Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 31.01.2005.

Egipatska mitologija

Egipatska misterija Epakte

(grč. Epaktos – doveden, pridodat). Pet pridodanih Totovih dana mjesecu Hatora u godini Mjeseca, koje je kockom dobio od Khnuma. Pet božanskih dana (prijestupni dani kojima godina Sunca premašuje godinu Mjeseca) u kojima se rodilo pet egipatskih božanstava. Obratite pozornost! Imena bogova u zagradama dodao je Athumanunh poradi lakše 'dijagonale' za razumijevanje misterija Epakte.

Kako bi sada Athumanunh objasnio misteriju Epakte mora se poslužiti zapisom grčkoga pisca Plutarha koji je dešifrirajući stare zapise hijeroglifa, ili namjerno ili slučajno, poistovjetio drevna egipatska, s drevnim grčkim božanstvima. No, iako je plod Plutarhove mašte u prvom trenutku zbunio Athumanunha, to bi na kraju trebalo ovako ispasti:
''Reja (Nut) je kriomice bila sa Saturnom (Geb), a iznenada ih otkri Sunce (Ra). Razbješnjelo Sunce (Ra) baci prokletstvo na Reju (Nut) kako ne bi mogla roditi ni u jednom mjesecu u godini. Merkur (Tot), budući i sam potajno zaljubljen u prelijepu Reju (Nut), iz zahvalnosti za njezine nježnosti i naklonost, kocka s Mjesecom (Khnumom). Od njega dobiva sedamnaesti dio njegove svijetlosti (lux), Merkur (Tot) ih pretvara u pet dana i dodaje ih na 360 dana od koliko se tada godina sastoji. Tako se prvog dana rodi Oziris, drugog Aroueris (Apolon) (Horus ur) >ovdje je Horus brat Ozirisa, Izide, Seta i Neftide i ni slučajno ga pomiješati s kasnijim Horusom sinom Ozirisa i Izide<, trećeg dana rodi se Tifon (Vihor) (Set) koji je na silu izašao iz rane na majčinoj slabini koju je sam načinio kako ne bi bio rođen posljednji, četvrtog se dana rodi Izida, a petog Teleuta (Afrodita ili Nika) (Neftida). Eh, sada očevi djece ove nisu isti, pa tako je Ozirisu i Horusu otac Sunce (Ra), Tifonu (Setu) i Teleuti (Neftidi) otac je Saturn (Geb), a Izidi otac je Merkur (Tot). No, nešto tu hijeroglifi pričaju i o ljubavi Ozirisa i Izide još u utrobi majke, pa iz njihovog odnosa nastaje Horus ur???'' Kasnije egipatski faraoni treći od pridodanih dana smatraju zlokobnim (Setov rođendan) i na taj dan nikakve poslove oni ne obnašaju, niti jedu, niti piju do zalaska Sunca. Bog Tot kasnije vrlo je naklonjen Izidi (kćerki svojoj), a o tome Athumanunh je već nešto pisao (sjetite se tko je prvi izašao iz 'barke od milijun godina', tko je zapovjedio veslačima da barka miruje sve dok se ne pronađe protuotrov za mladog Horusa…). O osobinama boga Tota bit će još više napisano, ali neki drugi put, jer i ovo je previše zakomplicirano, pa je potrebito to prvo dobro shvatiti da bi se kasnije mogla razumjeti drevna egipatska mitologija o kojoj Athumanunh piše, piše …

subota, 15.01.2005.

