/import iz drugog bloga/
smatram da dugujem ispriku svim kotačićima.
daklen, ako itko odluči pročitati moja trkeljanja s razumijevanjem, ali ne uspije shvatiti o čemu je riječ, neka prihvati moju ispriku kao jedinu moguću naknadu za izgubljeno vrijeme, trud, i energiju.
hvala.
... umor me više toliko ne pogađa kao prije... brijem da sam ga prihvatio kao nešto što je uvijek tu, dio mene... mogu reći i da mi je čak drag taj osjećaj iscrpljenosti, kao... nešto sam radio, bio konstruktivan, kretao se nekamo, izlazio iz... kak se to kaže... "gutter" svakodnevice prosječnog "ČHK". Nekako sam čak i sretan zbog toga.... znam da nisam kao ostali i drago mi je, ma koliko me jadnim i bijednim zbog toga smatrali.
U proteklih mjesec dana sam dosta razmišljao o svojoj tamnoj strani, zapravo o tamnoj strani čovječanstva kao takvog. Ne mislim ono što je vidljivo... ratovi i takva sranja, nego više na nekoj razini skupa pojedinaca koji imaju svoju mračnu stranu. Kod takvog razmišljanja se dosta iskrivi ovaj privid "civilizacije" koji toliko cijenimo i zapravo se shvati koliko su umjetna pravila uistinu važna. poput zakona, religije, bontona itd... no, zašto se bojimo istraživati svoju mračnu stranu? jesmo li toliko spali pod utjecaj svih tih pravila pa mislimo da je ono što nas čini nešto što treba zatomljavati, gurati u debele ormare našeg uma i zaključavati negdje u tmini podsvijesti? spoznavanjem sebe, onakvih kakvi jesmo zapravo samo saznajemo čime raspolažemo i za što smo sposobni. to ne znači nužno da ćemo se ponašati tako i samo tako.
civilizacija je igra zbog koje ostajemo živi... nešto poput "Dance Macabre"
ali je svejedno samo igra... set pravila i normi koje svaki pojedinac treba poštovati da bi funkcionirao unutar tog "sustava?".
no, zašto se onda toliki pojedinci odlučuju u potpunosti posvetiti igri, prihvaćajući sebe kao nešto podređeno tome; u potpunosti postajući samo oličenje prosječnog kotačića na besmislenom stroju čija je jedina funkcija stajanje na mjestu dok ga nešto ne odgurne dalje.
ovi kotačići jednostavno ne mogu pogurnuti stroj jer je njihova jedina funkcija okretanje unutar stroja, i samim time ostajanje na mjestu... jedino što može odgurnuti stroj je onaj kotačić koji je ispao iz stroja, odbio se od nečega trećeg i ponovo odbio od stroj odgurnuvši ga dalje... i samim time uznapredovao civilizaciju, čovječanstvo, whatever.
neda mi se dalje pisati... cimer je skuhao kavu...
"Sretan sam što osjećam
Da nisam kao drugi
Ne zatupljuju me medijima
U podsmijehu sam prvi
Smrdi mi iz ustiju
Znoje mi se noge
Oči su mi pivske boce
Sačuvaj me bože..."
Post je objavljen 09.01.2006. u 17:36 sati.