spada. zakon.

hepihepi.
uglafnom, malo me to zateklo... mislio sam da ću prije promjeniti posao. ali izgleda da ga sad ipak neko vrijeme neću mjenjati. eventualno raditi oba posla :evilgrind:

biti će dobro... teško. ali tko kaže da teško nije dobro :)

Meni, babo, od te zemlje više ne treba...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
jebala te zamlja s 4 neradnika po glavi šljakera

------------------------------

nedjelja, 19.03.2006. 22:45

heto bliži mi se kraj poslovne godine 2k5/2k6. razmišljao sam da bi mi bilo pametno sumarizirati ju 10-ak dana prije njenog stvarnog završetka jerbo mi se nekako čini da do kraja iste neću izlaziti s posla. daklen vako...
imam negdje zapisane ciljeve od prošle godine ali mi se neda tražit...

sve u svemu, bijaše izuzetno uspješna. svi planovi uspjeli. dva najbitnija (promjeniti posao, prebaciti čarobnu brojku od 80k godišnje i nabrijavat managerske sposobnosti) su uspjeli. nadalje, uspio sam si konačno organizirati radno vrijeme, povećati korinost, fokusirati se...
iako sam pokušao smanjiti fuševe, sami od sebe su se povećali. i to podosta, a svejedno se nisam raspadao koliko prethodne. uglafnom, lepo.

al sad je to sve lanjski snijeg, lijepo, divno i krasno, ali od lanjskog snijega se ne rade snjegovići...

obzirom da je prošla bila toliko divna i fakat nemam pojma što bih sa sobom u sljedećoj, malo ću se razbahatit. to bahaćenje zbrojeno sa sadašnjim bahaćenjem će fakat već biti daleko prevelika doza bahatosti. naime, u novoj poslovnoj 2k6/2k7 ću si pokloniti...... firmu (tvrtku - poduzeće - društvo s ograničenom odgovornošću... kako god se zvalo). ali ne cijelo. nije to meni bash fora. udio. ali ono... zgodan udio. da se klinac uči plivat s vejkim ribama. uglafnom, tako si to nekako razmišljam/pripremam/činim. da ne bi bilo bash dosadno.

doseći... 120k godišnje (al to ću najvjerojatnije failat.)
skroz odj... fushanje (iliti fakturirat isti prek firme :)
nastaviti s trenutnim nivoom angažmana na honorarnom poslu.

sve u svemu, biti će zanimljivo.

Ukupno 4 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
cest la vie

------------------------------

utorak, 07.03.2006. 10:10

U posljednjim satima do sada najuspješnije godine moga života osvrnut ću se na jedino što imam. Svoj život. Ponajviše posljednju godinu istoga. Onima koji ovo čitaju : Ne, ovdje se ne opravdavam. Daleko od toga. Kao što već nebrojeno puta rekoh, ovo pišem samo zbog sebe.

Kada spominjem “svoj život” onda to i mislim. Jer je moj. I to je jedino što smatram svojim. Jedna od najdražih mi pjesama; Sinatrina “My Way” mi je draga upravo iz tog razloga. Jer je moj. I jedino što je moje. Živim ga kako ja želim i ni malo se toga ne sramim. Ne zato što ga živim tako kako ga živim, nego zato što ga živim upravo kako želim. Jer život ne čine samo dobre stvari. Niti osobu ne definiraju samo vrline. Upravo su zbog loših stvari i mana dobre stvari i vrline toliko dobre. Jer da su mane blaže, niti vrline ne bi bile toliko jake. Svaka mana, bez obzira koliko se minornom činila, otvara mjesto baš za neku određenu vrlinu koja ne mora biti jednako minorna koliko i mana. Kod svakoga postoji određen balans mana i vrlina. I upravo određena kombinacija mana omogućava u istoj osobi postojanje određene kombinacije vrlina. Isto je u životu. Upravo naši loši postupci otvaraju mogućnost za neke dobre postupke i obrnuto. Smatram da je tako i prema tome se orijentiram. Naravno da nisam savršen. Nitko nije. Ali upravo u tom nesavršenstvu leži savršenstvo. Samo shvaćanje vlastitog nesavršenstva i život u skladu sa vlastitim nedostacima dovodi do nečega što svatko za sebe može smatrati savršenstvom. Naravno da loše stvari treba izbjegavati, naravno da mane treba popravljati. Ali isto tako potrebno je biti svjestan posljedica, kako dobrih, tako i loših. Jer svaka akcija ima reakciju. Bez obzira na to koliko nevidljiva u datom trenutku bila.

Smatram da sam postigao sve što sam ikada htio. U ovom kratkom životu, naravno. I naravno da imam još nebrojeno toga za postići. Ali smatram da sam ispred svojih očekivanja. A znam da su moja očekivanja visoka. I samo moja očekivanja su mi bitna. Upravo zato mislim da sam toliko i, uvijetno rečeno, “izgubljen”. Da. Uvijek sam imao nešto zacrtano, predviđeno, opipljivo što sam htio doseći da bih se osjećao ispunjeno. I da, smatram da sam sve to dosegao, doživio, i u većini toga uživao. Jer koji je smisao života ako ga ne živimo... ne uživamo? Ne, osjećaj zadovoljstva, usudio bih se reći i samozadovoljstva, ne znači i neimanje razloga za život. Isto tako ne znači niti nemogućnost poštivanja ljudi koji to za sebe ne smatraju. Daleko od toga. U posljednjih godinu dana cijenim druge ljude daleko više no sebe. Znam da zvuči samodopadno, prepotentno, ali nije. Ja ću razumjeti što je ovdje napisano i način na koji je napisano. A to je jedino bitno.

Sa 22 u guzici ne smatram se dovršenim. Daleko od toga. Tek sam sjena onoga što ću biti. Ali istovremeno i vrhunac onoga što sam bio. Od dvanaeste godine svaki dan mi je bolji od prethodnoga i zadnjih desetak godina sam svjestan toga. Mislim da me upravo to i motiviralo. I još uvijek me motivira. Čude mi se kada kažem da se svako jutro probudim sretan jer sam živ. Ne vjeruju mi. No, to je istina. Stvarno jesam. Nije to nešto veliko oko čega likujem i skakućem sretan svakoga dana. To je trenutak. Kada otvorim oči i iz stanja nesvjesti pređem u ono kada sam svjestan svoga postojanja. I upravo taj trenutak, taj kratkotrajni osjećaj sreće učini da ustanem iz kreveta i, baš kao 24 sata prije, zakoračim u odvratno blato surove stvarnosti. Ne odvratno blato kao takvo, nego u usporedbi s onim u mojoj glavi. Tim predivnim svijetom isprepletenih misli, živopisnih boja i topline koji izblijedi svakoga jutra kada odlučim sa sebe skinuti poplun i zakoračiti pod tuš. Voda je dobra. Čista. Predivan medij za prelazak iz stvarnosti u maštu i obratno. Vjerojatno zato toliko uživam u tuširanju. Vjerojatno baš zbog djelića tog osjećaja perem ruke dvadesetak puta dnevno i umivam lice po pet-šest puta na dan.

I tako sada, sa dvajzdve u guzici imam sve što želim. Nekima je to malo, meni sve što imam. I cijenim to. Barem mislim da cijenim. Da, naravno da ću se osvrnuti i na vjerojatno jedinu stvar koja me kopka cijelo vrijeme. Osjećaj samoće. Svjestan sam ga. Uvijek je tu. Kako i ne bi bio kada sve ostalo, ma koliko to ne htio, uzimam zdravo za gotovo. Je li to zbog onog preuzvišenog i toliko općepriželjkivanog osjećaja ljubavi? Nečega što smatram tek igrom prirode... kombinacijom raznih osjećaja ugode koji proizlaze iz nečega što smatram smislom života svakog živog bića na Zemlji? Nečega što nam je priroda učinila toliko neshvatljivim da riječima ne možemo opisati, pa stoga u svojoj ljudskoj gluposti i urođenoj nam samodopadljivosti smatramo da je i logički, kemijski i fizički neobjašnjivo, nepojmljivo, neopisivo i nadasve mistično. Čude mi se i kada kažem da nikada nisam bio zaljubljen. Možda i jesam a da nisam toga niti bio svjestan. Niti sam sada. Svašta. Kako god bilo, nastaviti ću bez odgovora na pitanje koje je ključno za postavljanje teze daljnjega razmišljanja. Možda mi u nekom trenutku u životu i ta kockica sjedne na svoje mjesto i da smisla ovom tekstu.

Dakle, ta ljubav ili kako god to zvao je trenutno jedina stvar u životu koja me kopka i za koju bih volio provjeriti je li razlog moga mišljenja da sam nedovršen. A to nisam uspio provjeriti iz nekoliko jednostavnih razloga. Uvijek prvi i, naravno najbitniji, je moja izbirljivost. Poznajem, za moje pojmove, mnogo ljudi. Znam da me privlače samo žene. Ne, to ne znam zato što mi je odgojem ili društveno nametnuto, već jednostavno nekim osjećajem afekcije koji se javlja samo prema suprotnom spolu. Dakle, za neke moje pojmove, poznajem mnogo žena. Prema nekoj slobodnoj procjeni u stalnom kontaktu sam s 50-ak njih. I ne stoji da ne upoznajem nove, različite osobe iz različitih društvenih krugova, s različitim odgojem, obrazovanjem i životnim iskustvom. No, svejedno, rijetko nailazim na osobe koje bih volio bolje upoznati. Toliko o izbirljivosti. Trenutno se donekle mogu zamisliti u nekom skladu, zajednici, kako god to nazivao, s dvije osobe. Kod jedne osobe je primjenjiva uzrečica “moja želja je samo pola želje”, drugim riječima, previše smo različiti da bi onda mogla zamisliti išta takvo samnom, dok se meni te različitosti nekako sviđaju i daju čar cijeloj stvari. Zanimljivo je da su upravo te različitosti toliko minorne u odnosu na sličnosti da upravo zato toliko dolaze do izražaja. Druga osoba s kojom bih se mogao zamisliti je... ha recimo vrlo različita od mene. Neki bi rekli “nedojebana” pri tome nimalo ne misleći na seksualno značenje riječi “jebati”. Da, stvarno je nekako “nedojebana”, ali svejedno mislim da bi takvo nešto moglo funkcionirati. I to bi bilo sve što si imam za napisati o tome. Baš me zanima što će biti kada ovo kasnije budem čitao.

I tako, dvajzdruga polako odlazi, dvajstreća dolazi, a ja nemam pojma što bih više od života. U zadnje vrijeme samo želim dovoljan poslovni uspjeh da bih se mogao posvetiti ovom životnom. Nekakvom traženju novoga cilja oko kojega ću grebati, gristi i umirati da ga dosegnem. Do tada... ha šta drugo, uživati kao i do sada :) Jahati na valovima zanimljivoga mi života. Sebi transparentan, drugima čudan, sebi iskren, drugima proturječan, sebi drag, drugima antipatičan, sebi zadovoljan, drugima prepotentan, sebi sretan, drugima jadan. Ali uvijek samo svoj.