Egipatska mitologija

Izida žena postaje Izida božica – egipatske magične slike

''Izida bijaše tada žena koja vladaše riječima moći. Srcu njezinom dosadili su milijuni ljudi, pa ona izabra milijune bogova, ali je najviše štovala milijune duhova (hu). Izida tako razmišljaše u srcu svom: 'Zar ja ne mogu uz pomoć svetog imena Božjeg zagospodariti Zemljom i postati božica kao Ra na Nebu i Zemlji?' Ra je tako svakodnevno ulazio na čelu svojih svetih mornara i sjedao na prijestol dvaju obzora. Sada pak je božanski Ra ostario, iz usta slini i slina mu pada na Zemlju. Izida Raovu pljuvačku rukom zamijesi sa zemljom, te od nje načini zmiju strelovitog oblika, no, ne uspravi je pred licem svojim, već je ostavi na zemlji da leži na stazi kojom je Ra svakodnevno prolazio, po želji srca svoga u svoje dvostruko kraljevstvo. Tako se uzdigne Ra, te izađe kao što je to činio svakoga dana. Zmija ga odjednom ujede, plamen života ga napusti, te on, biće samostvoreno, on koji je stvorio Nebu i Zemlju, vjetrove što život daju, vatru, bogove, ljude, zvijeri, stoku, gmizavce, ptice u zraku, ribe u moru, on kralj ljudi i bogova, bijaše savladan. Otvori Ra usta svoja i sveti krik njegov dopre do Neba. Bogovi se silno uplaše i upitaju: 'Što se dogodilo? Što je to bilo?' No, Ra ne mogaše odgovoriti jer mu je vilica silno drhtala, a svi mu se udovi drhtaše. Otrov se brzo širio Raovim tijelom, baš kao što se Nil zemljom njegovom kreće. Kad Ra utvrdi srce svoje, zavapi on svima u pratnji svojoj: 'Priđite svi vi koji se iz tijela moga rodiste, vi bogovi koji iz mene izađoste. Kažite Kheperi da me kobna nesreća snađe. Srce je moje osjeća, ali je oči moje ne vide. Ruka je moja ne izazva, niti ne znam tko mi ovo učini. Nikad bol takav ne osjetih, čak ni bolest takve patnje ne zadaje. Ja sam princ prinčeva, veliki sin velikog oca, mnoštvo imena ja imam, mnoštvo obličja i biće je moje u svakom bogu. Oglasiše me Atum i Horus glasnici moji, otac i majka ime mi izgovoriše, ali ga onaj što me stvori u meni sakri jer ne htjede da riječi vidovnjaka nada mnom moć i vlast imaju. Izađoh da pogledam ovo što načinih, što stvorih, kroz svijet prolazih kada me nešto ujede, a ne znam što je to. Je li vatra, je li voda, ja ne znam, ali tijelo mi gori i vatra mi sve udove zahvati.' Tada Ra zapovijedi da mu se dovedu sva djeca njegova, ljudi i bogovi koji magične riječi poznaju i usta imaju koja znaju da ih izgovore. Tako dođe i Izida žena noseći sa sobom svoje riječi magične moći, a usta joj bijahu puna daha životnoga. Njezina usta izgovarahu riječi magične što ponovno oživljavaju grla onih koji su umrli. Izida progovori: 'Što se dogodilo, o, sveti Oče? Što je bilo? Da te nije zmija ujela, da nije stvor kojeg si ti sazdao na tebe glavu podigao?' Ra otvori usta i progovori: 'Kretah se stazom svojom i prolazih kroz dvije oblasti zemalja svojih po želji srca svojeg da vidim što načinih. Hladniji sam od vode, vreliji sam od vatre.' Izida tada reče: 'O, sveti Oče, kaži mi ime svoje, jer onaj koji bude spašen bio živjet će s imenom tvojim.' Ra ponovno progovori: 'Ja Nebo i Zemlju načinih, sastavih planine i sve što na njima ima, vodu načinih, učinih da se rodi božica Meht urt i stvorih 'Bika majke njegove' iz kojeg ljubavne naslade izviru. Ja raširih dva obzora kao zavjesu i u bogove stavih dušu njihovu. Ja sam onaj koji čim oči otvori svijetlo nastane i onaj koji kad oči zatvori tama nastane. Na zapovijed moju Nil se diže, ja satove stvorih, dane i svečanosti godišnje, stvorih poplavu Nila. Ja sam Khepera ujutro, Ra u podne i Atum navečer.' Izida ponovi Rau: 'Ono što si rekao nije ime tvoje. Kaži mi ime tvoje i otrov će uzmaknuti, živjet će onaj koji bude ime otkrio.' Otrov sada buknu poput vatre i bijaše bjesniji od plamena iz peći. Ra sada pristane i konačno progovori: 'Pristajem da me Izida ispita i da ime moje od mene na nju prijeđe.' Sada se Ra sakri od bogova i mjesto njegovo u 'Barci od milijun godina' dugo ostane prazno. Kada dođe vrijeme da izađe srce Raovo, Izida reče sinu svom Horusu: 'Bog se zakletvom obvezao da će osloboditi svoja dva oka (Sunce i Mjesec).' Ovo bijaše ime velikog boga uzeto od njega. Magične riječi Izide glasile su: ' Ja sam ona koja natjera pobijeđeni otrov da na zemlju padne jer oduzeto je ime od boga. Neka Ra živi i neka otrov umre! Neka otrov umre i neka Ra živi!''
Dakle, priču su drevni Egipćani napisali s namjerom da se upute oni koji bi trebali sastaviti magičnu formulu nad pokojnikom, te istu izgovoriti nad figurama Atuma i Horusa, te Izide i Horusa, hoću zapravo reči: - iznad Atuma kao sunca večernjeg, Horusa starijeg, Izide i Horusa sina njezinog. (Ne zaboraviti da su dva Horusa!) Ovo je još jedan dokaz da je Izida posjedovala čudnovate magijske moći, te da od nje zavisi život i smrt pokojnika. Čarobne riječi zapravo Izida je dobila od samoga boga Tota koji pak predstavlja svijest i razum Stvoritelja, pa im je podrijetlo doista božansko.

