Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 06.02.2005.
Grčka mitologija
Psiha (grč. Psykhe, lat. Psyche – u početku ljubavnica, a kasnije supružnica Erosa – boga ljubavi)
Legenda je ovako zapisala: 'Bili jednom kralj i kraljica i imali oni tri predivne kćeri. Dvije starije sasvim su solidno udali, ali za najmlađu i najljepšu Psihu nikako prosca da pronađu. Ni kraljević, ni priprost mladić nikako nisu dolazili isprositi Psihu, a Psiha je bila toliko lijepa da su joj se svi divili kao božici. Ubrzo stanu kružiti priče da Psiha uopće nije obična kraljevna, već je ona nova božica ljepote. Mnogi su stizali da joj se poklone uz božanske počasti. Priče o ljepoti mlade kraljevne daleko su stizale, a daljine su ih još više uveličavale. Afroditini hramovi su opustjeli, a ljudi su umjesto Afrodite štovali Psihu. Zapisano je da to obožavanje nije oduševilo Psihu, a dakako, sve ovo još je manje oduševilo božicu Afroditu. U božanskoj srdžbi na nedopustivu ljepotu obične smrtnice, božica Afrodita, zapovijedi sinu svojemu, Erosu bogu ljubavi, da rani srce predivne Psihe tako da se ona zaljubi u najružnijeg smrtnika na Zemlji. Nekako istodobno i otac Psihe tražio je rješenje za udaju svoje najmlađe kćeri, pa se obratio za savjet proročicama u Delfima. Kralj je dobio strašan odgovor: - Odvedi kćer u vjenčanoj haljini na hridinu iznad mora, a tamo će po nju doći strašna neman s tijelom koje prekrivaju ljuske. – Kralj je ovo prihvatio teška srca, ali protiv volje bogova koju je otkrilo proročanstvo nije bilo pomoći. No, kada je kralj svoju kćer ostavio na hridi i otišao, odjednom se podigne blagi dašak boga zapadnog vjetra imena Lahor, koji podigne Psihu u visinu i odnese je u tajnovitu dolinu. Lahor bog zapadnog vjetra učinio je to na zamolbu boga ljubavi Erosa. Kad je Eros ugledao Psihu, a u blizini nije bilo njegovog brata Anterosa, zaljubio se u Psihu na prvi pogled. Dakako Psiha sve ovo nije znala, čak se i čudila svom spašavanju iz kandži ljuskaste nemani, a još se više čudila predivnoj palači koju je ugledala na kraju tajnovite doline. Kad je Psiha ušla čekalo ju je novo zaprepaštenje. Nevidljive sluškinje priredile su joj toplu kupku, okrjepu i mirisnu postelju. Čim bi Psiha nešto u mislima poželjela to bi se odmah ispred nje stvorilo. Doista Psiha nije znala tko joj sve ovo daruje, pa je iscrpljena zaspala i usnula najljepši san svake djevojke. U snu joj se tiho približio njezin mladoženja, on nije bio ljuskama pokrivena neman, već prekrasan mladić, Eros bog ljubavi, čije je srce ovaj puta teško izgaralo u ljubavi. Eros zatraži od boga Sna da u snu zapovijedi Psihi da nikada nikome ne otkrije kako zapravo izgleda njezin ljubavnik. Athumanunhu nikada nije bilo jasno zašto je Eros ovo zatražio, a baš tako ni Psiha to nikako nije mogla dokučiti, ali pod dojmom doživljene slasti prve ljubavi Psiha to čvrsto obeća. E ovo je Athumanunhu jasno i on bi tako da je osjetio nježnosti božice. Uf, što ti je Athumanunh, opet si spreman na svoja maštanja ? Vrati se odmah i nastavi pisati legendu! No dobro, neka bude tako. Psiha je nastavila živjeti u prekrasnoj palači okružena svim ljudskim i božanskim delicijama, nestrpljivo čekajući noć kada bi joj se pridružio njezin misteriozni ljubavnik. No, dobro srce lijepe kraljevne nije moglo zaboraviti svoje roditelje i sestre koje su živjele u tuzi da je nju odvelo ljuskasto čudovište. Doista, kada je glas o sudbini njihove sestre došao do dviju kraljevni, one požure da utješe svoje roditelje koji su bili shrvani bolom sudbine koja je zadesila Psihu. Sestre su tako otišle i do hridi na kojoj je Psiha nestala, pa su tamo gorko plakale. Psihu bol njezinih sestara rastuži još više, pa ona zamoli svog ljubavnika da joj omogući da se javi sestrama i objasni im da je njoj dobro, a one će nakon toga smirene i utješene zauvijek zadovoljne otići. Hm, Eros baš i nije bio oduševljen tim sastankom, pa upozori Psihu da bi takvo nešto moglo da izrodi nevolje. Sva Erosova uvjeravanja ostala su bez uspjeha, (a tko li bi mogao ženu odgovoriti od nečega što si ona utuvi u glavu svoju, Athumanunh je uvjeren da takvo nešto nisu kadri čak ni bogovi), Athumanunh opet ti razmišljaš, vrati se i piši dalje! Na kraju eros popusti i ponovno zatraži pomoć svog prijatelja Lahora kojeg ovaj put zamoli da prenese sestre u tajnovitu dolinu do Psihe.' Eh, dosta je za danas nastavim sutra …
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...