My Way
Frank Sinatra
(P. Anka, J. Revaux, G. Thibault, C. Frankois, Recorded December 30, 1968, Hollywod)

And now, the end is here
And so I face the final curtain
My friend, I'll say it clear
I'll state my case, of which I'm certain
I've lived a life that's full
I traveled each and ev'ry highway
And more, much more than this, I did it my way

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
I did what I had to do and saw it through without exemption
I planned each charted course, each careful step along the byway
And more, much more than this, I did it my way

Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way

I've loved, I've laughed and cried
I've had my fill, my share of losing
And now, as tears subside, I find it all so amusing
To think I did all that
And may I say, not in a shy way,
"Oh, no, oh, no, not me, I did it my way"

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels and not the words of one who kneels
The record shows I took the blows and did it my way!

Yes, it was my way

Ukupno 2 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
pijan sam đubre, ja sam smeće

------------------------------

nedjelja, 05.03.2006. 06:06

...nešto sam si pripit. zapravo, više niti nisam. u ovakvim trenutcima se pokazuje jedna od prednosti samovanja... ne grize me savijest jer bazdim nekome ni krivom ni dužnom u facu. pih. baš dobro.

ono... zakon. do sada najbolja svadba na kojoj sam bio. od početka do kraja. ono... organizacija skoro nepostojeća. a sve je dobro ispalo. u crkvi su to sve obavili samo zato kaj oduzima jednako vremena ko općina, a starci im ne kenjaju. poslje toga u restać (gej tinejdž riječ), kakvih 50 osoba, od toga 30 ekipa. predobro. bez nekih tamo sranja, bez retardiranog benda koji zna 20 pjesama i sve zvuče isto, bez neukusnog glupiranja poput one debilne spike s tortom u obliku vag... ma ne... u obliku je jebene pičke napravljene od cigle i onda se kakti mladoženja mora glupirat dok pokušava prerezati tortu, tj. ciglu. ježim se i tresem od samih sjećanja. uglavnom, nije bilo tih debilana. bile su karaoke i bilo je predobro. kako bi Forrest Gump rekao.. "That's all I have to say about that."

btw, dok sam tražio kaj točno F.G. kaže, naišao sam na meni fenomenalan citat koji mi se totalno urezao... zakon scena...

Forrest Gump: Why don't you love me, Jenny? I'm not a smart man, but I know what love is.

totalna jednostavnost... baš ono... prosvijetli čovjeka. stvari mogu biti toliko jednostavne ako se ne ide bezveze komplicirati.

Forrest Gump: Lieutenant Dan got me invested in some kind of fruit company. So then I got a call from him, saying we don't have to worry about money no more. And I said, that's good! One less thing.

fakat ono... jednostavnost. ljepota življenja.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
brak je mrak... pa sad ti vidi

------------------------------

subota, 04.03.2006. 14:17

I've lived and I've loved... later on I even married.

Al Bundy

frend mi se danas ženi. nije nikakvo iznenađene, niti išta takvo, ali svejedno ono... nekak je čudno. mislim, šta im je to trebalo? barem je on uvijek bio jedan od onih kojima nije trebao papir da bi volio nekoga. mislim... s curom živi kao u braku već kakvih 100 godina. i fakat im je super. sjećam se kak su znali (i to više-manje nedavno) usred radnog vremena izać van s posla i zabrijat. mislim ono... fakat su sretni. i sad tu nekakvi papiri i prstenje zlatno.

da se ne bi krivo razumjeli, nisam jedan od onih koji potpuno uvjereno govore "nikada". ako ju to učini sretnom, mogao bih pregristi i nešto takvo, ali jednostavno mi je cijeli koncept preodbojan. besmislen. pogotovo ako pare nisu problem (sve je više brakova zbog kredita itd.).

... i tak se sad oni baš moraju ženit. puno mi ih se poženilo. padaju ko muhe. sad i neka djeca već u shemi. s pelenama, dudama i sve to... ono... ko prava djeca i tako to. a još jučer (figjur of spič) smo se klošarili na opatovini i pljugali po parkićima. istina, sad smo kakti svi dobili kravate i šulje, rokovnike i gropware-e, plaće i kredite, al jebote hrpa ih je još uvijek veće dete nego ja. a fakat mislim da sam bebica i da se nemrem brinut za sebe, a kamoli još jedno živo biće. brijem da mi ni tamagochi ne bi poživio više od 2-3 dana. istina, tamagochi ne smrdi tolko kad ga ne odfuraš u šetnju, al opet... nema šanse. mislim... koji im je quratz? i nema tu veze ono "ozbiljan mod" i "zajebancija mod". znam ih kakvi su kad su ozbiljni i kakvi su kad se zajebavaju. znam kak razmišljaju i kak se ponašaju. i kak su nadošli na to da mogu imat djecu? po godinama? ma zajebi godine budalo, dete si dok ne odrasteš, a ne dok ne napuniš 25 ili kolko već. nekak mi je sve to čudno. daleko od toga da su oni prestali izlazit i zajebavat se. štoviše, nisu niti smanjili intenzitet toga svega. ono "nađemo se na trgu oko 10 kad spremim ženu i dete na spavanje". pa jebem ti ja takav brak i takvo roditeljstvo. Lako je imat dijete kad se žena doma ubija od presvlačenja pelena, podgrijavanja mlijeka i svega toga kaj već treba da bi dijete ostalo na životu, a on ide fino van s ekipom. i još oboje briju kak sve super funkcionira i kak im je super. pa ljudi moji kaj vam je tu super? ona se od uspješne, mlade, diplomirane "nečega" pretvorila u fakin hausvajf. i kaj joj tu vrijedi diploma? koji kurac se žilila tih par godina da joj krene karijera kad će sljedećih 10-ak godina po cijele dane 90% vremena misliti na dijete i kuhanje ručka? i onda oni tak briju da im je super.

naravno, uvijek postoje i oni koji su barem donekle okej. ekipa koja se podjednako brine za dijete. iskreno se nadam da ću biti jedan od takvih ako se ikada budem smatrao sposobnim i voljnim za nešto takvo. ekipa koja podjednako uzima porodiljni, raspoređuje poslove, nastavlja ostale aspekte života i ne zamjenjuje ih roditeljevanjem. al to su neki daleki dani.

i kak da se onda smijem na svadbama? kak da ih gledam za tim stolom i mislim "kako su sretni" ili kaj bi se već trebalo misliti kada se pogleda dvoje ljudi koji slave ulazak u toliko preprepreG64turbo-super-duper-preprepresvetu zajednicu? pa jebote fakat mogu mislit samo "jebote koji im je kurac? kaj su glupi? mislio sam da su bar oni dovoljno pametni, zreli itd. da znaju kolko je to sjebano".

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
regreats po stoti put

------------------------------

ponedjeljak, 27.02.2006. 14:17

mrak. ležim na mirišljavom krevetu. kako volim frišku posteljinu. hladno je. lufto sam sobu. ne volim miris pljuge dok spavam. a dim nije zdrav. dobro je. sve toplije. i deka je friško oprana. super je. zašto još uvijek razmišljam? ponoć je i moram zaspat. "koncentriraj se na disanje". jesam ja to upravo šapto sam sebi? pobogu, zvučim ko ona. ma ne, nije moguće. odakle sad ona u shemi? mislio sam da mi ne znači toliko. jel stvarno ona? ahaaa, ma nije ona. već sam se splašio. to je samo ona. zavaralo me to što je ona nešto što za što sam na puno trenutaka mislio da bi moglo biti ona.

- i kaj sad ti opet hoćeš? daj me pusti da spavam, ujutro moram na posao.
- "kaj briješ, budeš tak i kad me nađeš?"
- "daj ne seri, znaš da znam da te nikad neću naći".
- "ko sad sere? znaš i sam da to ne znaš. ali lijepo je brijat i znat da krivo briješ, jel' da?"
- "hoću spavat." udišem.... izdišem... udišem...

dobro je. otišla je. "jebote fakat zvučim ko ona. ali ne ona, nego ona." al fakat mi ničiji šapat nije toliko pasao. čak ni njen. jesam zajebo? ma nema tu zajeba. nekad ne ide. sjeverni i južni pol i te spike. kaj ono diša brije? a u kurac. kaj da mu velim da skuži da to ne ide tako... aha. nije bed. razuman je čovjek, skužit će. a i ako ne skuži nije tolki bed. mmm... konačno ću vidjeti kronološki treću osobu koja mi je obilježila prošlu godinu. ujutro ću joj kupit čokoladu. al brijem da na svijetu nema dovoljno velike i fine čokolade. al svejedno. barem će vidjeti da sam mislio na nju. iako je vjerojatno do sad osjetila da mislim na nju. fakat mi je falila. i b. mi je falila. kaj da napravim? već je otrcano doći joj iza leđa i pokriti oči. znam. samo ću ju s leđa zagrlit i pitat kak se drži. ma ne. ne u ponedjeljak u rano jutro. neću to reći. samo ću joj reći da mi je falila. da. kako mrzim što se jednostavno ne mogu držat tog jednostavnog pravila o nezbližavanju na poslu. a kaj sad... neke stvari su jednostavno veće od nekih pravila.
- "a ona?"
jebemu fakat sam mislio da je zaspala. i koji me kurac ona ima podsjećati na nju? mislio sam da je to other way around. jebemu. ponovo sam počeo razmišljat na engleskom. zato ga valjda i znam tolko bez učenja. al sam reko da ću razmišljat na hrvatskom. moram. kao materinji jezik, a vokabular ko u lučkog radnika. okej, koji mi je kurac?
- "spavaj."
ne. ja odbijam vjerovati da mi se to događa. koji kurac opet šapćem? sam sam. nema nikoga. shut the fuck up. okej je. mir. tišina. cibona svijetli. mislim na disanje.

//dvije minute kasnije//

jebemu mater koji mi je kurac!!! moram spavat. i koji mi se kurac sad vrte apsolutno sve kroz glavu? gle ovo... jedna, druga,.. odakle sad ova? pa ona mi čak ništa nije niti značila. čak niti fizički. điiiz. ajd kužio bih da mi prolaze ona i ona. ali ona? fakof. par kava i noći. big deal. al je fakat bila u kurcu. okej, mislit ću na nju samo da ne bih mislio o njoj. barem je konstruktivnije, a i ugodnije. ali nikako ne smijem misliti o njoj. fakin trump show... kak se ono zove? apprentice? ta ekipa fakat nema pojma. oni starčeki ih vozaju ko mlade majmune. idiots. al dobro, onaj vojnik je okej. zna se postavit. to je najbitnije. trump - šrump. ja sam ja i nitko mi neće govoriti kako da radim ono što znam raditi. jedno je poštovanje, al to ne znači da moram lizat cipele. ma koliko skupe bile.

