Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 31.03.2005.

Mitska putovanja

Argonauti – hrabri mornari s mitske lađe Argo

Organizator pohoda u potrazi za 'Zlatnim ovnovim runom' bio je veliki junak Jason iz Tesalije. Naime Jason je bio dječak kada je umro njegov otac Eson sin Kretejev, a vlast je kao stariji prigrabio Kretejev posvojeni sin Pelija. Kad je Jason odrastao zatražio je od Pelija da mu vrati vlast i prijestolje koje ga je pripadalo. Pelija je pristao, ali je pred Jasona postavio uvjet da vrati 'Zlatno runo' iz Kolhide zemlje moćnog kralja Ejeta, te tim junačkim pothvatom dokaže da je stvarno pravi kralj. Jason je odmah prihvatio, ali je kasnije spoznao da je taj pothvat gotovo nemoguće provesti u djelo. To krzno zlatnog ovna koji je spasio Kretejevog nećaka Friksa od žrtvovanja nalazilo se u svetoj šumi boga Aresa i čuvao ga je divovski zmaj koji nikada nije spavao. U to doba vladalo je uvjerenje da je samo putovanje do obala Kolhide (crnomorska obala u podnožju Kavkaza) gotovo neizvedivo zbog mnogobrojnih opasnosti koje su se krile na tom putu, a ako bi nekome to i pošlo za rukom čekala ga je snažna i brojna vojska kralja Ejeta. Na kraju tu je i strašni i nepobjedivi zmaj koji čuva danonoćno 'Zlatno runo'. Jason je zatražio pomoć svih tadašnjih mitskih junaka i na njegovu sreću i veselje odazvalo se njih pedesetak. Bili su to: Heraklo sin Zeusov, Tezej ponos Atene, slavna spartanska braća Kastor i Polideuk, lapitski kralj Piritos, ftijski kralj Pelej Mirmidonac otac Ahilov, krilati ratnici Kalaid i Zeto sinovi Boreja, braća junaci Ida i Linkej koji vidi kroz vodu, drvo i kamen, salaminski kralj Telemon, kalidonski kralj Melegar, Veliki Ankaj sin Posejdonov, Mali Ankaj Lelegijac iz Sama, Admet kraljević Fere, Tidej, najbolji plivač Eufem, Ojlej iz Lokride otac Ajantov, Askalaf Orhomenjanin sin Aresov, Aktor iz Fokide, Amfijaraj gorski prorok, Arg tespijski graditelj lađe Argo (brzina), Asterije Pelopljanin sin Kometov, Augija sin Forbantov, pčelar But iz Atene, Ehion sin Hermesov, Ergin iz Mileta, Eurijal sin Epigona Mekisteja, Euridamant Dolopljanin, Feler s Krete sin Dionisov, Hila iz Driopa štitonoša Heraklov, Akast sin Pelijin, Idaj sin Aferejev, Idmon sin Apolonov, Ifit iz Mikene, Kajnej Lapit, Kanto s Euboje, Kefej iz Arkadije, Karon Lapit iz Tesalije, Laert iz Arga sin Akrisijev, Melampo iz Pila sin Posejdonov, Mops Lapit, Nauplije moreplovac, Orfej iz Trakije pjesnik s lirom, Palajmon sin Hefestov, Penelej Beoćanin sin Hepalkimov, Asklepije liječnik i na kraju najljepša među njima Atalanta iz Kalidona djevica lovac miljenica Artemidina. Bilo je to snažno, opasno i veselo društvo, a Athumanunh će još dodati – najbolje što se tada moglo okupiti. Sve probrani junaci, ratnici i naravno najljepša i najnježnija među njima, ali nikako manje opasna, već ravnopravna mitska junakinja streličarka Kalidonka Atalanta. Uz ritam koji je na liri davao Orfej junaci zaveslaju, Argo se pokrene i pohod započne.
(nastavak sutra)

srijeda, 30.03.2005.

Mitološka bića

Pan – bog šuma i pastira (grč. Pan, lat. Pan)

Pan je sin nimfe Driope i boga Hermesa, a već kao beba rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo dotada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva 'panični strah'. Naime, nimfa Driopa, majka Panova, jednostavno je pobjegla 'glavom bez obzira' i ostavila malog Pana samog. No, otac Hermes ostao je 'hladne glave' i prihvatio sina takvog kakav je, te ga poveo sa sobom na Olimp. Na Olimpu bogovi su se toliko smijali i rugali Panovu izgledu da je nesretnik jednostavno pobjegao iz obilja i sigurnosti Olimpa u mračne i opasne arkadijske šume. Pan je skriven od svih odrastao u tim šumama čuvajući stada, svirajući na fruli i povremeno boraveći u društvu satira i nimfi. Pan je volio biti u društvu boga vina Dionisa i uživao u njegovim veselicama. Drugi bog čije je Pan društvo obožavao bio je bog Apolon kojeg je Pan podučio tajnama proricanja iako je znao da će kasnije Apolon utemeljiti proročište u Delfima koje će biti suparničko njegovom proročištu u Arkadiji. Kasnije su Rimljani izjednačili Pana s Faunom. Pan je bio vrlo sklon smrtnim ljudima, a najviše je volio pastire kojima je čuvao stada od svih opasnosti. No, Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi probudili Pana, obuzeo paničan strah. Tako su godine 490. p. K. perzijski vojnici neoprezno probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike koje je uhvatio panični strah, te su oni u paničnom strahu napustili bojište. Atenski vojnici u jednoj pećini nedaleko Maratona podigli su Panu svetište u znak zahvalnosti. (Athumanunh nije siguran da li je Pan osobno protjerao Perzijance i tako pomogao Atenjanima u bitki kod Maratona, ali je siguran da Panova pećina blizu Maratona dosita postoji, a otkrili su je arheolozi krajem 19. stoljeća.) Mitologija je zapamtila mnoge Panove ljubavne jade. Kada se Pan zaljubio u nimfu Pitiju, no, kada ga je vidjela ona se od straha pretvorila u omoriku. Onda je salijetao nimfu Siringu, no, ona se opet od straha odlučila za skok u vode močvare i tamo se pretvorila u trstiku. Naklonost je jedino dobio od nesretne nimfe Eho, kojoj pak ljubav nije uzvratio Narcis, koja ga je po šumama pratila samo kao glas. Mitologija pak je zapamtila i natjecanje Pana i Apolona u sviranju, dakako, pobijedio je Apolon sa svojom lirom, ali tijekom tog natjecanja kralju Midi izrasle su magareće uši, a kako i zbog čega Athumanunh vam to ispriča neki drugi put.

