Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 02.03.2005.

Nordijska mitologija

Smrt Baldera – zlatnog boga

Baldera bajnog, sina Odinova, odjednom počeše opsjedati noćne more. Iako se danju uvjeravao da ga svi na Svijetu vole i nikada mu naudili ne bi, noću je sanjao da mu netko planira smrt. Stoga Odin svemogući, uzjaše svog osmonogog bojnog konja Sleipnira, te projaše preko mosta Duge u sam pakao Niflheim, zemlju mrtvih. Bez zaustavljanja projaše pokraj psa čuvara pakla i zaustavi se kod groba proročice koja je već odavno bila mrtva. Pomoću svoje moći Odin je probudi iz njezina dugog sna, te je upita: 'Zašto su sve dvorane pakla ukrašene zlatom i draguljima i pripremljene za gozbu?' Proročica odgovori: 'Medovina se spravlja u paklu za Baldera.' 'Tko će ubiti Baldera ponajboljeg od svih bogova?' želio je znati Odin. 'Slijepi bog Hoder zadat će mu smrtni udarac.' 'Tko će za njim žaliti?' opet je želio znati Odin. 'Bit ćeš to ti Odine, a sada ne pitaj više!' Proročica iznova potone u vječiti san. Vijesti koje je Odin donio iz pakla silno uplaše Friggu, božicu majku, pa ona krene u Svijet sa zamolbom za sve na Svijetu da se zakunu da neće nauditi Balderu, sinu njezinom. Vatra se zakune, voda se zakune, sve životinje se zakunu, ptice se zakunu, svi gmazovi i reptili se zakunu, sve bolesti se zakunu, sve kovine se zakunu, zemlja se zakune, snijeg i led se zakunu, drveće se zakune … čak se i sve kamenje na zemlji zakune da Balderu nikada zla neće nanijeti. Balder je bio siguran, a veseli bogovi stanu na njega bacati razne stvari i oružja, ali ništa Balderu nauditi nije moglo i nije željelo, a sve ovo silno razveseli bogove. Asgardom se orio smijeh svih božica i bogova osim jednoga. Bio je to spletkaroš Loki. Preruši se tako Loki u staricu, pa teturajući i šepajući ode pred Friggu pitajući je zašto se svi bogovi i božice smiju. Frigga mu zadovoljno objasni da je dobila zakletvu od svega na Svijetu da neće nauditi Balderu. Loki začuđen upita: 'Zar se baš sve zaklelo na ovom Svijetu?' Friga odgovori: 'Sve, osim mladih izdanaka imele.? Lokiu je ovo bilo dovoljno i on požuri da otrgne imelu. Priđe slijepom bogu Hoderu: 'Zašto ti Hodere ne baciš nešto na Baldera i razveseliš se?' Hoder mu mirno odgovori: 'Ne vidim gdje stoji, a i nemam oružje.' Loki se ponudi: 'Zašto ne baciš ovu grančicu, a ja ću ti voditi ruku?' tako Hoder baci imelu koja probode Baldera i usmrti ga. Smijeh bogovima zapne u grlu, te ne mogu progovoriti ni riječ, te su svi netremice i ukočeno gledali u mrtvoga Baldera. Lokia nitko nije ni pokušao zaustaviti, pa kad on ode, svi bogovi briznu u plač. Silni su se jecaji čuli nad Asgardom, a suze su stale teći u potocima. Bogovi pripreme Balderu lomaču na njegovom velikom brodu, te ga otisnuše na pučinu. Kad Odin Balderu šapne na uho posljednje zbogom, te mu navuče svoju zlatnu narukvicu Draupnir na ruku, bogovi potpale lomaču i pošalju Baldera na njegovo dugo putovanje…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...