petak, 14.01.2005.

Egipatska mitologija

Horus – sin Izidin, opis Horusovog cipusa

''… Stoji Horus sin Izidin na dva krokodila, moćno stoji, na čelu mu ureus, a na glavi s desne strane nosi uvojak (simbol egipatske mladosti). U rukama drži zmije, lava i antilopu, a po izrazu lica njegovog vidimo da se nimalo ne boji. Iznad glave mu bradata glava Besova, s lijeve i desne strane glave Besove su utjati s ljudskim rukama i šakama, Horus – Ra s glavom sokola nosi sunčev disk i ureus, te stoji na zmiji vijugavoj. Oziris u obličju sokola stoji na žezlu s krunom atef. Iza Ozirisa stoji žena njegova, Izida, majka Horusova na zmiji vijugavoj. U obličju lešinara stoji božica Nekhbet na žezlu papirusovom. S lijeve strane mladog Horusa papirusov je stijeg s dva pera i menatima, pa bog Tot koji stoji na vijugavoj zmiji, iza njega božica Uatjet u obličju zmije koja se smjestila na žezlu papirusa …''
Idemo sada ovo probati objasniti: Potpuno je jasno da ovdje mladi Horus simbolizira mladost i snagu Sunca koje izlazi. Bradata glava Besova predstavlja starca, Sunce koje zalazi. (izgleda da nam ovdje drevni Egipćani poručuju – navečer staro Sunce sigurno će ujutro biti mlado) Utjati i figure narečenih božica i bogova govore nam da su to sve moćnici koji gospodare magijskim riječima, kako na Jugu, tako i na Sjeveru. Mladi Horus uz njihovu pomoć i savjete pobjeđuje sve neprijateljske životinje, gmizavce i one koji pužu, kopnom i vodom.
Zapravo, drevni Egipćani nam jednostavno žele pokazati da svijetlo uvijek pobjeđuje tamu, dobro će uvijek savladati zlo, a nakon smrti dolazi obnovljeni život.

četvrtak, 13.01.2005.

