Egipatska misterija Epakte
(grč. Epaktos – doveden, pridodat). Pet pridodanih Totovih dana mjesecu Hatora u godini Mjeseca, koje je kockom dobio od Khnuma. Pet božanskih dana (prijestupni dani kojima godina Sunca premašuje godinu Mjeseca) u kojima se rodilo pet egipatskih božanstava. Obratite pozornost! Imena bogova u zagradama dodao je Athumanunh poradi lakše 'dijagonale' za razumijevanje misterija Epakte.
Kako bi sada Athumanunh objasnio misteriju Epakte mora se poslužiti zapisom grčkoga pisca Plutarha koji je dešifrirajući stare zapise hijeroglifa, ili namjerno ili slučajno, poistovjetio drevna egipatska, s drevnim grčkim božanstvima. No, iako je plod Plutarhove mašte u prvom trenutku zbunio Athumanunha, to bi na kraju trebalo ovako ispasti:
''Reja (Nut) je kriomice bila sa Saturnom (Geb), a iznenada ih otkri Sunce (Ra). Razbješnjelo Sunce (Ra) baci prokletstvo na Reju (Nut) kako ne bi mogla roditi ni u jednom mjesecu u godini. Merkur (Tot), budući i sam potajno zaljubljen u prelijepu Reju (Nut), iz zahvalnosti za njezine nježnosti i naklonost, kocka s Mjesecom (Khnumom). Od njega dobiva sedamnaesti dio njegove svijetlosti (lux), Merkur (Tot) ih pretvara u pet dana i dodaje ih na 360 dana od koliko se tada godina sastoji. Tako se prvog dana rodi Oziris, drugog Aroueris (Apolon) (Horus ur) >ovdje je Horus brat Ozirisa, Izide, Seta i Neftide i ni slučajno ga pomiješati s kasnijim Horusom sinom Ozirisa i Izide<, trećeg dana rodi se Tifon (Vihor) (Set) koji je na silu izašao iz rane na majčinoj slabini koju je sam načinio kako ne bi bio rođen posljednji, četvrtog se dana rodi Izida, a petog Teleuta (Afrodita ili Nika) (Neftida). Eh, sada očevi djece ove nisu isti, pa tako je Ozirisu i Horusu otac Sunce (Ra), Tifonu (Setu) i Teleuti (Neftidi) otac je Saturn (Geb), a Izidi otac je Merkur (Tot). No, nešto tu hijeroglifi pričaju i o ljubavi Ozirisa i Izide još u utrobi majke, pa iz njihovog odnosa nastaje Horus ur???'' Kasnije egipatski faraoni treći od pridodanih dana smatraju zlokobnim (Setov rođendan) i na taj dan nikakve poslove oni ne obnašaju, niti jedu, niti piju do zalaska Sunca. Bog Tot kasnije vrlo je naklonjen Izidi (kćerki svojoj), a o tome Athumanunh je već nešto pisao (sjetite se tko je prvi izašao iz 'barke od milijun godina', tko je zapovjedio veslačima da barka miruje sve dok se ne pronađe protuotrov za mladog Horusa…). O osobinama boga Tota bit će još više napisano, ali neki drugi put, jer i ovo je previše zakomplicirano, pa je potrebito to prvo dobro shvatiti da bi se kasnije mogla razumjeti drevna egipatska mitologija o kojoj Athumanunh piše, piše …
< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...