Egipatske kraljice – moćne, odlučne i jake
Egipatski kraljevi (faraoni) obično su imali više žena, od kojih je glavna bila egipatska kraljica. Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. Tijekom mladosti pohađale su škole gdje su učile pisati, računati i upravljati imanjima. Živjele su u raskošnim palačama. U iznimnim i rijetkim slučajevima, kada nije bilo muškog nasljednika, ili je on bio maloljetan, samostalno bi preuzimale vlast u zemlji. U slučajevima kada su samostalno vladale prikazivane su s faraonskom lažnom bradom i svim ostalim simbolima vlasti. Tijekom egipatske povijesti samostalno su vladale samo Merneith (I. dinastija) Nitikret (VI. dinastija), Sobekneferu (XII. dinastija), Hatšepsut (XVIII. dinastija); Tausret (XIX. dinastija) i Kleopatra VII. (ptolemejska dinastija). Vrlo često je nakon samostalne vladavine kraljice u Egiptu nastupilo neko krizno razdoblje ili je dolazilo do promjene dinastije. Najglasovitije egipatske kraljice bile su: samostalna vladarica (faraon) Hatšepsut (1473. - 1458. pr. Kr.), Teja, supruga Amenhotepa III. (Amenofisa III. 1390. - 1352. g. pr. Kr.), Nefertiti, supruga Amenhotepa IV. (Amenofisa IV.; 1352. - 1336. g. pr. Kr.), Nefertari, supruga Ramzesa II. i Kleopatra VII. (51. - 30. g. pr. Kr.). Kraljica Hatšepsut bila je jedina moćna egipatska kraljica nakon koje nije nastupila kriza. Njezinu vladavinu obilježila je miroljubiva politika i ekspedicija u zemlju mirodija - Punt, odakle je nabavila potrebne začine, zlato i slonovaču. Izgradila je lijepi hram u Deir el-Bahriju. Vrlo moćne, odlučne i jake žene bile su i kraljice Teja, Nefertiti i Nefertari. One su uvelike utjecale na politiku svojih muževa (faraona). Posljednja egipatska vladarica Kleopatra VII., pokušala je ženidbenim vezama s rimskim moćnicima Cezarom i Markom Antonijem ponovno uzdići Egipat, ali njen je uspjeh bio kratkotrajan. Nakon njezine smrti 30. g. pr. Kr. Egipat je uključen u granice u rimske države. O smrti Kleopatre drevna legenda priča da je Kleopatra zmiju stavila na svoje grudi ne bi li njezinim smrtonosnim ujedom, odmah zaustavila rad srca.
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...