• Start <---
  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Creative Commons License

geexor



------------------------------
ravno do dna

------------------------------

ponedjeljak, 09.01.2006. 17:36

/import iz drugog bloga/

smatram da dugujem ispriku svim kotačićima.
daklen, ako itko odluči pročitati moja trkeljanja s razumijevanjem, ali ne uspije shvatiti o čemu je riječ, neka prihvati moju ispriku kao jedinu moguću naknadu za izgubljeno vrijeme, trud, i energiju.
hvala.

... umor me više toliko ne pogađa kao prije... brijem da sam ga prihvatio kao nešto što je uvijek tu, dio mene... mogu reći i da mi je čak drag taj osjećaj iscrpljenosti, kao... nešto sam radio, bio konstruktivan, kretao se nekamo, izlazio iz... kak se to kaže... "gutter" svakodnevice prosječnog "ČHK". Nekako sam čak i sretan zbog toga.... znam da nisam kao ostali i drago mi je, ma koliko me jadnim i bijednim zbog toga smatrali.

U proteklih mjesec dana sam dosta razmišljao o svojoj tamnoj strani, zapravo o tamnoj strani čovječanstva kao takvog. Ne mislim ono što je vidljivo... ratovi i takva sranja, nego više na nekoj razini skupa pojedinaca koji imaju svoju mračnu stranu. Kod takvog razmišljanja se dosta iskrivi ovaj privid "civilizacije" koji toliko cijenimo i zapravo se shvati koliko su umjetna pravila uistinu važna. poput zakona, religije, bontona itd... no, zašto se bojimo istraživati svoju mračnu stranu? jesmo li toliko spali pod utjecaj svih tih pravila pa mislimo da je ono što nas čini nešto što treba zatomljavati, gurati u debele ormare našeg uma i zaključavati negdje u tmini podsvijesti? spoznavanjem sebe, onakvih kakvi jesmo zapravo samo saznajemo čime raspolažemo i za što smo sposobni. to ne znači nužno da ćemo se ponašati tako i samo tako.

civilizacija je igra zbog koje ostajemo živi... nešto poput "Dance Macabre"

ali je svejedno samo igra... set pravila i normi koje svaki pojedinac treba poštovati da bi funkcionirao unutar tog "sustava?".
no, zašto se onda toliki pojedinci odlučuju u potpunosti posvetiti igri, prihvaćajući sebe kao nešto podređeno tome; u potpunosti postajući samo oličenje prosječnog kotačića na besmislenom stroju čija je jedina funkcija stajanje na mjestu dok ga nešto ne odgurne dalje.
ovi kotačići jednostavno ne mogu pogurnuti stroj jer je njihova jedina funkcija okretanje unutar stroja, i samim time ostajanje na mjestu... jedino što može odgurnuti stroj je onaj kotačić koji je ispao iz stroja, odbio se od nečega trećeg i ponovo odbio od stroj odgurnuvši ga dalje... i samim time uznapredovao civilizaciju, čovječanstvo, whatever.

neda mi se dalje pisati... cimer je skuhao kavu...

"Sretan sam što osjećam
Da nisam kao drugi
Ne zatupljuju me medijima
U podsmijehu sam prvi
Smrdi mi iz ustiju
Znoje mi se noge
Oči su mi pivske boce
Sačuvaj me bože..."



Ukupno 0 komentara:


...:::oću reć:::... ...:::nosim na WC:::...

  • ------------------
    šačica epitafa:
    ------------------


    --------------

    teška vremena, a ja težak tip

    --------------

    To see a world in a grain of sand,
    And a heaven in a wild flower,
    Hold infinity in the palm of your hand,
    And eternity in an hour.

    --------------

    All the love gone bad turned my world to black.
    Tattooed all I see. All that I am. All I'll be.
    I know someday you'll have a beautiful life.
    I hope you'll be a star in somebody else's sky but why, why, why can't it be, can't it be mine?

    --------------

    Ako ti jave: umro sam
    a bio sam ti drag,
    mozda će i u tebi
    odjednom nešto posiveti.

