Muze – predivne kćeri Zuesa i božice umjetnosti i pamćenja Mneme (grč. Musai, lat. Musae)
Drevni su ih Grci i Rimljani prikazivali kao predivne djevojke koje su u svojoj ljepoti bile jednake božicama. Muze su bile sklone plesu i pjevanju kojima su uveseljavale bogove, ali i sebe same. Živjele su na Olimpu uz bogove, ali su rado boravile kod izvora rijeke Hipokrene na šumovitom Helikonu u Beotiji, ili kod Kastilijskog izvora na Parnasu u Fokidiji. Prema smrtnim ljudima bile su izuzetno ljubazne i susretljive, pa su nerijetko među njima izabirale svoje miljenike (pjesnike, dramatičare, pjevače, glumce …). Ipak, kada bi im bila nanesena uvreda muze su pribjegavale ne baš zahvalnim sredstvima osvete. Poznato je u mitologiji da su u svojoj osveti muze oduzele glas, sluh i vid trakijskom pjevaču Tamiru koji se hvalio da je pobijedio muze u natjecanju pjevanja. S druge strane muze su uživale veliku naklonost i zaštitu svih bogova, osim boga Aresa koji ih je naprosto mrzio. Zaus je usmrtio trakijskog kralja Pireneja kad je on htio natjerati muze na služenje. Tako je u Homerovim himnama ostalo zapisano: ''Sretan je na ovom Svijetu onaj kojeg muze vole.''
Muza je bilo devet po mitologiji, ali ponekad se taj broj mijenja, pa ih ima tri, četiri, sedam ili je samo jedna. No, Athumanunh će ih podijeliti na devet najpoznatijih: (TUMPECCET – skraćenica pod kojom ih Athumanunh pamti i razlikuje) Talija – muza komedije, Uranija – muza astronomije, Melpomena – muza tragedije, Polihimnija – muza zbornog pjevanja, Erato – muza ljubavnog pjesništva, Klio – muza povijesti, Kaliopa – muza epskog (junačkog) pjesništva, Euterpa muza lirskog pjesništva, Terpsihora – muza plesa, a njima Athumanunh ponekad doda i Melitu – muzu brižnosti, Mnemu – (majku svih muza) muzu i božicu umjetnosti i pamćenja, te Aeidu – muzu pojedinačnog pjevanja. Opet, Athumanunh će prihvatiti i Platonovu muzu Sapfo s otoka Lesbosa, ali zadržat će pritom ipak svoje mišljenje da je Sapfo zapravo bila prva poznata i priznata pjesnikinja u ljudskoj historiji. Bilo kako da bilo da umjetnici svih vrsta ljudske umjetnosti nisu štovali sve muze koje su ih nadahnjivale u njihovim veličanstvenim djelima (bila ona pisana, građevine ili kiparska), Athumanunh će priznati – ljudska bi prošlost bila tmurna, siva i jednostavno dosadna, a život bi bio nezanimljiv.
Post je objavljen 28.03.2005. u 20:18 sati.