Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 28.02.2005.
Mitska bića
Grifon – mitsko čudovište (grč. Gryps, lat. Griphus)
Grifon je mitološko biće, mitološko čudovište nastalo od lava i ptice (orla). U Grčku, pa iz nje u Rim Grifoni stižu najvjerojatnije s Istoka gdje su nastali kao fantastična bića kojima su tamošnji narodi napućili svijet svoje fantazije, ili mitologije. Ipak, najstariji Grifoni poznati su Athumanunhu iz drevnog Egipta, a tamo su oni spoj, ili kombinacija lava i ptice, ili lava i čovjeka, a upravo takva je Sfinga. Iz drevne Mezopotamije Athumanunh vidi Grifona u spoju lava i bika, lava i čovjeka, lava i ptice grabljivice, škorpiona i čovjeka, a tu su onda i zmajevi. Najpoznatiji su 'babilonski zmajevi' siruši i kerubini, krilati bikovi stražari s ljudskim glavama. Kako su se od tih bića razvili Grifoni, Athumanunh priznaje da ne zna, jer ništa pouzdanog i utvrđenog o tome nigdje nema. Ta mitološka fantastična bića Athumanunh pronalazi i u Hesiodovim književnim uradcima, a spominje ih i Herodot koji ih opisuje kao čudovišta s lavljim tijelom, orlovskim krilima i kandžama, a žive negdje daleko na sjeveru Azije. Tamo u tim dalekim prostranstvima Grifoni zapravo čuvaju bogata ležišta zlata. Grifoni su navodno, mnogo jači od ostalih životinja, isključe li se lav i slon. Drevni ljudi Azije mogli su se domoći i pripitomiti Grifona samo neposredno u trenutku kada se on izlegne, kasnije je to nemoguće, a u indijskoj mitologiji upravo Grifoni proganjaju kopače zlata, ali ne zbog zlata, već u strahu da im oni ne ukradu mladunčad. U drevnoj Baktriji upravo Grifoni svojim kandžama kopaju zlato i od njega svijaju svoja gnijezda, a ljudi u svojoj pohlepi dolaze do njihovih gnijezda i oko njih skupljaju ostatke i mrvice koje ispadnu iz gnijezda. Nikada Grifoni nisu došli u sukob ili bilo kakvu vezu s junacima grčke mitologije, a jedinu vezu s njima imao je bog Apolon, ali tu vezu još nitko nije nigdje objasnio.
nedjelja, 27.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Dani drevnog Egipatskog kalendara
U nekoliko preslika magijskih papirusa kojima Athumanunh raspolaže jasno se daje naslutiti da u određene dane mjeseca drevnog egipatskog kalendara ne bi trebalo izvoditi nikakve magijske obrede, ne raditi značajnije poslove, ne jesti, pa čak niti iz kuće izlaziti. Naime, tih su dana, po vjerovanju drevnih egipatskih svećenika, sile zla posebno snažne i sposobne zaustaviti na trenutak volju i želju bogova za dobrim. Athumanunh će Vam to objasniti na primjeru Akhet Tot mjeseca (ako pak nekoga bude interesirao neki drugi dan Athumanunh ga lako izračuna pomoću drevnih formula koje je, na sreću, dobio od jednog prijatelja koji nije znao što bi s tom čudnom knjigom.) No, dobro idemo onda: Na sličicama koje Vam je Athumanunh nacrtao ne treba nešto posebno objasniti, na jednoj ima trideset dana (1 – 30) označeni bojom koja je objašnjena na drugoj. Tako je 19. dan mjeseca Tot označen plavom bojom kao sretan dan. Tog devetnaestog dana počinju svetkovine na Nebu (sjetite se Akhet je poplava, bog Nila donosi novi život Egiptu), ali to je i dan kada je Ra bacio milost božju na sve one koji idu za 'barkom od milijun godina', znači toga su dana bogovi milostivi, zadovoljni i snažni. Ako pogledamo 26. dan mjeseca Tot vidimo da je on jako štetan dan. Tog dvadeset i šestog dana mjeseca Tot došlo je do sudara dviju božanskih vojski, vojske dobrih i vojske onih zlih. Vojsku dobrih predvodio je Horus, sin Izidin, a vojsku zlih vodi Set, brat Izidin, ujak Horusov. Oko čega i za što su se tukli već sam Vam prije objasnio, ali tog su dana bitku Horus i Set započeli u ljudskom obliku (muškarci) da bi se kasnije obojica preobličili u medvjede. Baš kad je Horus trebao zadati smrtonosni pogodak Setu, umiješala se uvijek dobra božica Izida, majka i sestra zavađenih. Izida je spasila Seta, a Horus u ratničkom bijesu odrubi joj glavu. Ovo se nikako nije trebalo dogoditi, ali da stvari ne bi izmaknule nadzoru, imali su drevni Egipćani boga Tota. Svojim magijskim riječima Tot vrati Izidinu glavu i smiri razbješnjelog Horusa (na tom se primjeru vidi kako su zlo i dobro blizu, koliko je ta granica tanka). Dakle tog 26. dana valja prinijeti žrtve (darove) bogovima Ozirisu i Totu. Dalje 15. dana mjeseca Tot ne smije se izlaziti iz kuće nakon zalaska Sunca, jer tada noćnom tminom gmiže zmija Utjaet, a prate je razne nesreće koje mogu čovjeka pogoditi, pa čak i bez vida ostati može. Eto, to je to.
Drevni Egipatski kalendar
dani mjeseca Tot
subota, 26.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Treća sezona drevnog egipatskog kalendara zove se SHEMU, a čine je četiri mjeseca koji redom imaju slijedeća imena: Prvi mjesec Shemua Khonsu, Drugi mjesec Shemua Paomi, Treći mjesec Shemua Epep, Četvrti mjesec Shemua Mesor (Ra). Prvi mjesec Shemua Khonsua počinje nadnevka koji odgovara našem 29. ožujak i traje 30 dana. Drugi mjesec Shemua Paomi započinje nadnevka 28. travnja i traje 30 dana kada započinje Treći mjesec Shemua Epep što bi bilo nadnevka 28. svibnja i opet 30 dana, pa Četvrti mjesec Shemua Ra koji pada na 27. lipnja i opet traje 30 dana. Onda pet božanskih rođendana i drevni Egipćani čekaju Novu godinu.
petak, 25.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Druga sezona drevnog egipatskog kalendara zove se PERET, a čine je četiri mjeseca koji redom imaju slijedeća imena: Prvi mjesec Pereta Tobi, Drugi mjesec Pereta Mekhir, Treći mjesec Pereta Pnamenoth, Četvrti mjesec Pereta Pharmauthi. Prvi mjesec Pereta Tobi počinje u našem nadnevku 29. studenog i traje 30 dana kada počinje Drugi mjesec Pereta Mekhir, što odgovara našem nadnevku 29. prosinac. Nakon 30 dana počinje Treći mjesec Pereta Pnamenoth koji počinje našim nadnevkom 28. siječanj i opet treba proći 30 dana da bi počeo Četvrti mjesec Pereta Pharmauthi koji započinje nadnevkom kakav mi poznajemo 27. veljače.
četvrtak, 24.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Prva sezona drevnog egipatskog kalendara zove se AKHET, a čine je četiri mjeseca koji redom imaju slijedeća imena: Prvi mjesec Akheta Tot, Drugi mjesec Akheta Paopi, Treći mjesec Akheta Athor, Četvrti mjesec Akheta Choiak. Prvi mjesec Akheta Tot počinje izlaskom zvijezde Sopdet (Sotis) ili Sirius, a taj dan odgovara našem nadnevku 1. kolovoz i traje 30 dana, dakle do Drugog mjeseca Akheta Paopi koji počinje nadnevkom koji odgovara našem 1. rujnu i opet traje 30 dana. Tada počinje Treći mjesec Akheta Athor, a to bi palo na naš nadnevak 30. rujna i opet treba proći 30 dana da bi započeo Četvrti mjesec Akheta Choiak koji započinje našim nadnevkom 30. listopada.
srijeda, 23.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Drevni kalendar Egipta
Kada bi Zvijezda Sirius izašla na istom mjestu gdje i Sunce, za drevne je Egipćane započinjala Nova godina. Egipatska godina traje 360 dana + 5 božanskih dana (Totovih dana, sjetite se Athumanunh Vam je prije pisao o tome kako se božanski pisar bog Tot kockao s bogom Mjesecom i od njega dobio pet dana). Drevna egipatska godina podijeljena je u tri sezone gdje svaka sezona ima četiri mjeseca, a svaki mjesec po 30 dana. Nedostajućih pet dana bili su festivalski dani (rođendani egipatskih značajnijih bogova Osirisa, Horusa (ovoga Horusa nemojte pomiješati sa kasnijim sinom Osirisa i Izide), Seta, Izide i Neftide). Upravo tih pet dana dobio je Tot od Khnumha (Mjeseca), pa se pokušajte sjetiti, a ako ne možete Athumanunh Vam pomogne: ''Prekrasna plavooka božica Nut je kriomice bila sa stasitim Gebom, a iznenada ih otkri svemogući Ra. Razbješnjeli Ra baci prokletstvo na Nut kako ne bi mogla roditi ni u jednom mjesecu u godini. No, Tot tri puta veličanstveni i miljenik Raov, budući i sam potajno zaljubljen u prelijepu Nut, a vjerojatno iz zahvalnosti za neke prije njezine nježnosti i naklonosti, kocka s Mjesecom (Khnumom). Od Khnuma Tot dobiva sedamnaesti dio njegove svijetlosti (lux), koje pretvara u pet dana i dodaje ih na 360 dana od koliko se tada godina sastoji. Tih svojih pet dana Tot poklanja Nut kako bi ona mogla napokon roditi.'' Eto tako, zapamtite tri sezone, po četiri mjeseca koji imaju 30 dana i ne zaboraviti onih 5 dana za fešte, party, tulume, derneke ili kako se već to sve ne zove.
utorak, 22.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Egipatski kalendar
Sirius je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Stari Egipćani su zvijezdu Sirius zvali Sotis. Vjerovali su da ova zvijezda izaziva poplave Nila, jer su one počinjale sa pojavom Siriusa na nebu, a što je ujedno i označavalo početak Nove godine drevnih Egipćana. Promatranjem dolaska Siriusa Egipćani su utvrdili da godina ima 365,25 dana, zapravo, da godina traje za četvrtinu duže nego što se do tada vjerovalo. Ovu korekciju će mnogo kasnije prihvatiti Cezar prilikom reforme rimskog kalendara. Drevni Grci i Rimljani su Sirius dovodili u svezu sa zvijezdom Betelgez u zviježđu Oriona. Orion je divovski mitski lovac čije se zviježđe nalazi u blizini. Sirius se od davnina zove i Pasja zvijezda, jer pripada zviježđu Velikog Psa (Canis Major). U susjedstvu je i zviježđe Mali Pas (Canis Minor). Oba Psa, po mitu, predstavljaju lovačke pse divovskog lovca Oriona. Dok su tako drevni Egipćani brojili dane i računali vrijeme od pojave do pojave 'pseće zvijezde' i čekali da se životorodna rijeka Nil izlije i ostavi za sobom plodni mulj, gotovo 1460 godina bilo je sve u redu, a onda je odjednom nastala panika. Naime, drevni su egipatski astronomi uočili da su zakasnili za Sunčevom godinom za točno 365 dana. Sada oni pozornije nastavljaju brojiti dane, pa nakon četiri godine imaju jedan dan više. Pozorno i grozničavo su stali računati i proračunavati, pa su napokon zaključili da Zemaljska godina zapravo traje 365,25 dana. Današnji astronomi opremljeni najsofisticiranijim instrumentima izračunali su da godina zapravo traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekundi, odnosno 365,242 dana. Kako su drevni Egipćani, bez sofisticiranih mjernih instrumenata !?*, s tako malom pogreškom izračunali trajanje zemaljske godine, Athumanunha je naprosto zadivilo, pa je potražio u starim i prašnjavim knjigama sve što se da pronaći o drevnom Egipatskom kalendaru i u slijedećih nekoliko zapisa pokušat će Vam objasniti i pobliže predočiti drevni i vrlo misteriozan Egipatski kalendar.
ponedjeljak, 21.02.2005.
