Egipatski kalendar
Sirius je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Stari Egipćani su zvijezdu Sirius zvali Sotis. Vjerovali su da ova zvijezda izaziva poplave Nila, jer su one počinjale sa pojavom Siriusa na nebu, a što je ujedno i označavalo početak Nove godine drevnih Egipćana. Promatranjem dolaska Siriusa Egipćani su utvrdili da godina ima 365,25 dana, zapravo, da godina traje za četvrtinu duže nego što se do tada vjerovalo. Ovu korekciju će mnogo kasnije prihvatiti Cezar prilikom reforme rimskog kalendara. Drevni Grci i Rimljani su Sirius dovodili u svezu sa zvijezdom Betelgez u zviježđu Oriona. Orion je divovski mitski lovac čije se zviježđe nalazi u blizini. Sirius se od davnina zove i Pasja zvijezda, jer pripada zviježđu Velikog Psa (Canis Major). U susjedstvu je i zviježđe Mali Pas (Canis Minor). Oba Psa, po mitu, predstavljaju lovačke pse divovskog lovca Oriona. Dok su tako drevni Egipćani brojili dane i računali vrijeme od pojave do pojave 'pseće zvijezde' i čekali da se životorodna rijeka Nil izlije i ostavi za sobom plodni mulj, gotovo 1460 godina bilo je sve u redu, a onda je odjednom nastala panika. Naime, drevni su egipatski astronomi uočili da su zakasnili za Sunčevom godinom za točno 365 dana. Sada oni pozornije nastavljaju brojiti dane, pa nakon četiri godine imaju jedan dan više. Pozorno i grozničavo su stali računati i proračunavati, pa su napokon zaključili da Zemaljska godina zapravo traje 365,25 dana. Današnji astronomi opremljeni najsofisticiranijim instrumentima izračunali su da godina zapravo traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekundi, odnosno 365,242 dana. Kako su drevni Egipćani, bez sofisticiranih mjernih instrumenata !?*, s tako malom pogreškom izračunali trajanje zemaljske godine, Athumanunha je naprosto zadivilo, pa je potražio u starim i prašnjavim knjigama sve što se da pronaći o drevnom Egipatskom kalendaru i u slijedećih nekoliko zapisa pokušat će Vam objasniti i pobliže predočiti drevni i vrlo misteriozan Egipatski kalendar.
Post je objavljen 22.02.2005. u 22:55 sati.