utorak, 29.03.2005.

Amazonke u mitologiji

Amazonke – narod žena ratnica (grč. Amazones, lat. Amazones)

Narod ratobornih žena ratnica koji je iznjedrila mitologija prema kojoj su Amazonke živjele na sjevernim obalama Male Azije čije obale oplakuju vode Crnoga mora. Praotac im je prema mitologiji bog rata svirepi i okrutni Ares koji je nešto mutio s Afroditom, pa se iz te se veze rodila predivna Harmonia koja se smatra za prvu Amazonsku kraljicu. Nakon Harmonie dolaze redom: Aela, Filipa, Protea, Eriobea, Deianeira, Asteria, Marpa, Tekmeza, Alkipa, Hipolita, Pentesilea … Narod Amazonki je narod u kojem vlada strogo matrijarhalno uređenje društva u kojem doslovno vladaju žene. Djevojke službuju u vojničkim postrojbama i obučavaju se ratnoj vještini i naobrazbi, a muška populacija vodi poslove oko domaćinstva. Tijekom službovanja u vojsci djevojke ostaju obvezatno djevice, za što se pozorno brinu starije časnice. Nakon odsluženja vojne službe, one koje ne postanu časnice, udaju se i rađaju djecu, te zadržavaju povlašten položaj u društvu u odnosu na svoje supružnike. Dakle, sva vlast i dalje ostaje u rukama žena. Kraljica (vladar) uvijek je žena, glavno oružje su im sjekire, ratuju vrlo često, a u hrabrosti mogu posramiti mnoge 'muške' vojske. U mitologiji prvi je u sukob s Amazonkama došao junak Belerofont koji je branio Likiju od upada Amazonki. Mitologija je zapisala da ih je Belerofont otjerao sa svojim postrojbama iz Likije. Protiv Amazonske kraljice Hipolite ratovao je i Heraklo, a Atenski kralj Tezej koji je pratio Herakla u tom vojnom pohodu u Atenu je doveo zarobljenicu amazonsku zapovjednicu Antiopu. Tezej se 'do ušiju' zaljubio u Antiopu, ali i Antiopa je poklonila svoje čari Tezeju, pa kad su Amazonke navalile na Atenu da oslobode svoju zapovjednicu, Antiopa se bori s njima uz bok Tezeju, te u toj bitki pogiba. Amazonke i drevni grčki junaci ukrstili su svoje oružje s Amazonkama i pod zidinama Troje. Naime, Amazonska kraljica Pentesilea dovela je amazonske ratnice u pomoć opsjednutoj Troji. U veličanstvenom dvoboju (silniji je jedino dvoboj Hektora i Ahileja) između prekrasne Pentesileje i Ahileja, Ahilej ubija Pentesileju, ali za razliku od dvoboja s Hektorom odmah izručuje mrtvo tijelo lijepe kraljice njezinim ratnicama. Amazonke su bile shrvane pogibijom svoje kraljice, te su se zaklele da više nikada neće ratovati protiv Grka. Svoju su zakletvu održale i mitologija ih je polako zaboravila sve do 1541. godine kada je kapetan Francisco Orelano hitao u pomoć desetkovanoj vojsci konkvistadora Gonsalesa Pisaroa. Naime, kretanjem uz rijeku naletjeli su na nepoznato pleme kojem je poglavica bila djevojka, a uz muškarce hrabro su se borile žene. Konkvistadori koji su najvjerojatnije bili upoznati s antičkom mitologijom, pa su tu veliku rijeku, uz čije obale su vladale žene, nazvali Amazona, a to ime rijeka nosi sve do danas.

ponedjeljak, 28.03.2005.