Grčka mitologija
Rea – majka grčkih bogova Olimpljana i žena Kronova (grč. Rheie, lat. Rhea ili Ops)
Rea i njezin supružnik Kron imaju iste roditelje (Gea i Uran). Rea je majka svih značajnijih kasnijih grčkih bogova koji stoluju na Olimpu. Rođenju svoje djece Rea se nije radovala poput ostalih majki. Naime, njezin supružnik Kron gutao je njihovu djecu odmah po rođenju bojeći se pobune nekoga od njih. Kako je Rea prevarila Krona rodivši najmlađe dijete, sina Zeusa, prije sam napisao. No, iako je Rea majka najznačajnijih grčkih bogova, pa i njihovog najvišeg boga, u mitologiji nije utvrđeno sa sigurnošću da su je drevni Grci štovali. Nije ni imala neke značajnije hramove, ali u kasnijim kultovima, pod snažnim utjecajem s istoka, Grci Reu izjednačavaju s maloazijskom božicom Kibelom (velikom majkom bogova). Kasnije rimske mitologije poznaju je pod imenom Ops, a još kasnije i kod rimskih mitologija Rea je izjednačena s božicom Kibelom. Međutim Athumanunh je pronašao da se kod drevnih Rimljana pojavljuje svećenica Rea koja s Heraklom ima sina Aventina koji postaje kasnije kralj Albe.
nedjelja, 20.02.2005.
Legenda o Alandiji
...Carica Tanya tog je dana došla moliti caricu Nemesydyu za posredovanje kod povlačenja Amazona iz Dyasparha jer prema Dyasparhu tada su krenuli u velikom broju, neki nepoznati ratnici koji su došli sa Sjevera. Pod punom bojnom opremom oni su u velikom broju pristigli u Dyasparh, a vodio ih je najmlađi sin carice Tanye koji je odlučio Dyasparh vratiti kraljici Shenhy, svojoj sestri, jer on je ionako po pravu Amazonske krune pripadao njoj. Kako ne bi došlo do nepotrebnih sukoba Waluzyanaca i Amazona, carica Tanya zalagala se kod carice Nemesydye za mirno rješenje. No, odnekud se pojavila zmija u ljudskom obliku, car Sywolykye Syrly Keysthonh, sa svojim prekomorskim napadačkim odredima. Meni je žao što ovo moram reći pred kćerima Nemesydyinym, ali Keysthonh i Nemesydy su bili potajno zaljubljeni jedno u drugo. Nakon ove izjave u dvorani nastane silna galama. Mnogi su Amazonski odličnici protestirali, stari je car Arthur bezvoljno klonuo u svoj naslonjač, a Sonsyreya i Antyopha ostale su zabezeknute. Princ Moskytho bijesno je skočio iz svog sjedišta, a onda se stari car Arthur podigne i zapovijedi mir. Slabim glasom uputi zamolbu svećenici hrama Tocy da nastavi svoju priču do kraja. Prokleti Keysthonh oteo je caricu Tanyu i pobio njezinu pratnju, a caru Thandheru poslao svog lažnog glasnika s porukom da su to sve napravili ratnici Amazona cara Arthurha. Waluzyancy i Ararađani odmah su u velikom broju pregazili granicu Amazonije i krenuli da oslobode svoju caricu, supružnicu i majku. Amazonima nije bilo jasno zašto to čine, pa su im se snažno suprotstavili i pristali na savez s ratnicima Velikog klana koji su direktni potomci Hladnih vatri. Došlo je do strašnog rata i još strašnijih bitaka koje su Okolni narodi zapamtili pod imenom Bitke toplih noći i kao Bitke crvenih suza. No, u ratove su se odjednom uključili nama nepoznati ratnici, a mudri su nam narodi prastarih Sychytha tvrdili da su to božanski ratnici koje su Bogovi sa zvijezda poslali da zaustave pogibeljne bitke koje su zaprijetile svim Okolnim narodima. Božanske ratnike vodio je dječak Andraghon, mitski ratnik kojem su Bogovi u sam Osvit vremena poklonili Zvučni mač u zahvalnost što ih je oslobodio njihovih neprijatelja Xurha. Zapravo taj golobradi dječarac je bio najmlađi Tanyin sin i On je ovdje među nama. Vidim ga tamo u kutu iako je sada nešto stariji. Taj je mladić pokazao izuzetnu hrabrost i smjelost. Praćen svojim strašnim ratnicima napadačima koji ne poznaju strah probio se pod borbom do čvrstih zidina Svetoga Amazonskog grada i bio je riješen da ga razruši ako se ne oslobodi carica Tanya. Opet, sama je carica Tanya odvratila sina svog najmlađeg od tog nauma, ali opet se umiješao Syrly koji ga je oteo usred svetog grada Sungrada. Kad su za to čuli njegovi ratnici oni su poput uragana navalili u velikom broju u grad da ga oslobode, ali su na nagovor Tanye odustali, ali uz uvjet da im se dječak odmah vrati i da će nakon toga zauvijek napustiti opsadu Svetoga grada Sungrada. Na nagovor Syrlya, Nenesydya pak je odbila njihov uvjet i Sveta vrata otvorila Zmijskim ratnicima koji su došli iz pustinje Deserthye. Ratnici su navalili i provalili u grad i nakon najkrvavijih i najtežih bitaka koje je vrijeme Hrabrih naroda ikada zapamtilo uz velike gubitke i strašna razaranja, preoteli su svojeg dječaka. Potom su na nekoliko dana nestali da bi se pojavili u još većem broju. Prvo su ih pokušali zaustaviti Zmijski ratnici iz pustinjskih gradova Deserthye, ali su ih božanski ratnici pregazili i potpuno uništili u bitkama poznatijim pod imenom Xarow, zatim su ih pokušale zaustaviti same vile Charysmhe, ali nitko ne zna odakle su se pojavili mnogobrojni odredi Hladnih vatri koji su došli iz Omytreye i snažno udarili s leđa. No Legende Omytreye zapisale su da su se na kraju vile Charysmhe borile uz bok ratnika napadača protiv Hladnih vatri. Tu je došlo i do prve katastrofe ne bojnom polju Herofahla. Dok su se ratnici napadači borili na bojnom polju Herofahla protiv Hladnih vatri, dotle su njihovi potomci Sywolykhy potpomognuti Kotyancyma i divljim Xurhymha (ovi su kanibali) razorili Sveti grad Sungrad i opljačkali ga. No, jedan se odred ratnika napadača nekako našao u Svetom gradu i upravo zahvaljujući njima i njihovoj upornosti spašene su sve naše svete grobnice i hramovi Tocy. Mnogi od tih hrabrih ratnika su pali, malo ih je ostalo, ali kad je u opasnost došao i sam dječak dogodilo se nešto što se ne da opisati. Pojavili su se svježi odredi božanskih ratnika koje su predvodili ratnici pod strašnim mitskim Xawyar maskama, a naoružani su bili vatrenim mačevima koji su bili slični maču kojeg je imao dječak. Nebo se silno zamračilo, a zemlja je bila natopljena krvlju koja se pretvarala u crnu kašu. Sveti je grad bio zauvijek razoren, a tisuće požara gutalo je zauvijek sve naše dragocjenosti koje su Amazonske mitske vile Charysme tisućama godina čuvale u svetom gradu Sungrada...
petak, 18.02.2005.
Grčka mitologija
Kron – titan vladar Svemira, Uranov najmlađi sin
Kako je svojedobno i sam ustao protiv svoga oca, tako se sada i Kron boji svoje rođene djece, pa ih guta odmah po njihovom rođenju. Tako je progutao svoje petero djece, ali njegova žena Rea u dogovoru s majkom Geom potajno je na Kerti u dubinama Dikte rodila šesto dijete kojemu je nadjenula ime Zeus. Po povratku Kronu je podvalila dugačak kamen umotan u pelene. Maleni Zeus mirno je rastao pod nadzorom nimfi, a štitili su ga planinski demoni Kureti. Po odrastanju Zeus je prisilio Krona da povrati njegovu braću koja su živjela u utrobi Krona. Bili su to Had, Posejdon, Hera, Demetra i Hestija. No, kad je Zeus nasilno srušio Krona s vlasti dolazi do dugotrajnog rata između Kronovih i Zeusovih pristalica, ali o tome drugi put.
četvrtak, 17.02.2005.
Grčka mitologija
Gea – božica zemlje i Zemlja sama koja je nastala iz prvobitnog Kaosa (grč. Gaia, lat. Tellus ili Terra)
Gea je bila majka svega što je živjelo i raslo na Zemlji. Prvo je sama od sebe rodila zvjezdano nebo Urana, zatim visoke planine i na kraju duboko i široko more (bog Pont). Kad je Uran zavladao Svijetom, Gea mu je postala družica i rodila mu slijedeće potomke: titane – Ocean, Kej, Krij, Hiperion, Iapet i Kron, titanke – Tea, Rea, Feba, Mnemosina, Temida i Tetida (ovo nije majka Ahilova), tri jednooka kiklopa – Arg, Bront i Sterop i tri hekatonhira – Kot, Gig i Brijarej. Sve svoje potomke Gea je voljela istinskom majčinom ljubavlju, ali Uran nije dijelio njezine majčinske osjećaje. Kasnije kada je Zeus (unuk Gee) svrgnuo Krona s vlasti, Gea je nagovorila divove da zarate s bogovima, na što su ovi pristali, a Gea im je dala neku čarobnu biljku od koje su divovi (giganti) bili neranjivi za oružje bogova. No, Zeusu i njegovim bogovima u pomoć je priskočio Heraklo, naravno na poziv Zeusa, a protiv Heraklova oružja divovima nije pomogla ni Geina čarobna biljka. Nakon iscrpljujuće bitke Zeus je bacio divove u vječni mrak Tartara. Kasnije je Gea još jednom pokušala kazniti Zeusa, pa je na njega poslala svog sina strašnog Tifona kojeg je imala iz veze upravo s bogom Tartarom. No i njega je Zeus savladao i bacio ga u vječnu tamu Tartara. Gea je imala i potomke s bogom morskih dubina, Pontom, pa mu je iz te veze rodila sinove Nereja, Taumanta i Forkia, te kćeri Eurubiu i Ketu.
srijeda, 16.02.2005.
