Heto da zabeležim par stihova iz jedne od zbirki posuđenih od kronološki treće osobe koja mi je obilježila prošlu godinu.
RIječ je o zbirci pjesama pod nazivom "Nemoj biti sama" autora Duška Gruborovića. Dio Gruborovićevih pjesama je uglazbljen, neke su i okradene, a eto ove ovdje su mi se posebno svidjele.
Možda nikad A.B. Šimiću Možda nikad neću znati tko to noću zvijezde pali zato što sam ja na zemlji ispod zvijezda. tako mali Ne znamo se sresti Viđamo se svakog dana i znanci smo na toj cesti stanujemo stan do stana a ne znamo se sresti poznamo se i po hodu po detalju garderoba mi osuđeni na slobodu i samoću svojih soba ostavljeni smo i sami sa snovima punih vriske ne čujemo u galami nit vidimo sebi bliske jednaki smo u samoći svojih duša na toj cesti u susret bi htjeli poći a ne znamo se sresti Ogledalo Ja nemam ogledalo i ne volim kad me gleda valjda je zato od samoće i stida i palo sa zida što je njega briga za moje vrline i mane lijepe i ružne strane i tko je ono da se na mene ljuti kada sam ozbiljan i kada mi se šuti neka ostavi nas grube drugima nek pere zube neka ih šminka i maže naveliko hvali i laže ja nisam od onih koji se odmah kuže da se s ogledalom druže i nisam narcis da mu se vraćam na bis i nikada ne bih da se sva ogledala svijeta okupe oko mene pa da me mole kad hoću biti lijep ja se gledam u očima onih koji me vole | Sretoh te jutros psiću mali Sretoh te jutros psiću mali poslje noći pijane i ružne jedan smo drugom šapice dali oči nam bijahu jednako tužne s istim pitanjem gledasmo se dugo zašto nam lažu kada nas ljube dal' to sudbina je il' nešto drugo da nas ostavljaju i tako gube sretoh te jutros psiću mali i umjesto mira osjetih sreću pred prozorom koji duši dali ti šutjet' ćeš ja lajati neću Ne daj Bože da te volim Ne daj Bože da te volim jer ja kad volim onda volim i očima i ušima i prstima gori sam od čička od svih napasti ovoga svijeta sam ti gori i ne daj Bože da te volim budio bih te palačinkama kavom i pjesmama jedva bih čekao kišu kad odeđ u sandalama na posao da ti donesem cipele zbog one suze drukčije od ostalih u tvome oku eto i plakala bi ne daj Bože da te volim jer ja kad volim onda volim i razumijem ne bi imala s kim svađati i to bi ti išlo na živce još sam ti gori kad čekam valjda sam zadnji luđak na ovome svijetu koji bi te čekao i dva sata duže kad ti ne bi došla misleći i uvjeravajući se da ti se nešto dogodilo jer čovjeku se danas često i svašta događa i ne samo jednom danima bih ja tebe čekao i ne daj Bože da te volim razmazio bih te bio bih razlog tvojeg življenja hodanja ulicom razlog postojanja i nadanja da da bio bih tvoj razlog i čuvar pokrivao bih te noću da se ne prehladiš otkrivena i čuvao ponekad i od same noći uvlačeći se u tvoje snove držao bih te za ruku dok trčimo nekom od pješčanih plaža bez kraja vidiš koji sam ti ja luđak i ne daj Bože da te volim jer ja kad volim onda volim i ne daj Bože da te volim |