- "a ona?"
evo nje opet i opet želi da mislim o njoj. koji kurac joj je to tolko bitno? da,da... ne volim kad se ispostavi da više nikad ništa blablabla. al ono.. c'est la vie. nikad neću znat šta bi bilo da joj nisam pokazo samo loše strane. pa kaj onda? bolje tako nego da sam se skrivao samo da bih imao jebačicu. daleko je iznad toga. uostalom, neću jebačicu.
- "al bilo bi bolje da imaš kome šaptati"
- "ne."
bolje je imati sve jasno. ne moram se zavaravati. da. bolje je ovako. barem sam načisto sa sobom. jebote koji mi se kurac vrti po glavi ona glupa pjesmica one priglupe plavušice? mora da se urezala. ahaaa... pa to ima neko značenje. fakat mi stoji :) strašno šiz so laki... šiz a star... blablabla stupid song. gluposti. ne tak brijat. bat vaaaaj du diiiz tiiir kam eeet najt... njiii... dobro... bar ne cmizdrim :) fakat jebote. bilo bi mi pametnije da cmizdrim. bar ne bih mogao tolko mislit... fakat... kad sam zadnji put plako? u jebote. kaj je već tolko prošlo? a bio je dobar čovjek. kolko smo imali... 18? a u kurac. ne. jebote. to nije bilo zadnji put. ajme. kaj zbog nje? zgleda da ju neću sam tak zaboravit. a bilo bi lakše.
- "da, bilo bi"
- "šta bi bilo kad bi bilo... hahahaha"
- "hahahahaha fakat me znaš nasmijat"
- "jebiga. ajd odi spavat i pusti me na miru"
- " 'nacht"

jebat ga... ne mogu zaspat. palim svjetlo, komp, idem do kuhinje, radim cedevitu, logiram se, gasim svjetlo, ovako je bolje. palim pljugu. a tek sam izlufto sobu. palim svijeću. svijeće su prijatelji i mirišu na borovnice. još su mi samo 3 ostale. ujutro na posao i znam da ne bih smio biti budan ovako dugo. pogotovo nakon tjedan i pol nebuđenja u 5:25. pišem ovo. laka mi noć.

i po stoti ću puta odbiti vjerovati da je citirana pjesma tek produkt istraživanja tržišta i uber-inteligentnih kapitalističkih stihoklepaca, ostaviti samo retke koji nešto vrijede i ...

Early morning, she wakes up
Knock, knock, knock on the door
It's time for makeup, perfect smile
It's you they're all waiting for

Lost in an image, in a dream
But there's no one there to wake her up
And the world is spinning, and she keeps on winning
But tell me what happens when it stops?

If there's nothing missing in my life
Then why do these tears come at night

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
chick fight

------------------------------

četvrtak, 23.02.2006. 14:20

sinoć sam se s likom kojeg zapravo prilično slabo poznajem bez ikakvog problema dogovorio oko toga tko će uletit curi kojoj smo obojica htjeli uletit. u potpunosti ljudski, bez ikakvog problema, ko u shoppingu kad ostane samo jedno mlijeko na polici.

dvje žene ili cure ili whatever bi se na našem mjestu vjerojatno poklale dok nijedna više ne bi mogle stajati na nogama. i nastavile lomiti nokte kopajući po očnim dupljama jedna drugoj na putu do hitne.

fakat ne znam zašto je tome tako. al fakat... jebo me pas ako znam.
tajne piramidi, pitanje život na marsu, bumbarov let, žene... sve je to meni isto.

You're the one who's nearly breaking my heart,
Had your chance, you just threw it all away.
Living in a world that you could never be a part of,
And now's a time to walk away.

You can't stay, no you can't stay.
You're no loser, there's still time to ride that train
and you must be on your way tonight.
Think anew right through, you're a Man In The Rain.

What's the use in hanging round these
Lamps are burning, but nobody's at
There's a new day dawning as a cold rain falls,
And now's a time to walk alone.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
stihoklepci - nastavak

------------------------------

nedjelja, 19.02.2006. 13:15

prošlih nekoliko dana sam uz Gruborovića progutao i jednu dugo priželjkivanu, po mom mišljenju od Gruborovićeve "Nemoj biti sama" bolju zbirku pjesama. To je "Tako zamišljam nebo" Miroslava Antića. Predivno nešto. Stvarno. Jučer, npr. sam se probudio, sjalo je sunce, bilo toplo, ljudi vješali veš i gledali mi kroz prozor (tko mi kriv kad sam lijen staviti zavjese). Dok sam se oblačio priredio sam šok znatiželjnoj prastaroj susjedi zbog koje će vjerojatno završiti u paklu. Naime, ta stopedesetgodišnja gospođa mi je možda na trenutak vidjela dio dupeta. Blud i nemoral kažem. Uglafnom, isfuro sam si stolicu iz kuhinje, otvorio prozor, sjeo kraj njega, napravio ness i cedevitu, zapalio pljugu, čitao te predivne pjesme. I ono... smijao se od sreće. Previše je dobroga sadržanog u tom svežnju papira da bi se prepisivalo, a ne bi bilo korektno niti prema autoru, pa evo samo dvje meni predobre... Besmrtnu pesmu neću prepisivati jer je već dugo u boxu desnom.

Autobiografija

U običnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.

Bar sam pošteno kiriju platio
na ovom svetu što sam živeo.

Možda sam nekome jad iscijelio
i nekom u zenice sjaj namamio.

I u komšiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.

Ako mi život krila skrati
i sneg u oku počne da veje,

znam, bar se neću pokajati
što sam umeo da se smejem.

Slutnja

Kao kad zaroniš do dna mora,
a samo kamenčić zgrneš u dlan,
tako ti započne po neka zora,
tako se završi po neki dan.
I suze detinje kaplju sve teže
na snove prazne ko prazne mreže.

A nekad onako, kao od šale,
padne pred tebe zvezda prava,
a ti je šutneš vrhom sandale
i odes dalje. I kad se spava,
kad nebo zaljulja sva svoja klatna,
čitava noć ti od snova - zlatna.

Posle detinjstva šta se sve menja?
Opet se redjaju snovi i snovi.
Između zvezda i kamenja
jastuk kroz život i dalje plovi.
Samo je nešto teža glava.
Manje se sanja - više se spava.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
stihoklepci - nikad na zelenu granu

------------------------------

petak, 17.02.2006. 20:17

Heto da zabeležim par stihova iz jedne od zbirki posuđenih od kronološki treće osobe koja mi je obilježila prošlu godinu.
RIječ je o zbirci pjesama pod nazivom "Nemoj biti sama" autora Duška Gruborovića. Dio Gruborovićevih pjesama je uglazbljen, neke su i okradene, a eto ove ovdje su mi se posebno svidjele.

Možda nikad
A.B. Šimiću

Možda nikad
neću znati
tko to noću
zvijezde pali

zato što sam
ja na zemlji
ispod zvijezda.
tako mali

Ne znamo se sresti

Viđamo se svakog dana
i znanci smo na toj cesti
stanujemo stan do stana
a ne znamo se sresti

poznamo se i po hodu
po detalju garderoba
mi osuđeni na slobodu
i samoću svojih soba

ostavljeni smo i sami
sa snovima punih vriske
ne čujemo u galami
nit vidimo sebi bliske

jednaki smo u samoći
svojih duša na toj cesti
u susret bi htjeli poći
a ne znamo se sresti

Ogledalo

Ja nemam ogledalo
i ne volim kad me gleda
valjda je zato
od samoće i stida
i palo sa zida
što je njega briga
za moje vrline i mane
lijepe i ružne strane
i tko je ono
da se na mene ljuti
kada sam ozbiljan
i kada mi se šuti
neka ostavi nas grube
drugima nek pere zube
neka ih šminka i maže
naveliko hvali i laže
ja nisam od onih
koji se odmah kuže
da se s ogledalom druže
i nisam narcis
da mu se vraćam
na bis
i nikada ne bih
da se sva ogledala svijeta
okupe oko mene
pa da me mole
kad hoću biti lijep
ja se gledam u očima
onih koji me vole

Sretoh te jutros psiću mali

Sretoh te jutros psiću mali
poslje noći pijane i ružne
jedan smo drugom šapice dali
oči nam bijahu jednako tužne

s istim pitanjem gledasmo se dugo
zašto nam lažu kada nas ljube
dal' to sudbina je il' nešto drugo
da nas ostavljaju i tako gube

sretoh te jutros psiću mali
i umjesto mira osjetih sreću
pred prozorom koji duši dali
ti šutjet' ćeš ja lajati neću

Ne daj Bože da te volim

Ne daj Bože da te volim
jer ja kad volim
onda volim i očima i ušima i prstima
gori sam od čička
od svih napasti ovoga svijeta
sam ti gori
i ne daj Bože da te volim
budio bih te palačinkama
kavom i pjesmama
jedva bih čekao kišu
kad odeđ u sandalama na posao
da ti donesem cipele
zbog one suze
drukčije od ostalih
u tvome oku
eto i plakala bi
ne daj Bože da te volim
jer ja kad volim
onda volim
i razumijem
ne bi imala s kim svađati
i to bi ti išlo na živce
još sam ti gori
kad čekam
valjda sam zadnji luđak na ovome svijetu
koji bi te čekao i dva sata duže
kad ti ne bi došla
misleći i uvjeravajući se
da ti se nešto dogodilo
jer čovjeku se danas
često i svašta događa
i ne samo jednom
danima bih ja tebe čekao
i ne daj Bože da te volim
razmazio bih te
bio bih razlog tvojeg življenja
hodanja ulicom
razlog postojanja i nadanja

da da bio bih tvoj razlog
i čuvar
pokrivao bih te noću
da se ne prehladiš otkrivena
i čuvao
ponekad i od same noći
uvlačeći se u tvoje snove
držao bih te za ruku
dok trčimo
nekom od pješčanih plaža
bez kraja
vidiš koji sam ti ja luđak
i ne daj Bože da te volim
jer ja kad volim
onda volim
i ne daj Bože da te volim

Ukupno 2 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?

------------------------------

petak, 17.02.2006. 13:16

Plamene zore bude me iz sna
Fabrička jutra, dim iz dimnjaka
Pesma se ori mladi radnici
Čelična jutra hitam fabrici

... toliko o krevetarenju na godišnjem jelte

obzirom da nitko od ukupno 3 osobe koje svrate tu i tamo pročitat ova trkeljanja nema dovoljno bolestan mozak da religijom poveže pojmove poput "karikatura, chris rock i petar grašo", dobitnik večere obećane u prošlom postu ostao je neizvučen. cupel, još jednom solo večeram. to je okej. efo kako: karikatura je danas jelte postala toliko velik čimbenik u funkcioniranju svijeta, da se najbrojnija religija na Zemlji jednostavno morala dići na noge kada im se jedna od karikatura nije svidjela. Jebiga, stvar je ukusa, a nemreš dozvolit nekim tamo dancima da rade neukusne karikature bez posljedica. chris rock je jedan od meni najdražih stand-up komičara, a dosta prca religije, pa nije niti čudno što je glumio u Dogmi koja je jelte i jedna od najmisaonijih komedija koje sam ikada gledao. Tema joj je, naravno, religija. Petar Grašo, neko kratko i bijedno vrijeme najpoznatija mala picica, je imao neku pjesmu koja je ostavila trajan ožiljak na ono malo sivih stanica što mi pluta u lubanji i urezao dvije riječi : "Misno vino". Neš ti stiha u tri krasna ćoška... I to bi bilo to o nagradnom pitanju iz prethodnog posta.