Grčka mitologija
Uran – bog Neba i samo Nebo, prvi vladar Svijeta (grč. Uranus, lat. Caelus)
Uran se rodio bez oca, a majka mu je Gea (Zemlja). Kad je Uran zavladao Svijetom oženio se vlastitom majkom. Iz te veze Uran i Gea imaju slijedeće potomstvo: Dvanaest titana (šest sinova i šest kćeri), tri jednooka kiklopa, tri (biće s pedeset glava i sto ruku – storuki divovi) i Tifon – mitsko čudovište. Uran uopće nije volio svoju djecu, a naročito je mrzio i prezirao hekatonhire (storuke divove). Naime, divovi hekatonhiri bili su jako buntovni i svadljivi, pa ih je Uran zatvorio u unutrašnjost zemlje i zabranio im je uopće izlaziti na svijetlo dana. Majku Geu (Zemlju) to je jako rastužilo i jako je naljutilo, pa je na kraju odlučila nagovoriti starije sinove (titane) da Urana svrgnu s vlasti. Stariji titani odbili su ruku podići na oca, ali je najmlađi Kron poslušao majku Geu, te je uz njezinu pomoć iznenadio Urana i napao ga kad je ovaj to najmanje očekivao. Velikim srpolikim sječivom kastrirao je Urana i time mu oduzeo snagu, svrgnuo ga s prijestolja, te se on proglasio za novog vladara Svijeta. Krv osakaćenog Urana kapala je na Zemlju (Geu), pa je Gea rodila divove (gigante) i kćeri Erinije – božice osvete. Iz Uranove krvi koja je kapnula u more rodila se Afrodita – božica ljubavi koja je izašla iz morske pjene na obalu otoka Cipra. (Ovo posljednje Athumanunh je pronašao u Hesiodovim zapisima, a kasnije će Homer zapisati da je Afrodita kćer Zeusa i Dione).
utorak, 15.02.2005.
Bića iz mitologija
Kentaur Hiron
U davna i drevna vremena u sjevernoj grčkoj pokrajini Tesaliji živjela su primitivna, divlja i ratoborna plemena. Ta divlja plemena povremeno bi bila saveznici Grčke, a Grci su ih opisivali kao neobične ljude koji su konjolikim plesovima dozivali kišu. Da li na temelju tih priča ili zbog nečeg drugog kasnije se razvio mit o kentaurima. Kentaur je u grčkoj mitologiji vrlo neobično biće – gornja polovica tijela mu je ljudska (čovjek), a donja polovica životinjska (konj). Kasnije mitologija opisuje kentaure kao vrlo pohotna stvorenja koja su uvijek i svugdje spremna na svađu i sukobe. Poznati su kao i veliki ljubitelji vina. Ipak, jedan je kentaur bio sasvim drugačiji od ostalih, bio je on svijetla iznimka među svadljivim i nasilnim kentaurima. Bio je to kentaur Hiron, sin boga Krona i Filire, kćerke boga Oceana. Kad je majka Filira vidjela kakvo je stvorenje rodila, zauvijek se odrekla sina. Mali Hiron povjeren je u skrb bogu svijetla i čuvaru života, Apolonu. Dok bi se drugi kentauri opijali vinom i zapodijevali svađe, dotle je mali Hiron upijao božanska znanja svog skrbnika Apolona. Kad je odrastao Hiron je postao najpoznatiji liječnik, znanstvenik i prorok drevne Grčke. Nemali put njegove savjete tražili su i sami bogovi, a s vremenom Hiron je postao i učitelj mnogih mitoloških junaka, pa i učitelj jednom kasnijem grčkom bogu. Ahileja je baš Hiron naučio jahanju, lovu, sviranju i liječenju (vidanju ratnih rana). Kasnijeg grčkog boga Asklepija Hiron je podučio temeljima medicine. Hiron je bio veliki prijatelj Herkula (Herakla), ali sudbina mu nije bila naklonjena iako je živio mudro i nesebično prema svima. Tijekom izvršenja svojeg četvrtog zadatka, (lov na bijesnog erimantskog divljeg vepra), Heraklo se zavadio s kentaurima oko prava na njihovo vino. U toj svađi Hiron je želio posredovati, ali ga je, u žaru sukoba i borbe s kentaurima, greškom pogodila otrovna strijela koju je ispalio sam Heraklo. Hiron je trpio užasne bolove, ali zbog svoje besmrtnosti nije mogao umrijeti. Njegov veliki prijatelj Heraklo uzaludno je tražio lijek i bezuspješno isprobao tisuće raznih lijekova, ne bi li pomogao ranjenom prijatelju kentauru Hironu. Kad su napokon Heraklo i Hiron spoznali da neće uspjeti pronaći lijek, zajedno odluče da izađu pred samog Zeusa i zatraže njegovu pomoć. Zeus nije mogao pronaći lijek, ali je Hironu oduzeo besmrtnost, tako da je na kraju Hiron spokojno i bez boli umro, Heraklu je bilo jako žao, a i sam Zeus bio je nezadovoljan smrću Hirona, pa je odlučio da ga zbog njegovog primjerena života zauvijek postavi na Nebo među zvijezde. Eto, tako je po legendi nastalo zviježđe Kentaur, u čast i slavu najmudrijeg i najboljeg među kentaurima, Hirona.
ponedjeljak, 14.02.2005.
Bajoslovlje Hrvata
U svom bajoslovlju Hrvati su vjerovali u više božanstava. Obožavali su prirodu i prirodne pojave vjerujući da sve na ovome svijetu potječe od nekog višeg bića - boga. Tako su dobre stvari (sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje...) dolazile i potjecale od Bijel-boga, a zle stvari (noćna tama, studen, mećava, munja, grom, bolest, smrt...) od Crn-boga. Naravno, ta dva 'glavna boga' stalno međusobno ratuju praćeni silnim božanskim vojskama i čas pobjeđuje jedan, čas drugi (kružni tijek prirode). Naši su pradjedovi još vjerovali i u puno drugih, manjih bogova kojima su pripisivali posebni krug djelovanja u prirodi. Nad zemaljskim životom brinula se predivna Vesna - božica mladosti i proljeća, koja je njegovala i pospješivala svaki uspjeh i porast čovjeka. Suprotno Vesni, opet prekrasna Morana je bila božica tame i smrti kamo je i otpremala ljude. (Nemojte zamjeriti Athumanunhu, ali za njega ne postoje ružne žene i božice, sve su one lijepe, samo su jedne dobre, a druge zločeste.) Svibor je u Hrvata, baš kao i u staroslavenskoj mitologiji bio bog svjetlosti, znanja, plodnosti i ratne pobjede. Nazivan je još i Svebor, Svevid, Sutvid, Svetovit, Svantovit... Spominju ga stari pisci Prokopije, Helmold, Adam Bremenski, Saxo Grammaticus. Prema tim izvorima bio je vrhovno božanstvo, "jaki vitez" od kojega su postali drugi bogovi. Pričalo se da svake noći zajedno sa svojih 300 naoružanih konjanika, pod krasnim stjegovima, napada neprijatelje. Gromovnik Perun bio je zaštitnik poljodjelstva, prava i pravice. Pod njegovim su kipovima (najčešće u gajevima ili obalnim uvalama) gorile vječne vatre od hrastova drva. Ako bi se ta vatra ugasila svećenici zaduženi za nju, svoju bi nemarnost platili glavom. Kao bog pravde Perun je ljubio istinu, a lažljivce je pretvarao u kamen. Bog vatre bio je Svarog (Svarožić). Bog gostoljublja, branitelj i zaštitnik putnika i gostiju bio je Radogost. Na brdu Radost između Slovačke i Moravske bio mu je podignut sjajan hram. Gospodar zraka, vode i zemlje bio je Triglav. Prikazivan je sa tri koprenom prekrivene glave na jednom vratu. Božica života bila je Živjena. Često je prikazivana sasvim gola s raspuštenom kosom ukrašenom vijencem od klasja i cvijeća. Božica ljepote i raskoši, a ujedno i najljepše žensko biće bila je Lada. Tijelo joj je bilo bjelje od snijega, a kosa zlatna. Na glavi je nosila vijenac od crvenih ruža. Iza nje stoje tri krasne djevojke Milosnice, a sa strane dva sina Leljo i Gunđa. Najveći hramovi ove božice bili su u Brnu i u njih su hodočastili većinom mladi ljudi. Božica pravednosti i osvete zvala se Nemesa. Bog jakosti, hrabrosti i junaštva bio je Silnobog. Prikazivali su ga kao snažna ratnika sa kopljem u ruci i lavljom glavom pod nogama.
Bog rata i boja Davor ili Rugovit, bio je snažan i velik, isklesan od drveta. Imao je sedam glava, za pojasom je nosio sedam mačeva. Božica zime bila je Zermagla, kojoj je dah bio studen, odjeća od mraza, plašt od snijega, a kruna od ledenih kapljica. Božica protivnica zime bila je Zimstrla. Ona se često družila sa Pagodom, bogom lijepog vremena. Bog jela i pića bio je Semenik ili Karas. Prikazivan je debeo i gol kako leži na stolu ukrašen krunom od hmelja. Bog mrtvih bio je Pikutik. Svojim je odabranicima nosio slasti i bogatstva za života. Naravno kada umru morali su mu dati svoju dušu.
Eh, tako ima ih još dosta, a ponekad za isto mitološko biće postoji više nazivlja, a ja sam pokušao izdvojiti najvažnije, naravno na samo meni svojstven način i odabir, poštujem izbor drugih i podržavam pravo na drugačije mišljenje.
nedjelja, 13.02.2005.
