sunday bloody sunday - ovaj ima veze i s pjesmom benda udva
jučer sam šljako. i danas sam šljako. u Firmi. nenajavljeno. mislim, bilo je za pretpostaviti, al ono... ipak sam brijo da ću od doma to moći. nema veze, nije ni prvi ni zadnji put i nije tak teško palo. al ipak. za 10 sati ponovo, pa 5 dana bit svjež i ovakav/onakav. sinoć sam došao doma. zgrijo si klopu, konačno upogonio doljespomenuti koncert od đoleta, zapalio svijeće. miris borovnice ili čegaveć se proširio sobom. zavalio se u krevet i ono... odmaro. zajebano je bit skoro-hiperaktivni, blago autistični polusociopat.
fakat se vidi da je onaj dolje i gore navedeni dvd capturan s videa. al svejedno odličan je. jebiga đole je. ima par dobrih fori koje još nisam čuo.
/ prekid toka misli: upravo mi je zazvonio mob, bivši "praktikant", 40+ godišnji frend me zove na pićence u lokalni birc. dugo se nevidjesmo, pa da vidim šta ima... /
/ vratih se. ponudio mi je kartu za finale ZG Opena. al nije nam se išlo. bolje je malo popričat uz kavu /
uglafnom, tak sam šljako jelte cijeli fakin vikend i eto ujutro ponovo na posao.
htjedoh reći... zaboravio sam kaj sam htio reći, al eto na kavi smo se malo dotakli i globalnopolitičkih temi, pa zašto to malo ne razraditi /ovdje dođe retorički upitnik/
postulat No1: kapitalizam se zasniva na fluktuaciji novca
postulat No2: živimo u kapitalizmu
postulat No3: većina svijeta živi u kapitalizmu ili nekom kompatibilnom sustavu ili derivaciji sustava koja je kompatibilna s kapitalizmom
postulat No4: Za razradu teme prikladno je uzeti kao općeprihvaćenu činjenicu radni dan od 8 sati, 40-satni radni tjedan, etc.
postulat No5: postojanje želje za mjenjanjem gorenavedenog
postulat No6: svijet je bliži no ikada, barem onaj poslovni dio
U svijetu kakav je sada životi su usko vezani za posao. Pod riječi posao podrazumjevam nešto što je nekada davno bilo osiguravanje egzistencije, dakle traženje pogodnog mjesta za život, borba za isto, traženje hrane, eventualno skladištenje hrane, seljenje u druge krajeve jer dolazi zima/neprijateljsko pleme/neke velke živine koje bi nas pojele.
Sada imamo sreću/pamet/nasljeđenu mogućnost da trošimo daleko manje vremena na posao nego u ta davna vremena. Točnije, prema postulatu No5 ravno 8 sati dnevno, izuzev 2 dana kada ne radimo, što rezultira s 40h tjedno.
Stvari su trenutno organizirane tako da cijeli svijet radi više-manje onih 16h danjeg svjetla. i to doslovno. Znači, EU radi, Ćajna spava, Ćajna radi, Ameriđija spava itd. I tu se javljaju razno-razni problemi poput prezakrčenosti prometa, komunikacija, grade se zgrade u kojima mora raditi istovremeno određen broj ljudi da bi stigao odraditi određen posao, itd.
Pitanje: zašto ne raditi 24h dnevno. Uzorak: firma od kojih 99 zaposlenika. trenutno radi 99 ljudi u 2 smjene po 8 sati dnevno. Ili još bolje, 99 zaposlenika od 8 do 16h. Firma mora imati 99 radnih mjesta, radnih stanica, setova uredskog pribora/alata, službenih vozila/mobitela, itd...
Shema: cijeli svijet radi 24h dnevno, a ne 8h dnevno.
33 zaposlenika rade u svakoj 8-satnoj smjeni. Kao, npr. u tvornicama. Nestaju prometni čepovi, živi se komotnije jer je sve stalno otvoreno. Živi se u smjenama.
Problem1: shema neprimjenjiva na firme u kojima su zaposlenici/odjeli ovisni jedni o drugima (npr. razni logistički poslovi u odnosu na primarne poslove).
Rješenje1: upošljavanje dodatne radne snage
Posljedica1.1: drastično smanjenje nezaposlenosti
Posljedica1.2: rast produktivnosti, rast sredstava, omogućavanje stavke Rješenje1
Problem2: desocijalizacija ljudi
Rješenje2: formiranje drugačijih krugova poznanstava (tzv. ekipa)
Posljedica2: rast fluktuacije novca (zbog ubrzanog tempa ekonomije)
Posljedica2.1: čvršći kapitalizam
Posljedica2.2: pad stope kriminala (zbog smanjenja nezaposlenosti i nepostojanja downtime-a - npr. nema praznih ulica/firmi/banaka...)
Posljedica2.3.1: lakša manipulacija radnim vremenom (zbog većeg broja zamjenjivih djelatnika)
Posljedica2.3.2: obitelji/prijatelji/poznanici mogu lakše provesti više vremena zajedno (umjesto dosadašnjih 8h, moguće je zajedno provesti 16h i to u bilo kojem periodu - ne mora nužno biti 8 sati po noći + 8 sati po danu)
Posljedica3.1: rast fluktuacije novca rezultira slabljenjem centralizacije moći
Posljedica3.2: raspoređivanje novca/moći sa sadašnjih npr. 3% na barem npr. 9% ljudi (ovisno o količini novca/moći koja se uzima kao referentna vrijednost)
Problem3: velika previranja uzrokuju nezadovoljstvo trenutnih npr. 3% populacije
Rješenje3: prethodno promjenama potrebno je usaditi mentalitet u budućih 6% moćnika (koji skupa s ovima prethodnim čine budućih 9%) da oni već sada imaju dovoljnu moć da zajedno s preostalih 91% populacije imaju veću moć nego ranije spomenutih 3% (ovo je neistinito jer trenutnih 3% ima veću moć nego ostalih 97% zajedno, ali zbog nagovještenih promjena mjenja se mentalitet 6% budućih moćnika, pa se stvara imaginarna razlika od 3% u korist onih željnih promjene, a kod bilo kakve promjene najbitnija stvar je motivacija)
Uglavnom, brojčano shema štima, ali javlja se bitno pitanje. Na kolikom je nivou svijest opće populacije, posebno onih gorespomenutih 6%. Brijem da još nije dovoljno visoko. Vidli bumo.
Heto tako ja malo seruckam :) To mi daje motivaciju za druge stvari.
O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast.
Korov nikne gdi god stigne. Ma, svaka njima čast.
Krivi smo mi. Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili?
Nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili.
Ma, šta su znali generali i brkati majori?
Jedino da viču: "Pali!", ali - nisu najgori.
Krivi smo mi! Ni svi ti silni infantilni što su puške sanjali.
Ne, ne derane. Krivi smo mi što smo se sklanjali.
Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospećeš i ti na rđav glas.
Putuj planeto, super smo se družili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.
Nisu krivci depresivci, lude i psihopate,
što su rušili pa sada nama nude lopate. Krivi smo mi.
Nisu krivi sedativi što ih nisu sputali.
Sorry matori, krivi smo mi koji smo ćutali.
Putuj Evropo i poš'lji nam malo peciva.
Nama je dobro - sreća jedna neizreciva.
Putuj planeto, ovde se vrag priziva.
Nama je lepo. Slika jedna neopisiva.
Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas.
Ne pitaj mnogo, dospećeš i ti na rđav glas.
Putuj planeto, super smo se družili.
Nama je lepo, taman kako smo zaslužili.