U zadnje vrijeme dosta razmišljam. Da, to je bila točka na kraju rečenice.

potaknut pisanjima jednog kvalitetnog IT žurnaliste o new world orderu
potaknut jednom nedavno upoznatom zanimljivom osobom o poslu/karijeri i korporativnom globalizmu
potaknut konsantnim prigovorima moje majke i jedne drage mi osobe o tome koliko sam bezosjećajan i hladan
potaknut novopečenim šefom i jednim novopečenim kolegom o odnosu prema radu
potaknut šefom Firme i sudskim procesom u koji sam umješan o državi i pravosuđu generalno
potaknut dvjema predivnim zbirkama poezije posuđenim od kronološki treće osobe koja mi je obilježila proteklu godinu o vječnom pitanju "povući se u svoj dječji svijet ili ubijati dijete u sebi životom u vanjskome svijetu"
nekim izbljuvkom od romana koji lijeno piskaram o tome koliko je podvojenost ličnosti i beskrupuloznost bitna za preživljavanje u današnjem svijetu
potaknut sinatrinim "my way" o tome koliko je doslijednost bitna za preživljavanje
stihom "regreats, i've had a few, but then againt too few to mention" o svemu što sam olako odbacio a moglo je biti dobro
potaknut približavanjem kraja poslovne godine o poslovnim uspjesima i tome koliko su zapravo nebitni u odnosu na stvari iz "lepa protina kći"

...i tako dalje i tako bliže. sve u svemu, dosta toga mi se mota po glavi.

Jedino što me zapravo brine je razmišljanje o uzroku ovih razmišljanja. Da li je uzrok razmišljanja o tome zašto razmišljam o tome o čemu razmišljam, samo višak vremena, ili možda znak da ću uskoro sjahati sa svoje Rocinante... Bilo bi mi žao, ali bilo bi... lakše?

go with the flow... sve to dođe na svoje.

Ukupno 4 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
karikatura, chris rock i petar grašo

------------------------------

četvrtak, 09.02.2006. 22:16

... kao izbaci uljeza iz naslova :)
nema uljeza... samo par riječi koje su mi prve pale na pamet kod razmišljanja o religiji baš u ovom trenutku. tko kaže kak su povezane dobiva nagradu za bolestan um i ... kaj ja znam... večeru. al fakat. bez zajebancije, evo sad sam se nabrijo. častim večerom prvu osobu (baš me briga kojeg spola u totalno aseksualnom kontekstu) večerom u nekom restaću (ne pečenjari isl.).

nevezano za ovo iznad, danas sam nekak PearlJamast.

razmišljam tako o tim karikaturama koje su eto tako digle pola svijeta na noge (barem tak kažu na cnn-u između pol 7 i 7 ujutro). i sad si nekak mislim ima li smisla uopće spominjati te karikature kao problem koji je uzrokovao inače složne ljude da si budu na pasmater? mislim... kome to koristi? kužim da se odbija pričati o nekim antagonizmima i tako to, ali kome to fakat koristi? ne bi li bilo smislenije reći da smo u kurcu, da se volimo mrziti i fino zaratit ko ljudi? baš kako nam priliči.
ali svijet se promjenio. sada nam više priliči vikat "Ćuti, dobro je", a nije. sada smo toliko u qurtzu da se više ne znamo otvoreno niti potući. mislim... zadnji sam koji će dići ruku na nekoga, al jebemu mater, pa ovo je totalna glupost. ako me netko želi ubiti jer pričam da su sve religije obična glupost, izvrtanje ideje i trenutno jedno od najvećih i najrasprostranjenijih zala na svijetu, onda neka to i učini. al nek to jebeno učini kao čovjek. pri tome ne mislim "kao čovjek" na "kao jedan od ljudi", nego na onu zdravoseljačku definiciju "čovjeka". reci u facu, ako mi se ne sviđa reći ću ti to. tko tu koga više laže? i kad će više taj jebeni đihad ili kak se već piše? zakaj se čeka? stalno neki kurac svi pričaju a niš se ne dešava. ajmo više to riješit, ko živ ko mrtav, sjebat cijeli svijet, razorit sve i gradit ispočetka, al da se više nešto dogodi, a ne da se samo jebemo u mozak. ak već moramo, ajmo to skinut s leđa i ko preživi neka nastavi po svojem. al više prestanite srat. ne samo muslimanski ekstremisti, već i svakakvi paničar i šizovi. u kurac. oćete il nećete? onda prestanite srat i počnite neki kurac radit.

i tak...

uglafnom, dobio sam godišnji. ne kako sam planirao od ponedjeljka, već od srijede. zašto? hoho... valentinovo, taj predivni dan koji svi tolko željko isčekuju (valjda zato kaj im ostali nisu valentinasti ili kaj već...) ću provesti u uredu. sastanak u 15h. kak je to meni super. neš' ti sheme - provest valentinovo u uredu. LOL. mislim ono... od nas trojice, ja najmlađi i ujedno i jedini kojem se ne sviđa ta shema. hmmm.... vidim li ja to naznaku nečega što još imam za naučiti? čega se oni to toliko plaše da žele sastančiti do navečer? ;)

uglavnom, u srijedu idem na G.O. i nema me tjedan i pol. ne idem na more, ne idem na skijanje, ne idem na bordanje niti na jedrenje. idem na krevetarenje. tako je. krevetarenje je disciplina koju već dugo željno isčekujem. obično se održava u spavaćoj sobi na krevetu kojega u zadnje vrijeme poznajem samo kao sredstvo ublažavanja udarca prilikom pada u nesvijest u neke kasne večernje sate. karte za taj odmor sam kupio prije dosta godina i sjećam se da su bile prilično jeftine... bilo je to negdje u trenutku kad sam prvi puta popio kavu jer se nisam mogao probuditi. koštala je 3kn i imala okus više po nekom iscjedku pet puta korištenog filtra za najslabiji espresso svih vremena. uglavnom, jedna karta za krevetarenje je moja. drugu bih volio pokloniti nekome. stvarno. nije ništa onako... tragično i tako to, ali mi u datom trenutku nekako više odgovara da samo stoji netaknuta u prvoj ladici nahtkasla (brijem da se to piše Nachtkasten?) negdje pored kondoma, mirisnih svijeća i ostataka nečega što je nekada davno bila krema za lice (da, zato imam tako meku facu). uglavnom, neka je tamo, ove godine na krevetarenje idem sam. dogodine će valjda bit bolje. a možda i neće. ma imam ja svoj linux i baš sam si super. kao.

fak. već je 10. ne datum nego sati. bolje bi mi bilo da se malo primim i nekog konstruktivnog piskaranja... opet ću tipkat dok mi faca ne poprimi oblik onih udubina između tipki, a space ne postane najbolji prijatelj već blago usamljenom jeziku. "ćuti, dobro je". :geek:

Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.

Ukupno 5 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
... sluđen post ...

------------------------------

utorak, 07.02.2006. 23:27

napokon se i to dogodilo. stadij totalnog ludila u kojem se javljaju rečenice poput "The Danish people are not enemies of Islam".

Tko je tu lud? Rekao bih svi mi. Gomila besmisla. Ovo nema veze s onom karikaturom ili čime već koju nisam uopće niti vidjeo, nego totalnim kaosom koji se može pojaviti oko takvog nečega. Ovo vi še nije normalno.

... a meni je najveći problem moguća promjena firme. zašto u jednom trenutku svi ljudi na svijetu ne bi bili barem donekle razumni? ali ono... samo na trenutak i da svi u tom trenutku znamo da su svi ljudi na tom fakin svijetu baš u tom trenutku razumni. sve drugo bi postalo totalno nebitno.

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva

------------------------------

nedjelja, 05.02.2006. 21:07

jučer sam šljako. i danas sam šljako. u Firmi. nenajavljeno. mislim, bilo je za pretpostaviti, al ono... ipak sam brijo da ću od doma to moći. nema veze, nije ni prvi ni zadnji put i nije tak teško palo. al ipak. za 10 sati ponovo, pa 5 dana bit svjež i ovakav/onakav. sinoć sam došao doma. zgrijo si klopu, konačno upogonio doljespomenuti koncert od đoleta, zapalio svijeće. miris borovnice ili čegaveć se proširio sobom. zavalio se u krevet i ono... odmaro. zajebano je bit skoro-hiperaktivni, blago autistični polusociopat.
fakat se vidi da je onaj dolje i gore navedeni dvd capturan s videa. al svejedno odličan je. jebiga đole je. ima par dobrih fori koje još nisam čuo.

/ prekid toka misli: upravo mi je zazvonio mob, bivši "praktikant", 40+ godišnji frend me zove na pićence u lokalni birc. dugo se nevidjesmo, pa da vidim šta ima... /
/ vratih se. ponudio mi je kartu za finale ZG Opena. al nije nam se išlo. bolje je malo popričat uz kavu /

uglafnom, tak sam šljako jelte cijeli fakin vikend i eto ujutro ponovo na posao.
htjedoh reći... zaboravio sam kaj sam htio reći, al eto na kavi smo se malo dotakli i globalnopolitičkih temi, pa zašto to malo ne razraditi /ovdje dođe retorički upitnik/

postulat No1: kapitalizam se zasniva na fluktuaciji novca
postulat No2: živimo u kapitalizmu
postulat No3: većina svijeta živi u kapitalizmu ili nekom kompatibilnom sustavu ili derivaciji sustava koja je kompatibilna s kapitalizmom
postulat No4: Za razradu teme prikladno je uzeti kao općeprihvaćenu činjenicu radni dan od 8 sati, 40-satni radni tjedan, etc.
postulat No5: postojanje želje za mjenjanjem gorenavedenog
postulat No6: svijet je bliži no ikada, barem onaj poslovni dio

U svijetu kakav je sada životi su usko vezani za posao. Pod riječi posao podrazumjevam nešto što je nekada davno bilo osiguravanje egzistencije, dakle traženje pogodnog mjesta za život, borba za isto, traženje hrane, eventualno skladištenje hrane, seljenje u druge krajeve jer dolazi zima/neprijateljsko pleme/neke velke živine koje bi nas pojele.
Sada imamo sreću/pamet/nasljeđenu mogućnost da trošimo daleko manje vremena na posao nego u ta davna vremena. Točnije, prema postulatu No5 ravno 8 sati dnevno, izuzev 2 dana kada ne radimo, što rezultira s 40h tjedno.

Stvari su trenutno organizirane tako da cijeli svijet radi više-manje onih 16h danjeg svjetla. i to doslovno. Znači, EU radi, Ćajna spava, Ćajna radi, Ameriđija spava itd. I tu se javljaju razno-razni problemi poput prezakrčenosti prometa, komunikacija, grade se zgrade u kojima mora raditi istovremeno određen broj ljudi da bi stigao odraditi određen posao, itd.

Pitanje: zašto ne raditi 24h dnevno. Uzorak: firma od kojih 99 zaposlenika. trenutno radi 99 ljudi u 2 smjene po 8 sati dnevno. Ili još bolje, 99 zaposlenika od 8 do 16h. Firma mora imati 99 radnih mjesta, radnih stanica, setova uredskog pribora/alata, službenih vozila/mobitela, itd...

