/import iz drugog bloga/
Evo mene ponovo. Uvijek ista priča. Išao spavati u pola 3 i probudio se 20 do 7. Bolje rečeno cimer me probudio, jerbo bih ja opt zaspao. Fakat sam totalno strgan. Ali, noćas je stvarno vrijedilo ostati budan. Ne samo da sam pohvatao hrpetinu zaostataka, nego sam i svjedočio provjeravanju jedne teorije urote u branši u kojoj radim. Cimer je naime cijelu noć bio up-and-running i uspio to potvrditi i blah... manijak je napravio još jedan breakthrough. Uglavnom, nije mi žao što sam ostao budan.
ALI, sad treba na posao :)
A na poslu fakat posla ko u priči. I tako sad pijuckam ness, dimim pljugu i mentalno se pripremam za nadolazeće izazove.
Moram se naspavati. Ima li tko kakav dobar savijet kak da to izvedem? Subotom i nedjeljom spavam onak... do 11, a brijem da ću i ovaj vikend provesti radno. Zašto se takve stvari događaju samo meni? Čudim se da mi društveni život još nije propao. Unatoč neizlaženju, šljakanju 24/7 i kroničnom zaboravljanju rođendana i sličnih eventova, prijatelji su uvijek ovdje. I to je dobro jer bez njih ništa ne bi imalo smisla.
Ajd super, barem sam se uspio oraspoložiti :)
He could’ve tuned in tuned in
But he tuned out
A bad time nothing could save him
Alone in a corridor waiting locked out
He got up outta there ran for hundreds of miles
He made it to the ocean had a smoke in a tree
The wind rose up set him down on his knee.
Post je objavljen 09.01.2006. u 17:34 sati.