larpurlartizam ili tek izbljuvci retardiranih autora zaljubljenih u vlastito izražavanje ?
Plamene zore bude me iz sna
Fabrička jutra, dim iz dimnjaka
Pesma se ori mladi radnici
Čelična jutra hitam fabrici
... toliko o krevetarenju na godišnjem jelte
obzirom da nitko od ukupno 3 osobe koje svrate tu i tamo pročitat ova trkeljanja nema dovoljno bolestan mozak da religijom poveže pojmove poput "karikatura, chris rock i petar grašo", dobitnik večere obećane u prošlom postu ostao je neizvučen. cupel, još jednom solo večeram. to je okej. efo kako: karikatura je danas jelte postala toliko velik čimbenik u funkcioniranju svijeta, da se najbrojnija religija na Zemlji jednostavno morala dići na noge kada im se jedna od karikatura nije svidjela. Jebiga, stvar je ukusa, a nemreš dozvolit nekim tamo dancima da rade neukusne karikature bez posljedica. chris rock je jedan od meni najdražih stand-up komičara, a dosta prca religije, pa nije niti čudno što je glumio u Dogmi koja je jelte i jedna od najmisaonijih komedija koje sam ikada gledao. Tema joj je, naravno, religija. Petar Grašo, neko kratko i bijedno vrijeme najpoznatija mala picica, je imao neku pjesmu koja je ostavila trajan ožiljak na ono malo sivih stanica što mi pluta u lubanji i urezao dvije riječi : "Misno vino". Neš ti stiha u tri krasna ćoška... I to bi bilo to o nagradnom pitanju iz prethodnog posta.
U zadnje vrijeme dosta razmišljam. Da, to je bila točka na kraju rečenice.
potaknut pisanjima jednog kvalitetnog IT žurnaliste o new world orderu
potaknut jednom nedavno upoznatom zanimljivom osobom o poslu/karijeri i korporativnom globalizmu
potaknut konsantnim prigovorima moje majke i jedne drage mi osobe o tome koliko sam bezosjećajan i hladan
potaknut novopečenim šefom i jednim novopečenim kolegom o odnosu prema radu
potaknut šefom Firme i sudskim procesom u koji sam umješan o državi i pravosuđu generalno
potaknut dvjema predivnim zbirkama poezije posuđenim od kronološki treće osobe koja mi je obilježila proteklu godinu o vječnom pitanju "povući se u svoj dječji svijet ili ubijati dijete u sebi životom u vanjskome svijetu"
nekim izbljuvkom od romana koji lijeno piskaram o tome koliko je podvojenost ličnosti i beskrupuloznost bitna za preživljavanje u današnjem svijetu
potaknut sinatrinim "my way" o tome koliko je doslijednost bitna za preživljavanje
stihom "regreats, i've had a few, but then againt too few to mention" o svemu što sam olako odbacio a moglo je biti dobro
potaknut približavanjem kraja poslovne godine o poslovnim uspjesima i tome koliko su zapravo nebitni u odnosu na stvari iz "lepa protina kći"
...i tako dalje i tako bliže. sve u svemu, dosta toga mi se mota po glavi.
Jedino što me zapravo brine je razmišljanje o uzroku ovih razmišljanja. Da li je uzrok razmišljanja o tome zašto razmišljam o tome o čemu razmišljam, samo višak vremena, ili možda znak da ću uskoro sjahati sa svoje Rocinante... Bilo bi mi žao, ali bilo bi... lakše?