Shema: cijeli svijet radi 24h dnevno, a ne 8h dnevno.
33 zaposlenika rade u svakoj 8-satnoj smjeni. Kao, npr. u tvornicama. Nestaju prometni čepovi, živi se komotnije jer je sve stalno otvoreno. Živi se u smjenama.
Problem1: shema neprimjenjiva na firme u kojima su zaposlenici/odjeli ovisni jedni o drugima (npr. razni logistički poslovi u odnosu na primarne poslove).
Rješenje1: upošljavanje dodatne radne snage
Posljedica1.1: drastično smanjenje nezaposlenosti
Posljedica1.2: rast produktivnosti, rast sredstava, omogućavanje stavke Rješenje1
Problem2: desocijalizacija ljudi
Rješenje2: formiranje drugačijih krugova poznanstava (tzv. ekipa)
Posljedica2: rast fluktuacije novca (zbog ubrzanog tempa ekonomije)
Posljedica2.1: čvršći kapitalizam
Posljedica2.2: pad stope kriminala (zbog smanjenja nezaposlenosti i nepostojanja downtime-a - npr. nema praznih ulica/firmi/banaka...)
Posljedica2.3.1: lakša manipulacija radnim vremenom (zbog većeg broja zamjenjivih djelatnika)
Posljedica2.3.2: obitelji/prijatelji/poznanici mogu lakše provesti više vremena zajedno (umjesto dosadašnjih 8h, moguće je zajedno provesti 16h i to u bilo kojem periodu - ne mora nužno biti 8 sati po noći + 8 sati po danu)
Posljedica3.1: rast fluktuacije novca rezultira slabljenjem centralizacije moći
Posljedica3.2: raspoređivanje novca/moći sa sadašnjih npr. 3% na barem npr. 9% ljudi (ovisno o količini novca/moći koja se uzima kao referentna vrijednost)
Problem3: velika previranja uzrokuju nezadovoljstvo trenutnih npr. 3% populacije
Rješenje3: prethodno promjenama potrebno je usaditi mentalitet u budućih 6% moćnika (koji skupa s ovima prethodnim čine budućih 9%) da oni već sada imaju dovoljnu moć da zajedno s preostalih 91% populacije imaju veću moć nego ranije spomenutih 3% (ovo je neistinito jer trenutnih 3% ima veću moć nego ostalih 97% zajedno, ali zbog nagovještenih promjena mjenja se mentalitet 6% budućih moćnika, pa se stvara imaginarna razlika od 3% u korist onih željnih promjene, a kod bilo kakve promjene najbitnija stvar je motivacija)

Uglavnom, brojčano shema štima, ali javlja se bitno pitanje. Na kolikom je nivou svijest opće populacije, posebno onih gorespomenutih 6%. Brijem da još nije dovoljno visoko. Vidli bumo.

Heto tako ja malo seruckam :) To mi daje motivaciju za druge stvari.

O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.
Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?
Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.

Ma, šta su znali generali i brkati majori?
Jedino da viču: "Pali!", ali - nisu najgori.
Krivi smo mi! Ni svi ti silni infantilni što su puške sanjali.
Ne, ne derane. Krivi smo mi što smo se sklanjali.

Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospećeš i ti na rđav glas.
Putuj planeto, super smo se družili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.

Nisu krivci depresivci, lude i psihopate,
što su rušili pa sada nama nude lopate. Krivi smo mi.
Nisu krivi sedativi što ih nisu sputali.
Sorry matori, krivi smo mi koji smo ćutali.

Putuj Evropo i poš'lji nam malo peciva.
Nama je dobro - sreća jedna neizreciva.
Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.

Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospećeš i ti na rđav glas.
Putuj planeto, super smo se družili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.

Ukupno 4 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
na sredu, četvrtak...

------------------------------

utorak, 31.01.2006. 13:53

kronološki treća po redu osoba koja mi je obilježila prošlu godinu me danas jako obradovala. posudila mi je dvd kopiju vhs snimke koncerta đoleta iz sava centra '94-te s dodatkom 2 spota.

volim ju.

naravno, ne zbog dvd-a.

Ukupno 6 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
easy like sunday morning

------------------------------

nedjelja, 29.01.2006. 21:06

Sve je morao sam...
Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
Brum šlepera...
I sa dvadeset dve već je imao sve...

znam da ga previše citiram, al fakat me lik gađa... jasno mi je da gađa sve i da se svi malo prepoznaju, al jebiga... osim njega i prl đema nitko ne radi pjesme koje gađaju... bar po nekom mom sudu... ko ga jebe...

Nije me čula, mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke
Snila je dane mirne i nežne
Ko crno-bele klavirske tipke

A u životu sama na svetu
U menuetu tražila spas

zapitam se za koji sam k... radio selekciju najnaj stihova za one boxove desno kad je bitno ubaciti to u postove.
ok, dosta trkeljanja, znao sam da će mi doći neka misao :)

slabi karakteri imaju dvije opcije ako žele hodati svijetom poput većine. pri tome ne mislim na povodljive i ine ljude, već na ljude koji su nesposobni donositi odluke, pa čak i životno važne, ako im to u datom trenutku ne odgovara. da, primjer sam takvog ljudova.

.. ok, sad mi je deniro preknuo tok misli s novim načinom računanja osvjetljenja u x1900-tkama...
da nastavim...

naime, takvi ljudi / ;include $horza / su jednostavno neodgovorni... neki bi rekli nezreli. je li to rezultat previše tlačenja u periodu koji bi trebao biti djetinjstvo, ili je prosto lijenost, ne bih znao. ali takvim ljudima se neda oprat suđe ako se sve relevantne zvijezde potrebne za taj turbo-g64 zahtjevan posao nisu pravilno posložile i rezultirale voljom za pravnje suđa kao takvog. evo opet buncam :)

note 2 self: čitati dalje tek nakon 29.01.2007., nastavak može služiti samo kao primjer toka misli u vremenu kada je pisano. buncam.

da pojasnim...

jedan Mirko Norac; prosječan ČHK [čovjek-hrvat-katolik], mora otići u vip i konačno si uzeti onaj ugovor da ne bi morao punit mobitel na bonove, nego da jednostavno iz erbea prebaci lovu vipu na račun svakih 2.592.000 sekundi. Ali, M.Norac svaki dan radi, i taj rad smatra prilično napornim. Možda zbog svoje lijenosti, a možda iz nekih drugih, sasvim objektivnih razloga. I tako Norac svaki dan hoda na posao, vraća se doma i jedva čeka tih sat-dva dnevno za odmor/sebe/druge/votever. I tako mjesec-dva-tri. I ne može da se ne zapita zar je stvarno toliko u kurcu da ne može odvojiti sat-dva, koliko bi ta avantura trajala, da si olakša život i učini nešto što mu nije rutina. Ali zašto to ne učini ako je svjestan toga? Vjerojatno iz istog razloga iz kojega ne opere suđe odmah, nego za sat ili dva. Ili ode kupiti kvačice za zavjese... ili sredi komp za kolegicu koji je kod njega 3 mjeseca. odvratno. Možda je Norac konstantno deprimiran ? Možda jednostavno ne nalazi dovoljno jak razlog koji bi taj posao uzdigao iznad sjedenja pred... teveom ili kompom... Možda je mu je sve ravno. Možda zaista kroči ovim svijetom uzdignute glave, jakog glasa, đubretarskog attitude-a i samozadovoljnog smiješka. Ravna linija... svjesna svoje ravnosti. Loša shema. svjestan nevaljalosti sheme. hodajući paradoks? paradoks ne postoji u realnoj domeni. Možda si uspjeva složiti taj paradoks zbog promatračima nepoznatih činjenica?
Mirko Norac zasigurno mari za nešto. U protivnome bi vjerojatno bio prilično suicidalan. Nothin' to live for? Don't think so.
Ali sve ostaje ravno. I ostati će. Bez obzira na promjene koje... tek privremeno razbijaju taj dojam.

Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš

na neku čudnu foru me pustio onaj... onaj čudan, priglup filing da postoji nešto više. iako nema smisla i kosi se s temeljima mog razmišljanja o svrsi postojanja i egzistenciji kao takvoj, jednostavno nema više tog... nečega. brijem da ću i počet prat suđe, možda čak i skoknut do vipa jedan od ovih dana. ponovo sam, kao što u zadnje vrijeme često rekoh, onaj stari... beživotna, hladna, isprazna, sterilna, dosadna, arogantna, egocentrična gikčina. to mi odgovara. zapravo manje meni nego jedinkama zajednice u kojoj svi mi ,nazovimo 'živimo', ali svejedno... odgovara. nekako je... ravnije. ravno je dobro. ravno je moj prijatelj. ravno je uvijek ovdje kada ga trebam.

Ukupno 9 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...

------------------------------

nedjelja, 22.01.2006. 16:30

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

jučer i danas sam posebno smiren. brijem da se to zove "zen", al ne znam ja budizam i te spike. samo sam u nekom ... lounge modu. porješavao sam sve zacrtano, na poslu priveo par velkih stvari kraju... lagano stvari sjedaju na svoje. glava je još uvijek pretprana, al onak... uređeno pretrpana... stvari ne pucaju kada razmišljam o njima...

jučer sam otišao u kerum. poslje radne kave onako... po ručak. nikad još nisam bio u kerumu. bio u getrou, merkatoru, king crossu, ovom, onom... al nikad u kerumu. to mi se činilo kao avantura u tom trenu. u odnosu na ovaj zen-lounge je i bila. jebote kako su oni tamo nelogični... hodaš i gledaš... jabuke, banane, kruške, kupusi, mrkve, kelj, luk, krumpir, kozmetika. o jebo vas glupe. kaj tam ne razmišljaju? nemreš mi dućan posložit po pravilu "zelenje - kozmetika - hrana za ljubimce - mesina - kruh - sir. i onda u sredini tam neko tjesto, pa konzerve, pa ovo, pa ono..." svjestan sam da je to jedan 'rvacki pokušaj nekog podsvjesnog marketinga, ali jebo vas takva podsvjest. dajte mislite ljudi... pa došao sam po ručak, pobogu. da sam došao po kozmetiku red bi išao "povrće - kozmetika - meso - još kozmetike - tijesto - blagajna". pa ako sam došao po kozmetiku, valjda ću radije usput kupiti neke čokoladice, čips ili nekaj takvo, a ne brašno ili tjesteninu. fak. ako sam došao po ručak, ubacite mi na put vino, sokiće ili tak nekaj, a ne kozmetiku. ako sam došao po zalihe za tulum stvari idu "izgubljen - još malo izgubljen - vino/žestica - sokovi - zujim - pivo - zujim - grickalice - zujim - blagajna". neš ti logike. brijo sam da trgovci nastoje razmišljat kao potrošači, al očigledno do tog stadija još nismo došli. još uvijek ne razmišljaju trgovci, nego direktori. ali nema veze...
ubo sam neku puretinu, curry i nekakav kruh. nisam znao da doma već imamo curry. i da ga ne koristimo. bezveze.