Mitološka bića

Muze – predivne kćeri Zuesa i božice umjetnosti i pamćenja Mneme (grč. Musai, lat. Musae)

Drevni su ih Grci i Rimljani prikazivali kao predivne djevojke koje su u svojoj ljepoti bile jednake božicama. Muze su bile sklone plesu i pjevanju kojima su uveseljavale bogove, ali i sebe same. Živjele su na Olimpu uz bogove, ali su rado boravile kod izvora rijeke Hipokrene na šumovitom Helikonu u Beotiji, ili kod Kastilijskog izvora na Parnasu u Fokidiji. Prema smrtnim ljudima bile su izuzetno ljubazne i susretljive, pa su nerijetko među njima izabirale svoje miljenike (pjesnike, dramatičare, pjevače, glumce …). Ipak, kada bi im bila nanesena uvreda muze su pribjegavale ne baš zahvalnim sredstvima osvete. Poznato je u mitologiji da su u svojoj osveti muze oduzele glas, sluh i vid trakijskom pjevaču Tamiru koji se hvalio da je pobijedio muze u natjecanju pjevanja. S druge strane muze su uživale veliku naklonost i zaštitu svih bogova, osim boga Aresa koji ih je naprosto mrzio. Zaus je usmrtio trakijskog kralja Pireneja kad je on htio natjerati muze na služenje. Tako je u Homerovim himnama ostalo zapisano: ''Sretan je na ovom Svijetu onaj kojeg muze vole.''
Muza je bilo devet po mitologiji, ali ponekad se taj broj mijenja, pa ih ima tri, četiri, sedam ili je samo jedna. No, Athumanunh će ih podijeliti na devet najpoznatijih: (TUMPECCET – skraćenica pod kojom ih Athumanunh pamti i razlikuje) Talija – muza komedije, Uranija – muza astronomije, Melpomena – muza tragedije, Polihimnija – muza zbornog pjevanja, Erato – muza ljubavnog pjesništva, Klio – muza povijesti, Kaliopa – muza epskog (junačkog) pjesništva, Euterpa muza lirskog pjesništva, Terpsihora – muza plesa, a njima Athumanunh ponekad doda i Melitu – muzu brižnosti, Mnemu – (majku svih muza) muzu i božicu umjetnosti i pamćenja, te Aeidu – muzu pojedinačnog pjevanja. Opet, Athumanunh će prihvatiti i Platonovu muzu Sapfo s otoka Lesbosa, ali zadržat će pritom ipak svoje mišljenje da je Sapfo zapravo bila prva poznata i priznata pjesnikinja u ljudskoj historiji. Bilo kako da bilo da umjetnici svih vrsta ljudske umjetnosti nisu štovali sve muze koje su ih nadahnjivale u njihovim veličanstvenim djelima (bila ona pisana, građevine ili kiparska), Athumanunh će priznati – ljudska bi prošlost bila tmurna, siva i jednostavno dosadna, a život bi bio nezanimljiv.

nedjelja, 27.03.2005.

Mitološka bića

Nimfe – božice voda, šuma i planina

Nimfe u mitologiji drevnih Grka i Rimljana zauzimaju niža božanska mjesta, kćeri su to nepoznatih roditelja, mnoge su od njih i obične smrtnice, ali bez izuzetaka sve su redom prekrasne ljepotice. Osobinama može ih se izjednačiti s vilama iz kasnijih mitologija. Nimfe život provode bezbrižno i spokojno u pjesmama, igrama i beskrajnim zabavama. Najčešći pratitelji su im sileni, satiri i panovi, također drugorazredna božanstva iz mitologije. Od bogova njihovo društvo vole Apolon, Hermes i Dioniz, a od božica Artemida. Mnoge nimfe rađaju potomke bogovima, ali i smrtnim ljudima. Osobito su sklone smrtnim ljudima i vole s njima stupati u sve vrste odnosa, a mladi i lijepi smrtnici najbolje što bi mogli i trebali učiniti je da se sklone s puta nimfama. U svojim gorljivim čežnjama za ljubavlju mladih smrtnih muškaraca, nimfe gotovo uvijek nesvjesno kod njih uzrokuju patnju, bol i smrt. Od primjera koje je mitologija zapamtila najpoznatiji su: smrt Hila (Heraklov štitonoša) u Miziji i Hermafrodit u Halikarnosu. Nimfa ima toliki broj da ih je jednostavno nemoguće zapamtiti i razlučiti, a dijele se u tri skupine: najade – nimfe voda, drijade – nimfe šuma i oreade – nimfe iz planina.

subota, 26.03.2005.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Pisati hijeroglife

znak koji u natpisu hijeroglifa označava Un (zeca)

Pisati hijeroglife

znak koji u hijeroglifima odgovara egipatskom TSH, a Athumanunh ga ponekad rabi i za slovo Č

petak, 25.03.2005.

Pisati hijeroglife

na kraju opet malo uljepšani hijeroglifi

Pisati hijeroglife

znak za hijeroglif koji se u natpisu hijeroglifa rabi za označavanje 'prednja strana' nečega ili nekoga

Pisati hijeroglife

znak za hijeroglif koji odgovara egipatskom SH, a Athumanunh ga rabi i za slovo Š

četvrtak, 24.03.2005.

Pisati hijeroglife

ovaj hijeroglif rabi se u natpisima hijeroglifa za označavanje 'daha' ili 'disanje'

Pisati hijeroglife

znak za hijeroglif koji odgovara egipatskom DJ, a Athumanunh ga rabi i kao Đ

srijeda, 23.03.2005.

Pisati hijeroglife

neizostavni krasopis hijeroglifa

Pisati hijeroglife

hijeroglif koji u natpisima hijeroglifa označava veliku skupinu (mnoštvo)

Pisati hijeroglife

znak za hijeroglif koji odgovara slovu X

utorak, 22.03.2005.

Pisati hijeroglife

znak za hijeroglif koji odgovara slovu Q

ponedjeljak, 21.03.2005.

