Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 01.02.2005.

Egipatska mitologija

Bog Tot miljenik Raov

U Svijetu egipatskih drevnih bogova bog Tot zauzima značajno mjesto, bogovi ga zovu srcem i jezikom Raovim, što znači da mu simbol božanske misli i božanske volje priznaju i svi ostali bogovi, jer Tot je Raove misli i volju pretakao u jezik i pisanu riječ koju itekako razumiju i bogovi i ljudi. Opet će Athumanunh povući dijagonalu od drevnog Egipta do drevne Grčke i poistovjetit će Tota s Platonovim logosom jer u svojim počecima Grci Tota nazivaju Hermesom, a egipatski titularni naziv 'Tri puta veličanstven' Grci pretvaraju u 'Hermes trismegistos'. No, to je već druga priča, pa se ti Athumanunh lijepo vrati natrag u drevni Egipat! Dakle, Tot je miljenik Raov, gospodar moći koji ono što čini do povoljnog svršetka dovodi. Moćan je on u riječima moći, a u 'barci od milijun godina' on je gospodar zakona (opet je sada jasnije zašto je na njegovu zapovijed 'barka od milijun godina' mogla stati i mirovati). Boga Tota zapisi hijeroglifa još nazivaju: 'pisar bogova', 'gospodar pisanja', gospodar papirusa', 'tvorac palete i mastionice', te 'gospodar božanskih riječi – medu netjer' jasno je da je Tot smatran posjednikom sveg znanja bilo ono ljudsko ili božansko. Opet nije slučajno grad Khemennu (Hermopol) izabran za kultni grad boga Tota. Khemenuu na starom egipatskom označava brojku osam, a kako je to jedan od najstarijih gradova religijskih središta drevnog Egipta u njemu se razvio i najstariji paut bogova koji je činilo osam božanstava, četiri božanska para, Nun i Nut, Hehu i Hehut, Kekui i Kekuit, Gerh i Gerhet. O ovom najstarijem pautu više jednom drugi put, a sada ponovno o Totu. Ime boga Tota najvjerojatnije je izvedeno iz naziva za pticu ibis – tehu, ili možda od riječi tekh – težina, (opet to Athumanunh tumači jer je Tot očitavao rezultat mjerenja pravednosti pokojnikovog srca, a ostali mu nazočni bogovi u dvorani maat vjeruju na riječ), dakle, nazivi za boga Tota – Tehuti i Tekhuti mora da su u vezi s ovim riječima. U vrlo starim zapisima iz grada Khemenuua postoje zapisi po kojima Tot poprima ponekad i osobine starog boga Mjeseca kojeg egipatska mitologija pozna i pod imenom Aah. Hram boga Tota u Khemenuu naziva se Het Abtit to pak bi u prijevodu bilo Kuća Mreže, a opet neki od starih zapisa spominju mrežu kao božansko oružje boga Raa koji se mrežom bori protiv svojih neprijatelja. (Athumanunh mrežu kao oružje pronalazi i drevnim asirskim legendama. No, kakvu vezu ima Tot s mrežom, Athumanunh priznaje da ne zna, bar za sada, a ako otkrijem sigurno Vam napišem) Tijekom stvaranja Svijeta upravo je bog Tot taj koji je stvaralačku volju i moć Boga pretvorio u riječi i upravo bog Tot izgovara riječi od kojih Svemir postaje. Kao zaštitnik Izide, kćeri svoje, Ozirisa i mladog Horusa Tot stalno dokazuje svoju snagu i moć, ali ne tjelesnu (onu čistu surovu ljudsku) već je to snaga magijskih i misterioznih riječi koje Tot predaje kako Izidi, tako i Ozirisu, te ih nesebično podučava kako te riječi uporabiti za dobrobit bogova i ljudi u borbi sa silama zla i tame.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...