Sve je morao sam...
Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
Brum šlepera...
I sa dvadeset dve već je imao sve...
znam da ga previše citiram, al fakat me lik gađa... jasno mi je da gađa sve i da se svi malo prepoznaju, al jebiga... osim njega i prl đema nitko ne radi pjesme koje gađaju... bar po nekom mom sudu... ko ga jebe...
Nije me čula, mirno je snila
Svoje lepeze i sveće i čipke
Snila je dane mirne i nežne
Ko crno-bele klavirske tipke
A u životu sama na svetu
U menuetu tražila spas
zapitam se za koji sam k... radio selekciju najnaj stihova za one boxove desno kad je bitno ubaciti to u postove.
ok, dosta trkeljanja, znao sam da će mi doći neka misao :)
slabi karakteri imaju dvije opcije ako žele hodati svijetom poput većine. pri tome ne mislim na povodljive i ine ljude, već na ljude koji su nesposobni donositi odluke, pa čak i životno važne, ako im to u datom trenutku ne odgovara. da, primjer sam takvog ljudova.
.. ok, sad mi je deniro preknuo tok misli s novim načinom računanja osvjetljenja u x1900-tkama...
da nastavim...
naime, takvi ljudi / ;include $horza / su jednostavno neodgovorni... neki bi rekli nezreli. je li to rezultat previše tlačenja u periodu koji bi trebao biti djetinjstvo, ili je prosto lijenost, ne bih znao. ali takvim ljudima se neda oprat suđe ako se sve relevantne zvijezde potrebne za taj turbo-g64 zahtjevan posao nisu pravilno posložile i rezultirale voljom za pravnje suđa kao takvog. evo opet buncam :)
note 2 self: čitati dalje tek nakon 29.01.2007., nastavak može služiti samo kao primjer toka misli u vremenu kada je pisano. buncam.
da pojasnim...
jedan Mirko Norac; prosječan ČHK [čovjek-hrvat-katolik], mora otići u vip i konačno si uzeti onaj ugovor da ne bi morao punit mobitel na bonove, nego da jednostavno iz erbea prebaci lovu vipu na račun svakih 2.592.000 sekundi. Ali, M.Norac svaki dan radi, i taj rad smatra prilično napornim. Možda zbog svoje lijenosti, a možda iz nekih drugih, sasvim objektivnih razloga. I tako Norac svaki dan hoda na posao, vraća se doma i jedva čeka tih sat-dva dnevno za odmor/sebe/druge/votever. I tako mjesec-dva-tri. I ne može da se ne zapita zar je stvarno toliko u kurcu da ne može odvojiti sat-dva, koliko bi ta avantura trajala, da si olakša život i učini nešto što mu nije rutina. Ali zašto to ne učini ako je svjestan toga? Vjerojatno iz istog razloga iz kojega ne opere suđe odmah, nego za sat ili dva. Ili ode kupiti kvačice za zavjese... ili sredi komp za kolegicu koji je kod njega 3 mjeseca. odvratno. Možda je Norac konstantno deprimiran ? Možda jednostavno ne nalazi dovoljno jak razlog koji bi taj posao uzdigao iznad sjedenja pred... teveom ili kompom... Možda je mu je sve ravno. Možda zaista kroči ovim svijetom uzdignute glave, jakog glasa, đubretarskog attitude-a i samozadovoljnog smiješka. Ravna linija... svjesna svoje ravnosti. Loša shema. svjestan nevaljalosti sheme. hodajući paradoks? paradoks ne postoji u realnoj domeni. Možda si uspjeva složiti taj paradoks zbog promatračima nepoznatih činjenica?
Mirko Norac zasigurno mari za nešto. U protivnome bi vjerojatno bio prilično suicidalan. Nothin' to live for? Don't think so.
Ali sve ostaje ravno. I ostati će. Bez obzira na promjene koje... tek privremeno razbijaju taj dojam.
Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš
na neku čudnu foru me pustio onaj... onaj čudan, priglup filing da postoji nešto više. iako nema smisla i kosi se s temeljima mog razmišljanja o svrsi postojanja i egzistenciji kao takvoj, jednostavno nema više tog... nečega. brijem da ću i počet prat suđe, možda čak i skoknut do vipa jedan od ovih dana. ponovo sam, kao što u zadnje vrijeme često rekoh, onaj stari... beživotna, hladna, isprazna, sterilna, dosadna, arogantna, egocentrična gikčina. to mi odgovara. zapravo manje meni nego jedinkama zajednice u kojoj svi mi ,nazovimo 'živimo', ali svejedno... odgovara. nekako je... ravnije. ravno je dobro. ravno je moj prijatelj. ravno je uvijek ovdje kada ga trebam.