Mitologija (bajoslovlje) Hrvata
Mitologija ili bajoslovlje Hrvata
Bajoslovlje drevnih nam predaka vezana je uz mitologiju Slavena koja je jako raznorodna, ispremiješana i isprepletena kao odraz migracija iz dalekih krajeva i kulturne raznolikosti. Dakako da je Athumanunh pregledao i pročitao brda zapisa i knjiga koja govore o mitologiji Slavena. Slavenske legende koje Athumanunh razlikuje su: ruske, ukrajinske, bjeloruske, poljske, češke, slovačke, kašupske, bugarske, lužičko-srpske, makedonske, srpske, slovenske i hrvatske. Sve one, bar se tako Athumanunhu učinilo, crpe zajedničko povijesno nasljeđe, ali se ponekad i razlikuju. Opet, lako se da primijetiti i nešto što mitologije Slavena preuzimaju iz drugih mitologija. Evo primjera: drevni Iranci za boga imaju riječ – bogu, a riječ rayi označava im raj, riječ sventu označava svijet. Slaveni smatraju Sunce i Vatru djecom boga Svaroga koji iz Sunca rađa toplinu i svijetlost. Onda tu je bog vjetra Stribog, a njegova su djeca vjetrovi na Nebu. Iranci također štuju Sunce kao božanstvo, a ima i neka veza između slavenskog Simargla i drevnog iranskog Simurga (krilato čudovište koje čuva sjemenje za sve vrste biljaka). Stručnu literaturu o hrvatskom bajoslovlju prvi je utemeljio Ivan Kukuljević-Sakcinski godine 1846. kada je u «Danici hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj» tiskao studiju “Bajoslovlje i crkva” i “Vile”. Doista, tu je najviše pozornosti posvećeno vilama, pa će biti zanimljivo napomenuti kako su se oko njihove pojavnosti i karaktera stubokom razišli u svojim tumačenjima Vuk S. Karadžić i Ivan Kukuljević-Sakcinski. Po teoriji prvoga one su k nama došle iz grčke mitologije (nimfe, nereide), a po teoriji Sakcinskog one su rođene u «živih ustah puka». Način na koji je Ivan Kukuljević-Sakcinski opisao i sistematizirao vile («vile zračne uvijek dobre, vodene uvijek zle, a zemne sada dobre-sada zle») zapravo je «podudaran i s gotovo svom kasnijom prikupljenom građom» (Ljiljana Marks). Suvremena hrvatska folkloristkinja Maja Bošković-Stulli zamjećuje, recimo, u cavtatskom kraju koji je iznimno važan za hrvatsko bajoslovlje, «dobro nam znane balkanske i južnoslavenske mitske vile», odnosno «vile iz talijanskih priča», što govori o prožimanju europske usmene predaje. Ukupno uzevši, postoje tri vrste bića što su temeljem našega narodnog vjerovanja: vile (ali i vilovnjaci u Samoboru, vilenjaci u Poljicima, Karlovcu i Samoboru, vilovnjaci u Ivanić-Gradu, koji međutim nisu muška varijanta vila, nego su posrijedi muškarci koji su u naročitim svezama s vilama), vještice (ali i štriguni i viščuni na Braču, copernjaci u Loboru, koji su odreda muškoga roda) i vampiri (ali i pasoglavci u Lici i u Slavoniji, kao i mora). No, suvremena filmska umjetnost uspjela je, kako u svijetu tako i u nas, nametnuti vilu Zvončicu iz “Petra Pana” (evo Vam filmske verzije Athumanunha) i patuljke iz “Snjeguljice” za zaštitne znakove cjelokupnoga vilinskog svijeta. Ipak, ono što nas oduševljava kad je posrijedi mitski svijet narodne svijesti u Hrvata jest činjenica da hrvatsko bajoslovlje nastavlja i dan-danas živjeti kako u usmenoj predaji, pa makar «umnogome tek torzo negdašnjih bogato fabuliranih priča» (Ljiljana Marks), tako i u umjetničkoj književnosti (Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Miroslav Krleža, Ivan Goran Kovačić...), posebice u književnosti tzv. Folklorne orijentacije. Iz mitološkog hrvatskog vilinskog svijeta, a tiču se bajoslovlja Vladimira Nazora: sjetite se patuljaka po imenu “Pedalj muža–Lakat brade”, koji ima «kljunast nos, velike oči, te je kratkonog i duge brade, a u ruci mu vilasto koplje», pa vila Halugica, «kćerka vile pomorkinje i zemnika ribara, duge modre kose koja joj pada kao val niz leđa, a usne joj se crvene kao kora i velike zelene oči sjaje blago kao dvije zvijezde utopljene u dubini, te joj oko vrata stoji zamotani čarobni vezeni rubac». He, he, he mogao bi Vam tako Athumanunh pričati i priče kojima oduševljava klince iz svoje ulice za vrijeme toplih i svijetlih ljetnih večeri kad se vrati umoran s 'brda na kojem plaču ptice'. Ta mala najiskrenija bića, koja još nemaju srca zatrovana, uvijek razvesele i oraspolože Athumanunha kada ga vuku za rukav i traže priču o 'Pisijanekima – Athumanunhova verzija jednookih kiklopa prilagođena za malene. No, Vi ste ipak preveliki za Zvončicu, Halugicu i Pisijaneke, pa će Vam Athumanunh sutra napisati popis bogova iz hrvatskog bajoslovlja, a onda nastaviti o nepoznatim mitologijama, legendama i pričama koje još niste čuli.
subota, 12.02.2005.
Grčka mitologija
Kaos (grč. Khaos – početak i izvor svega kasnije na Svijetu)
Drevni Grci zamišljali su Kaos kao beskrajni svemirski prostor, kao smjesu elemenata pramaterije koja se nalazi u beskonačnoj tami, da bi Kaos utjelovili, kasnije, u Božansko biće. Tako za drevne Grke iz Kaosa prvo nastaje Ereb (vječita tama) i sestra mu Nikta (mrkla noć). Iz njihove uzajamne veze nastaje Eter (vječito svjetlo) i sestra mu Himera (svijetli dan). Zatim se iz njihove uzajamne veze rodila Gea (Zemlja), Tartar (Podzemni svijet) i Eros (životna snaga, ljubav), 'Ovog Erosa ne miješati s onim kasnije, a o kojem Vam je Athumanunh već prije pisao.', a po jako jako starim i prašnjavim knjigama tu se rodila još neodoljiva božica odmazde (osvete) Nemesis. Te iste knjige Athumanunhu su otkrile da su drevni Grci zapamtili i nekakvu zemlju Erebos (Zapadnu zemlju – Europu), no, o tome možda neki drugi put. S Erosom, zapravo iz same životne snage, Gea je rodila Urana (Nebo) i Ponta (More), a zatim se Uran oženio majkom i izrodili su dvanaest titana (šest kćeri i šest sinova), tri divovska kiklopa i tri giganta Hekatonhira, (njihova imena i o njima Athumanunh vam drugi put napiše), a po starim mitovima iz veze Gee i Urana rodile su se i Erinija (božica osvete) i Afrodita koja je nastala od Uranove krvi koja je kapnula u more, nakon što ga je kastrirao sin Kron. (O tim jako jako starim mitovima pisao je Hesiod, a onda je Homer iz vedra neba zapisao da je Afrodita zapravo kćer Zeusa. Kaosa je nasilno svrgnuo s trona sin Uran, Urana će srušiti njegov sin Kron, a Krona opet njegov najmlađi sin Zeus.
petak, 11.02.2005.
Rune
Athumanunh piše temeljne znakove nordijskih runa, pa Vam jednom, neki drugi put, ispiše Nordijski panteon runama, napiše elemente i boje nordijskih mitoloških božanstava...
Nordijska mitologija
… Divovi iznesu golemi rog-pehar i postave ga pred Thora. 'Dobar pilac može ga ispiti jednim gutljajem, premda ga većina ispije u dva, a nitko nije takav slabić da bi ga morao ispijati u tri.' – reče div Utgard. Thor nije rog smatrao pretjerano velikim, pa prione uza nj, ispijajući ga velikim gutljajima. Kad je napokon zastao, izgubivši dah, razina pića u rogu bila je nešto niža od prije. Thor pokuša ponovno, ali i ovaj je put bilo isto. Zatim Thor pokuša i trećim gutljajem, pa je pio sve dok nije počeo osjećati da će se raspuknuti. Kad se zaustavio, kašljući i grcajući, uvidio je da rog nije prazan. Div Utgard prezrivo reče: 'Tko bi pomislio da je Thor takav slabić? Nema smisla započeti s drugim natjecanjem. Thora ovo razbjesni i on zatraži da mu se pokaže druga zadaća. 'Ima jedna jednostavna igra koju igra naša mladež, a treba samo podići ovu sivu mačku sa zemlje. Ja to ne bih ni spominjao tako snažnom stvoru, ali čini mi se da si ti Thore zapravo slabić.' – opet će podrugljivo div Utgard. Thor je kiptio od bijesa, priđe mački, ovi joj ruke oko trbuha, pa stane vući i podizati mačku. Uzalud je vukao mačku iz sve snage, ali mačka je samo savijala leđa sve dok Thora nije izdala snaga, ali je prije uspio podiči mačku od zemlje samo na jednoj šapi. Opet će div Utgard umiljato i zajedljivo tješiti Thora: 'Ma nema veze, mačka je doista velika.' Thorov gnjev je sada dosegnuo vrhunac: 'Ako doista misliš da sam ja takav slabić, neka se jedan od divova ogleda sa mnom.' Utgard će na to nezainteresirano:' Zar ti misliš da bi se div ogledao s nekim tko ni mačku podignuti ne može? No, ali ako se baš želiš hrvati, možeš sa staricom Elli.' Sada jedna oronula starica uđe u dvoranu i odmah zauzme stav za hrvanje. Thor je srdit zgrabi i pokuša oboriti na tlo, ali uzalud je on staricu natezao, gurao, vukao, no, s mjesta je nije pomaknuo. Tada pak starica s iznenađujućom snagom prisili Thora da klekne na jedno koljeno. Utgard poviče: 'Prekinite borbu! Thor je zaista dao sve od sebe.' Thor posramljen reče Utgardu: 'Mene su ovdje izvrgli ruglu i kako ću ja ovako osramoćen izaći pred ostale bogove Asgarda?' Sada se Utgard nasmije: 'Ja ću ti nešto reći Thore. Mi divovi čuli smo za tvoju snagu i slavna dijela i istina je da baš i nismo željeli s tobom odmjeriti snagu. Tako si ti Thore pio iz roga čiji je drugi kraj bio uronjen u more. Nitko ne može popiti more, ali ti si mu uspio sniziti razinu. (Od tog trenutka more se dva puta na dan spušta i podiže, plima i oseka.) Što pak se mačke tiče, podigao si joj jednu šapu, a to je junački podvig. Nitko do sada nije uspio podići zmiju Midgard koja opasuju cijeli Svijet. Tvoj treći pokušaj, hrvanje sa staricom, još je veći dokaz tvoje snage. Starica Elli zapravo je 'doba starosti', a do sada nije bilo nikoga, a nikad neće ni biti netko nad kojim starost ne bi odnijela pobjedu.' Thor se posramljen u pratnji Lokia uputi prema Asgardu, a nakon duže šutnje Loki samo primjeti: 'Lukavac će uvijek pobijediti jakoga.' Thor zaškripi zubima: 'Reci to mom malju Loki!'…
četvrtak, 10.02.2005.
