Ragnarok – posljednja bitka bogova
''… Kad tog blistavog jutra Zlatni pijetao zakukuriče da probudi bogove, označit će dan koji će biti suton bogova. Proći će doba sjekire, doba mača, doba vjetra i doba vuka, a u Ragnaroku sve će se sunovratiti u ponor propasti. Brat će udariti na brata, sve granice će pasti. Fenris – vuk oslobodit će se svojih okova, varalica Loki dojedrit će da uništi Svijet, a pratit će ga vojska mrtvaca, na brodu sagrađenom od ljudskih nokata. Ljuta će zavladati zima. Surt, koji je od početka vremena čekao na ulazu u Muspell s ognjenim mačem, povest će rat protiv bogova i svaki od devet svjetova bit će spržen njegovim plamenom. Surtu uz bok stupat će Fenris – vuk razjapljenih čeljusti, a zmija Midgard izlijevat će otrov diljem zemlje i mora. Božji će stražar Heimdall puhnuti u svoj rog, a bogovi će izjahati u složaju za veličanstvenu bitku. Thor će uništiti zmiju Midgard, ali kad odstupi od nje devet koračaja, past će mrtav od otrova njezinog. Fenris – vuk progutat će Odina na Sleipniru, Oca svega na Svijetu. Vidar, sin Odinov, rasjeći će tada Fenrisa – vuka na dvoje poradi odmazde. Heimdall i Loki uništit će jedan drugoga. Nakon te strašne bitke Zemlja će potonuti pod more. Sunce će pocrnjeti. Blistave će Zvijezde pasti s Nebesa. Planut će i samo Nebo. Smrt će pokositi bogove, divove, vilenjake i patuljke, muškarce i žene, sinove i kćeri Aska i Emble. No, dvoje će se spasiti, skriveni u Yggdrasilu svjetudrvu. Lif i Lifthrasir imena su njihova. Jutarnja rosa bit će jelo i pilo njihovo, pa će čovječanstvo od njih doživjeti preporod. Zemlja će se iznova obnoviti, bit će čista i zelena. Odinovi sinovi Balder i Hoder u život će se vratiti. Rijeke će se ribom napuniti, a polja žitom. Šećući livadama preporođene Zemlje, pričat će čudesne priče o onome što je bilo i što će biti, djeca Lifa i Lifthrasir. Pronaći će u travi odbačene zlatne ploče na kojima su bogovi igrali svoje igre … i sjetit će se Odina Uzvišenog, Oca svega, djece njegove u slavi njihovoj, u zlatnim dvoranama Asgarda …''
< | veljača, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...