Pisati hijeroglife

pa opet krasopis hijeroglifa po Athumanunhu

Pisati hijeroglife

evo ga i Athumanunhov 'picek' znak za hijeroglif koji odgovara slovima U V i W

Mitološka božanstva voda

Athumanunh će pokušati da Ti u par rečenica ispiše vodena božanstva i bića povezana s vodom, ali moraš znati da takvih bića ima preko 500, a sam Athumanunh ih raspoznaje tek 200 – tinjak. Ne znam da li će Tvoju želju zadovoljiti ovo što će Athumanunh napisati, ali ako Te to zanima morat ćeš biti preciznija u definiranju koja Ti to mitološka bića zaokupljaju pozornost, pa će onda Athumanunh o njima opširnije nešto napisati.
Pont (bog mora) s majkom Geom (božicom Zemljom) izrodio je sinove Nereja, Taumanta i Forkia, te kćeri Ketu i Euribiu. Nerej (bog svih morskih voda) u vezi s božicom Doris izrodio je pedeset prekrasnih božica (nimfi) nereida (među njima je i Amfitrita, a kasnije ona će u mitologiji postati žena boga Posejdona). Taumant (bog svih prirodnih pojava na moru) u vezi s oceanoidom Elektrom (kćerkom titana Oceana i titanke Tetis) izrodio je tri opasne harpije (poluptice – polužene), božicu duge Iris (božansku vjesnicu s neba) i Arke. Bog Forki u vezi sa sestrom i ženom Ketom izrodio je tri još strašnije i još opasnije gorgone (Sthenu, Eurijalu i Meduzu), tri sijede starice graje (Pemfredu, Eniju i Dinu), Scilu, zmaja Ladona i strašnog morskog monstruma Keteu. Tu još treba spomenuti 90 oceanoida (nimfi iz oceana), pa onda naide – nimfe slatkovodnih voda koje se opet mogu podijeliti na: potameide – nimfe rijeka, limanide – nimfe jezera, eleionomae – nimfe močvara, pagaeje nimfe – izvora (vrela) i krinaeje – nimfe fontana i vodopada.

nedjelja, 20.03.2005.

Apis – sveti bik

U stočarskom načinu života, bez sumnje, najstariji je kult krave. Krava je životinja čije mlijeko hrani djecu i održava ljudske živote, pa je normalno da su je drevni Egipćani smatrali za 'majku čovječanstva'. Da bi se održao život (život po najstarijem egipatskom vjerovanju može stvoriti samo muškarac, mužjak) morao je postojati i bik, Sveti bik Apis, mužjak s pomalo mračnim silama muškosti. Kasnije Egipćani prikazuju ponekad i božicu Hator s tijelom žene, a glavom krave, dok boga stvoritelja života Aser – Hap (Serapis) prikazuju i kao Apisa – svetog bika. Znak za hijeroglif koji prikazuje Apisa Athumanunh crta/piše u sedam poteza kako je to prikazano na slici.

Pisati hijeroglife

već smo sada na hijeroglifu koji označava slovo T

subota, 19.03.2005.

Pisati hijeroglife

onda opet malo krasopisa po Athumanunhu za hijeroglife

Pisati hijeroglife

onda opet slovo S i kao slovo Z

Pisati hijeroglife

ovako Athumanunh piše hijeroglif koji odgovara slovu S, drevni egipatski pisari slovo S često su pisali i kao slovo C

petak, 18.03.2005.

Pisati hijeroglife

znak u hijeroglifima koji označava mumiju najlakše se napiše ovako

Pisati hijeroglife

hijeroglif koji odgovara slovu G

četvrtak, 17.03.2005.

Pisati hijeroglife

opet malo krasopisa za hijeroglife na Athumanunhu svojstven način

Pisati hijeroglife

napisati hijeroglif koji odgovara slovu K najlakše je ovako

srijeda, 16.03.2005.

Pisati hijeroglife

hijeroglif za slovo F

Pisati hijeroglife

hijeroglif za označavanje lijepog nefer (nfr) po Athumanunhu piše se ovako

utorak, 15.03.2005.

Pisati hijeroglife

ovako pak bi trebalo po Athumanunhu napisati složeni hijeroglif koji je pčela (bitj), a rabio se kod ispisivanja titula faraona, a o načinu ispisivanja imena i titula faraona neki drugi put

Pisati hijeroglife

drevni su egipatski pisari rabili dvije inačice hijeroglifa koji odgovara našem slovu H, Athumanunh Vam oba hijeroglifa piše na način prikazan na slikici

ponedjeljak, 14.03.2005.

Pisati hijeroglife

naravno, sada malo Athumanunhovog krasopisa po hijeroglifima

Pisati hijeroglife

malo je Athumanunh pobrkao abecedu, ali drevni je egipatski pisari nisu poznavali na današnji način i redosljed, pa onda nema ni veze, na redu je hijeroglif koji bi odgovarao našem slovu D

subota, 12.03.2005.

Egipatske kraljice

onda još malo kraljice

Pisati hijeroglife

opet malo Athumanunhove mašte i želje za ljepotom, taakooo

Pisati hijeroglife

znak za hijeroglif koji odgovara slovu R

petak, 11.03.2005.