Egipatska mitologija

Bastet - mačja boginja

U drevnom Egiptu sve su mačke bile svete životinje. Ako bi kojim slučajem kuću zahvatio požar, ukućani bi prvotno spašavali mačku, pa tek onda sve druge stvari. Ubojstvo mačke kažnjavalo se smrću. Naime, mačje božanstvo, prelijepa božica Bastet – božica ljubavi ispunjena toplinom Sunca, svake je noći spašavala boga Sunca Raa od strašne zmije, Apopa, koja je vrebala u zasjedi. Pored toga bila je božanska gospodarica istočnog dijela riječne delte i božica plodnosti, a kultno središte bilo joj je u drevnom gradu Per Bastet (Bubastis) koji se dičio raskošnim hramovima podignutim njoj u čast. Svakoga proljeća drevni Egipćani iz grada Per Bastet isplovili bi iz grada na brodovim i u čast Bastet pjevali bi, plesali i svirali, te pljeskali dlanom o dlan. Veselje bi potrajalo duboko u noć, a na svojim noćnim lutanjima mačke bi se mijaukanjem pridruživale slavljem u čast mačje božice. Dok je Bastet zračila ljubavlju i toplinom, njezina sestra Sekhmet predstavljala je razornu snagu i uništenje.
Dobro je dok su Bastet i Sekhmet obučene, onda ih je lako razlikovati, Bastet nosi zelenu haljinu, a Sekhmet crvenu, no, više puta našao se Athumanunh na muci kad je pronašao ove prekrasne božice obnažene. Tijela su im božanska i jako je teško odrediti koja je od njih. Ponekad se onda još i ove dvije božanske ljepotice znaju izmiješati i sa božicama Mut i Hator. Pogleda li se slika teško je odrediti koja je od njih, ali Athumanunh će samo onima koji čitaju ove stranice otkriti tajnu. Ako se ova božica pojavi u blizini boga Khonsua, onda ona predstavlja personifikaciju Mjeseca (u kutu slike vidi se noć i mjesec iznad piramide, pa smo sigurni da se radi o božici mački Bastet.)

srijeda, 12.01.2005.

Egipatska mitologija

Satis – božica zaštitnica egipatsko nubijske granice

utorak, 11.01.2005.

Egipatska mitologija

Apedemak – bog nubijskih ratnika

Apedemak je nubijski bog rata i pobjede prikazan s tijelom snažnog muškarca koji u ruci nosi luk i ankh simbol života, a glava mu je lavlja. Nubijski ratnici činili su dobar dio ratnika egipatskih faraona, a Nubija je naziv za zemlje iznad otoka Elefantine, u gornjem toku rijeke Nil.

ponedjeljak, 10.01.2005.

