Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 10.02.2005.

Nordijska (skandinavska) mitologija

…Shrvana bolom, Frigga odjednom upita: 'Ima li ikoji među bogovima koji bi odjahao u pakao i pokušao nagovoriti Helu da pusti Baldera da nam se vrati?' Hermod, drugi Odinov sin, bez razmišljanja skoči na Sleipnira i zaputi se u sam pakao. Jahao je on tako kroz mračne doline, sve dok nije stigao pred vrata paklena. Ponizno je molio da ga puste unutra, a zamolba mu bi uslišana. Pronađe Hermod brata svoga Baldera, te usrdno zamoli božicu Helu neka dopusti njegovu bratu da se s njim vrati u zemlju živih. 'Svi vole Baldera, svi za njim plaču.' – reče on. Hela se zamisli, a onda popusti: 'Ako je tako kako kažeš, Balder se može vratiti u život. No, pazi! Baš svatko na Svijetu mora zaplakati za Balderom! Ako samo netko odbije Balder ostaje ovdje sa mnom.' Hermod se oprosti od brata koji mu dade zlatnu narukvicu Draupnir da je odnese Odinu ocu njihovom za uspomenu. Od tada Draupnir svake devete noći lije suze za Balderom, a suze se pretvore u osam narukvica iste veličine. (Vikinzi su takve narukvice nosili na nadlaktici, a dobivali su ih na poklon od svojih kraljeva koji su ih time darovali za izuzetnu hrabrost.) Friga se uputi po Svijetu i zatraži od svakoga da zaplače za Balderom. Svi i sve je redom plakalo, pa čak je i imela koja ga je ubila zaplakala. Tada se Frigga nađe ispred špilje u kojoj je sjedila gigantkinja. Gigantkinja odbije plakati riječima: 'Ja neću suze liti za Balderom. Ja ga ne trebam ni živa ni mrtva, a Hela neka zadrži ono što joj pripada.' Gigantkinja je zapravo bila prerušeni Loki. No, bogovi su ga prepoznali i ako su mu sve do sada opraštali njegove nepodopštine i smicalice, sada su se strašno naljutili na Lokia. Gnjevno ga stanu proganjati na sve strane, pa se Loki uplašen sakrije u svoju kuću na vrhu planine. Kuća je imala vrata i prozore na sve strane. Tako je Loki mogao na vrijeme uočiti bogove, pobjeći i sakriti se od njihovog gnjeva. Danju bi se Loki skrivao ispod vodopada pretvoren u lososa. Sjedeći tako jednom sam u kući, Loki stane premišljati neće li ga bogovi na kraju ipak uhititi. Tako razmišljajući nesvjesno isplete ribarsku mrežu. A u tom trenutku spazi da mu se primiču bogovi. Loki baci mrežu u ognjište, pa pohita da se sakrije u sigurnost vodopada. Međutim, bogovi su zamijetili odbačenu mrežu i razabrali gdje se Loki zapravo skriva. Ispletu novu mrežu, istovjetnu navlas onoj koju je ispleo Loki. Uhite Lokia, odvedu ga u špilju, privežu ga za tri kamena, sputavši ga crijevima jednog od njegovih sinova. Postave zmiju otrovnicu iznad Lokia tako da mu je njezin otrov kapao na lice. Sigyn, vjerna Lokieva žena, sjedne pored njega i stade hvatati otrov u pehar, ali pehar se brzo punio, te ga je Sigyn bila prisiljena isprazniti. Trenutak kad se ona okrenula, otrov bi kapnuo Lokiu na lice i on bi trpio strašne bolove od kojih se koprcao u mukama, a Zemlja bi tad stala podrhtavati. Tako su se bogovi osvetili Lokiu za njegovo odbijanje da pusti suzu za Balderom, sinom ljubimcem Frigge i Odina…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...