nacrta Athumanunh Ankhsunamun i onda joj se divi

Egipatske kraljice

Egipatske kraljice – moćne, odlučne i jake

Egipatski kraljevi (faraoni) obično su imali više žena, od kojih je glavna bila egipatska kraljica. Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. Tijekom mladosti pohađale su škole gdje su učile pisati, računati i upravljati imanjima. Živjele su u raskošnim palačama. U iznimnim i rijetkim slučajevima, kada nije bilo muškog nasljednika, ili je on bio maloljetan, samostalno bi preuzimale vlast u zemlji. U slučajevima kada su samostalno vladale prikazivane su s faraonskom lažnom bradom i svim ostalim simbolima vlasti. Tijekom egipatske povijesti samostalno su vladale samo Merneith (I. dinastija) Nitikret (VI. dinastija), Sobekneferu (XII. dinastija), Hatšepsut (XVIII. dinastija); Tausret (XIX. dinastija) i Kleopatra VII. (ptolemejska dinastija). Vrlo često je nakon samostalne vladavine kraljice u Egiptu nastupilo neko krizno razdoblje ili je dolazilo do promjene dinastije. Najglasovitije egipatske kraljice bile su: samostalna vladarica (faraon) Hatšepsut (1473. - 1458. pr. Kr.), Teja, supruga Amenhotepa III. (Amenofisa III. 1390. - 1352. g. pr. Kr.), Nefertiti, supruga Amenhotepa IV. (Amenofisa IV.; 1352. - 1336. g. pr. Kr.), Nefertari, supruga Ramzesa II. i Kleopatra VII. (51. - 30. g. pr. Kr.). Kraljica Hatšepsut bila je jedina moćna egipatska kraljica nakon koje nije nastupila kriza. Njezinu vladavinu obilježila je miroljubiva politika i ekspedicija u zemlju mirodija - Punt, odakle je nabavila potrebne začine, zlato i slonovaču. Izgradila je lijepi hram u Deir el-Bahriju. Vrlo moćne, odlučne i jake žene bile su i kraljice Teja, Nefertiti i Nefertari. One su uvelike utjecale na politiku svojih muževa (faraona). Posljednja egipatska vladarica Kleopatra VII., pokušala je ženidbenim vezama s rimskim moćnicima Cezarom i Markom Antonijem ponovno uzdići Egipat, ali njen je uspjeh bio kratkotrajan. Nakon njezine smrti 30. g. pr. Kr. Egipat je uključen u granice u rimske države. O smrti Kleopatre drevna legenda priča da je Kleopatra zmiju stavila na svoje grudi ne bi li njezinim smrtonosnim ujedom, odmah zaustavila rad srca.

četvrtak, 10.03.2005.

Matematika u hijeroglifima

Evo još primjera: Razlomak 7/12 mogao se zapisati kao 1/2 1/12, ili 1/3 1/4. Pisar bi koristio 1/2 1/12 jer mora koristiti veći jedinični razlomak, 1/2 koji je veći od 1/3. Zatim, razlomak 9/10 nije se mogao zapisati kao 1/2 1/5 1/5 zato što se jedinični razlomak može koristiti samo jednom u prikazu. Zato bi se 9/10 pisao kao 2/3 1/5 1/30. Na kraju na sličici je prikazan primjer uz uporabu Horusovog oka, a radi se o razlomku 5/8, koji dobijemo kombinirajući razlomke 1/8 i 1/2. Uopće nije teško zar ne?

Matematika u hijeroglifima

Kad je drevni egipatski pisar morao računati s razlomcima, bio je suočen s mnogim problemima, uglavnom vezanim za njihovo zapisivanje, a slično se u prvom susretu s istima osjećao i Athumanunh. Metoda zapisivanja razlomka koje je Athumanunh učio u školi potpuno se razlikuje od drevne egipatske metode zapisivanja. Naime, ta drevna egipatska metoda zapisivanja ne dopušta pisati jednostavne razlomke kao što su 3/5 ili 15/33 zato što su svi razlomci morali biti prikazani s brojnikom 1. Ako to nije bilo moguće, onda se razlomak morao zapisati kao zbroj razlomaka s brojnikom 1. Iznimka u tome je bio razlomak 2/3. Razlomci su zapisivani tako da je iznad nazivnika stavljen hijeroglif simbol koji je označavao "otvorena usta". Danas pojednostavljeno razlomke s jedinicom u brojniku pišemo s kosom crtom iza koje slijedi nazivnik, npr. 1/2, 1/4 itd. Međutim kod drevnih Egipćana postojala su određena pravila: 1) kad se razlomak može prikazati na više načina, koristi se način koji zahtijeva najmanji broj jediničnih razlomaka, 2) uvijek se koristi najveći mogući jedinični razlomak, osim ako to nije u kontradikciji s prvim pravilom, 3) u prikazu razlomka 2/n ne mogu se koristiti dva ista jedinična razlomka i 4) jedinični razlomci pišu se od većeg prema manjem.
Primjer na slici: Razlomak 3/4 pisar je mogao zapisati kao 1/2 1/4, ili 1/3 1/4 1/6. Uvijek se rabi kraća verzija, dakle, 3/4 = 1/2 + 1/4 kao na sličici.

srijeda, 09.03.2005.

