Izida žena postaje Izida božica – egipatske magične slike
''Izida bijaše tada žena koja vladaše riječima moći. Srcu njezinom dosadili su milijuni ljudi, pa ona izabra milijune bogova, ali je najviše štovala milijune duhova (hu). Izida tako razmišljaše u srcu svom: 'Zar ja ne mogu uz pomoć svetog imena Božjeg zagospodariti Zemljom i postati božica kao Ra na Nebu i Zemlji?' Ra je tako svakodnevno ulazio na čelu svojih svetih mornara i sjedao na prijestol dvaju obzora. Sada pak je božanski Ra ostario, iz usta slini i slina mu pada na Zemlju. Izida Raovu pljuvačku rukom zamijesi sa zemljom, te od nje načini zmiju strelovitog oblika, no, ne uspravi je pred licem svojim, već je ostavi na zemlji da leži na stazi kojom je Ra svakodnevno prolazio, po želji srca svoga u svoje dvostruko kraljevstvo. Tako se uzdigne Ra, te izađe kao što je to činio svakoga dana. Zmija ga odjednom ujede, plamen života ga napusti, te on, biće samostvoreno, on koji je stvorio Nebu i Zemlju, vjetrove što život daju, vatru, bogove, ljude, zvijeri, stoku, gmizavce, ptice u zraku, ribe u moru, on kralj ljudi i bogova, bijaše savladan. Otvori Ra usta svoja i sveti krik njegov dopre do Neba. Bogovi se silno uplaše i upitaju: 'Što se dogodilo? Što je to bilo?' No, Ra ne mogaše odgovoriti jer mu je vilica silno drhtala, a svi mu se udovi drhtaše. Otrov se brzo širio Raovim tijelom, baš kao što se Nil zemljom njegovom kreće. Kad Ra utvrdi srce svoje, zavapi on svima u pratnji svojoj: 'Priđite svi vi koji se iz tijela moga rodiste, vi bogovi koji iz mene izađoste. Kažite Kheperi da me kobna nesreća snađe. Srce je moje osjeća, ali je oči moje ne vide. Ruka je moja ne izazva, niti ne znam tko mi ovo učini. Nikad bol takav ne osjetih, čak ni bolest takve patnje ne zadaje. Ja sam princ prinčeva, veliki sin velikog oca, mnoštvo imena ja imam, mnoštvo obličja i biće je moje u svakom bogu. Oglasiše me Atum i Horus glasnici moji, otac i majka ime mi izgovoriše, ali ga onaj što me stvori u meni sakri jer ne htjede da riječi vidovnjaka nada mnom moć i vlast imaju. Izađoh da pogledam ovo što načinih, što stvorih, kroz svijet prolazih kada me nešto ujede, a ne znam što je to. Je li vatra, je li voda, ja ne znam, ali tijelo mi gori i vatra mi sve udove zahvati.' Tada Ra zapovijedi da mu se dovedu sva djeca njegova, ljudi i bogovi koji magične riječi poznaju i usta imaju koja znaju da ih izgovore. Tako dođe i Izida žena noseći sa sobom svoje riječi magične moći, a usta joj bijahu puna daha životnoga. Njezina usta izgovarahu riječi magične što ponovno oživljavaju grla onih koji su umrli. Izida progovori: 'Što se dogodilo, o, sveti Oče? Što je bilo? Da te nije zmija ujela, da nije stvor kojeg si ti sazdao na tebe glavu podigao?' Ra otvori usta i progovori: 'Kretah se stazom svojom i prolazih kroz dvije oblasti zemalja svojih po želji srca svojeg da vidim što načinih. Hladniji sam od vode, vreliji sam od vatre.' Izida tada reče: 'O, sveti Oče, kaži mi ime svoje, jer onaj koji bude spašen bio živjet će s imenom tvojim.' Ra ponovno progovori: 'Ja Nebo i Zemlju načinih, sastavih planine i sve što na njima ima, vodu načinih, učinih da se rodi božica Meht urt i stvorih 'Bika majke njegove' iz kojeg ljubavne naslade izviru. Ja raširih dva obzora kao zavjesu i u bogove stavih dušu njihovu. Ja sam onaj koji čim oči otvori svijetlo nastane i onaj koji kad oči zatvori tama nastane. Na zapovijed moju Nil se diže, ja satove stvorih, dane i svečanosti godišnje, stvorih poplavu Nila. Ja sam Khepera ujutro, Ra u podne i Atum navečer.' Izida ponovi Rau: 'Ono što si rekao nije ime tvoje. Kaži mi ime tvoje i otrov će uzmaknuti, živjet će onaj koji bude ime otkrio.' Otrov sada buknu poput vatre i bijaše bjesniji od plamena iz peći. Ra sada pristane i konačno progovori: 'Pristajem da me Izida ispita i da ime moje od mene na nju prijeđe.' Sada se Ra sakri od bogova i mjesto njegovo u 'Barci od milijun godina' dugo ostane prazno. Kada dođe vrijeme da izađe srce Raovo, Izida reče sinu svom Horusu: 'Bog se zakletvom obvezao da će osloboditi svoja dva oka (Sunce i Mjesec).' Ovo bijaše ime velikog boga uzeto od njega. Magične riječi Izide glasile su: ' Ja sam ona koja natjera pobijeđeni otrov da na zemlju padne jer oduzeto je ime od boga. Neka Ra živi i neka otrov umre! Neka otrov umre i neka Ra živi!''
Dakle, priču su drevni Egipćani napisali s namjerom da se upute oni koji bi trebali sastaviti magičnu formulu nad pokojnikom, te istu izgovoriti nad figurama Atuma i Horusa, te Izide i Horusa, hoću zapravo reči: - iznad Atuma kao sunca večernjeg, Horusa starijeg, Izide i Horusa sina njezinog. (Ne zaboraviti da su dva Horusa!) Ovo je još jedan dokaz da je Izida posjedovala čudnovate magijske moći, te da od nje zavisi život i smrt pokojnika. Čarobne riječi zapravo Izida je dobila od samoga boga Tota koji pak predstavlja svijest i razum Stvoritelja, pa im je podrijetlo doista božansko.
Post je objavljen 15.01.2005. u 21:14 sati.