Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 07.03.2005.
Legenda i mitologija na filmu
Borba ,božanskih ratnika' i ,anubisovih ratnika' opet je doista veličanstvena čista vojnička bitka dobra i zla. Samo junaštvo i hrabrost ,božanskih ratnika' ipak neće biti dostatno da se zlo zaustavi. Iako su hrabro zaustavili juriš ,anubisovih ratnika' sada je 'božanskih ratnika' ostalo premalo da bi zaustavili novi juriš još opasnijih 'škorpionskih ratnika'. Dok 'božanski ratnici' ubrzano ustrojavaju novi složaj za doček moćnih 'škorpionskih ratnika' 'paut Neteru' ne sjedi besposleno. Rick konačno spoznaje da je on glavni zapovjednik 'božanskih ratnika' i da mu je sam bog Oziris poklonio svoje moćno koplje kojim može spasiti Svijet. Predivna negativka Ankhsunamun greškom, a možda i nije greška, fokusirala se na malog Alexa, sina Evelyn i Ricka, uvjerena da je upravo on ključ reinkarnacije moćne i pravedne božice Izide. Doista, mali Alex mogao bi biti, mladi Horus sin Izidin, a kako je njezin sin u opasnosti moćna se Izida spremna boriti za njega (koja to majka ne bi učinila za svoje dijete). Mali Alex pak je potpomognut komičnim ujakom Jonathanom koji bi mogao utjeloviti boga Seta (no, ovdje opet redatelj iskrivljuje mitologiju i nudi nam ljepše rješenje od onog u mitologiji. Poznato Ti je da u mitologiji bog Set i mladi Horus zapravo predvode silne vojske i ratuju za nasljeđe mrtvog dobrog boga Ozirisa. Ovdje u filmu Horus i Set, mali Alex i njegov ujak Jonathan, izvanredno se slažu i zapravo se dobro razumiju.) Na kraju Set konačno budi sestru Izidu koja stvari uzima u svoje pravedne i moćne ženske božanske ruke. Rick je poslao Imhothepa i Škorpiona natrag u njihove grobnice, Evelyn je u izravnom dvoboju pobijedila Ankhsunamun, tik pred udar 'škorpionske ratnike' spalila je Raova moćna svijetlost i to je sretni završetak filma. Još jednom, kao i uvijek i dovijeka, dobro je odnijelo pobjedu nad zlim, svijetlo je razbilo tamu, Svijet je spašen, a tajanstveni 'paut Neteru' može odahnuti slijedećih pet tisuća godina. Na kraju Athumanunh Te pozdravlja starim i davno prije zaboravljenim pozdravom – Raduj se prijatelju ako si razumio, uživaj Ti i svi koji su ovo čuli. Ostaj mi zdravo znalče, a zdrav bio i kazivač! Da ne bi bilo zabune ovo Athumanunh citira drevne mitološke nordijske poeme koje su lijepo zapisane u 'Riječi Uzvišenog' koje zapisa W. H. Auden.
| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...