Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 08.01.2005.

Egipatska mitologija

Izidine magične riječi, vapaja njezinog, nad umirućim Horusom – Dječak živi, otrov umire! Kako Sunce živi, tako otrov umire!

'' Ja, Izida, začeh dijete, s mrtvim Ozirisom zatrudnjeh. Ja, božica, rodih Horusa, sina Izidinog, na otoku u gnijezdu u Atuu, močvarnoj oblasti. Silno se radovah zbog toga, jer smatrah Horusa darom koji će mi nadoknaditi gubitak oca njegovog. Skrivah ga najpažljivije i tajim ga u strahu svojemu. Bijaše on tako dobro skriven, a onda pođoh u grad Am. Kad pozdravih stanovnike njegove okrenem se da dijete podojim i opet u ruke uzmem. No, nađoh dojenče svoje, Horusa, divnog, zlaćanog, na samrti. Zemlju je orosio vodom iz oka svoga i pjenom sa usana svojih, tijelo mu ukočeno bijaše, srce nepomično i nijedan mu se mišić u udovima ne micaše. Gorko naricah i stanovnici papirusnih baruština do mene odmah dotrčaše iz kuća svojih. Svi stanu jadikovati nad nesrećom mojom, ali ni jedan ne otvori usta svoja da kaže nešto. Svatko je u tuzi velikoj zbog mene bio i nitko nije znao kako da život Horusu vrati. Onda narod primijeti da je sin božanske majke Izide zaštićen bio da ga ne pronađe njezin brat Set, pa je najzad ustanovljeno da je Horusa ubola škorpija – gmizavac 'koji srce razara'. U posljednji trenutak stiže božica Neftida, sestra Izidina, dugo lutajući baruštinama slomljena bolom sestre svoje, a s njom se pojavi i božica Selket – božica škorpiona. Onda Neftida savjetuje Izidu: ' Uzvikni sestro molitvu do neba i neka mornari snažni barke Raove veslati prestanu. Neka se barka Raova zbog Horusa ne pokrene na putanji svojoj.' Izida smjesta zavapi glasno prema nebu i njezina molba odmah stiže do 'Barke milijuna godina'. Sunce stane nepomično i barka se njegova s mjesta ne pokrene zbog zamolbe Izidine. Iz barke iskoči moćan i magičan veliki bog Tot, noseći sa sobom veliku Raovu moć, da se njegove zapovijedi odmah izvršiti moraju. Veliki bog Tot milo se obrati božici: ' O, Ti božice Izido, čija usta magične riječi znaju, Horus, dijete tvoje stradati neće jer njegovo zdravlje o barci Raovoj zavisi.''

Ono što se tada dogodilo bilo je očigledno. Dijete Horus u život je vraćeno po zapovijedi boga Tota koji je poslan od Raa, na zamolbu Izide. Jasno je da je obični egipatski smrtnik bio uvjeren, nakon ovoga, da je potrebito pod svaku cijenu osigurati naklonost i zaštitu moćne božice Izide jer vječni je život i smrt u rukama njezinim. Tako je s vremenom Izida poprimala atribute božice gospodarice bogova i neba, a njezina je moć bila sve bliža Raovoj. No, to pak je već druga magična slika tajnovitih egipatskih formula i bajalica.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...