Matematika u hijeroglifima

Razlomci drevnih Egipćana

Kada je davno prije Athumanunh proučavao i izračunavao mjere i precizne položaje tajnovitih piramida obilato je rabio drevne zapise, (izračune i proračune), drevnih egipatskih pisara i sve je bilo u redu dok je na kopijama papirusa pronalazio i čitao cijele brojeve, ali onda odjednom, kao da su se drevni pisari željeli našaliti s Athumanunhom. Naime, drevni su arhitekti, odjednom u svojim računima počeli rabiti razlomke koje su zapisali hijeroglifskim znakovima. No, Athumanunhu ne može biti ništa skriveno, pa je ubrzo uz obilatu pomoć 'tridesetorice' uspio ovladati drevnim egipatskim razlomcima i danas Athumanunh računa poput drevnih arhitekata iz Egipta, a i Vama će pokušati objasniti još jedan dio egipatske misterije i tajne koja skriva njihova doista fantastična znanja kojima su drevni Egipćani raspolagali prije gotovo pet tisuća godina.
Tajna drevnih egipatskih razlomaka počinje u tajnovitom Horusovom oku ili simbolom 'Rx'. Stari Egipćani vjerovali su da ih 'Rx' simbol, tj. simbol boga Horusa štiti od zla. Zato su i u matematiku ugradili simboliku pa su razvili i svojevrstan brojevni sustav koji se koristio za prepisivanje lijekova, podjelu zemlje ili sjemenja. Razlomke su tvorili tako što su kombinirali pojedine dijelove simbola oka boga Horusa. Svaki dio imao je različitu vrijednost. Cjelokupni simbol oka ima vrijednost 1, a cijeli sustav se temelji na podjeli na polovice. Pola od 1 je 1/2, pola od 1/2 je 1/4, i tako polako sve do1/64.

Matematika u hijeroglifima

Ovako bi drevni egipatski pisari i arhitekti napisali hijeroglifom razlomke 1/3 i 3/4. Kako su i zašto to tako pisali drevni Egipćani, Athumanunh će Vam objasniti sutra.

utorak, 08.03.2005.

Pisati hijeroglife

slijedi hijeroglif koji odgovara slovu I, a odmah će tu Athumanunh napisati i hijeroglif koji odgovara slovu Y

Pisati hijeroglife

opet će Athumanunh malo uljepšati prije napisane hijeroglife

ponedjeljak, 07.03.2005.

Dan žena – čestitka hijeroglifima

Svim djevojkama i ženama Athumanunh želi sretan Dan žena, na njemu svojstven način ispisan hijeroglifima. Nefer 8. Herw Peret Pharmauthi Renenut ili u prijevodu Sretan 8. ožujak Dan žena vrijeme božice Renenut.

Pisati hijeroglife

onda hijeroglif koji bi odgovarao slovu M

Legenda i mitologija na filmu

Borba ,božanskih ratnika' i ,anubisovih ratnika' opet je doista veličanstvena čista vojnička bitka dobra i zla. Samo junaštvo i hrabrost ,božanskih ratnika' ipak neće biti dostatno da se zlo zaustavi. Iako su hrabro zaustavili juriš ,anubisovih ratnika' sada je 'božanskih ratnika' ostalo premalo da bi zaustavili novi juriš još opasnijih 'škorpionskih ratnika'. Dok 'božanski ratnici' ubrzano ustrojavaju novi složaj za doček moćnih 'škorpionskih ratnika' 'paut Neteru' ne sjedi besposleno. Rick konačno spoznaje da je on glavni zapovjednik 'božanskih ratnika' i da mu je sam bog Oziris poklonio svoje moćno koplje kojim može spasiti Svijet. Predivna negativka Ankhsunamun greškom, a možda i nije greška, fokusirala se na malog Alexa, sina Evelyn i Ricka, uvjerena da je upravo on ključ reinkarnacije moćne i pravedne božice Izide. Doista, mali Alex mogao bi biti, mladi Horus sin Izidin, a kako je njezin sin u opasnosti moćna se Izida spremna boriti za njega (koja to majka ne bi učinila za svoje dijete). Mali Alex pak je potpomognut komičnim ujakom Jonathanom koji bi mogao utjeloviti boga Seta (no, ovdje opet redatelj iskrivljuje mitologiju i nudi nam ljepše rješenje od onog u mitologiji. Poznato Ti je da u mitologiji bog Set i mladi Horus zapravo predvode silne vojske i ratuju za nasljeđe mrtvog dobrog boga Ozirisa. Ovdje u filmu Horus i Set, mali Alex i njegov ujak Jonathan, izvanredno se slažu i zapravo se dobro razumiju.) Na kraju Set konačno budi sestru Izidu koja stvari uzima u svoje pravedne i moćne ženske božanske ruke. Rick je poslao Imhothepa i Škorpiona natrag u njihove grobnice, Evelyn je u izravnom dvoboju pobijedila Ankhsunamun, tik pred udar 'škorpionske ratnike' spalila je Raova moćna svijetlost i to je sretni završetak filma. Još jednom, kao i uvijek i dovijeka, dobro je odnijelo pobjedu nad zlim, svijetlo je razbilo tamu, Svijet je spašen, a tajanstveni 'paut Neteru' može odahnuti slijedećih pet tisuća godina. Na kraju Athumanunh Te pozdravlja starim i davno prije zaboravljenim pozdravom – Raduj se prijatelju ako si razumio, uživaj Ti i svi koji su ovo čuli. Ostaj mi zdravo znalče, a zdrav bio i kazivač! Da ne bi bilo zabune ovo Athumanunh citira drevne mitološke nordijske poeme koje su lijepo zapisane u 'Riječi Uzvišenog' koje zapisa W. H. Auden.

nedjelja, 06.03.2005.

