Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 27.02.2005.

Drevni Egipatski kalendar

Dani drevnog Egipatskog kalendara

U nekoliko preslika magijskih papirusa kojima Athumanunh raspolaže jasno se daje naslutiti da u određene dane mjeseca drevnog egipatskog kalendara ne bi trebalo izvoditi nikakve magijske obrede, ne raditi značajnije poslove, ne jesti, pa čak niti iz kuće izlaziti. Naime, tih su dana, po vjerovanju drevnih egipatskih svećenika, sile zla posebno snažne i sposobne zaustaviti na trenutak volju i želju bogova za dobrim. Athumanunh će Vam to objasniti na primjeru Akhet Tot mjeseca (ako pak nekoga bude interesirao neki drugi dan Athumanunh ga lako izračuna pomoću drevnih formula koje je, na sreću, dobio od jednog prijatelja koji nije znao što bi s tom čudnom knjigom.) No, dobro idemo onda: Na sličicama koje Vam je Athumanunh nacrtao ne treba nešto posebno objasniti, na jednoj ima trideset dana (1 – 30) označeni bojom koja je objašnjena na drugoj. Tako je 19. dan mjeseca Tot označen plavom bojom kao sretan dan. Tog devetnaestog dana počinju svetkovine na Nebu (sjetite se Akhet je poplava, bog Nila donosi novi život Egiptu), ali to je i dan kada je Ra bacio milost božju na sve one koji idu za 'barkom od milijun godina', znači toga su dana bogovi milostivi, zadovoljni i snažni. Ako pogledamo 26. dan mjeseca Tot vidimo da je on jako štetan dan. Tog dvadeset i šestog dana mjeseca Tot došlo je do sudara dviju božanskih vojski, vojske dobrih i vojske onih zlih. Vojsku dobrih predvodio je Horus, sin Izidin, a vojsku zlih vodi Set, brat Izidin, ujak Horusov. Oko čega i za što su se tukli već sam Vam prije objasnio, ali tog su dana bitku Horus i Set započeli u ljudskom obliku (muškarci) da bi se kasnije obojica preobličili u medvjede. Baš kad je Horus trebao zadati smrtonosni pogodak Setu, umiješala se uvijek dobra božica Izida, majka i sestra zavađenih. Izida je spasila Seta, a Horus u ratničkom bijesu odrubi joj glavu. Ovo se nikako nije trebalo dogoditi, ali da stvari ne bi izmaknule nadzoru, imali su drevni Egipćani boga Tota. Svojim magijskim riječima Tot vrati Izidinu glavu i smiri razbješnjelog Horusa (na tom se primjeru vidi kako su zlo i dobro blizu, koliko je ta granica tanka). Dakle tog 26. dana valja prinijeti žrtve (darove) bogovima Ozirisu i Totu. Dalje 15. dana mjeseca Tot ne smije se izlaziti iz kuće nakon zalaska Sunca, jer tada noćnom tminom gmiže zmija Utjaet, a prate je razne nesreće koje mogu čovjeka pogoditi, pa čak i bez vida ostati može. Eto, to je to.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...