sinoć sam se s likom kojeg zapravo prilično slabo poznajem bez ikakvog problema dogovorio oko toga tko će uletit curi kojoj smo obojica htjeli uletit. u potpunosti ljudski, bez ikakvog problema, ko u shoppingu kad ostane samo jedno mlijeko na polici.
dvje žene ili cure ili whatever bi se na našem mjestu vjerojatno poklale dok nijedna više ne bi mogle stajati na nogama. i nastavile lomiti nokte kopajući po očnim dupljama jedna drugoj na putu do hitne.
fakat ne znam zašto je tome tako. al fakat... jebo me pas ako znam.
tajne piramidi, pitanje život na marsu, bumbarov let, žene... sve je to meni isto.