Athumanunhov komentar filma 'Povratak mumija'
Želja je malo neobična, ali Athumanunh će Ti je moj 'nepoznati' prijatelju ispuniti! No, zapamti, film je uvijek namijenjen za 'komercijalne svrhe' , pa ponekad zbog želje za gledanosti režiser malo zna i izokrenuti tijek legende ili mitologije kao u ovom slučaju. Dobro, krenimo onda redom.
Siromašni, ali moćni kralj drevnog Egipta, kralj Škorpion, oko sebe okuplja snažnu i brojčano jaku vojsku s namjerom da osvoji cijeli tadašnji Egipat. Početak filma doista je veličanstven, u besprijekornom bojnom složaju stoje dvije vojske jedna nasuprot druge. Dok je jedna napadačka, koja se pojavila iz negostoljubive pustinje, druga je postrojena uz veličanstvene zidine drevnog egipatskog grada, a to je vojska faraona zakonitog gospodara Egipta. Ubrzo dolazi do teškog sudara i žestokog karijera, a potom se razvije veličanstvena bitka (to je stvarno dobro i valja to vidjeti). Nakon teške bitke vojska kralja Škorpiona potučena je i otjerana u pustinju, a tamo i ono malo preživjelih ratnika guta zauvijek pijesak. Kralj Škorpion prodaje svoju dušu Anubisu, (Athumanunh bi prije kazao da je to Ofios, a ne Anubis, jer iako obojica pripadaju kultu šakala Uapuat (Ofios), a nikako Anpu (Anubis), puno je borbeniji i opasniji, a po mitologiji je upravo Uapuat duhovna snaga ratnika na bojnom polju), no, neka ostane Anubis kako je to režiser zamislio. Dakle, kad je prodao dušu Anubisu u zamjenu je kralj Škorpion dobio vojsku Anubisa kojom će osvojiti čitav tadašnji drevni Egipat. Kralj Škorpion ima sada cijeli Egipat, ali on i njegova duša zauvijek su prokleti, a u sve ovo umiješat će se 'paut neteru' – skupina drevnih egipatskih božanstava koje predvodi Atum (opet tako želi režiser). E, a sada dolazi onaj dio iz mitologije gdje se svakih pet tisuća godina pojavljuje kralj Škorpion koji je zauvijek proklet i nikako da pronađe svoj mir. Dakle, svakih pet tisuća godina sile zla bude Škorpiona i traže vlast i besmrtnost, a istodobno sile dobrog šalju 'božanske ratnike' da zaustave vojsku zla. Eto to je to i bitka dobra i zla može početi.
(nastavak sutra)
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...