Lanac događaja u daljnjem nastavku filma izaziva uskrsnuće davno prije zaboravljenog i nekada moćnog božanstva imenom Imhotep i njegove voljene ljubavnice kraljice Ankh – su – Namun (Ankhesenamen) koju ulogom utjelovljuje predivna glumica Patricia Velasquez (ova predivna glumica indijanskog podrijetla odlično ocrtava bajnu drevnu kraljicu Ankhsunamun, ali samo ljepotom, jer ta drevna i bajna egipatska kraljica nikako nije bila zla i opasna po sudbinu Svijeta. Athumanunh je ovdje zbunjen zamislima redatelja Stephena Sommersa i izgleda da je ovdje cilj filma zakomplicirati radnju čitavog filma. Naime, Imhothep je prvo prikazan kao arhitekt i glavni graditelj faraona Djosera koji je oženjen lijepom kraljicom Ankhsunamun, a koja potajno ljubuje s Imhothephom. Kad je njihova zabranjena ljubav otkrivena od strane samog faraona, Imhothep (onaj koji dolazi u miru) ubija svog gospodara, a njega i kraljicu ubijaju faraonovi strašni čuvari koji jasno nose tetovaže 'božanskih ratnika'. Ovo se doista ne slaže s mitologijom, ali je dobro zamišljeno za podizanje napetosti i u filmu. No, dobro, neka ostane tako kako je zamislio redatelj, pa idemo dalje. Korača tako Imhothep (ali sada je on već božanstvo iz memfijskog trojstva, grad Memfis (Men – Nefer) glavno središte kulta boga stvoritelja Ptaha, čiji je Imhothep sin). Dakle sada više nemamo Imhothepa graditelja već je to strašno i moćno božanstvo koje potpomognuto ljubavnicom Ankhsunamun korača Zemljom i traži besmrtnost. Hm, ali ovdje opet usporedno sa zlom koje traži besmrtnost, probuđeno je još veće zlo koje želi moć nad cijelom Zemljom, a ono je prikazano kao nešto najmoćnije koje je Svijet do sada osjetio. Dobro, to bi bili negativci, a sada nešto o pozitivcima. Nepopravljivi pustolov Rick O'Connel sada je oženjen lijepom egiptologinjom Evelyn (nju u ulozi utjelovljuje lijepa Rachel Weisz koja je suprotnost Ankhsunamun ili da ne duljim, ona utjelovljuje lijepu, pravednu, ali moćnu i opasnu božicu Izidu), a njezin muž (Rick) nije utjelovljenje boga Ozirisa, već je po redatelju, on zapravo glavni zapovjednik 'božanskih ratnika', dakako da on to još ne zna. Dvije se mračne sile podmuklo šuljaju i sudbina Svijeta visi o niti, a to se ne dopada 'paut Neteru', pa Oni šalju ,božanske ratnike'.
(dosta za danas, nastavim sutra)
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...