Legenda o Alandiji

Alandska Nazaca

… Zašto mi opet to sve radiš plavooka? Odakle sada najednom tolika Tvoja mržnja i bijes prema meni? – želio je znati Shagan. 'Ti si Alanđanine bio na otoku Chronoshu i sve ovo vrijeme si znao za tajnu svetog amazonskog grada Krunograda! Zašto mi to nisi nikada rekao, odgovori Alanđanine?! - i dalje je bila sva van sebe Sonsyreya. Uzalud je Shagan pokušavao objasniti, ali Sonsyreya je sada već histerično i dalje prijetila: 'Zbog Tebe i Tvojih Alanđana poginula je moja majka! Sada ćeš imati rat u svojoj Alandiji, na granicama su ti snažni združeni Sywolyko – Kotyansky odredi, a prema Dyasparhu se pokreću odredi Amazona cijelog Južnog Saveza, a pomoć mi nude i Nantyany i Arghorađani koji su svojim bojnim brodovima već okružili Skartarys! Ja sam osobno Syrlyu otkrila sve tvoje tajne koje te tako vješto štite i sada ste ravnopravni, pa da te sada vidim Alanđanine!' Shagan potpuno zbunjen jedva da je prozborio, ali onda njegova ozbiljna i tiha, ali dovoljno upozoravajuća i jasna zapovijed: 'Odlazi iz Alandije djevojko! Za ovo što si sada izazvala i napravila spremi se da snosiš posljedice. Ti ćeš biti kriva za smrt mnogih ratnika, baš kao i tvoja majka, ti nosiš u sebi prokletstvo zbog kojeg je i propalo staro kraljevstvo Desertye. Idi slobodno, ali zapamti da si i ovaj puta prenaglila!' Sve ovo sada pobudi sumnju kod Sonsyrey, ali bilo je već prekasno! Čim se Sonsyreya udaljila, Shagan se zamišljeno spusti u naslonjač razmišljajući: 'Samo mi je sada još i ovo trebalo, pa gdje je do vraga sada Unakas! Moram znati što joj je toliko pomutilo razum i zbog čega se tako ponaša.' Shagan uđe u veliku ratnu dvoranu gdje su ga čekali svi njegovi Vitezovi vjetra i ostali zapovjednici alandskih pukovnija. Čim je ušao s vrata stane izdavati zapovijedi: 'Južni Savez se okrenuo protiv nas i priklonio se Velikom klanu koji je to jedva dočekao. Sada žele rat kako bi nas uništili i povratili svoje nekadašnje kolonije ovdje na Sjeveru. No, dobro. Ako žele rat i bitku onda će to i dobiti, ali ne onako kako su to oni zamislili, već onako kako će to nama odgovarati. Amaksose podijeli svima mape s oznakom Nazaca. U tim mapama detaljno su vam objašnjene zadaće, pa me sada dobro poslušajte. Zumah odmah stavi pod svoje zapovijedanje pukovnije Pegaz, Centuryon i Aconcagua i budi spreman da me pratiš. Naš prvi udar bit će prema Pagoshu, araradskom gradu kojeg će Kotyancy prvog napasti. Kada omogućimo Ararađanima da organiziraju obranu mi ćemo udariti prema Amaryi i Anubyi, a potom i na samu Amazonyu sve do Dyadonhe. Tonyno i Wowokha vi svoje pukovnije povedite u Waluzyu i zaštitite mi starog Thandera. Senkha ti sa svojim trupama udari prema Neberasky i ni pod kojim uvjetima nemoj dozvoliti da Neberaskha padne. Moraš se održati do kraja, pa zato uzmi sa sobom i dio Crnih streličara, a povedi i Saguyne suličare. Zapamti dobro, Neberaska može gorjeti, ali ti je moraš nadzirati. Pekso ti ustroji pričuvu i drži je kod Armaghedonhe, ali u svakom trenutku moraš biti spreman pomoći Senkhy u Neberaskhy. Todan ti povedi svoje pukovnije u Dyasphar i zaštiti mi sestru i njezine gradove, ako treba povlači se s Dyasparcyma prema Armaghedonhy, ali pazi mi na sestru. Yakwy tvoji brodovi neka navale s mora, pruži nam potporu, napadni i zapali sve Sywolykhe luke, pošalji Masharana neka presretne Arghorađane i neka ih izbaci iz naših voda. Paska neka tvoji ratnici zapale Mandraghon ako treba, napadni sve kolone Sywolykyh i Kotyanskyh odreda koji je pokušaju priječi. U međuvremenu pojavio se pukovnik Unakas s pisanim izvješćem za Shagana. Kada ga je Shagan pročitao ljutito je zgužvao papir i kroz zube promrmljao: Opet Fanthom i Kanybahl, a sada i ona škorpionka Thandrha. Sada mi je toga dosta ovog se puta neću zaustaviti pred Thompsthonom, a toj Tykanderoskhoy zmijici zube ću isćupati! Idemo Panđo, Zumah krenite!' …

nedjelja, 09.01.2005.