Nordijska (skandinavska) mitologija
…Shrvana bolom, Frigga odjednom upita: 'Ima li ikoji među bogovima koji bi odjahao u pakao i pokušao nagovoriti Helu da pusti Baldera da nam se vrati?' Hermod, drugi Odinov sin, bez razmišljanja skoči na Sleipnira i zaputi se u sam pakao. Jahao je on tako kroz mračne doline, sve dok nije stigao pred vrata paklena. Ponizno je molio da ga puste unutra, a zamolba mu bi uslišana. Pronađe Hermod brata svoga Baldera, te usrdno zamoli božicu Helu neka dopusti njegovu bratu da se s njim vrati u zemlju živih. 'Svi vole Baldera, svi za njim plaču.' – reče on. Hela se zamisli, a onda popusti: 'Ako je tako kako kažeš, Balder se može vratiti u život. No, pazi! Baš svatko na Svijetu mora zaplakati za Balderom! Ako samo netko odbije Balder ostaje ovdje sa mnom.' Hermod se oprosti od brata koji mu dade zlatnu narukvicu Draupnir da je odnese Odinu ocu njihovom za uspomenu. Od tada Draupnir svake devete noći lije suze za Balderom, a suze se pretvore u osam narukvica iste veličine. (Vikinzi su takve narukvice nosili na nadlaktici, a dobivali su ih na poklon od svojih kraljeva koji su ih time darovali za izuzetnu hrabrost.) Friga se uputi po Svijetu i zatraži od svakoga da zaplače za Balderom. Svi i sve je redom plakalo, pa čak je i imela koja ga je ubila zaplakala. Tada se Frigga nađe ispred špilje u kojoj je sjedila gigantkinja. Gigantkinja odbije plakati riječima: 'Ja neću suze liti za Balderom. Ja ga ne trebam ni živa ni mrtva, a Hela neka zadrži ono što joj pripada.' Gigantkinja je zapravo bila prerušeni Loki. No, bogovi su ga prepoznali i ako su mu sve do sada opraštali njegove nepodopštine i smicalice, sada su se strašno naljutili na Lokia. Gnjevno ga stanu proganjati na sve strane, pa se Loki uplašen sakrije u svoju kuću na vrhu planine. Kuća je imala vrata i prozore na sve strane. Tako je Loki mogao na vrijeme uočiti bogove, pobjeći i sakriti se od njihovog gnjeva. Danju bi se Loki skrivao ispod vodopada pretvoren u lososa. Sjedeći tako jednom sam u kući, Loki stane premišljati neće li ga bogovi na kraju ipak uhititi. Tako razmišljajući nesvjesno isplete ribarsku mrežu. A u tom trenutku spazi da mu se primiču bogovi. Loki baci mrežu u ognjište, pa pohita da se sakrije u sigurnost vodopada. Međutim, bogovi su zamijetili odbačenu mrežu i razabrali gdje se Loki zapravo skriva. Ispletu novu mrežu, istovjetnu navlas onoj koju je ispleo Loki. Uhite Lokia, odvedu ga u špilju, privežu ga za tri kamena, sputavši ga crijevima jednog od njegovih sinova. Postave zmiju otrovnicu iznad Lokia tako da mu je njezin otrov kapao na lice. Sigyn, vjerna Lokieva žena, sjedne pored njega i stade hvatati otrov u pehar, ali pehar se brzo punio, te ga je Sigyn bila prisiljena isprazniti. Trenutak kad se ona okrenula, otrov bi kapnuo Lokiu na lice i on bi trpio strašne bolove od kojih se koprcao u mukama, a Zemlja bi tad stala podrhtavati. Tako su se bogovi osvetili Lokiu za njegovo odbijanje da pusti suzu za Balderom, sinom ljubimcem Frigge i Odina…
srijeda, 09.02.2005.
Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti
Gleda Athumanunh ova dva gospodina i silno bi želio čuti i znati o čemu to oni pričaju, ali šum oceanskih valova je ipak preglasan … Pita sam sebe Athumanunh da li su ova dva grčka gospodina vjerovala u priču o Atlantidi? Platon u svom zapisu Timej i Kritija daje i točnu naznaku gdje je (Atlantik), opisuje njezinu civilizaciju i njezinu katastrofu. Istina, on navodi da to tvrdi na temelju egipatskih zapisa na glinenim ploćicama. Da li mu ovaj drugi grčki mozak vjeruje? Ne, on žestoko sve to osporava. Tu nastaje Athumanunhova frustracija – kome vjerovati?
Legenda o Alandiji
… Onda jedne vrlo hladne noći, karakteristične samo za Alandiju u doba snjegova, a ti snjegovi, koji samo što nisu počeli padati nošeni hladnim vjetrom Actyalanom, tiho su dolazili da još jednom pomiješaju i sakriju legende koje su Hrabri narodi odavno već znali, ali ih nikada nisu razumjeli. Iznenada i niotkuda, iz tajanstvene šume Mynechyz, onako kako su to uvijek i činili, pojavili su se odredi Noćnih očiju (noćna izdanja alandskih dnevnih Šumskih patrola) kao prethodnica nečeg još mnogo misterioznijeg, moćnijeg i opasnijeg. Tihi poput sjena, nečujno poput tmine noći, brzo su pretražili usnule šatore u taboru Amazona koji su u to doba noći mirno spavali i nisu ni slutili da je tabor okružila opasna alandska pukovnija noćnih ratnika posebno uvježbanih za borbe i prepade u ovakve hladne noći. Kad su pretražili sve šatore, pronašli ono što su tražili, izgube se još tiše u smjeru čarobne šume Kayonasa.
Ujutro princeza Sonsyreya uzbuđeno je objašnjavala svom ocu, bratu i nazočnim generalima: 'Noćas su u našem taboru bili Alanđani, a naše ih smrznute straže nisu zamjetile, dok buket zimskih bijelih ruža koje su mi ostavili pored ležaja ne znače ništa drugo do njihove jasne poruke. Poruka je da prekinemo s borbenim nastupanjima i spasimo naše ionako promrznute ratnike kojima se oštra alandska zima zavukla ispod tunika. Pogledajte, vani je počeo padati snijeg, a ako ovako nastavi uskoro bi mogao zatrpati putove i poznate nam prolaze. Jasno vam je svima da će se naši ratnici izgubiti u ovom moru bjeline na koju nisu naviknuti. Jasno vam je da sada borbu mogu voditi samo Alanđani, koji se, ni sama ne razumijem kako, baš u ovakvim uvjetima snalaze najbolje, a ove mračne šume srebrenog bora postat će još misterioznije i opasnije. Jasno vam je i to da ste se do sada tukli s njegovim pukovnijama koje vode Njegovi mladi pukovnici, ali od sada čini mi se da su ispred nas puno opasnije pukovnije koje predvode Njegovi Vitezovi vjetra, Njegovi generali poput Zumaha, Paske, Peksa, Nyksysa, Sague, Protyrona i da vam ih dalje ne nabrajam jer sve su te opasne pukovnije stigle s prvim snjegovima iz dalekih i tajnovitih prostranstava Sylenca. Da, tamo negdje, gdje najljepše mirišu šume srebrenog bora, tamo su Ga, te izuzetno opasne pukovnije, u kojima se nalaze najbolji ratnici koje je Vrijeme ikada zapamtilo, pozorno, uporno i ljubomorno čuvali, a vjerujte, nikada Mu tamo nikakva opasnost ne bi zaprijetila. Sve mi se više čini da su nas uvukli u svoju dobro pripremljenu i pomno građenu klopku u koju smo mi upali već kod njihovog grada Askhana…'
utorak, 08.02.2005.
Grčka mitologija
Ako Psiha riješi sve tri zadaće Afrodita će joj pokloniti život. Prva zadaća bila je izdvojiti iz hrpe u kojoj je bilo pomiješano zrnje pšenice, ječma, prosa, maka i graha, svako na svoju zasebnu hrpu. Nad psihom se sažale mravi, pa ih se pojavi na tisuće i oni naprave posao umjesto nesretne Psihe. Druga je zadaća bila da Psiha donese klupko vune divlje zlatne ovce koja je pasla na suprotnoj obali divlje, opasne i brze rijeke. U ovoj zadaći Psihi su pomogle trstike koje su joj dale savjet da pričeka dok ovce zaspu na podnevnoj vrućine, a ona onda neka pokupi čuperke vune koji su ostali na trnju putem kojim su ovce išle na ispašu. Treća zadaća bila je da Psiha donese vodu s izvora koji se nalazio na klizavoj i strmoj stijeni koju su čuvale uvijek budne nemani. U ovoj zadaći Psihi je pomogao Zeusov orao koji je time htio vratiti davnu uslugu koju mu je napravio Eros. Afrodita je priznala da je Psiha izvršila sve postavljene zadaće, ali je zaključila da je tu imala tuđu pomoć, pa je potrebito da napravi nešto sama, bez ičije pomoći. Prema posljednjoj, ali i najtežoj zadaći, Psiha je trebala sići u Carstvo sjena i tamo od božice Persefone, žene boga Hada, zamoliti kutiju s čarobnom bojom. Psiha je shvatila da je ovo jednostavno neizvedivo, pa se popela na najvišu kulu i poželjela se baciti u ponor. No, to nije bila obična kula. Kula progovori ljudskim glasom i savjetuje Psihu kako će sići u Carstvo sjena i kako će se sigurno vratiti, ali je izričito i upozori da kutiju nikako ne pokuša otvoriti. Kad se Psiha sretno vratila u Svijet živih nije odoljela ženskoj znatiželji i ona otvori kutiju, a u kutiji nije bila boja već ledeni san smrti. Dugo je tako Psiha ostala ležati u snu smrti, a Afrodita se ponadala da će tako ostati zauvijek. Kad pak se Eros otrijeznio od srdžbe i bola, koji mu je Psiha nanijela, on odmah stane tražiti Psihu. Kad je Eros pronašao svoju dragu, odmah je s nje skinuo san Smrti, nježno je ubode svojom strijelom i zapovijedi Psihi da odmah ode pred njegovu majku božicu Afroditu, a za ostalo će se on osobno pobrinuti. Eros je osobno otišao pred moćnog Zeusa i obećao mu, ako mu dozvoli da uzme Psihu za zakonitu suprugu, najljepšu i najvatreniju ljubavnicu na Svijetu. Dakako, stari razvratnik Zeus ovome nije mogao odoljeti. Uzdigne Zeus Psihu od smrtnice u božicu i svečano je nasred Olimpa preda Erosu, da mu zauvijek bude žena. Time se morala složiti i Afrodita, a kad je božica Psiha rodila djevojčicu, baka Afrodita joj nadjene ime Hedona (slast). Hm, ako pak pitate Athumanunha da li je Eros održao obećanje i tko je bila ta najljepša i najvatrenija ljubavnica, iskreno Vam kažem da ne znam i nigdje to nisam pronašao, ali nema ni veze, a i sam Zeus dobio je novu božicu (sada još bebicu, ali narasla bude ona) na Olimpu koja je nadzirala slast, ma kakva ona (slast) bila i to je sigurno zadovoljilo Zeusa.
ponedjeljak, 07.02.2005.
