Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 07.02.2005.

Grčka mitologija

Sestre su se u početku istinski radovale susretu s Psihom, ali kada su vidjele bogatstvo kojim je Psiha okružena u njima se probudi ljudska zavist. One odluče da će šutjeti o sreći koja je zadesila Psihu i stanu sestru ispitivati o njezinom mužu i tražiti od nje da ih s njim upozna. Psiha se našla u neočekivanoj situaciji, pa im stane okolišati da je njezin muž predivan mladić koji jako puno vremena provodi u lovu, potom daruje sestre zlatom i nakitom i pozove Lahora da ih vrati natrag. Na povratku sestre su i dalje kovale planove kojima će se domoći zlata i bogatstva koje ima Psiha. Dakako za te pokvarene planove Psiha nije znala, pa kad je doznala da je trudna zamoli svog dragog da joj ponovno omogući susret sa sestrama kako bi s njima podijelila svoju radost. Sestre su glumile radost zbog očekivanog djeteta, ali su i dalje mučile Psihu s pitanjima o njezinom zaručniku. Psiha im nije bila kadra odoljeti, a kako je već zaboravila kako je prvi put opisala svog supruga, sada ga je opisala kao gospodina koji se bavi trgovinom. Sestre zaključe da Psiha nema poima tko joj je zapravo muž, a nakon nagovaranja ona im je to i priznala. 'Brižne i zabrinute' sestre savjetuju Psihu da sakrije svjetiljku i noću kad joj se suprug pridruži, njome osvijetli njegovo lice, pa će se uvjeriti da joj je muž ljuskasta neman koja je opisana u proročanstvu. Čak su joj dale i nož kojim će ubiti neman. Psiha pod utjecajem svojih sestara i mučne neizvjesnosti, na kraju odluči da pregazi dano obećanje. Kad se Eros noću pridružio Psihi i zaspao uz nju, Psiha se probudi i uzme svjetiljku i nož, te se nadvi nad svog ljubavnika i osvijetli ga svijetlom. Kad je napokon spoznala da joj je muž sam bog ljubavi, Psiha se obraduje i nagne se nad Erosa kako bi ga poljubila, no, kap vrela ulja padne Erosu na rame i on se probudi iz sna. Strašna srdžba obuze Erosa što je Psiha pregazila dano obećanje, poželi on da odmah odleti, ali ga Psiha obgrli oko nogu i tako oboje polete u oblake. Let nije trajao dugo, Psiha je sve više gubila snagu, a Eros nije želio da ona pogine, pa se spustio na zemlju. No, Eros joj s gorčinom prebaci njezinu izdaju i ostavi Psihu. Psiha očajna poželi da si oduzme život skokom u rijeku, ali je riječna struja, iz ljubavi prema Erosu, natrag izbaci na obalu. Uzalud je Psiha pokušavala da si oduzme život, ali nikako u tome nije uspijevala, jer sve je bilo na strani boga Erosa. Izmučena silnim pokušajima i čežnjom za ljubavi prema Erosu, Psiha napokon odluči da naplati dug svojim sestrama. Najprije je došla kod najstarije i uvjerila je da je morala pobjeći od svog supruga koji se kod posljednjeg posjeta zaljubio u nju i sada samo čezne za njom, a za Psihu ne mari. Najstarija sestra odmah je otrčala do hridi i ne mogavši sačekati dolazak Erosa baci se u provaliju, ali Lahor ovaj puta nije imao nikakvu zamolbu od Erosa, pa najstarija sestra Psihe padne i ubije se. Na isti način skončala je i druga sestra. U međuvremenu Afrodita je saznala za ljubavnu avanturu svoga sina, te zapovijedi svojim ljupkim pratiljama, koje su nazivali Harite, da joj dovedu Psihu. No, sve je bilo uzalud, nitko nije mogao pronaći Psihu. Afrodita je bjesnila i u toj srdžbi zamoli ona Hermesa, glasnika bogova, da razglasi po Svijetu da će onaj koji Psihu dovede Afroditi biti bogato nagrađen. Nagrada pak i nije bila tako mala. Naime, radilo se o sedam 'sočnih' poljubaca Afrodite. Takvoj nagradi nisu odoljeli ni bogovi ni ljudi i svi su stali tražiti Psihu, ali nitko je nije mogao pronaći. Nesretna i izmučena Psiha kojoj više nije bilo ni do čega sama izađe pred Afroditu. Kada je Psiha došla pred Afroditu, božica ljubavi i ljepote pretvori se odjednom u božicu srdžbe i zlobe. Kad je doznala da će Psiha dobiti dijete i da će ona postati baka, bijesno je stala udarati nesretnu Psihu. (Ako se ovako ponaša božica ljubavi i ljepote, koja pak u tisućama godina grčke mitologije nije ovako nešto napravila, onda je Athumanunhu jasno koliko je zapravo ljubav bliska mržnji i sav se strese.) Afrodita naredi svojim pratiteljicama da bičuju Psihu (Athumanunh to nikada ne bi rekao za ljupke Harite, ali tko ga je uopće što i pitao), a nakon toga ona sama joj strga haljinu i stane je udarati, čupati je za kosu, a na kraju, kad je izgubila snagu, Afrodita postavi tri teške zadaće pred Psihu. Dobro, sve ovo loše djeluje na Athumanunhove osjećaje, pa će Vam on nastaviti pisati sutra.

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...