Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 23.02.2005.
Drevni Egipatski kalendar
Drevni kalendar Egipta
Kada bi Zvijezda Sirius izašla na istom mjestu gdje i Sunce, za drevne je Egipćane započinjala Nova godina. Egipatska godina traje 360 dana + 5 božanskih dana (Totovih dana, sjetite se Athumanunh Vam je prije pisao o tome kako se božanski pisar bog Tot kockao s bogom Mjesecom i od njega dobio pet dana). Drevna egipatska godina podijeljena je u tri sezone gdje svaka sezona ima četiri mjeseca, a svaki mjesec po 30 dana. Nedostajućih pet dana bili su festivalski dani (rođendani egipatskih značajnijih bogova Osirisa, Horusa (ovoga Horusa nemojte pomiješati sa kasnijim sinom Osirisa i Izide), Seta, Izide i Neftide). Upravo tih pet dana dobio je Tot od Khnumha (Mjeseca), pa se pokušajte sjetiti, a ako ne možete Athumanunh Vam pomogne: ''Prekrasna plavooka božica Nut je kriomice bila sa stasitim Gebom, a iznenada ih otkri svemogući Ra. Razbješnjeli Ra baci prokletstvo na Nut kako ne bi mogla roditi ni u jednom mjesecu u godini. No, Tot tri puta veličanstveni i miljenik Raov, budući i sam potajno zaljubljen u prelijepu Nut, a vjerojatno iz zahvalnosti za neke prije njezine nježnosti i naklonosti, kocka s Mjesecom (Khnumom). Od Khnuma Tot dobiva sedamnaesti dio njegove svijetlosti (lux), koje pretvara u pet dana i dodaje ih na 360 dana od koliko se tada godina sastoji. Tih svojih pet dana Tot poklanja Nut kako bi ona mogla napokon roditi.'' Eto tako, zapamtite tri sezone, po četiri mjeseca koji imaju 30 dana i ne zaboraviti onih 5 dana za fešte, party, tulume, derneke ili kako se već to sve ne zove.
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...