Loki otima Idunu
U ovoj mitološkoj priči div Thiassi preobličio se u orla kako bi se najeo volovskog pečenog mesa kojim su se bogovi iz Asgarda gostili, a zatim ugrabio Idunu i njezine jabuke mladosti koje su bogovima bile izvor vječite mladosti. Loki pak se preobliči u drugu pticu grabljivicu, u sokola, te prevari Thiassia. Preotme mu Idunu i vrati je natrag u Asgard. No, Lokijev dar da upada u nevolje imao je za posljedicu da se nitko u njegovoj blizini nije mogao osjećati sigurnim, pa čak ni moćni bogovi poput Odina. Evo kako je zapisana ova priča:
''Putovaše jednog dana Odin i Loki u daleke zemlje, pa kad su se našli usred divljeg predjela, ogladne i odluče da se odmore i blaguju pečeno volovsko meso. Premda su čekali i čekali, meso nikako da se ispeče. Tada Odin i Loki iznad glava svojih začuju podrugljiv smjeh. Bio je to div Thiassi preobličen u orla. Orao progovori:'Ako mi dopustite da se najedem mesa, ono će se ispeći.' Orao sleti i stade komadati vola, a Odin i Loki brzo razabraše da, ako orao ovako nastavi komadati vola, za njih neće ništa ostati. Loki ljutit poput risa udari orla štapom. Istog trenutka štap ostane pripijen uz orlova pera, ali i uz Lokieve ruke. Orao poleti i podigne Lokia u visine. Loki se prestraši i stade moljakati orla da ga pusti, a div Thiassi tad mu reče: 'Pustit ću te ako mi obećaš da ćeš mi dovesti božicu Idunu i njezine jabuke mladosti, koje bogove iz Asgarda čine vječno mladima.' Loki pristane i na prijevaru izvede Idunu iz Asgarda kako bi je Thiassi mogao zaskočiti i oteti. Tu prijevaru izveo je tako što je božicu Idunu obmanuo svojim lažima da je u šumi izvan Asgarda pronašao jabuke slasnije od njezinih. Još je i nagovori da svoje jabuke ponese sa sobom kako bi ih mogla usporediti s onima koje je navodno Loki pronašao. Kada su se sutradan bogovi probudili nemalo su se iznenadili. Svi odreda bili su sijedi starci, a Odin sluteći Lokievo nedjelo zapovijedi da se pronađe i dovede pred njega. Kad su bogovi zaprijetili Lokiu da će ga umoriti tisuću puta s najgorim i mukotrpnim smrtima, ako ne vrati natrag božicu Idunu, Loki im objasni da je kadar to učiniti, ali pod uvjetom da mu dozvole uporabiti Freyino obličje sokola. Odleti tako Loki na planinu Thiassiovu i tamo pronađe Idunu, pretvori je u orah i u svojim je kandžama ponese put Asgarda. Međutim, primijeti ga Thiassi i on poleti u obličju orla za Lokiem sokolom. Od mahanja krila Thiassiovih podigne se strašna snježna oluja koju zamijete bogovi u Asgardu. Načine brzo bogovi lomaču unutar zidina Asgarda, pa kad Loki sleti, zapale istu. Plamen zahvati Thiassia, bogovi ga ubiju kaznivši ga za otmicu božice Idune, a Odin baci Thiassiove oči na nebeski svod gdje još i danas svijetle kao Zvijezde.''
< | veljača, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...