Pisati hijeroglife

onda ide slovo N

Pisati hijeroglife

malo će Athumanunh obojati hijeroglife kako bi bili ljepši

Legenda i mitologija na filmu

Lanac događaja u daljnjem nastavku filma izaziva uskrsnuće davno prije zaboravljenog i nekada moćnog božanstva imenom Imhotep i njegove voljene ljubavnice kraljice Ankh – su – Namun (Ankhesenamen) koju ulogom utjelovljuje predivna glumica Patricia Velasquez (ova predivna glumica indijanskog podrijetla odlično ocrtava bajnu drevnu kraljicu Ankhsunamun, ali samo ljepotom, jer ta drevna i bajna egipatska kraljica nikako nije bila zla i opasna po sudbinu Svijeta. Athumanunh je ovdje zbunjen zamislima redatelja Stephena Sommersa i izgleda da je ovdje cilj filma zakomplicirati radnju čitavog filma. Naime, Imhothep je prvo prikazan kao arhitekt i glavni graditelj faraona Djosera koji je oženjen lijepom kraljicom Ankhsunamun, a koja potajno ljubuje s Imhothephom. Kad je njihova zabranjena ljubav otkrivena od strane samog faraona, Imhothep (onaj koji dolazi u miru) ubija svog gospodara, a njega i kraljicu ubijaju faraonovi strašni čuvari koji jasno nose tetovaže 'božanskih ratnika'. Ovo se doista ne slaže s mitologijom, ali je dobro zamišljeno za podizanje napetosti i u filmu. No, dobro, neka ostane tako kako je zamislio redatelj, pa idemo dalje. Korača tako Imhothep (ali sada je on već božanstvo iz memfijskog trojstva, grad Memfis (Men – Nefer) glavno središte kulta boga stvoritelja Ptaha, čiji je Imhothep sin). Dakle sada više nemamo Imhothepa graditelja već je to strašno i moćno božanstvo koje potpomognuto ljubavnicom Ankhsunamun korača Zemljom i traži besmrtnost. Hm, ali ovdje opet usporedno sa zlom koje traži besmrtnost, probuđeno je još veće zlo koje želi moć nad cijelom Zemljom, a ono je prikazano kao nešto najmoćnije koje je Svijet do sada osjetio. Dobro, to bi bili negativci, a sada nešto o pozitivcima. Nepopravljivi pustolov Rick O'Connel sada je oženjen lijepom egiptologinjom Evelyn (nju u ulozi utjelovljuje lijepa Rachel Weisz koja je suprotnost Ankhsunamun ili da ne duljim, ona utjelovljuje lijepu, pravednu, ali moćnu i opasnu božicu Izidu), a njezin muž (Rick) nije utjelovljenje boga Ozirisa, već je po redatelju, on zapravo glavni zapovjednik 'božanskih ratnika', dakako da on to još ne zna. Dvije se mračne sile podmuklo šuljaju i sudbina Svijeta visi o niti, a to se ne dopada 'paut Neteru', pa Oni šalju ,božanske ratnike'.
(dosta za danas, nastavim sutra)

subota, 05.03.2005.

Pisati hijeroglife

ovako Athumanunh nacrta - napiše kheper (skarabej) oznaka za stvaranje života

Pisati hijeroglife

ovako treba napisati hijeroglif koji odgovara slovu P

Legenda i mitologija na filmu

Athumanunhov komentar filma 'Povratak mumija'

Želja je malo neobična, ali Athumanunh će Ti je moj 'nepoznati' prijatelju ispuniti! No, zapamti, film je uvijek namijenjen za 'komercijalne svrhe' , pa ponekad zbog želje za gledanosti režiser malo zna i izokrenuti tijek legende ili mitologije kao u ovom slučaju. Dobro, krenimo onda redom.
Siromašni, ali moćni kralj drevnog Egipta, kralj Škorpion, oko sebe okuplja snažnu i brojčano jaku vojsku s namjerom da osvoji cijeli tadašnji Egipat. Početak filma doista je veličanstven, u besprijekornom bojnom složaju stoje dvije vojske jedna nasuprot druge. Dok je jedna napadačka, koja se pojavila iz negostoljubive pustinje, druga je postrojena uz veličanstvene zidine drevnog egipatskog grada, a to je vojska faraona zakonitog gospodara Egipta. Ubrzo dolazi do teškog sudara i žestokog karijera, a potom se razvije veličanstvena bitka (to je stvarno dobro i valja to vidjeti). Nakon teške bitke vojska kralja Škorpiona potučena je i otjerana u pustinju, a tamo i ono malo preživjelih ratnika guta zauvijek pijesak. Kralj Škorpion prodaje svoju dušu Anubisu, (Athumanunh bi prije kazao da je to Ofios, a ne Anubis, jer iako obojica pripadaju kultu šakala Uapuat (Ofios), a nikako Anpu (Anubis), puno je borbeniji i opasniji, a po mitologiji je upravo Uapuat duhovna snaga ratnika na bojnom polju), no, neka ostane Anubis kako je to režiser zamislio. Dakle, kad je prodao dušu Anubisu u zamjenu je kralj Škorpion dobio vojsku Anubisa kojom će osvojiti čitav tadašnji drevni Egipat. Kralj Škorpion ima sada cijeli Egipat, ali on i njegova duša zauvijek su prokleti, a u sve ovo umiješat će se 'paut neteru' – skupina drevnih egipatskih božanstava koje predvodi Atum (opet tako želi režiser). E, a sada dolazi onaj dio iz mitologije gdje se svakih pet tisuća godina pojavljuje kralj Škorpion koji je zauvijek proklet i nikako da pronađe svoj mir. Dakle, svakih pet tisuća godina sile zla bude Škorpiona i traže vlast i besmrtnost, a istodobno sile dobrog šalju 'božanske ratnike' da zaustave vojsku zla. Eto to je to i bitka dobra i zla može početi.
(nastavak sutra)

petak, 04.03.2005.

Pisati hijeroglife

e, a ovako Athumanunh napiše znak koji označava žensku osobu u hijeroglifima

Pisati hijeroglife

napisati B doista nije teško

četvrtak, 03.03.2005.

