Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 17.02.2005.

Grčka mitologija

Gea – božica zemlje i Zemlja sama koja je nastala iz prvobitnog Kaosa (grč. Gaia, lat. Tellus ili Terra)

Gea je bila majka svega što je živjelo i raslo na Zemlji. Prvo je sama od sebe rodila zvjezdano nebo Urana, zatim visoke planine i na kraju duboko i široko more (bog Pont). Kad je Uran zavladao Svijetom, Gea mu je postala družica i rodila mu slijedeće potomke: titane – Ocean, Kej, Krij, Hiperion, Iapet i Kron, titanke – Tea, Rea, Feba, Mnemosina, Temida i Tetida (ovo nije majka Ahilova), tri jednooka kiklopa – Arg, Bront i Sterop i tri hekatonhira – Kot, Gig i Brijarej. Sve svoje potomke Gea je voljela istinskom majčinom ljubavlju, ali Uran nije dijelio njezine majčinske osjećaje. Kasnije kada je Zeus (unuk Gee) svrgnuo Krona s vlasti, Gea je nagovorila divove da zarate s bogovima, na što su ovi pristali, a Gea im je dala neku čarobnu biljku od koje su divovi (giganti) bili neranjivi za oružje bogova. No, Zeusu i njegovim bogovima u pomoć je priskočio Heraklo, naravno na poziv Zeusa, a protiv Heraklova oružja divovima nije pomogla ni Geina čarobna biljka. Nakon iscrpljujuće bitke Zeus je bacio divove u vječni mrak Tartara. Kasnije je Gea još jednom pokušala kazniti Zeusa, pa je na njega poslala svog sina strašnog Tifona kojeg je imala iz veze upravo s bogom Tartarom. No i njega je Zeus savladao i bacio ga u vječnu tamu Tartara. Gea je imala i potomke s bogom morskih dubina, Pontom, pa mu je iz te veze rodila sinove Nereja, Taumanta i Forkia, te kćeri Eurubiu i Ketu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...