Legenda o Alandiji

Bitke u alandskim Svijetlim noćima

… Sonsyreynu galiju odjednom okruže alandski razarači na kojim su, a to su pak Dyadonkhe i više nego jasno mogle vidjeti, alandski mornari bili potpuno spremni za borbu, a borbeni ratnici spremno su čekali na letećim mostovima. Onda iznenadna pojava i nekoliko alandskih krstarica na kojima se također vidjela borbena aktivnost, a iza krstarica koje su zauzimale smjer u vjetar i razvijale borbena jedra u svoj svojoj ljepoti i snazi pojavi se admiralska bojna galija koja je jasno razvila Shaganovu i Yakyewu bojnu zastavu. Kneginja Felysya tihu upozori kontesu Sandrhu: 'Sandrha, pa Alanđani ne samo da su nas očekivali, oni su riješeni da nas napadnu već ovdje na moru! Nikada se nećemo iskrcati na obalu, a naši razarači nemaju šanse s njihovim bojnim krstaricama. Što to mi radimo Sandrho?' Sada se na dyadonskhu galiju popne sam admiral Yakwy u pratnji svojih kapetana Masharanha, Tawoatsa, Gombhara i Paghosha. Ovo sada uznemiri drugu kneginju, prekrasnu Dayanhu, koja upozori kontesu Sandrhu: 'Konteso, ako su sva četiri alandska kapetana s njihovim admiralom, onda su ovdje i sve četiri alandske borbene flote. Ako su sve četiri flote ovdje zajedno, onda bi danas moglo more gorjeti. Mi smo neoprezno ušle u bojnom rasporedu u njihove vode. Oni ne samo da sumnjaju, oni konteso znaju za naše namjere. Molim te spustimo borbene zastave i jedra prije nego nas pogodi snaga njihovih razarača i krstarica!' Sonsyreya stane zadirkivati admirala Yakwya: 'Admirale, zar se Alanđanin nečega boji, pa vas je u ovom broju poslao da nas presretnete?!' Yakwy ostane miran i samo mirno odgovori: ' Alanđanin za ovaj Tvoj opasan poduhvat još ne zna princezo, ali ako nastaviš ovako bit ću Ga prisiljen upoznati s Tvojim namjerama. Odgovori mi zašto Tvoji brodovi ne viju naše zastave, a već ste duboko u alandskim vodama, zašto te prate Anubysky razarači i krstarice krcati ratnicima?' Sonsyrey ljutito odbrusi Yakwyu: ' Moji brodovi plovit će pod zastavom koju ja odredim, a ti admirale nemaš pravo upadati na moj brod bez poziva. To mi je osobno zajamčio Tvoj Shagan!' Yakwy i dalje ostane ledeno miran i ponovno upozori Sonsyreyu: Ti Gospodarice toplih mora to možeš slobodno raditi u svojim toplim morima, ali na ovim ledenim morima ja sam odgovoran za sigurnost samo svom Shaganu. Nemaš njegove oznake na tunikama, pa sam se popeo na Tvoj brod kako bi te upozorio da Tvoji mornari sklone oružje i leteće mostove jer izgleda kao da žele borbu, ako je to tako upozoravam Te da su Alanđani spremni na borbu i ne bi valjalo da netko od Anubyaca nervozno izazove moje mornare jer bi se to loše moglo završiti po Vas i Vaše brodove. Sandrha je sada jasno mogla vidjeti onu prepoznatljivu osobinu Alanđana. Njihove crte lica nisu pokazivale strah ili zbunjenost već naprotiv jasno su govorile da su spremni na sve i da su uvjereni da to što rade, rade ispravno…

subota, 08.01.2005.

Egipatska mitologija

Izidine magične riječi, vapaja njezinog, nad umirućim Horusom – Dječak živi, otrov umire! Kako Sunce živi, tako otrov umire!

'' Ja, Izida, začeh dijete, s mrtvim Ozirisom zatrudnjeh. Ja, božica, rodih Horusa, sina Izidinog, na otoku u gnijezdu u Atuu, močvarnoj oblasti. Silno se radovah zbog toga, jer smatrah Horusa darom koji će mi nadoknaditi gubitak oca njegovog. Skrivah ga najpažljivije i tajim ga u strahu svojemu. Bijaše on tako dobro skriven, a onda pođoh u grad Am. Kad pozdravih stanovnike njegove okrenem se da dijete podojim i opet u ruke uzmem. No, nađoh dojenče svoje, Horusa, divnog, zlaćanog, na samrti. Zemlju je orosio vodom iz oka svoga i pjenom sa usana svojih, tijelo mu ukočeno bijaše, srce nepomično i nijedan mu se mišić u udovima ne micaše. Gorko naricah i stanovnici papirusnih baruština do mene odmah dotrčaše iz kuća svojih. Svi stanu jadikovati nad nesrećom mojom, ali ni jedan ne otvori usta svoja da kaže nešto. Svatko je u tuzi velikoj zbog mene bio i nitko nije znao kako da život Horusu vrati. Onda narod primijeti da je sin božanske majke Izide zaštićen bio da ga ne pronađe njezin brat Set, pa je najzad ustanovljeno da je Horusa ubola škorpija – gmizavac 'koji srce razara'. U posljednji trenutak stiže božica Neftida, sestra Izidina, dugo lutajući baruštinama slomljena bolom sestre svoje, a s njom se pojavi i božica Selket – božica škorpiona. Onda Neftida savjetuje Izidu: ' Uzvikni sestro molitvu do neba i neka mornari snažni barke Raove veslati prestanu. Neka se barka Raova zbog Horusa ne pokrene na putanji svojoj.' Izida smjesta zavapi glasno prema nebu i njezina molba odmah stiže do 'Barke milijuna godina'. Sunce stane nepomično i barka se njegova s mjesta ne pokrene zbog zamolbe Izidine. Iz barke iskoči moćan i magičan veliki bog Tot, noseći sa sobom veliku Raovu moć, da se njegove zapovijedi odmah izvršiti moraju. Veliki bog Tot milo se obrati božici: ' O, Ti božice Izido, čija usta magične riječi znaju, Horus, dijete tvoje stradati neće jer njegovo zdravlje o barci Raovoj zavisi.''