izašao sam, zapalio pljugu i nastavio do doma u lounge modu. cibona je izgledala nekako veće, mlađe... smirenije. i ja sam izgledao nekako smirenije. ko da više nema košmara u glavi.

navečer sam odradio dobar posao. sredio puno toga. probudio se oko 12h. popio kavu, odgledao nedjeljom u 2... nemam to potrebu komentirati. da nisam ovolko zen-lounge vjerojatno bih imao.

i tak svira "Lounge For Lovers 2". dobar je. čudo da me ne bedira. "Isović" mi je jednom prilikom rekao "tek kad budeš zadovoljan svojom samoćom moći ćeš tražit nešto pravo. tek kad netko bude dovoljno dobar da odbaciš samoću kojojm si zadovoljan, moći ćeš s tim nekim tražit ono pravo". ovo nije doslovan citat... tko bi se više sjećao. al to je bilo uglavnom to. nemam pojma jesam li zadovoljan samoćom. ali par stvari zam...

ponovo sam onaj stari... blago isprazan, smiren, nabrijan na posao, blago hiperaktivan i jako kreativan. čak mi se i crta. rijetko mi se crta. i vidi se da mi ide... barem bolje nego ikada. jebat ga kad nisam talentiran. brijem si počet učit klavir. to mi je preopako. nemam pojma jel zato što me to uvijek privlačilo, ili zato kaj su mi "maksim mrvica" i onaj klinac iz one serije o neurologu koji je nakon smrti žene ošo u pripizdinu prakticirat opću medicinu, totalno mračni likovi. brijem da nije potonje. nikad se nisam poistovjećivao. barem mislim da nisam.

eh da... zašto ne pišem blog onak često koliko sam mislio... pred 2 tjedna sam, pišući neki tok misli ili nekaj takvo, nesvjesno počeo pisat nekaj dugačko. roman ili nekaj takvo. neam pojma kaj će bit od toga... vjerojatno ništa, kao i od većine stvari na koje zabrijem pa se ohladim. uglavnom, umjesto pisanja bloga, tekstova i ostalog, zapisujem ideje za ta slova na papiru. odnosno isključene dijelove snopa elektrona na jako osvjetljenom staklu. kako bilo, to mi je gušt. brijem da bu dobro. ako niš drugo, onda barem simpatična nakupina namagnetiziranih čestica metala na metalnoj... pardon staklenoj ploči (imam novi disk).

sljedeći citat se ne veže na mene, nego na taj izdrk kreativnosti u folderu tekstovi/moji.

New blood joins this earth
And quickly he's subdued
Through constant pained disgrace
The young boy learns their rules

With time the child draws in
This whipping boy done wrong
Deprived of all his thoughts
The young man struggles on and on he's known
A vow unto his own
That never from this day
His will they'll take away

What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been

What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub thee unforgiven

They dedicate their lives
To running all of his
He tries to please them all
This bitter man he is
Throughout his life the same
He's battled constantly
This fight he cannot win
A tired man they see no longer cares
The old man then prepares
To die regretfully
That old man here is me

...

You labeled me
I'll label you
So I dub the unforgiven

okej, ima malo autobiografskih elemenata... jebiga... ima ih u svemu...

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
I have a dream today.

------------------------------

ponedjeljak, 16.01.2006. 07:05

Danas je Martin Luther King, Jr. Day.
Ne bavim se aktualnostima, ali se ovoga velikana dvadesetog stoljeća valja prisjetiti.

...
I have a dream that one day this nation will rise up and live out the true meaning of its creed: "We hold these truths to be self-evident: that all men are created equal."
...
I have a dream that my four children will one day live in a nation where they will not be judged by the color of their skin but by the content of their character.
...
I have a dream today.
...

Martin Luther King Jr. - I Have A Dream

Ukupno 3 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
... opet sam s ćerom bio ...

------------------------------

nedjelja, 15.01.2006. 11:40

moram se malo i mentalno izdrkat...

nakon sinoćnje mirne, opuštene, pomalo dosadne, ali svejedno lijepe večere s frendicom sam do kasno u noć razgovaro s određenim prijateljem/kolegom/novopečenim šefom. bio je to jedan od onih dobro nam znanih i nekad često prakticiranih, usudio bih se reći dubokih razgovora. najzanimljivija tema je bio CreativeCommons projekt ili pokret, ili kako god ga definirali. Razgovor je bio ponukan mojim simpatijama prema istom i povratkom na scenu jedne od najinteresantnijih osoba hrvatske javnosti čije stranice su od jučer među ovim linkovima gore lijevo.

Antagonizam afirmiranih medija i blogova i tako te spike. I tako smo se taj jelte prijatelj/kolega/novopečeni šef i ja malo zakačili i oko toga svega. On nije baš toliko u kurcu da smatra da nitko osim njega ne smije profitirati od njegovoga rada, ali kao većina ljudi smatra da bi nestanak "all rights reserved" tipa licenci dovelo do totalnog kaosa, i ide malo previše u ekstreme. No, na stranu spika, ne želim ovdje trakavičarit oko CreativeCommonsa.

Ti razgovori do dugo u noć su nam nekada bili običaj, onak... često smo znali tak zabrijavat i diskutirat fakat o svemu. I sada je jednako dobro. Onak... kad odlučimo završiti razgovor fakat nam dođe da zahvalimo jedan drugom za brbljanje. To više ne radimo često. Nemam pojma zakaj. A nije da nemamo o čemu. Malo mi je to u qurtzu. Ono, dođe mi da fakin skupim ljude i da se organizirano sastajemo... nekaj tipa "debatni klub", koliko god to arogantno i uptight zvučalo. Bilo bi forica. Al jebiga, nemremo se dogovorit ni za d&d, vampyre, belu i slične gluposti, gdje bi onda za ovakvo nešto. Baš me zanima koliko bi ljudi bilo zainteresirano za takvo što. Osobno ih znam 5 koji bi brijali tak... Al svi imamo malo previše posla i puno premalo vremena. A jebat ga.

-.-.-.-.- mali update: maknuo sam link do g.zecovih stranica, pitat ću ga prije da mu ne bi nastao kaos

-.-.-.-.-update 2: dobio odobrenje

Prate me jos od rane mladosti tipovi spremni na sve gadosti.
Svim promenama odolevaju, o Bato, Bato, samo polevaju.
Cuvam se raznih elemenata, od maloletnih delikvenata,
bacila, matorih onanista, o Bato, Bato, nacionalista.

Sad mi je pomalo dosta tog presinga,
polako momci, ja nemam vrat od mesinga.
O, da l' se iko javio da nije odmah gnjavio i davio?

Hej, sve manje tipova ostaje poput nas,
sve drugo odavno je otislo u Honduras.
Mi trudimo se znanstveno da propadnemo barem dostojanstveno.

PRate me fRajeRi sto govoRe "R", oni su pRgavi po pRavilu
i pRetezno se konfRontiRaju, o Bato, Bato i oponiRaju.
Cuvam se devojaka razrokih, postoje za to dobri razlozi:
nikada ne znam koga cekaju, o Bato, Bato, sa kim se smekaju.

SLede me Lica koja govore "L", oni su zLocesti po praviLu,
priLicno Lako maLtretiraju, o Bato, Bato, eLiminiraju.
Cuvam se dvosmislenih viceva, debilnih pitanja i bliceva.
Pun mi je kufer neke bratije, o Bato, Bato, i birokratije.

Nek' idu malo svi u Honduras, nek' idu svi u lepi Honduras!
Ili nek otidnu u Kaunas, u Honduras, bolje u Honduras.
Nek' idu malo svi u Honduras, i bice ovde vise mesta za nas,
nek' idu malo svi u Honduras, tamo ih cekaju banane.
Nek' malo otidu u Honduras, nek' idu malo svi u Honduras!
Nek' idu svi u lepi Honduras...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
shine on you crazy diamond

------------------------------

subota, 14.01.2006. 16:05

skužio sam da mi se događaju random gay stvari... neam pojma kak to objasniti.
aj od početka...
u razgovoru s ljudima, pogotovo ženama/curama (postoji razlika, al neki drugi put), događaju se totalni ispadi, tipa sasvim niotkud i slučajno bivam upitan "ti si gej, kaj ne?". mislim wtf !!!
čime je to, pobogu izazvano ??? ne, nisam gej, nisam anemičan, nisam član niti jedne stranke, ne izlazim na izbore, ne drogiram se, nemam para i ne plaćam za sex. to su samo neke od stvari koje ničime izazvan zamišljam da bih mogao biti upitan, ali ne... uvijek je to "e, ti si gej, kaj ne?".
ne, nisam gej. nemam niš protiv, ali nemam niti ništa za. i tako to već podosta godina...
moram li spomenuti da mi na čudnim mjestima frajeri poprilično često uletavaju... mislim, idem po cugu do šanka, gledam svoja posla, prolazim kraj dva lika koji briju i ni pet ni šest, obojica me onak odmjere i jedan onak podigne obrvu i kimne, tipa "hau ar ju duin". mislim... nije bed, al ono... čovjek se zapita zakaj mi trebe to ne rade? ok, gadan sam, pogrbljen, čudno hodam, ovakav, onakav, al kaj likovima to ne smeta?

dalje...

dešavaju mi se i slučajnosti... npr. u jednom biljar klubu mi malo nateravali lopte u rupe, onak ekipa, cuga i tako to... i neki konobar totalno okej lik se zajebavo s nama... nikad ga prije nismo vidli, al ono... vidiš da bi se takav super uklopio u ekipu... i tak polupijani pred fajrunt se kupimo i planiramo otić u jedan birc na dobru mjuzu i ono, padne nam na pamet da pitamo lika jel oće s nama... ono... vidiš da je roker, dobro se zajebava, vidljivo inteligentan, cijelu večer smo se zajebavali iako čovjeka nikad prije nismo vidli... i tak idem ja titpla, dolazim do šanka s frendom i tog lika pitamo jel bi on jelte htio s nama do tog birca malo zujat, dobra zika i to sve... dok tak pričamo s likom, ja vadim novčanik, otvaram ga, vadim pare i dajem mu lovu, na što lik meni "nekaj ti je ispalo" i kimne glavom na "ribbed lifestyles" koji mi je negdje u procesu ispo iz nofčanika. ja onak nesluteći ništa uzimam kondom i vraćam ga u novčanik i tek onda skužim kaj se desilo. reko jebemti. uglavnom, ostatak večeri je glavna fora bila "kak je horza bario konobara". jebote pas, kak uvijek meni i kak kak kak!