Grčka mitologija
Sestre su se u početku istinski radovale susretu s Psihom, ali kada su vidjele bogatstvo kojim je Psiha okružena u njima se probudi ljudska zavist. One odluče da će šutjeti o sreći koja je zadesila Psihu i stanu sestru ispitivati o njezinom mužu i tražiti od nje da ih s njim upozna. Psiha se našla u neočekivanoj situaciji, pa im stane okolišati da je njezin muž predivan mladić koji jako puno vremena provodi u lovu, potom daruje sestre zlatom i nakitom i pozove Lahora da ih vrati natrag. Na povratku sestre su i dalje kovale planove kojima će se domoći zlata i bogatstva koje ima Psiha. Dakako za te pokvarene planove Psiha nije znala, pa kad je doznala da je trudna zamoli svog dragog da joj ponovno omogući susret sa sestrama kako bi s njima podijelila svoju radost. Sestre su glumile radost zbog očekivanog djeteta, ali su i dalje mučile Psihu s pitanjima o njezinom zaručniku. Psiha im nije bila kadra odoljeti, a kako je već zaboravila kako je prvi put opisala svog supruga, sada ga je opisala kao gospodina koji se bavi trgovinom. Sestre zaključe da Psiha nema poima tko joj je zapravo muž, a nakon nagovaranja ona im je to i priznala. 'Brižne i zabrinute' sestre savjetuju Psihu da sakrije svjetiljku i noću kad joj se suprug pridruži, njome osvijetli njegovo lice, pa će se uvjeriti da joj je muž ljuskasta neman koja je opisana u proročanstvu. Čak su joj dale i nož kojim će ubiti neman. Psiha pod utjecajem svojih sestara i mučne neizvjesnosti, na kraju odluči da pregazi dano obećanje. Kad se Eros noću pridružio Psihi i zaspao uz nju, Psiha se probudi i uzme svjetiljku i nož, te se nadvi nad svog ljubavnika i osvijetli ga svijetlom. Kad je napokon spoznala da joj je muž sam bog ljubavi, Psiha se obraduje i nagne se nad Erosa kako bi ga poljubila, no, kap vrela ulja padne Erosu na rame i on se probudi iz sna. Strašna srdžba obuze Erosa što je Psiha pregazila dano obećanje, poželi on da odmah odleti, ali ga Psiha obgrli oko nogu i tako oboje polete u oblake. Let nije trajao dugo, Psiha je sve više gubila snagu, a Eros nije želio da ona pogine, pa se spustio na zemlju. No, Eros joj s gorčinom prebaci njezinu izdaju i ostavi Psihu. Psiha očajna poželi da si oduzme život skokom u rijeku, ali je riječna struja, iz ljubavi prema Erosu, natrag izbaci na obalu. Uzalud je Psiha pokušavala da si oduzme život, ali nikako u tome nije uspijevala, jer sve je bilo na strani boga Erosa. Izmučena silnim pokušajima i čežnjom za ljubavi prema Erosu, Psiha napokon odluči da naplati dug svojim sestrama. Najprije je došla kod najstarije i uvjerila je da je morala pobjeći od svog supruga koji se kod posljednjeg posjeta zaljubio u nju i sada samo čezne za njom, a za Psihu ne mari. Najstarija sestra odmah je otrčala do hridi i ne mogavši sačekati dolazak Erosa baci se u provaliju, ali Lahor ovaj puta nije imao nikakvu zamolbu od Erosa, pa najstarija sestra Psihe padne i ubije se. Na isti način skončala je i druga sestra. U međuvremenu Afrodita je saznala za ljubavnu avanturu svoga sina, te zapovijedi svojim ljupkim pratiljama, koje su nazivali Harite, da joj dovedu Psihu. No, sve je bilo uzalud, nitko nije mogao pronaći Psihu. Afrodita je bjesnila i u toj srdžbi zamoli ona Hermesa, glasnika bogova, da razglasi po Svijetu da će onaj koji Psihu dovede Afroditi biti bogato nagrađen. Nagrada pak i nije bila tako mala. Naime, radilo se o sedam 'sočnih' poljubaca Afrodite. Takvoj nagradi nisu odoljeli ni bogovi ni ljudi i svi su stali tražiti Psihu, ali nitko je nije mogao pronaći. Nesretna i izmučena Psiha kojoj više nije bilo ni do čega sama izađe pred Afroditu. Kada je Psiha došla pred Afroditu, božica ljubavi i ljepote pretvori se odjednom u božicu srdžbe i zlobe. Kad je doznala da će Psiha dobiti dijete i da će ona postati baka, bijesno je stala udarati nesretnu Psihu. (Ako se ovako ponaša božica ljubavi i ljepote, koja pak u tisućama godina grčke mitologije nije ovako nešto napravila, onda je Athumanunhu jasno koliko je zapravo ljubav bliska mržnji i sav se strese.) Afrodita naredi svojim pratiteljicama da bičuju Psihu (Athumanunh to nikada ne bi rekao za ljupke Harite, ali tko ga je uopće što i pitao), a nakon toga ona sama joj strga haljinu i stane je udarati, čupati je za kosu, a na kraju, kad je izgubila snagu, Afrodita postavi tri teške zadaće pred Psihu. Dobro, sve ovo loše djeluje na Athumanunhove osjećaje, pa će Vam on nastaviti pisati sutra.
nedjelja, 06.02.2005.
Grčka mitologija
Psiha (grč. Psykhe, lat. Psyche – u početku ljubavnica, a kasnije supružnica Erosa – boga ljubavi)
Legenda je ovako zapisala: 'Bili jednom kralj i kraljica i imali oni tri predivne kćeri. Dvije starije sasvim su solidno udali, ali za najmlađu i najljepšu Psihu nikako prosca da pronađu. Ni kraljević, ni priprost mladić nikako nisu dolazili isprositi Psihu, a Psiha je bila toliko lijepa da su joj se svi divili kao božici. Ubrzo stanu kružiti priče da Psiha uopće nije obična kraljevna, već je ona nova božica ljepote. Mnogi su stizali da joj se poklone uz božanske počasti. Priče o ljepoti mlade kraljevne daleko su stizale, a daljine su ih još više uveličavale. Afroditini hramovi su opustjeli, a ljudi su umjesto Afrodite štovali Psihu. Zapisano je da to obožavanje nije oduševilo Psihu, a dakako, sve ovo još je manje oduševilo božicu Afroditu. U božanskoj srdžbi na nedopustivu ljepotu obične smrtnice, božica Afrodita, zapovijedi sinu svojemu, Erosu bogu ljubavi, da rani srce predivne Psihe tako da se ona zaljubi u najružnijeg smrtnika na Zemlji. Nekako istodobno i otac Psihe tražio je rješenje za udaju svoje najmlađe kćeri, pa se obratio za savjet proročicama u Delfima. Kralj je dobio strašan odgovor: - Odvedi kćer u vjenčanoj haljini na hridinu iznad mora, a tamo će po nju doći strašna neman s tijelom koje prekrivaju ljuske. – Kralj je ovo prihvatio teška srca, ali protiv volje bogova koju je otkrilo proročanstvo nije bilo pomoći. No, kada je kralj svoju kćer ostavio na hridi i otišao, odjednom se podigne blagi dašak boga zapadnog vjetra imena Lahor, koji podigne Psihu u visinu i odnese je u tajnovitu dolinu. Lahor bog zapadnog vjetra učinio je to na zamolbu boga ljubavi Erosa. Kad je Eros ugledao Psihu, a u blizini nije bilo njegovog brata Anterosa, zaljubio se u Psihu na prvi pogled. Dakako Psiha sve ovo nije znala, čak se i čudila svom spašavanju iz kandži ljuskaste nemani, a još se više čudila predivnoj palači koju je ugledala na kraju tajnovite doline. Kad je Psiha ušla čekalo ju je novo zaprepaštenje. Nevidljive sluškinje priredile su joj toplu kupku, okrjepu i mirisnu postelju. Čim bi Psiha nešto u mislima poželjela to bi se odmah ispred nje stvorilo. Doista Psiha nije znala tko joj sve ovo daruje, pa je iscrpljena zaspala i usnula najljepši san svake djevojke. U snu joj se tiho približio njezin mladoženja, on nije bio ljuskama pokrivena neman, već prekrasan mladić, Eros bog ljubavi, čije je srce ovaj puta teško izgaralo u ljubavi. Eros zatraži od boga Sna da u snu zapovijedi Psihi da nikada nikome ne otkrije kako zapravo izgleda njezin ljubavnik. Athumanunhu nikada nije bilo jasno zašto je Eros ovo zatražio, a baš tako ni Psiha to nikako nije mogla dokučiti, ali pod dojmom doživljene slasti prve ljubavi Psiha to čvrsto obeća. E ovo je Athumanunhu jasno i on bi tako da je osjetio nježnosti božice. Uf, što ti je Athumanunh, opet si spreman na svoja maštanja ? Vrati se odmah i nastavi pisati legendu! No dobro, neka bude tako. Psiha je nastavila živjeti u prekrasnoj palači okružena svim ljudskim i božanskim delicijama, nestrpljivo čekajući noć kada bi joj se pridružio njezin misteriozni ljubavnik. No, dobro srce lijepe kraljevne nije moglo zaboraviti svoje roditelje i sestre koje su živjele u tuzi da je nju odvelo ljuskasto čudovište. Doista, kada je glas o sudbini njihove sestre došao do dviju kraljevni, one požure da utješe svoje roditelje koji su bili shrvani bolom sudbine koja je zadesila Psihu. Sestre su tako otišle i do hridi na kojoj je Psiha nestala, pa su tamo gorko plakale. Psihu bol njezinih sestara rastuži još više, pa ona zamoli svog ljubavnika da joj omogući da se javi sestrama i objasni im da je njoj dobro, a one će nakon toga smirene i utješene zauvijek zadovoljne otići. Hm, Eros baš i nije bio oduševljen tim sastankom, pa upozori Psihu da bi takvo nešto moglo da izrodi nevolje. Sva Erosova uvjeravanja ostala su bez uspjeha, (a tko li bi mogao ženu odgovoriti od nečega što si ona utuvi u glavu svoju, Athumanunh je uvjeren da takvo nešto nisu kadri čak ni bogovi), Athumanunh opet ti razmišljaš, vrati se i piši dalje! Na kraju eros popusti i ponovno zatraži pomoć svog prijatelja Lahora kojeg ovaj put zamoli da prenese sestre u tajnovitu dolinu do Psihe.' Eh, dosta je za danas nastavim sutra …
subota, 05.02.2005.
Grčka mitologija
Eros – bog ljubavi, sin božice ženske ljepote Afrodite i boga rata Aresa (grč. Eros, lat. Amor, Cupido).
Prikazivali bi ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom taj bi usplamtio i izgarao od ljubavi.