    ...

    Pa što bismo se opraštali?
    Čega da nam je žao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znaš - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.

    Nemoj da budeš tužan.

    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast,
    čudno drag.

    Noću kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim,
    kad vidiš neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim i živim.

    --------------

    Lunjo...
    Zlobnice graknu, al da te taknu ne smeju nikad...
    Baš duplikati prvi će znati ko je unikat...
    Kad nasrne svet... Ti obraz okreni...
    Bog dotakne cvet što nikne u seni...
    Sretna nova i meni...

    --------------

    Sve je morao sam...
    Prst na orozu lagan... U srcu uragan... I skok preko duge...
    Brum šlepera...
    I sa dvadeset dve već je imao sve... Nju je video tad:

    Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...
    Tražim te otkako za sebe znam...
    Budi moj ortak, mače, nije mi lako
    da svu tu silnu lovu razbucam sam...
    Nešto sam načuo da sutra možda ne postoji?
    Pa bolje da odmah probamo sve...
    Za sitan groš kupi me... Razmaži te divlje kupine...

    Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
    I ja ću za nas osedlati strah...
    A ti me ljubi do zla... Dok ne izgubim dah...

    --------------

    Nije me čula, mirno je snila svoje lepeze i sveće i čipke.
    Snila je dane, mirne i nežne, k'o crno - bele klavirske tipke.

    A u životu, sama na svetu, u menuetu tražila spas.

    Siđoh pred kuću, na prašnjavi put, k'o neki lopov, polako i tiho.
    Ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi govore da sam Don Kihot ,
    al' to je sasvim druga stvar.

    Bila je zvezda, bila je pesma, svaki dan druga, a večito ista.
    Snila je dobra stara vremena, i svog Šopena i Baha i Lista.

    Možda će sama, u grubom svetu, u menuetu naći svoj mir.

    --------------

    Nosio sam šal od kašmira
    i prsluk protkan tajnama.
    Baš od takvih su je čuvale
    tetke sa 'ladnim trajnama.

    K'o srna me je gledala
    žalosnom pesmom sluđena.
    Čije si pile pirgavo?
    što nisi meni suđena?

    'Ej, da...

    ...

    Rekoh joj "Beži, mani se,
    i traži bolje partije!
    Premala je moja tambura
    da te od kiše sakrije".

    Rekoh joj: "Ja sam samo tu
    da vreme brze proleti.
    Ja nosim čizme skitaljke,
    mene je teško voleti..."

    Pa da...

    --------------

    Da se ženim, imam kad.
    Ja sam, eto, ostao momak do sad.
    Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

    Jedan život, miran, tih.
    Nekad bacim kartu il' napišem stih.
    Stvari teku, ja se držim izvan njih.

    I ljubim dobre, ljubim lake.
    Neke prave, a neke ne.
    I sve su vile, sve su kraljice.
    I sve su nevažne naspram nje...

    --------------

    Negde u Braci je paorski koren
    i može rata i rata da bude.
    Kad nije paor za soldata stvoren,
    volije konje i zemlju neg' ljude.

    --------------

    A gde smo mi, naivni,
    što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
    Kao da smo uz tu priču izmišljeni...

    I prevareni...

    I kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
    pomislim na Panta rei...
    Baciće se, tako, neki lik
    kamenom i na tvoj spomenik.

    Jer sve se menja, i sve teče...
    Čoveče.

    --------------

    Waiting, watching the clock. It's four o'clock.
    It's got to stop. Tell him. Take no more.
    She practices her speech as he opens the door, she rolls over.
    Pretends to sleep as he looks her over.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.

    Talking to herself, "There's no one else who needs to know," she tells herself. Oh...
    Memories back when she was sure and strong and waiting for the world to come along.
    Swears she knew him now she swears he's gone.

    She lies and says she's in love with him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    She lies and says she still loves him.
    She dreams in color, she dreams in red.
    Can't find a better man.

    She loved him, yeah. She don't want to leave this way.
    She feeds him, yeah. That's why she'll be back again.

    --------------