eto jučer... da ne lažem, bila je pijanka... ono... piva poslje posla u bircu tu na kvartu. i tak se iz đuboksa ničime izazvana počela čut "vijavica bijela" il kak se već taj izbljuvak od "pjesme" zove. reko, nebu mene nišće v moje kuruze jebal... i tak odem, ubacim medvjeda, i pustim neku rokeriju... ne sjećam se više kaj... dire straitsi ili nekaj takvo... i tak mi cugamo, uletavaju dva lika, sjedaju za šank izvan mog vidokruga i cugaju... prođu tak te 3 pjesme i počme opet vijavica ili neki kurac. i jedan od ta dva lika (cca 45-50 godina) onak... obučen ko kreativac, stajliš tip, ne šminker, ubaci neku paru u jukebox i krene ponovo rokerija... al ono... nije mogo bolje potrefit... i prođu tak njegove stvari, opet neki srbizam počne, odem ja, stavim rokeriju i valjda sam strefio živac il koji kurac, lik se okrene "buraz ovo, buraz ono... blablabla", okrene rundu, skužimo da je okej tip i tako to... priča on kak ima miljone, kak je kupio jedrilicu i pali na more, kak ovo, kak ono, stari roker, i ta spika... i cugamo mi ono... jakim tempom, ekipa okej, blah... da bi se ja nekaj zapričo s tim likom, al smo obojica bili malo prepijani da bi oddiskutirali stvar do kraja, pa reko da mi da broj moba, pa se nađemo na kavi neki od ovih dana pa popričamo, vidim lik pametan, pa reko što ne... (alkohol je imao djelomičan utjecaj u tome)....
i tak zapišem ja broj, on ode nekam, na wc ili nekam, a frendovi me pogledaju i ono... vidim da gledaju ko da su skužili nekaj velko o meni... ko da su skužili da sam gej. mislim jebo te svijet kad nemoš upoznat čovjeka bez da ga pojebeš. u pičku materinu. i ona stupidna spika da svaka treba koju u neko doba noći pozovem doma mora bit pojebana. mislim ljudi koji NAM je kurac ?

e,da i izgubio sam zippo. tj. ostavio ga u birtiji. pushiona. valjda ga je neko od ekipe uzeo pa će vratit. a možda smo u šumi.

uglafnom, nemam pojma da li da se javim onom liku ili ne, ili koji kurac... brijem da su ljudi u tim godinama zbunjeniji od mene u ovima.

Day after day, love turns grey
Like the skin of a dying man
Night after night, we pretend it's all right
But I have grown older and
You have grown colder and
Nothing is very much fun any more.

And I can feel one of my turns coming on.
I feel cold as razor blade
Tight as a tourniquet
Dry as a funeral drum,
Run to the bedroom, in the suitcase on the left
You'll find my favourite axe
Don't look so frightened
This is just a passing phase
Just one of my bad days
Would you like to watch T. V.?
Or get between the sheets?
Or contemplate the silent freeway?
Would you like something to eat?
Would you like to learn to fly?
Would you like to see me try?
Would you like call the cops?
Do you think it's time I stopped?
Why are you running away?

Ukupno 1 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
jasp - just another stupid blog

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:47

i tako sam i to napokon učinio. išli mi na kurac komentari, a komentara se ne sramim, pa reko umjesto da brišem komentare i izvodim kerefeke, radije počinjem pisat novi blog za kojeg ljudi ne znaju i gdje u miru mogu pisat kak meni paše.

nemam ja ništa ni protiv koga,
ja samo imam nešto za nas.

Ukupno 9 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
britanci su picice

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw you face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.

bljuuuuuuuuuuuuuuuuuuv

okej, danas fakat "svi" znaju koje đejms blant. ko ne zna, taj nije "svi" i ne zaslužuje se svrstavati u "sve". pošto sam lagano freak za torrentanje, vidjeh jednog dana na pajritbeju njegov album, pa reko da skinem i vidim koji je to quratz. i tak je to zauzimalo svojih 57.235.735 bajtova na mom ionako premalom disku dok nije došla jedna meni draga cura kojoj se sviđaju sva ta sranja... i pustim ja to...

i mili bože kud sam zašo, bol me snašla u tuđini ! i bilo bi dobro da je u tuđini, al u meni trenutno najdražoj buksi - spavaćoj sobi !!! i ne mogu jebeno vjerovat koji je to šonjo. taj lik, al bez zajebancije, je bio na kosovu. ne na izletu - nego u "ratu". čitam biografiju i sve se ježim. ono... obitelj vojnika, on gej, i objašnjava ko da je spavo i slučajno završio na fakin kosovu. i ko tu koga jebe??? kak možeš slučajno završit na jebenom kosovu s ciljem ubijanja ljudi, a da to ne želiš? uglafnom, on sad pjeva neke pjesmice i curice se lijepe na njega i sve što već sleduje. i ne vjerujem kolko je lik preloš. kao, imam melodiju koja će ljudima žderat mozak, ako ju odsviram 3 puta to će bit dovoljno dugo da ju nazovem pjesmom. ako još malo drkam po tome u studiju mogu snimit 10 takvih i to je album. dam guze producentima i svoj toj bagri i dat će mi da potpišem. oni će to prodat kao jinglove mobilnim operaterima i svim tim govnima i slavan sam. kak je to super... možda ću onda i ja nekog u guzu, a ne samo primat.

stvarno nemam pojma zakaj, al ljudima se sviđaju te pjesmice. priznam, i mene tjeraju na plakanje, neke i na rezanje žila, neke na lobotomiju i eventualno ispucavanje par metaka u blizini ušiju. make it stop !!! nadam se da u proljeće neće izdat neki album. bilo bi totalno koma da se ovo one-time mučenje ponovi. jebote kaj ak bude imo neki ljetni hit tipa remix jor bjutiful by 101 diđej. jaoooo.

uglafnom, morao sam to napisat... F8 na James Blunt - Back To Bedlam - 2005. ili shift-del... moram još razmislit... vjerojatno će bit prženje na cd i ritualno spaljivanje. iako je to do sada bilo rezervirano samo za seve i ivanu brkić.

james blunt - i'm gonna burn yo bijač !!!

U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
... i nova dvehiljadešesta

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

ajd i to je prošlo. božić je bio relativno bezbolan. relativno jerbo svake godine ima onih par bisera koji mi uporno guraju pod nos iste licemjerne govnarije oko čestitanja i kajtijaznam čega, itd. mislim wtf??? ljudi, klonite me se za božić.

isto vrijedi i za novu i za rođendan i imendan i dan republike i uskrs i sve ostalo što se mora čestitat. fakof. čestitajte mi 19.02. što sam živ još jedan dan. biti će mi draže nego da me na rođendan podsjećate kolko sam u kurcu jer nemam 16, mozak na paši i prištiće kao glavnu zanimaciju. ili tak nekaj.

uglafnom, novu provodim solo. doma. u stanu. bez ikoga. ne zato što sam tužan, ne zato što ne mogu skrpat pare za najluđi tulum godine il kak se već zove, ne zato što me nitko nije zvao i definitivno ne zato što ne mogu doma napravit tulum. zato što mi se sve popelo na vrh qurtza i više mi jetri pričat sa inače super ljudima, u glupim situacijama o glupim stvarima koje bi me trebale veseliti, ali ne vesele. i odbijam forsirati da baš na taj dan nešto bude drugačije. ne želim. treba mi odmora, a ako se po jutru dan poznaje, na ovaj način ću ga sljedeće godine imati dovoljno. 'nate kaj ću? izvalit se na trosjed (ne, neću bit pred kompom), neću upalit telku, nego ću samo popalit svijeće, zagrlit neku plišanu živinu, buljit u plafon i palit pljugu za pljugom dok mi ne pozli. onda ću izać na balkon, radit grude i gađat pijane strance i kurve koji se muvaju oko hotela preko puta. i navit jebenog balaševića il maiden il prl đem il kaj mi god dođe tak da sve trešti i to samo zato što je to jedini dan u godini kad mi susjedi ne mogu srat zbog "preglasne" muzike. vidićeoni preglasno.

e to ću. i biti ću sretan. ne, biti ću ljut. i biti ću sretan jer sam ljut i jer mi puca kurac za to kaj sam ljut i oko čega sam ljut. i neću popit ni kapi alkohola. samo zato kaj tolko pizdim i želim još više pizdit. i neću pljugat. ne zato kaj sam tolko ljut i kaj ću bit sretan kaj sam ljut, nego zato kaj ne smijem zbog posla. i to mi je super. ionako otkad sam se rodio imam sve manje moždanih stanica.

i baš će mi bit super.

The waiting drove me mad...you’re finally here and I’m a mess
I take your entrance back...can’t let you roam inside my head
I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your bread...
I would rather run but I can’t walk...
Guess I’ll lie alone just like before...

I’ll take the firmest path...oh, and I must refuse your test
A-push me and I will resist...this behavior’s not unique
I don’t want to hear from those who know...
They can buy, but can’t put on my clothes...
I don’t want to limp for them to walk...
Never would have known of me before...
I don’t want to be held in your debt...
And I’ll pay it off in blood, let I be wed...
And I’m already cut up and half dead...
I’ll end up alone like I began...

Everything has changed, absolutely nothing’s changed
Take my hand, not my picture, spilled my tincture

I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your breast...
All the things that others want for me...
Can’t buy what I want because it’s free...
Can’t be what you want because i’m...

I ain’t s’posed to be just fun
Oh, to live and die, let it be done
I figure I’ll be damned, all alone like I began...

It’s your move now...
I thought you were a friend, but I guess i, I guess I hate you...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
staloneovo

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

All is quiet on New Year's Day.
A world in white gets underway.
I want to be with you, be with you night and day.
Nothing changes on New Year's Day.
On New Year's Day....

Under a blood-red sky
A crowd has gathered in black and white
Arms entwined, the chosen few
The newspaper says, says
Say it's true, it's true...
And we can break through
Though torn in two
We can be one...

And so we are told this is the golden age
And gold is the reason for the wars we wage
Though I want to be with you
Be with you night and day
Nothing changes
On New Year's Day

2k5-a je pri kraju. štoviše, na kraju. ističe za cca 13h. nemam pojma zakaj na ovaj dan imam običaj rekapitulirati prethodnih 364/5, ali eto imam.

početak dveiljadepete je označio i kakva će ista otprilike biti... u najmanju ruku zanimljiva.

upoznao sam pet nenormalno dobrih i ultra-zanimljivih osoba koje su utjecale ili će utjecati na moj život. i sve su stvarno predivne.
- prva po nekom kronološkom redu je... eh sad pričat o imenima je malo zajebano... daklen, prva me je uspjela (nenamjerno naravno) natjerati da pazim što pričam... nije mala stvar... i čini me sretnim, što ja nikako ne uzvraćam. (ili ne znam uzvratiti?)... ili ne želim. uglavnom, zbog nje sam prve (u ovoj godini, kronološki) uvidjeo kakvo sam đubre. i naravno da to nisam popravio jerbo sam prebahat/prenezreo/prelijen. jebat ga.
- druga osoba (po nekom kronološkom redu) je velik čovjek. prvi za kojega mogu reći da bi mi mogao biti nekakav uzor. ne toliko jer je uspješan, ovakav, onakav, nego zbog nekog načina razmišljanja... valjda nekog razumnog razmišljanja koje proizlazi iz nenormalno dobrog spoja raznih vrsta inteligencije (po Gardneru). uglavnom, ne mogu reći da ga poznajem dobro, ali vidjet ćemo.
- treća osoba... eh, treća :) me ubila u pojam. takvom dobroto malobrojni zrače. izuzetna mi je čast što ću ju stići bolje upoznati.
- četvrta. hijao... toliko ležerna nije ni napljugana skupina pijanih hipija što se nakon obilatog ručka obasjana jakim popodnevnim suncem lijeno izležava na najljepšoj livadi. i to sve 10 godina nakon uvođenja anarhije i postizanja globalnog mira, sreće i svega toga. eto, toliko ležerna. naravno da se takav netko uvuče pod kožu svakome s kime dođe u kontakt :) i super je frendica.
- kronološki peta. a u kurac. ostavit ću ovo za neki drugi put... ili neću. ili hoću. ili neću. ili hoću... eto, toliko o kronološki petoj. a u kurac.

naučio stvar ili dvje o međuljudskim odnosima. ali stvarno ništa više od stvar ili dvje.

postao manje razuman, više ležeran, manje zatvoren, manje povučen, bahatiji, umišljeniji, sigurniji u sebe (neki bi rekli umjetno sigurniji u sebe), samosvjesniji, zaboravljiviji, organiziraniji, nesposobniji sakriti emocije, sposobniji pregristi govno, nevoljkiji pregristi govno, sve u svemu lošija osoba. ali to valjda tako ide. barem kod mene, barem ove godine.

financijski se stabilizirao

još jednom preselio

počeo opakije brijat na košulje

odlučio nepljugat bez obzira na situaciju i ekipu

drastično smanjio lokanje

drastično smanjio izlaske

drastično smanjio važnost autosugestije kod donošenja odluka

više zabrijo na go-with-the-flow shemu

nisam baš dobar kod sumariziranja pa neću ni pokušavati. nisam zadovoljan hrpetinom rezultata ove godine i nisam u potpunosti zadovoljan tijekom dešavanja stvari, ali sam zadovoljan jer barem nije bilo previše statično i mogu reći da sam nešto naučio...