Athumanunh zna za dva Erosa, pa da ne bi bilo zabune prije uvoda napisat će o ta dva, jedna te ista Erosa, ali će se kasnije posvetiti onom drugom mlađem. Naime, prema starijim mitovima iz vrlo starih grčkih legendi Athumanunh pronalazi Erosa u čistom otjelovljenju moćne životne snage koja se rodila iz prvobitnog Kaosa. Po drugim mlađim mitovima Eros je sin božice ženske ljepote Afrodite (iz morske pjene rođene) i svadljivog i prgavog boga rata Aresa. Upravo o ovom drugom, dakle, sinu Afroditinom pisat će Athumanunh, a onog prvog Erosa sada će samo spomenuti u uvodu. No, što li mi doista znamo o podrijetlu ljubavi? Da li je ljubav doista stara kao i sam Svijet? Kad je Athumanunh čitao Hesioda, primijetio je da je Hesiod zapisao da su se božica Gea (Zemlja) i bog Eros (Ljubav) rodili istodobno, a Hesiodove su kasnije tvrdnje, da bez ljubavi ne bi ni bilo života na Zemlji. Priča tako Hesiod Athumanunhu, a ovaj ga pozorno sluša i divi mu se, da je upravo Eros spojio sve one raspršene dijelove i stvari koji su nastali nakon Kaosa, te da su od tog pravilnog spajanja kasnije ponikli i rođeni bogovi, titani, ljudi i životinje. Divno li priča Hesiod, a Athumanunh lutalica osjeća kako mu toplo oko srca i stade on lutati. U tim svojim lutanjima Athumanunh vidi slogu među strašnim ratnicima, ali vidi i ljubav među ljudima. Da, da sjeća se Athumanunh i svoje prve iskonske ljubavi i na trenutak se zapita:'Zar se doista ljubavi odoljeti ne može, iako ona donosi istodobno radost, ali i tugu? Nikada Athumanunhu nije bilo jasno zašto ljudi prvo čeznu za ljubavlju, onda je proklinju, pa na kraju o njoj pjevaju… Hej Athumanunh kamo ti to ode? Odmah da si se vratio natrag! Dobro, vratimo se legendi o Erosu. Stari lisac Zeus moćni bog Olimpa znao je dobro da ni on sam neće moći odoljeti Erosovim strijelama, pa je odlučio da ga ubije čim se Eros rodio. No, Afrodita ga sakrije u duboku mračnu šumu, tamo gdje Zeusovo oko proniknuti nije moglo, a odgoj malog Erosa povjerila dvjema divljim lavicama. Kad je Eros odrastao vratio se na Olimp, a zbog njegove dobre ćudi i ljepote zavole ga odmah svi bogovi i božice, pa i sam Zeus. Odmah se Eros dade na posao, umiješao se u živote mnogih božica i bogova, a pogotovo u život ljudi. Mlađi mitovi spominju i Erosova brata Anterosa (Protuljubav). Bez pomoći svog brata Anterosa u ljubavnu nevolju upao je i sam Eros. Bila je to Erosova prva ljubav, a svi dobro znamo da je ta ljubav najčistija, najmoćnija i najbolnija. Upravo to se dogodilo i samom bogu ljubavi, nestašnom Erosu. No, dobro, kako je mjesec veljača, mjesec zaljubljenih, Athumanunh će svim zaljubljenim pokloniti jednu od najljepših mitoloških legendi. Bit će to legenda o ljubavi boga ljubavi Erosa i obične smrtnice prekrasne Psihe.
petak, 04.02.2005.
Nordijska mitologija
Loki otima Idunu
U ovoj mitološkoj priči div Thiassi preobličio se u orla kako bi se najeo volovskog pečenog mesa kojim su se bogovi iz Asgarda gostili, a zatim ugrabio Idunu i njezine jabuke mladosti koje su bogovima bile izvor vječite mladosti. Loki pak se preobliči u drugu pticu grabljivicu, u sokola, te prevari Thiassia. Preotme mu Idunu i vrati je natrag u Asgard. No, Lokijev dar da upada u nevolje imao je za posljedicu da se nitko u njegovoj blizini nije mogao osjećati sigurnim, pa čak ni moćni bogovi poput Odina. Evo kako je zapisana ova priča:
''Putovaše jednog dana Odin i Loki u daleke zemlje, pa kad su se našli usred divljeg predjela, ogladne i odluče da se odmore i blaguju pečeno volovsko meso. Premda su čekali i čekali, meso nikako da se ispeče. Tada Odin i Loki iznad glava svojih začuju podrugljiv smjeh. Bio je to div Thiassi preobličen u orla. Orao progovori:'Ako mi dopustite da se najedem mesa, ono će se ispeći.' Orao sleti i stade komadati vola, a Odin i Loki brzo razabraše da, ako orao ovako nastavi komadati vola, za njih neće ništa ostati. Loki ljutit poput risa udari orla štapom. Istog trenutka štap ostane pripijen uz orlova pera, ali i uz Lokieve ruke. Orao poleti i podigne Lokia u visine. Loki se prestraši i stade moljakati orla da ga pusti, a div Thiassi tad mu reče: 'Pustit ću te ako mi obećaš da ćeš mi dovesti božicu Idunu i njezine jabuke mladosti, koje bogove iz Asgarda čine vječno mladima.' Loki pristane i na prijevaru izvede Idunu iz Asgarda kako bi je Thiassi mogao zaskočiti i oteti. Tu prijevaru izveo je tako što je božicu Idunu obmanuo svojim lažima da je u šumi izvan Asgarda pronašao jabuke slasnije od njezinih. Još je i nagovori da svoje jabuke ponese sa sobom kako bi ih mogla usporediti s onima koje je navodno Loki pronašao. Kada su se sutradan bogovi probudili nemalo su se iznenadili. Svi odreda bili su sijedi starci, a Odin sluteći Lokievo nedjelo zapovijedi da se pronađe i dovede pred njega. Kad su bogovi zaprijetili Lokiu da će ga umoriti tisuću puta s najgorim i mukotrpnim smrtima, ako ne vrati natrag božicu Idunu, Loki im objasni da je kadar to učiniti, ali pod uvjetom da mu dozvole uporabiti Freyino obličje sokola. Odleti tako Loki na planinu Thiassiovu i tamo pronađe Idunu, pretvori je u orah i u svojim je kandžama ponese put Asgarda. Međutim, primijeti ga Thiassi i on poleti u obličju orla za Lokiem sokolom. Od mahanja krila Thiassiovih podigne se strašna snježna oluja koju zamijete bogovi u Asgardu. Načine brzo bogovi lomaču unutar zidina Asgarda, pa kad Loki sleti, zapale istu. Plamen zahvati Thiassia, bogovi ga ubiju kaznivši ga za otmicu božice Idune, a Odin baci Thiassiove oči na nebeski svod gdje još i danas svijetle kao Zvijezde.''
četvrtak, 03.02.2005.
Nordijska mitologija
… što pak se varalice Lokia tiče, bilo je nekako ovako: - Kad mu prvi put napamet pade da bi mogao slobodno pomoliti svoj nos u Asgardu učini on to tako što je sa sobom doveo neobičnog, osmonogog konja, potomka svojeg, imena Sleipnir. Loki pokloni Sleipnira Odinu, govoreći: ''Nema konja koji će trčati ukorak s ovim. Ovaj će te, Odine, ponijeti preko mora, preko Neba, u zemlju mrtvih i natrag.'' Doista, kako Loki obeća, Sleipnir nikada nije iznevjerio svoga gospodara Odina. No, ostalo Lokievo potomstvo nije bilo nimalo nalik dobrom Sleipniru, već su svoju zloću naslijedili od oca svoga, varalice Lokia, napola diva i majki svojih žena divova. Prvi i najopasniji bio je Fenris – vuk, druga po redu, ali ništa manje zlobna bijaše Lokieva kći zmija Midgard, a treća bijaše Hela, ljubavnica Smrti, koja se gostila glađu, a gojila bolešću. Kad je dobri Odin razabrao da to troje strašne Lokieve djece slobodno luta Svijetom i ljudima zlo nanosi, on zapovijedi da se to troje dovede preda nj. Odin baci zmiju Midgard u hladni ocean, a kako je ova bila golema, tijelom je svojim cijeli Svijet ovila i vlastiti kraj repa zagrizla. Helu Odin progna u Niflheim, Zemlju mrtvih, te joj dade vlast nad svima koji umru od bolesti i starosti. No, s Fenris – vukom nije tako lako mogao izaći na kraj. Jedino se bog rata Tyr odvažio da ga hrani, ali doskora i on shvati da će ovaj postati toliko jak i biti spreman da ugrozi sve i svakoga. Bogovi načine jak lanac i njime sputaju vuka, ali se ovaj oslobodi jednim udarcem. Pokušaju bogovi opetovano s još jačim lancem. Fenris – vuk iznova se oslobodi. Ovo zabrinu Odina, pa se on za pomoć obrati patuljcima. Načiniše tada patuljci Gleipnir – uže čarobno, meko poput vrpce svilene, no, istodobno jače od najjačeg lanca ili kovine. Patuljci Gleipnir načiniše od posebnih sastojaka: 'zvuka mačjih koračaja, ženine brade, korijena planine, medvjeđih tetiva, ribljeg daha i ptičjeg ispljuvka.' Odvedu tako bogovi Fenris – vuka na usamljeni otok i izazovu ga da slomi Gleipnir. Sluteći klopku, vuk pristane da ga sputaju, ali pod uvjetom da jedan od bogova stavi ruku u ralje njegove, kao jamstvo dobre vjere. Opet, hrabri bog Tyr svoju ruku stavi u čeljusti vučje. Bogovi sputaše vuka sponama svilenim Gleipnira. Vuk se stade trzati i otimati, ali se spone svilene sve više zategoše oko vrata njegovog. Pomahnitali Fenris – vuk stisne svoje goleme čeljusti i odgrize desnu ruku bogu Tyru. Premda su Odin i njegovi bogovi znali da mora doći vrijeme kada će se Fenris – vuk osloboditi i donijeti im smrt i propast, nisu ga usmrtili. Sudbini ni bogovi ne mogu pobjeći, pa samo rekoše: ''Što mora biti, neka bude.'' … -
Nordijska mitologija
Ragnarok – posljednja bitka bogova
''… Kad tog blistavog jutra Zlatni pijetao zakukuriče da probudi bogove, označit će dan koji će biti suton bogova. Proći će doba sjekire, doba mača, doba vjetra i doba vuka, a u Ragnaroku sve će se sunovratiti u ponor propasti. Brat će udariti na brata, sve granice će pasti. Fenris – vuk oslobodit će se svojih okova, varalica Loki dojedrit će da uništi Svijet, a pratit će ga vojska mrtvaca, na brodu sagrađenom od ljudskih nokata. Ljuta će zavladati zima. Surt, koji je od početka vremena čekao na ulazu u Muspell s ognjenim mačem, povest će rat protiv bogova i svaki od devet svjetova bit će spržen njegovim plamenom. Surtu uz bok stupat će Fenris – vuk razjapljenih čeljusti, a zmija Midgard izlijevat će otrov diljem zemlje i mora. Božji će stražar Heimdall puhnuti u svoj rog, a bogovi će izjahati u složaju za veličanstvenu bitku. Thor će uništiti zmiju Midgard, ali kad odstupi od nje devet koračaja, past će mrtav od otrova njezinog. Fenris – vuk progutat će Odina na Sleipniru, Oca svega na Svijetu. Vidar, sin Odinov, rasjeći će tada Fenrisa – vuka na dvoje poradi odmazde. Heimdall i Loki uništit će jedan drugoga. Nakon te strašne bitke Zemlja će potonuti pod more. Sunce će pocrnjeti. Blistave će Zvijezde pasti s Nebesa. Planut će i samo Nebo. Smrt će pokositi bogove, divove, vilenjake i patuljke, muškarce i žene, sinove i kćeri Aska i Emble. No, dvoje će se spasiti, skriveni u Yggdrasilu svjetudrvu. Lif i Lifthrasir imena su njihova. Jutarnja rosa bit će jelo i pilo njihovo, pa će čovječanstvo od njih doživjeti preporod. Zemlja će se iznova obnoviti, bit će čista i zelena. Odinovi sinovi Balder i Hoder u život će se vratiti. Rijeke će se ribom napuniti, a polja žitom. Šećući livadama preporođene Zemlje, pričat će čudesne priče o onome što je bilo i što će biti, djeca Lifa i Lifthrasir. Pronaći će u travi odbačene zlatne ploče na kojima su bogovi igrali svoje igre … i sjetit će se Odina Uzvišenog, Oca svega, djece njegove u slavi njihovoj, u zlatnim dvoranama Asgarda …''