Pisati hijeroglife

Evo kako u šest poteza Athumanunh piše hijeroglif koji označava slovo A

srijeda, 02.03.2005.

Nordijska mitologija

Smrt Baldera – zlatnog boga

Baldera bajnog, sina Odinova, odjednom počeše opsjedati noćne more. Iako se danju uvjeravao da ga svi na Svijetu vole i nikada mu naudili ne bi, noću je sanjao da mu netko planira smrt. Stoga Odin svemogući, uzjaše svog osmonogog bojnog konja Sleipnira, te projaše preko mosta Duge u sam pakao Niflheim, zemlju mrtvih. Bez zaustavljanja projaše pokraj psa čuvara pakla i zaustavi se kod groba proročice koja je već odavno bila mrtva. Pomoću svoje moći Odin je probudi iz njezina dugog sna, te je upita: 'Zašto su sve dvorane pakla ukrašene zlatom i draguljima i pripremljene za gozbu?' Proročica odgovori: 'Medovina se spravlja u paklu za Baldera.' 'Tko će ubiti Baldera ponajboljeg od svih bogova?' želio je znati Odin. 'Slijepi bog Hoder zadat će mu smrtni udarac.' 'Tko će za njim žaliti?' opet je želio znati Odin. 'Bit ćeš to ti Odine, a sada ne pitaj više!' Proročica iznova potone u vječiti san. Vijesti koje je Odin donio iz pakla silno uplaše Friggu, božicu majku, pa ona krene u Svijet sa zamolbom za sve na Svijetu da se zakunu da neće nauditi Balderu, sinu njezinom. Vatra se zakune, voda se zakune, sve životinje se zakunu, ptice se zakunu, svi gmazovi i reptili se zakunu, sve bolesti se zakunu, sve kovine se zakunu, zemlja se zakune, snijeg i led se zakunu, drveće se zakune … čak se i sve kamenje na zemlji zakune da Balderu nikada zla neće nanijeti. Balder je bio siguran, a veseli bogovi stanu na njega bacati razne stvari i oružja, ali ništa Balderu nauditi nije moglo i nije željelo, a sve ovo silno razveseli bogove. Asgardom se orio smijeh svih božica i bogova osim jednoga. Bio je to spletkaroš Loki. Preruši se tako Loki u staricu, pa teturajući i šepajući ode pred Friggu pitajući je zašto se svi bogovi i božice smiju. Frigga mu zadovoljno objasni da je dobila zakletvu od svega na Svijetu da neće nauditi Balderu. Loki začuđen upita: 'Zar se baš sve zaklelo na ovom Svijetu?' Friga odgovori: 'Sve, osim mladih izdanaka imele.? Lokiu je ovo bilo dovoljno i on požuri da otrgne imelu. Priđe slijepom bogu Hoderu: 'Zašto ti Hodere ne baciš nešto na Baldera i razveseliš se?' Hoder mu mirno odgovori: 'Ne vidim gdje stoji, a i nemam oružje.' Loki se ponudi: 'Zašto ne baciš ovu grančicu, a ja ću ti voditi ruku?' tako Hoder baci imelu koja probode Baldera i usmrti ga. Smijeh bogovima zapne u grlu, te ne mogu progovoriti ni riječ, te su svi netremice i ukočeno gledali u mrtvoga Baldera. Lokia nitko nije ni pokušao zaustaviti, pa kad on ode, svi bogovi briznu u plač. Silni su se jecaji čuli nad Asgardom, a suze su stale teći u potocima. Bogovi pripreme Balderu lomaču na njegovom velikom brodu, te ga otisnuše na pučinu. Kad Odin Balderu šapne na uho posljednje zbogom, te mu navuče svoju zlatnu narukvicu Draupnir na ruku, bogovi potpale lomaču i pošalju Baldera na njegovo dugo putovanje…

utorak, 01.03.2005.

Grčka mitologija

Titan Prometej

Zato što je zdušno pomagao ljudima, titana Prometeja stigne Zeusova okrutna osveta. Najviši ga bog kazni tako da okovan za stijenu u planinskim vrletima mora trpjeti sunčanu jaru i ledenu hladnoću. K tomu svakoga bi dana dolijetao orao golemih krila i kljuvao Prometeju jetra. No, jetra bi titanu preko noći ponovno izrasla, pa je on tako bio osuđen da svakog jutra trpi iznova strašne bolove. Izgledalo je da tom mučenju nema kraja, ali Prometej se nije predavao i premda shrvan bolom, ali ponosan, rugao se i dalje Zeusu riječima: ''Ja jedini od bogova i titana znam tajnu koja bi te mogla baciti u zaborav kao i tvog oca Krona prije tebe. Ako se želiš spasiti morat ćeš me osloboditi!'' Naime, Prometej je saznao da će, bude li je Zeus obljubio, Tetida roditi sina jačeg od vlastitog oca i to će biti kraj Zeusove vladavine bogovima i ljudima. Zeus je naslućivao da bi Prometej mogao govoriti istinu, pa nakon nekog vremena dopusti svome sinu, junaku Heraklu, da oslobodi Prometeja, a Prometej je doista održao obećanje. Upozori Prometej tako Zeusa da se mora čuvati morske božice Tetide. Tako je Tetida bila prisiljena udati se za smrtnika, ftijskog kralja Peleja, a s njim ona izrodi jednoga od velikih junaka Trojanskog rata, silnog Ahileja.

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...