Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 02.02.2005.
Egipatska mitologija
Sedam Izidinih čuvara
''…Zarobi i zatvori Set Izidu i dijete njezino, malenog Horusa, međutim, pojavi se moćni Tot i oslobodi on Izidu s djetetom njezinim, mladim Horusom. Izida noću izađe iz Setovog zarobljeništva, a prati je sedam strašnih čuvara. Sedam škorpiona zvanih Tefen, Befen, Mestet, Mestetet, Petet, Tetet i Matet. Poslijednji tri pokazaše put Izidi prema močvarama Per – Usir (Busir) i do grada božica dviju sandala odakle počinje močvarna zemlja Atumova. Kada pristigoše u grad, Izida zatraži od žene upraviteljeve da je primi u kuću njezinu. Gospodarica kuće silno se uplaši škorpiona, a Izidu u svoju kuću primi sirotica koja je živjela u močvarama. U međuvremenu škorpioni se naljute na ženu upraviteljevu i dogovoriše se da će je Tefen ubosti otrovom svojim. Kada se Tefen u kuću ušuljao greškom je uboo dječaka, sina gospodarice kuće, a kuću zapalio. Uzalud su kuću vodom gasili ona izgori do temelja. Gospodarica kuće lutala je ulicama grada zapomažući i pomoć za svoje dijete tražeći. Milostiva božica Izida, čim sazna za ovo, sažali se nad dječakom koji je nedužan ispaštao grijeh majke svoje koja zatvori vrata pred licem božice, pa odluči da će ga spasiti. Izida pozove majku dječakovu riječima: 'Priđi! Priđi! Moja riječ talisman je koji život donosi! Ja sam kćer oca koji me magijske riječi nauči!' (Izida ovdje spominje najvjerojatnije boga Tota kao oca jer magijske riječi otkrio joj je upravo on.) Tada Izida stavi ruke na dječakovo tijelo i izgovori riječi:
'Dođi Tefene, iz zemlje se pojavi, odlazi odavde i blizu ne prilazi! Dođi otrove Tefenov, ja sam Izida božica, gospodarica riječi magijskih! Pokori mi se, o gmizavče svaki što ujedaš i naglavačke padni! O, otrove Mestetov i Mestetetov na penji se gore! O, otrove Petetov i Tetetov ne primiči se! O, Matete padni naglavačke! Odlazi! Odbij! Povuci se, o, otrove!' Doista, magijske rečenice pomogle su dječaku, a Izida još jednom pokaže svoju dobrotu spram ljudi…''
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...