Ono što se tada dogodilo bilo je očigledno. Dijete Horus u život je vraćeno po zapovijedi boga Tota koji je poslan od Raa, na zamolbu Izide. Jasno je da je obični egipatski smrtnik bio uvjeren, nakon ovoga, da je potrebito pod svaku cijenu osigurati naklonost i zaštitu moćne božice Izide jer vječni je život i smrt u rukama njezinim. Tako je s vremenom Izida poprimala atribute božice gospodarice bogova i neba, a njezina je moć bila sve bliža Raovoj. No, to pak je već druga magična slika tajnovitih egipatskih formula i bajalica.

Legenda o Alandiji

Admiral Yakwy – olujno more

Admiral Yakwy, jedini alandski admiral, ali i Vitez vjetra, zapovjednik je Alandske ratne mornarice, a njegova admiralska galija i flota imena Sonsyreya usidrena je u luci grada Aland. Jako je malo na kopnu, ali je u stalnoj vezi s generalima Panđom i Amaksosom, a sve Shaganove pohode i bitke osigurava s mora ili rijeka. Na brodu je naoružan alandskim teškim dvosjeklim mačem, a na kopnu nosi i teški štit. Pratiteljica mu je Waluzyankha Sybylya.

petak, 07.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Pekso - nemiran

General Pekso, treći iz niza najopasnijih Vitezova vjetra, zapovjednik je alandskog grada prijestolnice Alanda, najvećeg i najgušće naseljenog alandskog grada. Uz Shagana Pekso je jedini general koji smije aktivirati tajanstvenu obranu Alanda imena KHRAHL. U bitkama je uvijek ispred Shagana i to malo desno u visini s ubojitim generalom Zumahom koji je lijevo, naoružan je alandskim kratkim mačem i lukom sa strijelama kojima nepogrješivo pogađa u vrat neprijatelja koji bi se opasno približio Shaganu, a kako je bez pukovnije uvijek je spreman na Shaganovu zapovijed preuzeti zapovijedanje bilo kojom pukovnijom koja bi ostala bez zapovjednika. Pratiteljica mu je Dyadonkha Felysya.

četvrtak, 06.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Nykso - iznenada

Zapovjednik alandske pukovnije Shadow razmještene u gradu – utvrdi Teaghan. Pukovnija Shadow ima zadaću u opasnosti za grad Alandown priskočiti u pomoć braniteljima grada i neprijatelja odvući iz doline Shona u mračne šume Pemykena, na planinu Wyxena i potom u tajanstvenu i negostoljubivu pustinju Tocy, gdje ga uništiti. Naoružan je alandskim teškim dvosjeklim mačem, teškim štitom i dugim alandskim kopljem. Pratiteljica mu je Dyadonkha lijepa kneginja Dayana iz osobne pratnje princeze Sonsyreye.

srijeda, 05.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Wowoka - silovit

Zapovjednik grada Teapahn i pukovnije Hors koja ima zadaću braniti grad i luku Teapahn, te brzim premještanjem oklopljene pukovnije Hors pomoći Ararađanima u slučaju prodora Kotyanskyh jurišnih odreda. Naoružan je teškim alandskim dvosjeklim mačem, teškim alandskim dugim štitom i dugim alandskim kopljem. Kada prati Shagana u borbi sa svojom oklopljenom konjaničkom pukovnijom nalazi se na desnom krilu uvijek spreman za obuhvat, obilazak ili udar u pozadinu. Pratiteljica mu je Dyadonkha Athumha.

