Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/geexor

Marketing

... i nova dvehiljadešesta

ajd i to je prošlo. božić je bio relativno bezbolan. relativno jerbo svake godine ima onih par bisera koji mi uporno guraju pod nos iste licemjerne govnarije oko čestitanja i kajtijaznam čega, itd. mislim wtf??? ljudi, klonite me se za božić.

isto vrijedi i za novu i za rođendan i imendan i dan republike i uskrs i sve ostalo što se mora čestitat. fakof. čestitajte mi 19.02. što sam živ još jedan dan. biti će mi draže nego da me na rođendan podsjećate kolko sam u kurcu jer nemam 16, mozak na paši i prištiće kao glavnu zanimaciju. ili tak nekaj.

uglafnom, novu provodim solo. doma. u stanu. bez ikoga. ne zato što sam tužan, ne zato što ne mogu skrpat pare za najluđi tulum godine il kak se već zove, ne zato što me nitko nije zvao i definitivno ne zato što ne mogu doma napravit tulum. zato što mi se sve popelo na vrh qurtza i više mi jetri pričat sa inače super ljudima, u glupim situacijama o glupim stvarima koje bi me trebale veseliti, ali ne vesele. i odbijam forsirati da baš na taj dan nešto bude drugačije. ne želim. treba mi odmora, a ako se po jutru dan poznaje, na ovaj način ću ga sljedeće godine imati dovoljno. 'nate kaj ću? izvalit se na trosjed (ne, neću bit pred kompom), neću upalit telku, nego ću samo popalit svijeće, zagrlit neku plišanu živinu, buljit u plafon i palit pljugu za pljugom dok mi ne pozli. onda ću izać na balkon, radit grude i gađat pijane strance i kurve koji se muvaju oko hotela preko puta. i navit jebenog balaševića il maiden il prl đem il kaj mi god dođe tak da sve trešti i to samo zato što je to jedini dan u godini kad mi susjedi ne mogu srat zbog "preglasne" muzike. vidićeoni preglasno.

e to ću. i biti ću sretan. ne, biti ću ljut. i biti ću sretan jer sam ljut i jer mi puca kurac za to kaj sam ljut i oko čega sam ljut. i neću popit ni kapi alkohola. samo zato kaj tolko pizdim i želim još više pizdit. i neću pljugat. ne zato kaj sam tolko ljut i kaj ću bit sretan kaj sam ljut, nego zato kaj ne smijem zbog posla. i to mi je super. ionako otkad sam se rodio imam sve manje moždanih stanica.

i baš će mi bit super.

The waiting drove me mad...you’re finally here and I’m a mess
I take your entrance back...can’t let you roam inside my head
I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your bread...
I would rather run but I can’t walk...
Guess I’ll lie alone just like before...

I’ll take the firmest path...oh, and I must refuse your test
A-push me and I will resist...this behavior’s not unique
I don’t want to hear from those who know...
They can buy, but can’t put on my clothes...
I don’t want to limp for them to walk...
Never would have known of me before...
I don’t want to be held in your debt...
And I’ll pay it off in blood, let I be wed...
And I’m already cut up and half dead...
I’ll end up alone like I began...

Everything has changed, absolutely nothing’s changed
Take my hand, not my picture, spilled my tincture

I don’t want to take what you can give...
I would rather starve than eat your breast...
All the things that others want for me...
Can’t buy what I want because it’s free...
Can’t be what you want because i’m...

I ain’t s’posed to be just fun
Oh, to live and die, let it be done
I figure I’ll be damned, all alone like I began...

It’s your move now...
I thought you were a friend, but I guess i, I guess I hate you...


Post je objavljen 09.01.2006. u 17:39 sati.