Bolje nije moglo...

Najbolje godine
ovog života mog,
sjajne i rđave,
samo su kliznule,
k'o sila Dunava
pod senkom Tvrđave.

Godine lavova,
vina i makova
prošle su lagano,
k'o carski poručnik,
mlad i uobražen,
sa svojom draganom.

Al' marim ja,
to su samo kapi vremena
prosute k'o šaka semena
po širokoj njivi Gospodnjoj.

O, marim ja!
Gde su sada davni nemiri,
razigrani beli leptiri,
dani zvezda poklonjeni njoj, zauvek?

Veliki datumi,
čekani, cifrani
kružićem crvenim,
tiho su minuli
k'o oblak pamučni
nad tornjem crkvenim.

Najbolje godine
ovog života mog
prošle su podmuklo -
malo sam zastao,
loše ih društvo već
zauvek odvuklo.

Al' marim ja,
to su samo kapi vremena
prosute k'o šaka semena
po širokoj njivi Gospodnjoj.

O, marim ja!
Gde su sada davni nemiri,
razigrani beli leptiri,
vreme zvezda poklonjeno njoj?

Bolje nije moglo...

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
kak bi dennis leary reko: "meri fakin krismas"

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

zadnjih par dana se totalno pretvorilo u paradu pijanstva i kiča... šteta što nema poznate cure u belom...

moram li po neznamkoji put drvit o tome kak je ovo doba godine u kurcu i kak se ne treba radovati čestitkama, poklonima, a ponajmanje lijepim riječima kojima nas obasipaju u ovo doba godine? oke. odmah napomena: i ovaj žićbo idem doma. nakon godinu dana. i nazvati ću sve ljude do kojih mi je stalo i čestitati im. neće biti dug popis, ali barem će nešto značiti. NE ŠALjITE MI SMS-ove. mrzim ih. na poslu sam dobio kakvih 50-ak flash/gif/ mailova sa "čestit božić, te sretna i uspješna nova 2006. godina". mislim... zašto mi to šalju? pa jebemu znam da samo žele lovu ili mi žele dati manje love nego što je potrebno. i oni znaju da je to jedino što želim od njih. zar je to fakin osnova da mi žele išta osim eventualno dugog bolovanja koje bi im olakšalo poslovanje? jebemu sve. komercijalizacija ideje je sjebana stvar. kapitalizam je kriv, kažem vam. nisam slao niti čestitke, a niti poklone nikome. ako surađujemo ne znači da vam želim išta. niti da očekujem da vi od mene želite išta. osim para. fakof. poslati ću ako mi u nekom trenutku budete značili išta.

... preksutra ću sigurno nazvati sve ljude do kojih mi je stalo. i znam da sam to već napisao, ali eto zdravica, pa party, pa piva, pa ovo, pa ono, pa kajgod, u redu je da short term memory ne radi kak spada. i sigurno neću zaboraviti nikoga. mrzim smsove poslane svim ljudima iz adresara. i mailove slane na isti način. to je krajnje debilno. koliko mi netko pokazuje da mi želi ono što piše u smsu/mailu ako je to poslano na još 200 adresa? ja ne vrijeđam na takav način. zašto me želite vrijeđati? bilo osobno, a bilo inteligenciju? stupid. zato zovem ako želim nekome reći da mu/joj želim nešto. kao što zovem i usred noći na sasvim najobičniji dan kada želim nekome dati do znanja da mi nešto znači. jebiga. ne, ovo nije napisano da bih se osjećao kao dobra osoba. nisam to i svjestan sam toga. ali barem ne govorim ljudima da su glupi slanjem grupnih čestitki jer je stiglo tih dva tjedna u godini kada želimo biti "dobri", pa ne znamo kako to pokazat osim tako da sasvim običnim ljudima govorimo da su nam posebni. iako nisu. glupo. jebemu ljudi odite na dopunsku iz razmišljanja. (ovu izreku sam pobro od nekoga i nisam dovoljno pametan da bih ju sam smislio).

Nevolem,
nikog, lutko, takva mi je narav
kao odžak star i grav
puno dima je kroz mene prošlo.

Nevolem,
ujne, strine, šogore, komšiluk,
nataknem ih na čiviluk,
od njih nista dobro nije doslo.

Nevolem,
semenkare, cigoše, trubače,
burek, ulicne pišače,
nek mi moju lepu varoš vrate.
...
Nevolem,
zatucane, gratis, kravataše,
hipohondre sto se plaše,
da dobiju rak od razmišljanja.
...
Nevolem,
šizove i nervne bolesnike,
pre ih puštali za vikend
sad ih puste pravo pred kamere.
...
Nevolem,
izbore, televizor, plakate,
dosta, ako Boga znate,
ludnica je kanda otključana
širom ostala, prover'te molim vas...
...
Nevolem,
što odasvud samo čujes dajmi,
il' se prosi il' se zajmi,
jebote, ja nikad nisam isko.

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

------------------------------
arghhhhh

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:39

i ako dobijem još jedno drvo želja u ikojem obliku, ma koliko lijepo napisano časna pionirska da ću ga spalit. i onda uzet pepeo i namočit. od njega napraviti posudu i onda i nju spalit u visokoj peći, a onda tim pepelom zagnojit neku predivnu biljčicu, a kada ona s vremenom ugine onda i nju spalit. e onda ću taj pepeo razasut tak da ga nikad nitko ne pronađe. fakof. koji je kurac to fakin drvo želja tak posebno? ne šaljite mi ga.

Za
one
koji vole
spavati, ali
se uvijek bude
dobro raspoloženi…
za one koji se još uvijek
pozdravljaju poljupcem... za
one koji puno rade ali se znaju i
ludo zabavljati… za one koji griješe
ali ne koriste glupe isprike... za one koji
gase televizor da bi porazgovarali… za one
koji su sretniji kad nešto mogu podijeliti nego
imati cijelo… za one koji su uvijek spremni pomoći
prijatelju… za one koji ne vide sve crno ni onda kada
su u mraku… za one koji ne čekaju Božić da bi bili bolji...
želim vam
sretan Božic i zdravu, uspješnu i veselu Novu 2006!

Ukupno 0 komentara:

...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

<< Arhiva >>

geexor

------------------------------majne sajt------------------------------

------------------------------migrirah...------------------------------

------------------------------kad narastem bit cu picica------------------------------

------------------------------putopis kroz neistražena bespuća 3 – ali zašto oni to čine? No1------------------------------

------------------------------kontribjušn------------------------------

------------------------------korzom plovi štuka...------------------------------

------------------------------jebala te zamlja s 4 neradnika po glavi šljakera------------------------------

------------------------------cest la vie------------------------------

------------------------------pijan sam đubre, ja sam smeće------------------------------

------------------------------brak je mrak... pa sad ti vidi------------------------------

------------------------------regreats po stoti put------------------------------

------------------------------chick fight------------------------------

------------------------------stihoklepci - nastavak------------------------------

------------------------------stihoklepci - nikad na zelenu granu------------------------------

------------------------------larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?------------------------------

------------------------------karikatura, chris rock i petar grašo------------------------------

------------------------------... sluđen post ...------------------------------

------------------------------sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva------------------------------

------------------------------na sredu, četvrtak...------------------------------

------------------------------easy like sunday morning------------------------------

------------------------------a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...------------------------------

------------------------------I have a dream today.------------------------------

------------------------------... opet sam s ćerom bio ...------------------------------

------------------------------shine on you crazy diamond------------------------------

------------------------------jasp - just another stupid blog------------------------------

------------------------------britanci su picice------------------------------

------------------------------... i nova dvehiljadešesta------------------------------

------------------------------staloneovo------------------------------

------------------------------kak bi dennis leary reko: "meri fakin krismas"------------------------------

------------------------------arghhhhh------------------------------

------------------------------
majne sajt

------------------------------

------------------------------
migrirah...

------------------------------

------------------------------
kad narastem bit cu picica

------------------------------

------------------------------
putopis kroz neistražena bespuća 3 – ali zašto oni to čine? No1

------------------------------

------------------------------
kontribjušn

------------------------------

------------------------------
korzom plovi štuka...

------------------------------

------------------------------
jebala te zamlja s 4 neradnika po glavi šljakera

------------------------------

------------------------------
cest la vie

------------------------------

------------------------------
pijan sam đubre, ja sam smeće

------------------------------

------------------------------
brak je mrak... pa sad ti vidi

------------------------------

------------------------------
regreats po stoti put

------------------------------

------------------------------
chick fight

------------------------------

------------------------------
stihoklepci - nastavak

------------------------------

------------------------------
stihoklepci - nikad na zelenu granu

------------------------------

------------------------------
larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?

------------------------------

------------------------------
karikatura, chris rock i petar grašo

------------------------------

------------------------------
... sluđen post ...

------------------------------

------------------------------
sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva

------------------------------

------------------------------
na sredu, četvrtak...

------------------------------

------------------------------
easy like sunday morning

------------------------------

------------------------------
a whisper of Attar of Roses, the faint rustle of silk...

------------------------------

------------------------------
I have a dream today.

------------------------------

------------------------------
... opet sam s ćerom bio ...

------------------------------

------------------------------
shine on you crazy diamond

------------------------------

------------------------------
jasp - just another stupid blog

------------------------------

------------------------------
britanci su picice

------------------------------

------------------------------
... i nova dvehiljadešesta

------------------------------

------------------------------
staloneovo

------------------------------

------------------------------
kak bi dennis leary reko: "meri fakin krismas"

------------------------------

------------------------------
arghhhhh

------------------------------