utorak, 04.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Tonyno – poput vjetra

General Tonyno zapovjednik je obrane grada - utvrde Askhan. Alandska utvrda i luka u kojoj je usidrena flota Cymerya pod zapovjedništvom kapetana Ghombahra. Grad Askhan izuzetno je važnog strateškog položaja u zaljevu Felysya na toplom Handrynom moru, a povremeno u njemu taboruje i najopasnija, najsnažnija i najpokretljivija alandska pukovnija Apokalypsha kojom zapovijeda pukovnik Unakas. Temeljna zadaća generala Tonyna je da se brine za sigurnost u dolinama Tesekha i Mynethon i zatvara putove prema gradovima Alandu i Asgradu. General Tonino jedan je od osobnih čuvara Shagana kada je s njim ili je u Asgradu. U borbi mu je zadaća da pazi na sigurnost Shagana, a u slučaju da Shagan ostane bez konja u borbi nabavlja mu drugog. Naoružan je teškim dvosjeklim alandskim mačem i alandskim toparom. Pratiteljica mu je Dyadonkha Laynha.

ponedjeljak, 03.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Nyksys - iznenadan

Zapovjednik je obrane alandskog grada i luke Ashmahla u zaljevu Loretha na toplom Dyasparskhom moru. Odgovoran je i za sigurnost u dolini Teabul sve do mračnih šuma Kayonasha i strašnih močvara Wanynkhy. Naoružan je teškim dvosjeklim alandskim mačem, štitom i dugim kopljem. U borbi je u Shaganovoj osobnoj pričuvi, a u svakom je trenutku spreman pojaviti se iznenada sa svojom vrlo pokretljivom konjaničkom pukovnijom Shushekha, na traženje Shagana bilo to ispred, na bokovima ili u središtu alandskih napadačkih složaja. Pratiteljica mu je Dyadonkha Mayha.

nedjelja, 02.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Amaksos - oprezan

Zapovjednik je Shaganovog glavnog stožera, ili Saveza tridesetorice, u kojem su svi Vitezovi vjetra. Kada nije sa Shaganom on je u Operativnoj dvorani u gradu Alandu, gdje se brine za sve ratne i borbene planove Alandije. Od njega u Alandiji više zna samo Shagan. Naoružan je alandskim teškim dvosjeklim mačem, u borbi je odmah iza Shagana i nosi veliku alandsku zastavu koja pokazuje svim pukovnijama mjesto samog Shagana u borbi. U društvu se kreće s generalom Peksom koji je zapovjednik obrane grada Alanda, a pratiteljica mu je Waluzyankha Synytha, komornica carice Tanye u gradu Apyonu, rodnom gradu Shagana i njegove braće.

subota, 01.01.2005.

Legenda o Alandiji

General Paska – ubojit

Vitez vjetra, te drugi u nizu, ali nikako po svojoj borbenosti i snazi, od pet najopasnijih generala Alandije. Zapovjednik alandskih Šumskih patrola i Noćnih očiju, vrlo opasnih i tajanstvenih alandskih ratnika, posebno obučenih za specijalna djelovanja u gustim alandskim borovim šumama. Oni čuvaju i brane jedini mogući ulaz u Alandiju, tajanstvenu utvrdu Armaghedonhu. Kada se Shagan kreće po Alandiji ili bilo gdje drugdje, oni su uvijek njegova prethodnica, a osobno ih vodi general Paska. Pojavljuju se iznenada, brzo i strelovito napadaju, povlače se i opet napadaju još snažnije. General Paska djeluje samostalno sa svojim odredima, pukovnijama i patrolama, ali nikad bez znanja Shagana ili bar generala Panđe. Generalu Paski i njegovim Šumskim patrolama teško se sakriti, oni su svugdje, a što oni vide odmah to zna i Shagan ma u kojem dijelu Alandije tada bio. General Paska naoružan je teškom dvosjeklom alandskom sjekirom i kratkim alandskim mačem. Pratiteljica mu je Dyasparkha Tynytha.

<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...