Legenda o Alandiji
…Tog toplog i sunčanog ljetnog dana, godine druge nakon strašnih ratova Wakyzashy, u zemlji carice Nemesydye, na otoku koji su oplakivala topla južna mora, u mitskom amazonskom gradu Chronhoshu, Velika svećenica iz amazonskog hrama Tocy, carica Nemesydya, očekivala je posjet Tirkizne svećenice iz grada Apyona, grada Dyasparskyh i Apyonskyh Amazonki, Waluzyskhe carice Tanye. Ova izjava Amazonske Velike svećenice, jedine koja je preživjela strašni pokolj nakon bitke Herofahla, sada zbuni Sonsyreyu koja pogledom po velikoj dvorani stane tražiti Shagana. U najdaljem kutu dvorane, potpuno okružen i brižljivo čuvan, čak i ovdje gdje mu nikakva opasnost nije mogla zaprijetiti, od snažnih Vitezova vjetra, poluglasno, kao da ga govor Velike svećenice uopće ne interesira, nešto je nasmijano objašnjavao Shagan svojim generalima. Njihovi pak su panciri još uvijek bili potrgani, a udubljenja i napukline na njihovim blještavim oklopima, koji su sada bili mutni i prljavi, jasno su dali naslutiti, da su upravo izašli iz još jedne bitke koju su, po tko li to već zna koji put, vodili za Njega. Ledena lica Vitezova vjetra nisu dopuštala proniknuti u misli tih najboljih ratnika koje je Vrijeme ikada zapamtilo, ali nestašno mahanje rukom i žustro objašnjavanje svojim generalima koje je sa smiješkom izvodio Shagan, Sonsyreya je dobro, jako dobro, poznavala i razumjela. Samo prije nekoliko sati bio je, poput davno zaboravljenog mitskog ratnika, na čelu svoje najstrašnije i najubojitije vojske koja je ikada toplim pijeskom predivnih južnih plaža koračala. Bila je Sonsyreya sasvim sigurna da baš u ovom trenutku taj nepopravljivi dječak smišlja neku novu nepodopštinu koju će njegovi ratnici, uvijek gladni njegovih nestašluka, besprijekorno izvršiti u beskrajnim prostranstvima snježne doline Sylenca. Još bi dugo tako ona razmišljala, ali je iz razmišljanja prene njezina sestra kraljica Anubyskih Amazonki Antyopha. Izgleda da je ova predivna kraljica i sama ponešto počela polako shvaćati od onog trenutka kada je u posljednjim Amazonskim igrama dopustila, starijem bratu Alanđanina, da joj se pridruži na kupanju u vodama jezera Kray. Sonsyreya zar si ti znala da je Alanđanin upoznao našu majku prije nego mi njega? Ovo pitanja sada još više zbuni Sonsyreyu koja jedva prozbori. Ne! Odakle ti sada to? Tko ti je to rekao Antyopho? Haywey, brat Alanđaninov, ali normalno da mu ja tog trenutka nisam povjerovala. Mislila sam da samo želi privući moju pozornost. No, bilo bi nam bolje da pozornije poslušamo govor Velike svećenice s Chronhosha, pa zato si je i dovela ovamo da konačno raščistimo i otkrijemo zbog čega je poginula naša majka. Sonsyreya samo tiho prozbori. Više mi ništa nije jasno, Syrly je tvrdio da je Alanđanin kriv za njezinu smrt, ali ako je pristao na ovo i pogledaj Ga samo. Potpuno je nezainteresiran kao da Ga se to ne tiče, a pred nekoliko trenutaka bio je spreman snagom svojih ratnika dokazati da nije kriv. Lice tog dječaka čisto je i nevino, a i sama ne vjerujem da nam to naša prijateljica Shenha ne bi rekla bez obzira radilo se o njezinom bratu ili nekom drugom. Sonsyreya ponovno baci pogled prema Shaganu, ali ovaj put njihovi se pogledi sretnu. Shagan joj se nakratko osmjehne, a onda se uozbilji i nešto šapne Panđi. Velika svećenica s otoka Chronhosha nastavila je svoju priču.
srijeda, 02.02.2005.
Egipatska mitologija
Sedam Izidinih čuvara
''…Zarobi i zatvori Set Izidu i dijete njezino, malenog Horusa, međutim, pojavi se moćni Tot i oslobodi on Izidu s djetetom njezinim, mladim Horusom. Izida noću izađe iz Setovog zarobljeništva, a prati je sedam strašnih čuvara. Sedam škorpiona zvanih Tefen, Befen, Mestet, Mestetet, Petet, Tetet i Matet. Poslijednji tri pokazaše put Izidi prema močvarama Per – Usir (Busir) i do grada božica dviju sandala odakle počinje močvarna zemlja Atumova. Kada pristigoše u grad, Izida zatraži od žene upraviteljeve da je primi u kuću njezinu. Gospodarica kuće silno se uplaši škorpiona, a Izidu u svoju kuću primi sirotica koja je živjela u močvarama. U međuvremenu škorpioni se naljute na ženu upraviteljevu i dogovoriše se da će je Tefen ubosti otrovom svojim. Kada se Tefen u kuću ušuljao greškom je uboo dječaka, sina gospodarice kuće, a kuću zapalio. Uzalud su kuću vodom gasili ona izgori do temelja. Gospodarica kuće lutala je ulicama grada zapomažući i pomoć za svoje dijete tražeći. Milostiva božica Izida, čim sazna za ovo, sažali se nad dječakom koji je nedužan ispaštao grijeh majke svoje koja zatvori vrata pred licem božice, pa odluči da će ga spasiti. Izida pozove majku dječakovu riječima: 'Priđi! Priđi! Moja riječ talisman je koji život donosi! Ja sam kćer oca koji me magijske riječi nauči!' (Izida ovdje spominje najvjerojatnije boga Tota kao oca jer magijske riječi otkrio joj je upravo on.) Tada Izida stavi ruke na dječakovo tijelo i izgovori riječi:
'Dođi Tefene, iz zemlje se pojavi, odlazi odavde i blizu ne prilazi! Dođi otrove Tefenov, ja sam Izida božica, gospodarica riječi magijskih! Pokori mi se, o gmizavče svaki što ujedaš i naglavačke padni! O, otrove Mestetov i Mestetetov na penji se gore! O, otrove Petetov i Tetetov ne primiči se! O, Matete padni naglavačke! Odlazi! Odbij! Povuci se, o, otrove!' Doista, magijske rečenice pomogle su dječaku, a Izida još jednom pokaže svoju dobrotu spram ljudi…''
utorak, 01.02.2005.
Egipatska mitologija
Bog Tot miljenik Raov
U Svijetu egipatskih drevnih bogova bog Tot zauzima značajno mjesto, bogovi ga zovu srcem i jezikom Raovim, što znači da mu simbol božanske misli i božanske volje priznaju i svi ostali bogovi, jer Tot je Raove misli i volju pretakao u jezik i pisanu riječ koju itekako razumiju i bogovi i ljudi. Opet će Athumanunh povući dijagonalu od drevnog Egipta do drevne Grčke i poistovjetit će Tota s Platonovim logosom jer u svojim počecima Grci Tota nazivaju Hermesom, a egipatski titularni naziv 'Tri puta veličanstven' Grci pretvaraju u 'Hermes trismegistos'. No, to je već druga priča, pa se ti Athumanunh lijepo vrati natrag u drevni Egipat! Dakle, Tot je miljenik Raov, gospodar moći koji ono što čini do povoljnog svršetka dovodi. Moćan je on u riječima moći, a u 'barci od milijun godina' on je gospodar zakona (opet je sada jasnije zašto je na njegovu zapovijed 'barka od milijun godina' mogla stati i mirovati). Boga Tota zapisi hijeroglifa još nazivaju: 'pisar bogova', 'gospodar pisanja', gospodar papirusa', 'tvorac palete i mastionice', te 'gospodar božanskih riječi – medu netjer' jasno je da je Tot smatran posjednikom sveg znanja bilo ono ljudsko ili božansko. Opet nije slučajno grad Khemennu (Hermopol) izabran za kultni grad boga Tota. Khemenuu na starom egipatskom označava brojku osam, a kako je to jedan od najstarijih gradova religijskih središta drevnog Egipta u njemu se razvio i najstariji paut bogova koji je činilo osam božanstava, četiri božanska para, Nun i Nut, Hehu i Hehut, Kekui i Kekuit, Gerh i Gerhet. O ovom najstarijem pautu više jednom drugi put, a sada ponovno o Totu. Ime boga Tota najvjerojatnije je izvedeno iz naziva za pticu ibis – tehu, ili možda od riječi tekh – težina, (opet to Athumanunh tumači jer je Tot očitavao rezultat mjerenja pravednosti pokojnikovog srca, a ostali mu nazočni bogovi u dvorani maat vjeruju na riječ), dakle, nazivi za boga Tota – Tehuti i Tekhuti mora da su u vezi s ovim riječima. U vrlo starim zapisima iz grada Khemenuua postoje zapisi po kojima Tot poprima ponekad i osobine starog boga Mjeseca kojeg egipatska mitologija pozna i pod imenom Aah. Hram boga Tota u Khemenuu naziva se Het Abtit to pak bi u prijevodu bilo Kuća Mreže, a opet neki od starih zapisa spominju mrežu kao božansko oružje boga Raa koji se mrežom bori protiv svojih neprijatelja. (Athumanunh mrežu kao oružje pronalazi i drevnim asirskim legendama. No, kakvu vezu ima Tot s mrežom, Athumanunh priznaje da ne zna, bar za sada, a ako otkrijem sigurno Vam napišem) Tijekom stvaranja Svijeta upravo je bog Tot taj koji je stvaralačku volju i moć Boga pretvorio u riječi i upravo bog Tot izgovara riječi od kojih Svemir postaje. Kao zaštitnik Izide, kćeri svoje, Ozirisa i mladog Horusa Tot stalno dokazuje svoju snagu i moć, ali ne tjelesnu (onu čistu surovu ljudsku) već je to snaga magijskih i misterioznih riječi koje Tot predaje kako Izidi, tako i Ozirisu, te ih nesebično podučava kako te riječi uporabiti za dobrobit bogova i ljudi u borbi sa silama zla i tame.
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...